Osnove Joge – Shri Aurobindo

Kategorije
Svi članci

Teško je bilo šta reći o Aurobindovom radu ako čovjek ne razumije specifičnost njegova Puta i Rada. Osobno, mogu reći da je on nastavak za one koji su postigli određeni stadij u Radu na sebi – koji je predstavljen Četvrtim Putevima, Gurđijevom i sličnim načinima Rada. Aurobindo je nastavak tog Rada ali na višem nivou, malo drugačiji način koji odgovara Budnom Čovjeku te njegovom nastavku Rada na sebi.
Ako čovjek ne razumije Rad, u svojoj osnovi, teško da će razumjeti Aurobinda. Pod ovim ne mislim na ono što će netko uzeti jer mu se to sviđa i potvrđuje njegove emotivno-mentalne koncepte i uvjerenja, kao što većina, koja priđe Aurobindovom učenju, čini. Ako niste naučili kako da čitate jednu rečenicu koja je velika kao cijeli pasus i niste u mogućnosti da držite pažnju, svijest o onom što piše u toj pasus-rečenici, čitanje Aurobinda biti će poprilično neuspješno. Gruđijev i neki njegovi učenici upravo pišu na taj način, i mnogi se pitaju zašto je to tako, zašto ne rastavljaju rečenice, zašto jedna rečenica mora biti velika kao cijeli pasus? To govori da ne razumiju cilj pisanja, ne razumiju zašto je to potrebno ili nisu dovoljno dobro, sami za sebe, proučavali učenje koje su oni dali, prezentirali svijetu. Ne mogu ići u dublje pojašnjenje ovog “problema” jer da bi se shvatilo ono dublje mora se shvatiti, ako ne i razumjeti, ono osnovno u tim učenjima.
Aurobindo je, po tom pitanju, mnogo “gori” od prethodnih autora i Majstora. Njegove rečenice nisu samo dugačke, već sadrže niz kontradiktornosti, teško shvaćenih ideja, činjenica o čovjeku, traže dobro poznavanje sebe i cijele tematike Rada i Učenja, shvaćanje razina kako onih nama dostupnih tako i onih iznad nas barem u teoriji, traže jako i precizno sjećanje na ono što se čita, držanje toga u svijesti – ne u svakodnevnoj memoriji jer s njom nećete moći da ga čitate i shvatite – i već određeno Znanje, ne informacijsko znanje koje je shvaćanje ali ne i znanje, već Znanje koje je jedno, koje je integrirano sa vašom sviješću o sebi.

“Iskustvo Praznine (samospoznaje):
Na kraju se osjećate kao da nemate tijelo, već ste prošireni napolje u prostranstvo svemira kao beskonačna svijest i postojanje – ili kao da je tijelo samo točkica u toj svijesti.”

Često puta ćete naći da Aurobindo pobija neke postulate Rada na koji ste navikli ako ste pripadali toj kategoriji ljudi. U stvari, to nije pobijanje postulata, ideja, koncepata Rada, već njihovo proširenje. To nije kontradiktorno kako mnogi zaključuju, jer na tom nivou gdje on pojašnjava učenje, kontradiktornost ne postoji. Uostalom, ako imate u sebi jaku kontradiktornost, neshvaćanje, nerazumijevanje, jak sukob intelektualnog “da i ne” Aurobindo nije ono što treba da čitate, barem dok ne steknete iskustveno Razumijevanje Rada.

S njim sam se sreo davne ’92 kada sam kupio upravo ovu knjigu koju sada predlažem da pročitate. Jasno, nisam shvaćao, a o razumijevanju da ni ne govorim, šta unutra piše, iako sam podcrtavao niz ideja i rečenica koje je on govorio. Nakon tog prvog čitanja, ta knjiga je zajedno sa mnom mijenjala stanove, okruženja, selila se svaki čas ali je nisam ponovo čitao. Nakon, mogao bih reći, preko dvadeset godina skupljanja prašine, te nakon nekih iskustava u kojima sam primio nešto što bi netko nazvao Inicijacijom, ili preciznije samo-inicijacijom, tj. kada se u mene slilo Znanje o Sili, o tome što je ona, kako djeluje, kako se izražava, ponovo sam naletio na njegovu knjigu koja je “stajala” u kućnoj biblioteci. Izvukao sam je sa pomalo čudnim raspoloženjem u kojem se miješala radoznalost i razočarenje jer kako razumjeti lika kao što je Aurobindo. Vidio sam to miješanje u sebi kao staru osobnost koja ima svoja nezadovoljstva i odbacio ga te uzeo ponovo da pročitam tu knjigu.
Ne treba vas čuditi moje iznenađenje kada sam u toj knjizi, kao i u ostalima nakon nje koje sam jako brzo našao i počeo čitati, našao ono što sam doživio, tj. našao da on upravo priča o toj Sili ali na malo drugačiji način od načina kako je ona “došla” do mene. Upravo, to pronalaženje čovjeka koji govori o nečemu što sam doživio protumačio sam kao djelovanje Sile. No, ono o čemu on govori o radu Sile, različitim razinama, različitim nivoima same Sile – Božanske i Nadumne Sile – nije ono što sam znao, time započeo sam da učim, proučavam, uspoređujem, ono što sam znao i osjećao sa onim što je on govorio. To je produbilo znanje o Sili i dalo mi je novi cilj, mnogo veći od onog koji sam imao u Radu do tada.

“Psihičko biće:
Kad ta svijest nije skrivena, kad si svjestan svoje duše (psihičko biće), kada su njena osjećanja i svijest tvoji, onda imaš svijest psihičkog bića. Osjećanja i težnje psihičkog bića su sve okrenute ka istini i ispravnoj svijesti i Božanskom; ono je jedan dio koji ne može biti dotaknut neprijateljskim silama i njihovim sugestijama.”

Naročito mi je bio težak jedan dio kod njega. Njegovo učenje je Dualno učenje, tj. precizno govoreći Dvaeta-Dvaeta (malo različito pišem ono što većina naziva “dvaita/advaita, jer “pripadam” malo drugačijoj liniji Učenja) učenje. Što je meni “zadalo glavobolju” jer moj temelji put je bio Nedualan, Dvaeta-Advaeta s težnjom ka Adveta-Advaeta nivou, da tako kažem (pa tko razumije). Iako je sam imao nedualno iskustvo statičnog Brahmana, znanog još kao Nirvana, temeljno je odlučio da učenje zadrži na tom nivou, tj. dualnom nivou prijenosa znanja i učenja.
Ja sam Silu “dobio” nedualno, ne dualno. Time sve što je on govorio o njoj na dualan način meni je bilo poprilično nerazumljivo, iako sam djelomično to shvaćao. To je stvorilo sukob u mom umu, između dualnog i nedualnog, da i ne koje sam morao razumjeti. Ne mogu vam ispričati koje sam sve reakcije na to imao jer težim Razumijevanju a ne prepričavanju učenja. Ali upravo kroz taj sukob, ili trenje ili patnju, kako to Rad naziva, razotkrila se nova razina razumijevanja. Sada, istovremeno mogu da razumijem i dualno i nedualno i to mi više nije prepreka. To je mi je otvorilo drugačiji način razumijevanja i primjene učenja.
Ne smijem reći da u potpunosti razumijem njegovo učenje. Za to bi mi bio potreban sam Aurobindo, a to trenutno nije moguće. Samo netko, tog nivoa, uživo može nam dati Živo Učenje i omogućiti dublje razumijevanje na brži i sigurniji način. Ovako smo ostavljeni svojoj razini Bića koja učenje razumije u skladu sa nivoom na kojem se ono nalazi jer Razumijevanje je duboko povezano sa nivoom nečijeg Bića.

“Znaci dolaska Psihičkog naprijed:
Središnja ljubav, bakti, predanost, davanje svega, vid unutra koji uvijek jasno vidi što je duhovno ispravno ili pogrešno i automatski odbacuje ovo drugo – kretnja potpune posvećenosti i posvećivanja svega u čovjeku Majci (Sili).”

Mnoge stvari koje on govori osobno ne radim. Recimo, ne proučavam snove niti tome dajem neku vrijednost, ne zanimaju me bljeskovi umnih iskustava, simbola, svjetlosti i slično, o kojem on priča. Ali većina stvari o kojima govori su dio i mog Rada, i to davno prije no što sam ponovo pronašao njegovo Učenje, i samo su otvorili dublje i suptilnije razine u meni kroz koje sam ponovo počeo povezivati Učenje, Rad i Znanje koje sam imao. Kao i kod Gurđijeva, ali kod Tantričkog Učenja u kojem sam bio, i Aurobindo teži cjelovitom čovjeku, njegovom Integralnom rastu i razvoju, ne samo probuđenju. I on traži Rad na sva tri uma, na životu, ali i na višim nivoima iznad uma, dovođenju Psihičkog Bića naprijed. Ta ideja kod Gruđijeva izražena je u Ideji Istinskog Ja koje mora da se dovede naprijed iz pasivnog stanja u aktivno stanje. No, ondje gdje se Gurđijev zaustavlja Aurobindo nastavlja. Mogao bih reći da je njegovo učenje rezervirano za Gurđijeovog Čovjeka 5, tj. Budnog Čovjeka. U početku sam mislio da pretjerujem i da idealiziram. No, da bih to razbio potražio sam pisanja ljudi koji se predstavljaju kao Aurobindovi učenici, ili simpatizeri ili sljedbenici. I naravno, razočarao se nivoom njihova razumijevanja. Što je potvrdilo moj zaključak. I on sam je postao izlizana duhovnost za većinu, potvrda njihova sna, njihova sviđanja. Prije svega, oni ne razumiju ni njegovo Učenje a ni njega samog. Kasnije sam to ponovo potvrdio kada sam pronašao neki članak o njemu u kojem se govori da nakon smrti njega i Miire, tj. Majke, nije ostao nasljednik Učenja, tj. ni on ni ona nisu imenovali nasljednike. Što govori jako puno. To je rezultiralo sukobom i borbom za prevlast i nasljedstvo dvije frakcije unutar njegova ašrama, što je Indijska vlada jedva dočekala i preuzela ašram (Aurovil) i imenovala jednu grupaciju kao njegove nasljednike. To se jako često dešava kada Majstor ne imenuje nasljednike njegova Učenja. A ujedno i dobar “trik” da se provjeri razumijevanje učenika. Što je  ovom slučaju, kao i u većini drugih, poražavajuće.

“Težnja
To je zov bića za višim stvarima – za Božanskim, za svim stvarima koje pripadaju višoj ili Božanskoj Svijesti.”

Teoretsko znanje njegova učenja, ili prikupljanje informacija, neće dati nikakve koristi tako da vam ne savjetujem da to pokušavate učiniti. Samo ćete se razočarati, biti frustrirani, i možda ćete dobro citirati ono što je on rekao ali nećete znati primijeniti to. Također, morate znati da je Gurđijev radio nešto što bismo nazvali “klasični” jogički ili tantrički način ili pristup, ali ne onaj drevni tantrički pristup, te je njegov Rad ono što bih mogao nazvati odozdo-ka-gore. Aurobindo radi u oba pravca istovremeno. Što predstavlja posebnu teškoću onima koji su naučili samo na taj način Rada ili onima koji jednostrano razumiju Rad. No, s druge strane, on predstavlja IZAZOV.
Postoje još neke njegove knjige koje ću kasnije preporučiti, naročito knjigu “Božanski Život” koja je prevedena u Srbiji te koja razjašnjava nedoumice između njegove Integralne Joge i Vedante, te pojašnjava greške Vedante ili težnju ka pasivnom probuđenju, tj. Nirvani.

“Iskrenost znači više od pukog poštenja. Ona znači da misliš ono što kažeš, da osjećaš ono što propagiraš, da si ozbiljan u svojoj volji. Pošto sadhaka teži da bude instrument Božanskog i jedno sa Božanskim, iskrenost u njemu znači da je on stvarno ozbiljan u svojoj težnji i odbija svu drugu volju ili impuls osim od Božanskog.”

Aurobindo je NASTAVAK za one koji su dostigli određeni stadij Budnosti ili Probuđenja. Za ostale, on je divan san. Obje grupe će naći nešto za sebe. Prva će produbiti svoje znanje, stanje, početi težiti Aktivnom Probuđenju, a druga će produbiti svoj san. Kojoj pripadate to sami vi znate ako znate.

Uživajte u čitanju
Bhaerava

***

 

* Sile koje stoje na putu sadhane su sile nižeg mentala i vitalne i fizičke prirode. Iza njih su nepovoljne sile mentalnog, vitalnog i fizičkog svijeta. S njima se možete boriti samo nakon što su um i srce postali usmjereni na jedno i skoncentrirani u jedinstvenu težnju ka Božanskom.

* Razlika između praznog i umirenog uma je sljedeća: kada je um prazan nema misli, nema predstava, nema mentalne aktivnosti bilo koje vrste, osim suštinske percepcije stvari bez oformljene ideje; ali u smirenom umu supstanca mentalnog bića je mirna, toliko mirna da ništa ne može da je poremeti. Ako misli ili aktivnosti dolaze one uopće je izviru iz uma, već dolaze izvana i prolaze kroz um.

* Za otkriće stvarne individualnosti i njen razvoj u svemiru neophodno je prvo, biti svjestan čovjekovog psihičkog bića koje je u srcu i zatim odvojenosti Puruše od Prakrti.

* Čovjek, koji je prvenstveno tvorevina mentalne Prakrti, identificira sebe sa kretnjama uma i ne može odjednom da se odvoji i stoji slobodan od vrtloga i virova uma.

* Tišina je više od smirenosti; ona se može postići odbacivanjem svih misli iz unutarnjeg uma tako da ostaju u neizraženom stanju ili sasvim van uma; ali ona se mnogo lakše uspostavlja spuštanjem odozgo – čovjek osjeća da se ona sluša, ulazi i okupira ili obuhvaća personalnu svijest koja onda teži da utopi sebe u beskrajnoj impersonalnoj tišini.

* Ravnodušnost je, mada na prvi pogled izgleda samo negativna, vrlo teško postići i ako je posjedujete to treba smatrati za velik korak naprijed. U stvarnosti, ravnodušnost nije negativna, ona je u samoj prirodi Sat-Puruše i čini pozitivnu osnovu za božansku svijest.

* Što više budete mogli da osjetite da neistina nije dio vas, već da dolazi spolja, lakše će vam biti da je odbacite. Stalno ćete osjećati istinu Božanskog Prisustva i vaša će vjera biti opravdana direktnim iskustvom.

* Unutarnji duhovni razvoj ne zavisi toliko od vanjskih uvjeta koliko od načina na koji reagiramo na njih. Zato inzistiramo na ispravnom stavu i upornosti, na unutarnjem stanju koje nije zavisno od vanjskim okolnosti, a stanju uravnoteženosti i smirenosti, na sve većoj usmjerenosti ka unutra i na promatranju iz te unutarnjosti. Jedna od prvih stvari koje treba naučiti na Stazi jeste da u sebi ostanete mirni, odlučni da ustrajete, ne pristajući da budete uznemireni ili obeshrabreni teškoćama ili uplivima. Spiritualna atmosfera je važnija od vanjskim uvjeta; ako netko može da ju stvori i ujedno izgradi svoju vlastitu spiritualnu atmosferu u kojoj diše i živi, onda je to pravi uvjet za napredak.

* Da bi bili sposobni da primite Božansku Moć i pustite je da djeluje kroz vas u vanjskom životu, postoje tri neophodna uvjeta:

  1. Smirenost i uravnoteženost – da ne budete uznemireni ničim što se događa, da održavate um tihim i postojanim, dok promatra igru sila, ali je sam miran.
  2. Apsolutna vjera – vjera da će se dogoditi ono što je najbolje, ali isto tako da će, ako od sebe načinimo pravi instument, rezultat biti naša volja, vođena Božanskom Svjetlošću, to sagledati kao što treba.
  3. Prijemčivost – moć da se primi Božanska Snaga i da se osjeća njeno prisustvo i prisustvo Majke u njoj i da joj se dopusti da djeluje, rukovodeći našim sagledavanjem, voljom i akcijom. Ako ta moć i prisustvo mogu da se osjete i ako ova mogućnost uobličavanja postane navika svijesti u akciji – ali same Božanske Snage, bez unošenja ičeg stranog – krajnji rezultat je nepogrešiv.

* Sva vezanost za mentalne pretpostavke mora da od vas otpadne, svako inzistiranje na vitalnim ciljevima i interesima i privrženostima mora da se odstrani, svako egoistično pripijanje za porodicu, prijatelje, zemlju, mora da nestane ako želite da uspijete u Jogi. Sve što treba da se izrazi kao zračeća energija ili neka aktivnost mora da proistekne iz jednom otkrivene Istine, a ne iz nižeg mentala ili vitalnih motiva; iz Božanske Volje, a ne iz ličnog izbora ili sklonosti tijela.

Print Friendly, PDF & Email

Share this post

Skip to content