Koncept krivice je nešto što je vezano sa onim što nazivamo Globalni Identitet i svi ljudi, osim nekolicine koji nemaju Savjest – popularno zvan (čovjek) Hasnamus, tj. onaj koji je spreman da gazi preko mrtvih da bi stigao do cilja, što danas imamo prilike vidjeti oko sebe u svijetu politike, korporacija, itd. – pate od ovog identiteta. Pogrešnost i krivica. Globalni Identiteti. Ima ih još, ali ova dva su za sada interesantna. U Modulima ćemo raditi sa sva četiri, osnovna, Globalna Identiteta, kao i sa Subjektivnim Identitetima koji su manje vidljivi, ali također dio našeg unutarnjeg sna o sebi i svijetu, ili iluzije o sebi i svijetu, kako želite.
Krivica je prisutna kod svakog čovjeka i provlači se kroz svaki aspekt života. Ona je dublja, emotivna, temeljitija od većine drugih površinskih identiteta i u nas je ugrađena gotovo genetski. Svi pate od ovog identiteta. Time, u procesu razbuđivanja, zaobilaženje ovog identiteta postaje nova prepreka, kamen spoticanja koji kao kamenčić u cipeli žulja svakog tko je krenuo ka bilo kojem cilju. No ona žulja čak i ljude koji nemaju ciljeve u životu osim preživljavanja i pokušaja da se od života uzme barem i mali postotak užitka. S druge strane, svijet na sve moguće načine svakom čovjeku nabacuje krivicu i osjećaj pogrešnosti jer to su okidači za manipulaciju i krivnju te putem izazivanja drugih Globalnih Identiteta ona se koristi upravo tako da čovjeka održava na njegovom mjestu ili da ga u određenim trenutcima vrati nekoliko koraka nazad uništavajući mu emotivnu snagu, odlučnost, namjeru da nešto sa sobom napravi ili se kreće zamišljenom linijom prema cilju koji je sebi postavio. S druge strane, manipulacijom krivice stvara se i lažni osjećaj odgovornosti koji u biti nije odgovornost već poslušnost i podređivanje vlastite volje i života pojedincima ili grupaciji koja nije ništa bolja od bilo kojeg pojedinca, ali je sebe postavila iznad drugih i dala si je za pravo da ona vodi „slijepu gomilu“ ka ciljevima koji najčešće nemaju nikakve dodirne točke sa ciljevima bilo kojeg pojedinca.

Riješiti se ovog Globalnog Identiteta znači i riješiti se otvorenosti ka manipulaciji, sugestiji i globalnoj hipnotiziranosti.

S druge strane, ono što vezuje čovjeka za sliku o njemu samom i sliku o svijetu, kao što ga i otvara za robovanje kako drugima tako i nevidljivim silama koje upravljaju čovječanstvom, duhovnosti koja nema nikakve veze sa duhovnošću, religijom koja je politička partija, a ne i put ka Bogu/Istini, je upravo krivica i pogrešnost (plus ostali Globalni Identiteti koji nisu osviješteni). Ovaj Globalni Identitet je dio i mentaliteta Krabe. To je mentalitet većine ljudi koji ne mogu da dopuste da netko drugi bude izvan, popularno zvanog stada i trude se da na bilo koji način, namjerno ili nenamjerno (ovdje ne možemo upotrijebiti riječ svjesno i nesvjesno), pojedinca vrate ili povuku nazad u gomilu ili stado. To se često vodi unutar porodičnih odnosa, a onda i šire. Najjače djelovanje na nas imaju oni koje nazivamo najbližima. A to je zato što prema njima imamo najjača emotivna značenja i značaj. Otuda, dio unutarnjeg buđenja je upravo i ovaj dio povezan sa osvještavanjem i dis-kreiranjem značaja.

Mi u svakom trenutku kreiramo značaj i taj značaj nabijen je emotivnom energijom i značenjem, i upravo ta emotivna energija i značenje koje smo dali nečemu (značaj) je ono što nas vezuje i zarobljava na kraju.

Zbog toga, ovo je nezaobilazan dio u unutarnjem osvještavanju. Naučiti kako se značaj kreira, šta sve u njemu učestvuje i naučiti kako ga dis-kreirati. No ono što je jako bitno jeste vaša lična odluka. Neću reći „namjera“ jer to je nešto jako visoko i kvaliteta je probuđenog čovjeka, a ne čovjeka u snu. Ali odluka nije. Ona je tu iako se na njoj također treba raditi. Doći do namjere znači da smo već oblikovali, da tako kažem, unutarnju svijest koja je budna i zna gdje je krenula i zašto je tamo krenula. Imati ili steći namjeru je cilj, a ne nešto što imamo, iako podivljala mašta svakog čovjeka čini „čuda“ i uvjerava ga da on to već ima te je samo treba upotrijebiti.
U Modulima ćemo obrađivati jako puno segmenata koji su bitni za postizanje bilo kojeg od ciljeva koji su povezani sa biti budan i probuditi se. No ono što vam nitko ne može dati jeste odlučnost da nešto učinite sa sobom. Ta odlučnost nije nešto što se stječe, već nešto što se razotkriva. A kako bi se ona razotkrila i kako bi učinila svoj dio posla potrebno je uvjeriti se u dubinu ludila ili sna ili iluzije koji su naši stvarni gospodari i to ne samo uvjeriti se već osjećati jaku unutarnju vatru „bunta“ koji je spreman da sagori sve na svom putu kako bi se čovjek oslobodio tog ludila, sna ili iluzije.

Neću definirati krivicu, jer ne tražimo definiciju onog što svi znamo šta je.

Definicije su zamka.

One daju dojam da nešto znamo, dok je stvarnost potpuno suprotna. Iako vam mogu reći da niste krivi za bilo šta, niti se pogrešni u odnosu na bilo šta, to ne znači ništa. Svakome tko se probudio ovo je jasno i on nema problem da ovo shvati. Ali onima koji nisu budni ovo je nešto, koliko god bilo svarljivo i shvatljivo umu, što zadaje stvarnu, životnu „glavobolju“ ili „mučninu“.
Probajte se sjetiti osjećaja krivice koji ste nedavno imali. Ne idite na situacije i događaje koji su izazivali jaku krivicu, već potražite neku sitnicu zbog koje ste se osjećali krivima, možda i pogrešnima. Recimo, niste oprali suđe, kaznili su vas za prekoračenje brzine, netko blizak vas je optužio za nešto što ste, po njima, skrivili i vi ste se osjećali krivima i pogrešnima.

Dopustite krivici da se pojavi i da bude prisutna unutar vas.
Kako se osjećate, gdje osjećate krivicu, kakve misli imate, koje sve emocije imate, pojavljuje li se i pogrešnost, gubite li energiju i želju da bilo šta odradite, osjećate li odbacivanje, osjećate li se usamljeno, gdje vam je samopouzdanje, javlja li se depresija, otvoreni ste prema svijetu ili se zatvarate u nevidljivu čahuru krivice, bola, pogrešnosti, nedostatka samopouzdanja, usamljenosti, itd.?
Ovo su samo neka od pitanja koja treba da vas bolje povežu sa tim što prolazite kada se osjećate krivima.
Najbitnije pitanje je:

Želite li živjeti tako ostatak svog života? Želite li njegovati Identitet Krivice?

Mislite li da je on dio vas ili vam je nametnut? Odakle je došla, i na koji način, krivica i kako je ona postala vaš identitet?
Neću postavljati još pitanja. Ova su dovoljna za kontemplaciju i praksu.
Svatko iole zdrav u glavi odgovorit će da ne želi da živi ostatak života sa krivicom i tim identitetom. I šta tada? Svi smo odgovorili potvrdno, a onda se desila sljedeća veća krivica i sjetili smo se da smo zaboravili na odgovor koji smo dali.

Ako se želite riješiti krivice MORATE sa njom provesti vrijeme. I to veoma intenzivno vrijeme, tj. prestati bježati od tog osjećaja koliko god da je mučan i pogledati mu u „oči“ i ostati svjestan sebe, svjestan svog cilja i ne uzmaći pred tim identitetom.

A da biste u tome uspjeli morate da ga „mrzite“, mora vam biti muka od njega i to mora biti vaš jedan jedini cilj, koji je izvan svih drugih ciljeva vašeg života u ovom trenutku, te odlučiti – vrijeme jake odluke – da nećete uzmaći sve dok se ne riješite ovog identiteta. Koja god cijena bila i koliko god skupa ona bila.
Znam šta tražim i znam da je to jako teško. To su dani i dani bola, mučnine, omalovažavanja, pogrešnosti, usamljenosti, kaosa u glavi i emocijama, urušavanja značaja i značenja, ali sjetite se šta je cilj. To je vrijedno cilja.
Kada sam se suočavao sa ovim bio sam spreman i na to da umrem od tog suočavanja, jer osjećaj koji sam povremeno imao (subjektivno i sa pretjerivanjem – što je još jedan zatvor čovjeka) bio je kao da ću umrijeti od bola, mučnine i emocija koje su se udružile da obrane krivicu i taj identitet.

Kada se radi sa Globalnim Identitetima počinje se sa negativnim polaritetom Identiteta.

U ovom slučaju Krivica. Pozitivni pol Globalnog Identiteta Krivice/Pogrešnosti je „ja sam Nevin/Bezgrešan“. Ne možete se osloboditi Globalnog Identiteta ako niste odradili oba polariteta. Ne možete se probuditi iz sna u sebi ako imate bilo negativni bilo pozitivni polaritet određenog Globalnog Identiteta. Probuditi se znači ostati bez identiteta – drugim riječima „sebe“, kada se to razumije izvan namjerno stvorene mističnosti ne-probuđenih gurua koji vas varaju i manipuliraju. Ostati bez identiteta je u stvari, ako sam precizan, budno stanje – što znači da više nemate nijedan identitet u sebi i time vaše lažno ja/ego je „mrtvo“. Ovo nije do kraja istinito, ali sada bi mi uzelo previše vremena da ulazim u pojašnjenje.

Čim u nekoj definiciji nas postoji „ja sam/jesam“ znak je identiteta.

Čak i kada prepotentni duhovnjak tvrdi da on jeste/nije (ja jesam/ja nisam) znak je identiteta, iako on misli da je to znak probuđenosti. Žao mi je. Nije. Nastavite ulagati jebeni napor, a ne umišljati probuđenost. Probuđenost, kako glupa riječ, NEMA JA SAM/JESAM ili JA NISAM. Ok? Idemo dalje.

Uvijek se kreće od negativnog polariteta nekog Globalnog Identiteta, a to je jako bitno. Ne smijete uništiti pozitivni polaritet prije no što je uništen negativni. To se često desi, recimo kod dobro poznatog U.G. Krišnamurtija. On je odličan primjer šta znači „biti probuđen“ sa uništenim pozitivnim polaritetom dok je negativni ostao.

Dobro, sljedeće.
Uzmite negativni polaritet. „Ja sam kriv/pogrešan“. Stavite ga „ispred sebe“. Želim da ga ispitate. Ovo je malo mučno, ali nema drugog načina. Nijedan drugi način ne daje rezultat osim malo olakšanja, a to nije cilj. Ne želimo olakšanje, već želimo da uništimo taj polaritet ovog Globalnog Identiteta.

Uzgred, ne savjetujem da ovo radite sami, već da potražite nekoga tko je to prošao jer ćete imati veoma jake krize. Ako radite sa ovim na svoju ruku radite na svoju odgovornost. Jasno, ako razumijete šta znači „odgovornost“, a to nije krivica i kaznena „odgovornost“/krivica. I ovo ima svoje zamke, i ako ih niste prošli najčešće ćete pasti na njima, zato je jako bitno da vas netko kroz ovo vodi.

Drugi, jako bitan savjet, jeste da kada krenete raditi sa Globalnim Identitetom NE SMIJETE STATI sve dok ne završite. Ono što se dešava onom koji stane jeste da se Globalni Identitet i njegov polaritet s kojim radi pogoršava. Ako radite suočavanje sa bilo kojom jakom emocijom ne smijete stati sve dok se to ne završi. To je trik. Svako odustajanje znači povratak tog identiteta, ali ovaj put osnaženog.

No u ovom tekstu nije riječ o radu sa ovim Globalnim Identitetom jer vam treba priprema za to, već više da ispitate Globalni Identitet „G/I“ i da polako ukidate njegovu zamku i robovanje njemu.

Ispitivanje je jako bitno. Tj. kontemplacija o ovom identitetu. Želim da se vratite u svoje djetinjstvo i pitate se: može li dijete biti krivo za bilo koju naviku, obrazac ponašanja, emociju, misao, kvalitetu ili manu, itd. koju je dobio/preuzeo, ako je ono kao otvorena knjiga u koju drugi zapisuju ono što žele ili nesvjesno (namjerno i ne namjerno) ubacuju/upisuju?
Morate se vratiti u rano djetinjstvo i pitati se ovo pitanje.

Možete li vi biti ODGOVORNI za bilo koji osjećaj krivnje prema bilo čemu kada vi niste imali svijest o sebi – koja je temelj odgovornosti – i niste mogli odabrati ni roditelje, ni okruženje, ni autoritete, ni kvalitete, ni mane, itd. koje su u vam ubacivane od drugih?
Možete li?

Za trenutak ćemo reći da su oni koji okružuju i uče dijete ti koji su „odgovorni“. Ali imamo problem sa riječju „odgovornost“. Odgovornost nije krivica. Već je kvaliteta budnog bića. Odgajali su vas stvarno budni ljudi? Ne mislim na ove facebook „budne“ i „probuđene“, to su idioti, da mi idioti proste.
Kasnije ćemo uništiti „odgovornost“ drugih jer oni ne mogu biti odgovorni, jer nisu budni, te su i oni u „gabuli“ kao i mi.

Znači, jeste li imali izbora? Jeste li izabrali osobine, alate, sposobnosti, kvalitete, karakterne osobine, navike, jezik, misli, emocije, identitete, itd. koje imate ili su vam te kvalitete i mane prosto prebačene, nametnute, ubačene, ucrtane, itd.?
Jeste li ih vi izabrali?

Jako je bitno da ovo bude dubok uvid. Duboko promišljanje/kontemplacija. Jako je bitno da svaki djelić sjećanja ispitate, uđete u njega, osjetite, doživite. Sjetite se svakog djelića kojeg se možete sjetiti.

Jeste li vi to izabrali?

Jeste li vi rekli: Da želim to, hoću to, odlučujem i namjeravam da to imam?

Znam odgovor.
Otuda, kako vi možete biti krivi za bilo šta što u sebi imate? Kada čak ni to „sebe“ niste izabrali?
Izabrali bi to „sebe“ – ličnost u cjelini – koje imate?
Stvarno?
Onda, jeste li vi krivi za nju i za sve što ona nosi u sebi?

Sada ovo morate da potvrdite na svim mogućim nivoima. Vidite, doživite, osjetite, živite sa tim nekoliko dana.
Olovku i papir ispred sebe.
Zapišite krivicu/pogrešnost i istražite ih, ispitajte ih. Postavljajte si sva moguća pitanja i pronađite odgovor. On je brutalan. Bolan i oslobađajući u isto vrijeme.

NE… NE… NE…

Buđenje iz sna krivice i pogrešnosti je bolno. Jer ste bili krivi i pogrešni cijeli život.
Jasno, to će izazvati jake reakcije na one koji vam nameću krivicu i pogrešnost i cilj nam je to izbjeći. Jer nema koristi. Ravnodušnost, u pravom smislu te riječi, a to znači živa svijest i budnost koja je ravnodušna, je razrješenje manipulacije krivicom. (Smijeh, kao jedan od mehanizama je također simptom razrješenja. Ismijavanje je recimo, suprotno, to je način nabacivanja krivice. Sada pogledajte svoje „prijatelje“, poznanike, obične ljude koji ismijavaju nešto ili nekoga. I uskoro ćete vidjeti, raspoznati o čemu se radi.)
Znam, probao sam. A vjerujte mi, sa ovim znanjem i sviješću koju imam, jako dobro mogu manipulirati i izazivati sve što želim kod većine ljudi. Jer kako se rješavate manipulacije drugih i samog sebe, ujedno i zadobivate i sposobnost da je koristite. S tim da je jako bitno da imate probuđenu Savjest – Emotivnu Svijest – jer tada ona to kontrolira, a ne ludi um. Istina koju spoznate i Emotivna Svijest moraju biti gospodari i tada je sve ok. Ako to nije probuđeno, tada imate problem kada dobijete ovu sposobnost. Vaša Istinska Priroda mora da bude gospodar prije no što dobijete ijednu sposobnost. Bez toga, to je prečica do Hasnamusa.

Kao što vi niste imali izbora, tj. kao dijete mogli odbaciti ono što ne želite i odbiti ugrađivanje Globalnih Identiteta, tako nije mogao ni nitko drugi. Čak ni oni koji su vam to nesvjesno i nenamjerno ugradili. Morate osjetiti njihovu nemoć, baš kao i svoju.

ONI NISU IMALI IZBORA.

Osjetite to, dokažite to isto tako kako ste dokazali da vi niste imali izbora.
Tada će ostati Ljubav prema njima, ali ovaj put ne slijepa ljubav ili zaslijepljenost – emotivno značenje i značaj bez prisustva svijesti; da to je tzv. ljubav čovječanstva koja se glorificira.

Oni, baš kao ni vi/mi nisu imali izbora. Time nisu mogli biti Odgovorni. Jer izbor uključuje Svijest, a Svijest ima Odgovornost. Ovo je također tema Modula.

Čim se u vama, tokom dana, pojavi mali osjećaj krivice ili pogrešnosti, ODMAH sjedite sa njim, tj. suočite se sa njim. On je unutar vaše svijesti, ovo je jako bitno da znate (Ovo je poseban Modul koji radi samo sa ovom i sličnim idejama i Modul koji bi se, po meni, trebao raditi najduže). Sjedite sa njim, popijte si kavu, dozvolite da se on probudi u vama i gledajte u njega bez povlačenja. Vidite ga kakav on jeste. Potpuno sulud.
A onda, jedan mali trik, spakirajte ga u jedan mali, zamišljeni balon – kao balon od sapunice – i postavite ga metar ili dva ispred sebe. I gledajte ga šta radi. Držite ga ispred sebe koliko želite i gledajte ga kako se „koprca“. Nekad je dobro zamisliti da je to neki lik iz crtanog – recimo Pajo Patak koji šizi od krivice, od značaja koji je dao, ili Pera Kojot SuperGenijalac koji osjeća krivicu jer nije uhvatio Pticu Trkačicu. Morate se iskreno nasmijati tom osjećaju krivice ispred vas. Ali iskreno. Ne na silu. Jer taj smijeh se javlja onda kada prepoznate da je to suludo i ničemu ne služi te vas je to godinama zarobljavalo.

A onda kada ste se dovoljno „nasladili“ tim prizorom u balonu, probušite ga ili ga gurnite daleko od sebe do kraja vaše percepcije i uživajte u vatrometu koji se dešava kada on pukne. Kasnije, kada malo ojačate, lik u balonu treba da bude vaš lik. To suludo derište koje osjeća krivicu, koje se živcira, itd., taj identitet koji nije stvaran, ali ste ga primili kao stvarnog.
Lično, ne radim sa balonom, ali sam prošao taj dio. Ja ga prosto izbacim iz svog polja svijesti i energije. Kao kada tjeram muhu prostim pokretnom ruke.
Kao što sam rekao, krenite od malih stvari/krivca ili pogrešnosti. Morate steći snagu. Ili bolje reći, ne steći snagu, već razotkriti prirodnu sposobnost budne svijesti.

Ispitajte svaki osjećaj krivice/pogrešnosti koji imate, u vezi bilo čega. Razotkrijte kritičku ili razlučujuću Svijest. A onda i odlučnost, prije nego što steknete volju, a zatim namjeru – da to je poredak: odlučnost, volja, namjera – da se toga riješite jer nemate koristi od toga.

Također, kada to spomenuh, pitajte se koju vam je korist dala krivica ili pogrešnost, a onda zapišite na onaj papir ispred vas.
Koju korist imam od krivice?

Iznenadit ćete se kada vidite manipulatora u sebi koji putem krivice stječe određene prednosti nad drugima. I njega se morate riješiti.
Svaki djelić našeg Identiteta ili Identiteta povezan je sa drugim dijelovima. Riješiti jedan dio znači raditi na rješenje drugog, trećeg, četvrtog.
Nisam rekao da je lako. Nisam to obećao.
Riješiti se tog manipulatora u sebi znači raditi i na traženju dopuštenja, davanju dopuštenja, korisnosti manipulacije, zadovoljstvu manipulacije, itd. A svi imamo sve. Ne zaboravite to.

Dobrovoljno se osjećajte krivima i pogrešnima kako biste ih ispitali, doživjeli na svjesniji način. Upoznajte taj dio identiteta. Živite sa njim neko kratko vrijeme – 15 minuta, pola sata, dan, dva ili tri. A onda ga odvojite iz svog unutarnjeg i okolnog polja svijesti i energije i postavite ga ispred sebe na metar ili dva. Ponovno ga doživite sa te razdaljine.
Ali najbitnije je da se pripremite za igru uživo, kako to kažem. Kada ste ispred nekog tko vam nabacuje krivicu ili pogrešnost. To je igra.
Recimo, dok taj netko pokušava da vam nabaci taj osjećaj, probajte ga staviti u onaj isti balon od sapunice – za ovo je potrebna trezvenost, tj. da vas ne uvuče u svoju igru/priču. Zamislite ga, u početku, kao Paju Patka, ili nekog drugog crtanog lika. Pretjerajte u njegovom vizualnom opisu/viđenju. Udaljite taj balon od sebe koliko želite i gledajte šta se dešava u vama.

Ta Svijest koja se budi je svijest slobodna od krivice i pogrešnosti. To morate osjećati, biti i živjeti. O tome se radi.

Osjećate li koliko ste slobodni kada ste u njoj? Želite li živjeti na ovaj/taj način? Sloboda košta. A to je Rad na sebi. Puno Rada na sebi. To je cijena. To je „full time job“ i više od toga.

Težiti za Slobodom je jedno, a biti slobodan je drugo – velika većina se zadovoljava traženjem slobode, ne i ostvarenjem, baš kao i traženjem probuđenja i buđenja, ali ne i ostvarenjem, a to je sasvim druga tema.

Sloboda uključuje ODGOVORNOST prema SEBI/SVIJESTI koja je vaša priroda. I to je jedina Odgovornost koju imate.

Sve ostalo je nametanje krivice, pogrešnosti, prijetnje kaznom, ucjenjivanja, itd. Što NIJE Odgovornost. Ali o njoj neki drugi put. Postoji niz nivoa rada sa Odgovornošću. Što je dio Modula koje pišem.

Krivica je laž. Pogrešnost je laž.

Odgovornost je biti 100% Odgovoran za Sebe/Svijest. A to znači novi život, novo biće.

Uživajte u procesu razbuđivanja
Bhaerava