Ličnost i Suština

Kategorije
Svi članci

Cijela svrha civilizacije, kakvu poznajemo, jeste gurnuti suštinu koja je najbliža onom što nazivamo „duša“ u drugi plan. Civilizacija ne voli, da tako kažem, suštinu jer suština čovjeka nije razvijena. Prosta je, često jako glupa, netesana, nema preširoke interese, jednostavna je, itd. Dok je um, ili drugim riječima znanje (ono što pod znanjem danas mislimo, tj. koje kakve informacije od kojih zaista nemamo koristi, znanja o mehanici, površinskoj umjetnosti, površinskoj filozofiji i intelektualnim znanjima, itd.) naglašen, prenaglašen, sve se ulaže u njega. Znanje, ili ono na čemu se ono temelji, Lažna Ličnost, što je mnogo šire od duhovne ideje „ega“, jeste ono što prekriva suštinu, zaokružuje je kao orahova ljuska orah te ne dopušta prolaz bilo čemu suštinskom, bitnom, hranjivom da dođe do suštine. Suština ostaje naivna, glupa, neotesana, gruba i polako kopni. Kopnjenje suština je ono što nazivamo „mrtav čovjek“. Naglašeno znanje i ličnost a suština potisnuta u drugi plan i polako umire, nestaje, gasi se dok je um i znanje/ličnost zamjenjuje. To je „mrtav čovjek“ u mnogim tradicijama, mehaničan čovjek, ili u tantričkoj tradiciji „leš“.

Direktni Rad na suštini, za mnoge ljude ne postoji.

Već joj se mora prići indirektno, tj. onim što nazivamo Rad na sebi, preko ličnosti, umova, balansiranja umova, rada sa negativnim emocijama i raspoloženjima, itd., te ne taj način mijenja se i suština. Što više Radom smanjujemo utjecaj i djelovanje ličnosti, naročito slike o sebi i kojekakvih projekcija (lažna ličnost/ego), to ona prelazi u pasivnije stanje a suština u aktivno stanje. Tome je, naravno, presudna svjesnost, odvajanja i osnove Rada jer bez njih ne možemo ukloniti lažnu ličnost, umanjiti njenu aktivnu stranu, smiriti je, te prijeći u mnogo dublje aspekte sebe.
Sama Lažna Ličnost/Ličnost podložna je onom što je u nju ugrađeno, ili točnije, onako kako je programirana. Osjećaj čovjeka koji živi bliže centru, čija je suština aktivna a ličnost pasivna, mnogo je širi, dublji, jasniji, lako primjećuje laž i manipulacije, svjestan je onog što on jeste i što drugi jesu, primjećuje kako drugi i svijet funkcioniraju i to mu je jasno „kao dan“. Upravo, prenaglašena Lažna Ličnost ništa od ovoga nema, već je kod nje sve suprotno. Krutost, umišljenost, jake negativne reakcije, jaka slika o sebi, projekcije, fantazija, laganje, itd. i to postepeno ide do tog stepena kada više ne govorimo o kristalizaciji već o okoštalosti. U tom trenutku suština više ne može da izađe van, i najčešće je „mrtva“ u čovjeku. Jasno, suština ne umire tako lako, možda bih preciznije to mogao reći kao „odumiranje“ ili „duboka uspavanost“.

Čovjek Lažne Ličnosti, kristalizirane i okoštale, je kao ljuštura koja hoda, govori, ima djecu, ženi se, razvodi se, uspješan je u poslu, bezosjećajan, emotivno kastriran, umno polu-mrtav i oslanja se na definicije, znanja iz knjige, informacije koje ne zna i ne može da provjeri, ponavljanje formativnog (svakodnevnog, mehaničkog, citat-mišljenja, uzrečica, uvjerenja i vjerovanja koja se sama od sebe vrte, itd.) razmišljanja i mišljenja nazivajući asocijacije i asocijativno „mišljenje“ razmišljanjem.

U njemu može biti još uvijek aktivna tradicija, u nekoj mjeri, ali to je mrtva tradicija, ritualna, ponavljajuća, bez razumijevanja, bez života u sebi. Kao što je slučaj sa većinom ljudi koji „poštuju“ tradicije. Tradicija temeljena na nacionalizmu, narodnosti, fašizmu, nacizmu, pripadnosti, itd. To nije ono što pod pravim imenom „Tradicija“ i znači jer on ne zna odakle je ona nastala, s kojim ciljem, s kojom svrhom, ne zna značenja tradicije i njenih rituala, stavova, itd. Takvog čovjeka UVJETNO nazivamo „čovjekom“ jer ono što je čovječno u njemu ne postoji, umrlo je. Ponavljanje socijalnog programiranja i tzv. „tradicionalnog“ nadzora ne znači da je čovjek živ već naprotiv.

Religija i duhovnost, kakvu danas imamo, upravo hrani taj pogrešni dio u nama. Zato se u Radu stalno govori o „mjestu na koje pada učenje“ ili „mjestu koje prima učenje“, ili u drevnom i ezoteričnom Kršćanstvu o različitim vrstama tla na koje može da padne sjeme. Moral, kakav danas poznajemo, socijalna „inteligencija“ – točnije, programiranje – zamjena je za suosjećanje, savjest i emotivnost suštine.

Kako suština „umire“, tj. gasi se u čovjeku, tako suosjećanje, savjest također umiru, gase se, točnije, uspavljuje se, i biva zamijenjena moralom, socijalnom program kulturom/“inteligencijom“, onom što je trenutno moderno, poželjno ili gurnuto kao poželjno i moderno kako to danas imamo prilike vidjeti.

Čovjek Ličnosti nema sposobnost da osjeća dublje od ono što mu je programirana ličnost podarila, ako to tako mogu reći. On je ličnost i u njemu NEMA NJEGA. To je ono što vidimo i ponekad kažemo nekome „da on ne postoji“. Njegova suština je duboko u snu, „mrtva“ a ona je on u tijelu. Što je čovjek stariji to je suština sve više „mrtva“ jer ličnost koja je okoštala ne dopušta prolaz hrane utisaka da dođe do suštine. On je ritual, navika, mašina koja čega konačnu tjelesnu smrt. Ono što je zanimljivo jeste da već oko tridesete godine čovjek počinje da umire u suštini, a neki i prije. Današnji svjetonazor „ubija“ suštinu mnogo ranije. Ličnost je skoro formirana prije puberteta, i emocije i seksualnost svakodnevnog čovjeka pokazuju godine kada je on „umro“ za suštinu, tj. kada je Lažna Ličnost preuzela suštinu i čovjeka i postepeno joj zatvara hranu, napredak, osjećaj životnosti i život.
Većina ljudi u četrdesetim, pedesetim ili šezdesetim godinama su već mrtvi u suštini. Čak i okoštali. Tako da bilo koja mogućost njihova razvoja i rasta Bića je završena.
No, kao i sve ostalo ni ovo ne smije biti konačna tvrdnja jer u čovjeku uvijek postoji neki dio koji ga održava suštinski živim. To su trenutci lijepog, radosnog, životnog, prosjaji savjesti i emotivnog osjećaja drugih, osjećaj da pomogne nekome, da nekome učini nešto lijepo i radosno. Problem sa ovim jeste u tome što impuls dolazi iz suštine, ali ga Lažna Ličnost preuzima i uništava. Recimo, vidimo nešto lijepo što izazva levitirajući osjećaj u nama, uzvišen osjećaj i Lažna Ličnost to preuzima svakodnevnim izrazima, tumačenjima, pojašnjenjima, prepričavanjem, ofarba to uvjerenjima i vjerovanjima, različitim umnim stavovima ili emotivnim inhibicijama, itd. U tom trenutku energija/hrana koja dolazi nazad u suštinu biva preuzeta od ličnosti i ličnost ju koristi za hranjenje same sebe. To se dešava upravo putem tih mehanizama ličnosti koji tumače, uvjerenjima i vjerovanjima, inhibicijama, sentimentalnošću, površinskom emocijom ili onom što nazivamo vitalnim emocijama – kontradiktorne i površinske emocije – te kroz to ona jača samu sebe. Suština osjeti i primi djelić prije no što se ličnost „probudi“ u pojede svu ostalu energiju za svoje samo-održavanje.
Često puta ličnost to učini tako što projicira strah, neka negativna uvjerenja i vjerovanja koja izazivaju emotivnu negativnu reakciju, povuče čovjeka u njegov unutarnji, mračni svijet i tu ga vrsti sve dok se „hrana“ ili energija dobivena afirmativnim, hranjivim utiskom ne istroši i postane beskorisna. Čovjek sve dublje upada u njih, sve češće i polako gubi čak i te trenutke uživanja, ushita, ekstaze, osjećaja povezanosti sa životom i svijetom, i sve više i više se zatvara u mrtvu ličnost jer čim dođe bilo kakav afirmativan i hranjiv utisak ličnost projicira svoje najjače oružje i preuzima energiju utiska zatvarajući čovjeka u njego unutarnji, mračni svijet. On postepeno sve više gubi mogućnost da primijeti leptira na cvijetu, rosu na listu, neravnine na kori drveta, dječji smijeh i neuvjetovanu radost, ljepotu mladih bića kako ljudskih tako i životinjskih, ushit zbog sreće prijatelja, bljesak ljudskosti u oku prolaznika koji mu se osmjehne, i sve više pada pod negativne i teške/gravitacione utiske. Hrani se samo teškim utiscima, smrtima, ratovima, patnjom, nemoći, strahom i sve više i više kopni. Svaki radostan trenutak kao mogućnost biva dočekan „vidjet ćeš ti kada krene po zlu“ projekcijama. I ima jako puno izreka, uvjerenja, vjerovanja kojima opravdava takve projekcije i zadržavanje u negativnim utiscima.

Lažna Ličnost ima niz trikova da nas održi u sebi, zatvorenim za utiske ili energiju koja hrani suštinu. Ona nas gurne u vitalne, brze i površinske emocije koje hrane trenutnim ushitom i „junk“ vitalnom emocijom. „Junk emocije“ su kao istoimena hrana. One se izazivaju trenutačnim ushitima, sviđanjima, jakim duhovnim „pozitivnim“ stavovima i projekcijama, „božanskom“ prirodom čovjeka koja je projekcija i ništa više ali koja hrani našu fantaziju i laž. „Junk emocije“ uvijek dolaze iz nižeg dijela emotivnog uma koji je povezan sa životom i tijelom te kroz emocije koje su kontradiktorne, uvijek izazvane suprotnim emocijama i našim bježanjem od njih u pozitivne, divne i rijetke projekcije i trenutke, tjelesnom relaksacijom koja proizvodi otpuštanje mišićnih grčeva i oslobađa površinsku energiju koja tada proizvodi tzv. pozitivne emocije, raspoloženja i ushite koji jako kratko traju i kada nestanu zamjenjuje ih tupost, depresija, ljutnja, agresivnost, osjećaj odvojenosti i nedostatka, itd., drugim riječima probudi se sve ono od čega smo pobjegli u neku pranayamu, hatha yogu, kriyu, projekcije sa kojekakvim mantrama i bogovima i boginjama. Nemojte misliti da je religija u boljem položaju. Nije.

Razlog zašto se to dešava jeste upravo u Lažnoj Ličnosti i onom što ona naziva „rad na sebi“, što nije nikakav Rad, već je dodavanje onog što Lažna Ličnost misli da joj treba, želi, projekcijama slike o sebi i slike o drugima, a time i slike o religiji i duhovnosti bježeći od najnižih i najgrubljih emocija koje su njen temelj. Zato se uvijek vraćamo u njih nakon tih ushita, tjelesnog oslobađanja grča, anti-stres programa, brzopoteznih retrira i radionica, itd. I postajemo ovisni o njima jer nam svaki sljedeći put treba jača doza, nova knjiga o samo-pomoći, nova doza vitalne loše droge koja ulazi u nas putem citata, mudrovanja, jeftine filozofije, tjelesnih, sve modernijih i luđih yoga i tjelovježbi, novih tehnika disanja koje su sve štetnije i štetnije, novih kriya koje su naravno došle od nikog drugog doli samog Babajija i slično.
Mjesto koje je primilo učenje je pogrešno. Zemlja nije dobra. Sjeme učenja palo je na put, kraj puta i šipražje a ne na dobro pripremljenu zemlju/suštinu.

Da ne dužim, koje je rješenje?

Ponovno revidiranje učenja i onog što smo primili u sebi pod terminom „učenje“, „vjera“, „rad na sebi“, „sadhana“, itd. Vidjeti koji dio nas je to primio, koji su mu motivi i zašto je to želio ili preuzeo. Vidjeti koji su nam ciljevi, šta želimo postići i NAJBITNIJE ZAŠTO to želimo postići. Zbog čega bi bili budna bića? Šta ćemo sa tim kada budemo budna bića? Zašto bi se probudili? Šta ćemo sa tim kada se probudimo? Zašto želimo vrline, kvalitete, bolju energiju, najnoviji kurs iz samopomoći, itd.?

Odgovore na ova pitanja moramo dati iskreno i otvoreno, šta god to izazvalo u nama. Moramo naučiti vidjeti stvari kakve one zapravo jesu a ne kakvim bi mi željeli da one jesu. Moramo se otvoriti drugom čovjeku, jer uz njegovu pomoć možemo vidjeti sebe, jer nas drugi uvijek bolje vide, ali i tu treba biti jako oprezan. Da, drugi nas vide mnogo bolje od nas, pod uvjetom da su oni odradili ono što mi radimo. Priča o kojekakvim „ogledalima odnosa“ ili „ogledanjem kroz druge“ je u većini slučajeva duhovna fantazija i mudrovanje. A mnogo je razloga zašto je to tako. Prije svega, i oni spavaju kao mi, time kako san može da reflektira ispravno ono što mi imamo a da to ne nadopuni svojim projekcijama, svojim očekivanjima, uvjerenjima, vjerovanjima, konceptima, idejama, mišljenjima, slikom o sebi ili o vama, itd.?
Nikako.
Sve ovo što danas imate prilike vidjeti u duhovnosti uopće nije bilo namijenjeno tom tržištu, toj duhovnoj pijaci. To je odnosilo samo na zatvorene škole i određeni tip ljudi oko nas. Time, budite oprezni sa tom „junk duhovnošću“. Krenite od pretpostavke da je sve „junk duhovnost i religija“ i polako to čistite. A pošto je sve takvo i vi ste takvi. Sve u vama je „junk hrana“ i osim nje ne poznajete ništa istinsko, iskreno, autentično. To što se nešto kiti tim riječima ili nazivima još je gori junk od ovog na što ciljam ovdje. Jasno, ovo govorim pod uvjetom da vam je cilj iskren i koliko toliko vaš, autentičan. Da ste u duhovnosti iz ispravnih razloga u koliko tolikoj mjeri nego većina. Tada ima nade.

Kao i sve oko nas, Lažna Ličnost se hrani duhovnošću i religijom.

Iako duhovnost voli da govori o „egu“, koliko i religija o „vragu“ i „grijehu“ to je samo priča i bajka, ali ne i njihova stvarnost. Jer se svim tim upravo isti taj „ego“, „grijeh“ i „vrag“ hrane. Uzak je prolaz, kako kaže Biblija, a danas je on još uži nego prije dvije tisuće godina.
No, nisam ovdje da vam tumačim Bibliju, jer kada bih to krenuo da radim uništio bih vam sve što ste naučili iz nje jer je većina tih stvari pogrešno protumačena i dana. Isti slučaj je sa svim svetim spisima.

Sve što primamo jeste ono što hrani našu Lažnu Ličnost. Sve što jesmo jeste imaginacija, fantazija i Lažna Ličnost. A to se ne može i ne smije nazvati „nama“. Jer ako smo to mi onda ništa ne možemo postići, onda je sva duhovnost i religija laž.

Razmislite o ovome. Razmislite kako da prepoznate svoju Lažnu Ličnost i kada ona prima utiske, znanja, informacije, učenja. Naučite da primite suštinom, naučite kako to suština prima. Proučite ovo, potražite u literaturi koja o tome govori unutar Rada. Većina duhovne literature samo bulazni riječima i frazama ali ne i jasnim raspoznavanjem.

Upravo, taj trud da naučite, prepoznaje, očistite, odbacite lažno, imaginarno, ono što vas vodi u suprotnom smjeru od Isitne i Budnosti je ono što će vas kristalizirati ako imate ispravne motive i ciljeve.

Ako ne, onda te motive i ciljeve ima Lažna Ličnost i kristalizacija koja proizlazi iz toga je pogrešna kristalizacija i okoštalost, a to je jako teško razbiti. I to ne možete sami.

 

Uživajte u istraživanju
Bhaerava

Print Friendly, PDF & Email

Share this post

Skip to content