Mnoštvo u nama

Kategorije
Svi članci

Ne možemo očekivati da čovjek na početku Rada razumije sve ideje koje mu se daju, kao što ne razumije čemu one služe. Najjednostavnije rečeno sve ideje u Radu služe razbuđivanju, prestanku identifikacije sa imaginarnim ili funkcionalnim, ali i sve služe kristalizaciji njegova Jednog Ja, Jedne Volje ili Jedne Svijesti o sebi. Čak i najmanja ideja, ili zanemarivo uputstvo ima istu svrhu kao sve druge ideje. Nekad podržava neku ideju, nekad je nadopunjuje, nekad joj omogućuje “most” ka nekoj drugoj ideji, itd.
Ideja mnoštva nije samo prosudba čovjeka. Ideja kaže da je “čovjek mnoštvo” i da “njega nema”. On je samo ideja ili imaginacija i ništa više. “Čovjek nije jedan, jedinstvo, već je mnoštvo” i često se uspoređuje sa idejom iz Biblije o “legiji”:

“Ime mi je Legija, jer nas je mnogo.“

To je čovjekova psihologija. Legija. A ono što nju čini jeste mnoštvo “ja”, sitnih i nebitnih “volja” udruženih u legiju Samovolje. Samovolja je centar njegova lažnog ili imaginarnog “ja” ili kako to neki vole nazvati “ego”, iako Ego u čovjeku ne postoji. To je egoizam, ali ne i ego.

Možemo reći da je jedna od temeljnih karakteristika naše psihe, pored identifikacije, mnoštvo malih, sitnih volja ili “ja”. Mi se identificiramo sa svakim tim malim “ja” i spremno govorimo “ja pišem”, “ja sam gladan”, “ja hodam”, “ja imam pravo”, itd. Izmjena malih “ja” je skoro pa nevidljiva, osim ako se pažljivo promatra i prati. Svako to malo “ja” pripada nekom od centara/umova i njegovih funkcija. Svako to malo “ja” stoji u nekom konceptu o nama, uvjerenju koje imamo, vjerovanju koje izražavamo, mišljenju, emociji, procesu, itd. I svako od njih nas identificira sa sobom i oduzima nam ono što bi trebalo da ide u kristalizaciju istine o nama, ili onog što volimo nazvati “autentično” u nama. Time Rad kaže da čovjek nema pravo “ja” već ima niz imaginarnih ja oko imaginarnog zamišljenog centra koji nas drži identificiranim za sebe i time oduzima “hranu” istinskom centru u nama, suštini, životnoj sili.

Svako to “ja” pripada određenom umu, a mogu ići i dalje i reći da pripada određenom dijelu uma ili dijelu dijela uma. Zavisi koliko poznajemo podjelu umova ili centara. Kada nečemu u sebi kažemo “ja”, nekom procesu, emociji, misli mi svoju životnu silu, svoju snagu, silu, moć stavljamo u službu tom “ja” i svako to “ja” je naš gospodar na neko određeno vrijeme. Govori se da postoji skoro pa blizu 1000 različitih “ja” u nama. I mi se identificiramo sa svakim tim “ja”.

Jedna od uputa u Radu jeste vidjeti ta mala “ja” koja nas preuzimaju i govore ZA i UMJESTO nas ali i vidjeti, uvidjeti izmjenu tih “ja” u nama. Svako to “ja” ima svoju volju koju želi da izrazi a generalna identifikacija sa imaginarnim centrom u nama daje mu tu volju kao svom predstavniku.

U današnjoj religiozno-duhovnoj sceni postoji ostatak tog znanja o malim “ja” ali je toliko iskrivljena da većina ne može prepoznati odakle dolazi ta ideja i što ona točno znači. Riječ je o tome da svako malo vremena čujete da netko pokušava NE GOVORITI, izgovarati, “ja” u rečenici. Jer KAO radi na svom egu. To je izvrnuta ili ideja koja je doživjela devijaciju i znači bukvalno NIŠTA. Sama ideja izgubila je smisao jer i oni koji ih daju ljudima da rade s tim NE ZNAJU smisao ideje. Ostao je neki zaostatak ideje ali nije povezan, ne može se povezati sa bilo čim a ponajmanje prakticirati jer za bilo kakvu praksu u Radu MORATE znati ZAŠTO SE TA PRAKSA RADI, ČEMU ona služi, KOJA je njena svrha i bez tog znanja NE MOŽETE RADITI S IDEJOM.
Svaka ideja u Radu je kao ZUPČANIK koji ima svoje ODGOVARAJUĆE mjesto u cijelom mehanizmu sata, ili čovjeka. Ako ideja doživi devijaciju ili iskrivljenje ona ne može da bude zupčanik koji će raditi svoj posao i mašina doživljava istu tu devijaciju ili još goru ako je ideja jača, opasnija ili iskrivljenija.

Cilj Rada je JEDNO JA u čovjeku. Budno JA. Istinsko JA, itd.

Kako god ga nazvali. I ako ovu ideju uskladimo sa osnovnom ili temeljnom idejom zbog koje Rad i postoji, postaje nam jasnija njena svrha.
Sve dok svemu u sebi govorimo “ja” nikakva priča o Jednom “Ja” nije moguća. To je samo priča i ništa više. Dobra za duhovne sastanke i prepucavanje tko je šta postigao ili doživio kao neko “specijalno iskustvo” kojim se izdvajamo od ostalih.
Ako svemu u sebi kažemo “ja”, svakom procesu u nizu FUNKCIJA umova mi osnažujemo Imaginarno “ja” ali niti razvijamo, niti kristaliziramo Istinsko Ja u nama.
Ista priča leži i iza modernog “ja jesam”. U stvari i to je iskrivljena ideja koja je uzela sve više i više maha i većina je uvjerena da su probuđeni jer na pola minute ili par sekundi znaju da “jesu”. Znati da “jesi”, ne znači ništa. Jer si samo tom nekom emotivnijem osjećaju o sebi rekao “ja” kao što svemu ostalom u sebi kažeš “ja”. Nekad se zapitam ima li itko zdrav u ovoj duhovnoj močvari?

Ideja o malim “ja” nalazi se pod idejom ne-identifikacije ali i idejom odvajanja i održavanja Pamćenja Sebe ili Svjesnosti Sebe. Bez toga ona je čisto lupetanje koje nitko ne može povezati niti vidi smisao same prakse. Svako to “ja”, kao što sam rekao, identificira nas i vezuje za proces ili funkciju određenog uma. Funkcija uma kao ni sam um NISMO MI. On je centar sa svojom funkcijom. Funkcija intelekta je mišljenje, kao što je funkcija emotivnog uma emocija. Identifikacija je sila koja stoji iza i vezuje nas za funkcije i procese i onemogućava nam da vidimo istinu u vezi toga, u vezi sebe, ali i da bilo šta postignemo na putu ka buđenju.
Upravo iza te identifikacije krije se jedna velika zabluda svakog čovjeka, a to je zabluda mišljenja da smo mi “jedno” u svojoj psihi, da “mi” postojimo, da “mi” vodimo svoj život, itd. I to je sila iluzije ili sna u kojem se nalazimo, koja nas drži i gospodari nama dajući nam iluziju da smo to mi.
Ove činjenice o čovjeku mogu biti prezentirane na mnogo gori način, mnogo stvarniji način do te mjere da se svako prepadne onog što one govore ili pokazuju o stvarnom stanju čovjeka.

Sama praksa promatranja različitih “ja” u nama ne može biti odrađena bez drugih dijelova prakse ali i drugih jako bitnih ideja koje daju svrhu samoj ideji malih “ja”. Nijedna praksa u Radu ne može da se radi bez razumijevanja. Rad nije vjerski sistem povjerenja i vjerovanja. Nije jogički sistem “poslušnosti guruu”. On je sistem PROVJERE.

Svaka ideja, svaka teorija, pojašnjenje MORAJU BITI PROVJERENI i moraju se dokazati samom sebi.

Ako kažemo da je čovjek u snu i da svi spavaju moramo znati što to znači i provjeriti to. A onda provjeriti jesmo li i mi isti kao drugi i koliko smo duboko u snu. Ako ne znamo da smo mi u snu, samo da drugi spavaju, ideja nema svrhu i ne može da se upotrebi na ispravan način. Njena upotreba ojačat će upravo ono što nas drži uspavanim, u iluziji o sebi.
Zbog te mnoštvenosti nas jako je teško spoznati što smo u svojoj prirodi za toga. Ona je kao veo preko naše istinske svijesti, božanskog u čovjeku, onog što je Bog Stvorio kao Čovjeka.
To mnoštvo naše psihologije stječemo životom i životnim iskustvima, utjecajima koji utječu na nas, imitacijom drugih, raznim životnim idejama, smjernicama, informacijama, itd., ali i našim reakcijama. Ako pobliže osmotrimo naše reakcije, ako im pristupimo kritički i sa promatranjem uviđamo da iza nje stoji neko malo “ja” ili točnije GRUPACIJE malih “ja”. Ispitivanjem neke reakcije uviđamo da se u njoj provlače koncepti o nama, vjerovanja, uvjerenja koja imamo, pretpostavke, projekcije, itd. Sve to u sebi sadrži ili jedno ili više malih “ja” što tada čini grupaciju malih “ja”.

Nikad niste pristali na ta mala “ja”, niste dali dopuštenje, nije vas nitko ni pitao za to. Zato mala “ja” povezujemo sa stečenom psihologijom čovjeka, tj. njegovom ličnošću i lažnom ličnošću (što je posebna tema).

Sve dok ne vidimo to mnoštvo u sebi bilo kakva ideja transformacije nije moguća. S druge strane cilja Rada je transformacija čovjeka. Jer bez transformacije nema evolucije. U stvari sama ideja evolucije čovjeka je transformacija iz jednog stanja u drugo, veće, šire, stabilnije, istinsko stanje koje je amanet čovjeku.
Svaki čovjek misli da je on već sada jedno “ja”, da je stalan, da postoji kao stvarni entitet u ovom tijelu, da imamo i posjedujemo nešto a naročito “sebe”. Da smo to jedinstvo već sada transformacija ne bi bila moguća. Sve što govore religija i duhovnost ne bi bilo moguće. Ne bi bila moguća promjena.

Kad bismo bilo JEDNO “ja” nijedno drugo “ja” ne bi moglo da nas preuzme niti bismo mi mogli da ga izaberemo. Umjesto tog “jednog ja” imamo mnoštvo i to kontradiktorno mnoštvo “ja”.

Jedan dio rada sa malim “ja” je upravo proučavanje kontradiktornosti a ta ideja nalazi se pod idejom odbojnika koji nas sprečavaju da vidimo svoju kontradiktornost. Odbojnik je struktura koja sprečava da dvije kontradiktorne stvari dođu u dodir, susret, budu viđene. Recimo, “ja (malo “ja”) volim ljude”. A onda kada se javi nesuglasica, reakcija, mržnja, agresivnost prema ljudima odbojnik nas spriječi da vidimo tu kontradiktornost. Ovo je samo jedan MALI promjer ljudske kontradiktornosti. A mala “ja” su pozadina toga, njihova kontradiktornost koja glumi nas, da mi postojimo.

Nalazimo se u onom što nazivamo u Radu, budno spavanje. Čovjek budan spava. Budan u smislu čulne, fizičke budnosti. Ne u smislu mistične ili stvarne Budnosti u snu. To bi bilo Stvarno Jedno Ja u nama koje bi bilo Stvarno MI.

Kada proučavamo mala “ja” primjećujemo da imamo loša mala “ja”, dobra mala “ja”, neutralna mala “ja”. I ona se stalno izmjenjuju. Mi imamo različita “ja” koja nam, čas daju dojam da smo loši, krivi, pogrešni; čas da smo dobri, poštujemo druge, slijedimo pravila; čas smo nezainteresirani, ravnodušni, apatični (u smislu psihologije), lijeni. Onda imamo nemoćna mala “ja”, strašljiva mala “ja”, seksualno-emotivna mala “ja”, itd.
Kada to sve vidimo, kada se uvjerimo u to, počinje ISTINSKO PITANJE šta od toga stvarno ja jesam? Šta je od toga stvarno JA? Gdje sam JA u tome svemu?
Odgovor je brutalan.
Nema ničeg u tebi što si ti.

U nama također postoje ono što nazivamo viša i niža mala “ja”; mala “ja” koja vode evoluciji i mala “ja” koja vode involuciji; mala “ja” koja nas zadržavaju na mjestu na kojem se nalazimo. I sve to GLUMI NAS. Mi vjerujemo tome, mislimo da smo to mi, mislimo da postojimo i da već sada imamo i svijest i volju, da smo gospodari sebe i svog života ili, omiljeno među ljudima, svoje sudbine dok u stvari, zbog mnoštva u nama, malih “ja”, i svega što Rad govori o čovjekovom stvarnom stanju, mi se nalazimo pod Zakonom Slučaja a ne Zakonom Sudbine koji je iznad Zakona Karme.

Kao što rekoh, u nama postoje i “ja” koja pripadaju višim aspektima, tj. mogućnostima u čovjeku. To su “ja” koja mogu da se razvijaju, da omoguće transformaciju, omoguće mijenjanje čovjeka. Ona pripadaju onom što nazivamo “božansko” ili “istinsko” u čovjeku. Bez priučavanja malih “ja” mi ne znamo što moramo odbaciti, što moramo transformirati, što moramo podržati, s čim se ne smijemo identificirati, itd. Ne možemo znati razliku između stvarne Emocije u nama i Vitala koji imitira emocije.

Ako se ne odvojimo i ne promatramo, te se ne identificiramo sa mnogim malim “ja” svako negativno stanje, raspoloženje, emociju ćemo pripisati sebi. “Ja sam ljut, pogrešan, kriv, bijesan, agresivan”, itd. Nećemo moći da se odvojimo od većine misli koje imamo i nazivamo svojim dok su to u stvari asocijacije ili reakcije umova na zabilježeni materijal u nama. Svakoj misli ćemo reći “ja” i svaku misao ćemo pripisati sebi. Isto je i sa fizičkim ili pokretnim umom i njegovim procesima – neugode, nelagode, fizičke lijenosti, itd.

Ideja Slobodne Izbora dolazi tek nakon ovog. Ne može biti Slobodnog Izbora dok svakom malom “ja” kažemo “ja” i pripišemo ga sebi. Što možemo izabrati? Koje emocije pripadaju NAMA a koje su prosto reakcija umova? Koje misli pripadaju nama a koje su prosto asocijacija nekog od umova koji se trenutno vrti i reagira?

Većina misli da sve misli nastaju u intelektualnom umu ili kako ga još nazivamo “um”; “misleći um”. To nije istina. Svaki um ima svoje misli a sve te misli se prihvaćaju kao NAŠE misli. Većina naših mislili dolazi iz fizičkog ili pokretnog uma. Sljedeće po redu je seksualno-vitalni um. Sljedeće je Emotivni, a na kraju i jako rijetko je Intelektualni um. Ovo samo ubacujem da imate informaciju jer ovo za vas nije znanje ako ne znate kako da to prepoznate, istražite, upoznate i radite s tim.
Slobodu Izbora imamo kada naučimo čemu da damo sebe ili svoju snagu a čemu da je oduzmemo. O Slobodnoj Volji, sa stanovišta Rada, ne možemo ni pričati jer ona za čovjeka ne postoji. Prvo i osnovno, čovjek NEMA VOLJU. Ima želju i kratkotrajnu odluku koje ovise o snazi grupacije “ja” koja trenutno djeluje u njemu.
Sloboda Izbora s druge strane traži osnovu, a to je da smo shvatili što smo mi, ne spoznali ili čak realizirali (to mnogi miješaju a postoji ogromna razlika) već samo shvatili ili ispravno povezali. Drugim riječima, samo onom što je svjesno u nama smijemo reći “ja”. Ostalo NIJE JA i NIJE NAŠE. Strukture u nama koje prihvaćamo i potvrđujemo samo su one koje vode ka cilju kojem težimo, a kada to naučimo u Radu, naučit ćemo i u životu.

Na ovaj način učimo da se oslobodimo umjetnog, imaginarnog ja, koje prekriva našu Stvarnu Prirodu. To omogućuje da se mijenjamo, da transformirao sebe u nešto što je stvarno, trajno, postojano. S čim dalje možemo da radimo i evolutivno napredujemo. S druge strane to nam omogućuje da prestanemo suditi i sebi i drugima. Jer, kao što smo mi mnoštvo i drugi su mnoštvo i drugi svemu u sebi kažu “ja”, time čemu sudimo kada prosuđujemo o drugima?

Ako svakom dijelu koji se pojavi u nama kažemo “ja” i damo “sebe” što smo mi izvan toga? O kojem to Istinskom govorimo? Što je to što je duhovno u nama? I imali li išta duhovno u nama?

Lako će Bog/Istina da nas nađe ako živimo na istoj adresi.
No ne živimo. Time sva priča o Bogu se završava.

Upoznati to mnoštvo znači upoznati stvarno stanje čovjeka. Jasno je da je ideja o mnoštvu “ja” samo DIO cjelokupnog Rada i moći povezati to, vidjeti što ona znači kao zupčanik mehanizma cjelina čovjeka kakav jeste znači UPOZNATI SEBE.
Često čujemo da mnogi kažu kako žele da se mijenjaju, kako ne žele više da budu takvi kakvi su. No, kada ih pitamo što to žele da mijenjaju odgovor koji dobijemo govori nam da oni ne znaju što žele mijenjati. Imaju generalni osjećaj nezadovoljstva sobom, što ne znači ništa, i tome su dali vrijednost. Generalni osjećaj bilo čega ne vrijedi ni “pišljive bobe”.
Ista je priča i sa tzv. “egom”. Čim malo zagrebemo ispod te priče o “egu” vidimo idiota koji to koristi samo kako bi nekog drugog napao i sam sebe stavio u izuzetak. O tome jasno govori i ona Biblijska, “zašto vidiš trun u oku brata svog, a brvna u oku svom ne osjećaš/ne vidiš?” Jasno je da ne vidimo brvno u svom oku jer nam upravo ono zaklanja pogled.

Ne možete se mijenjati dok ne znate što je to što želite mijenjati i zašto to želite promijeniti.

Ne ulazim u ideje drugih učenja, jer me ne interesiraju, ali u Radu ništa ne možemo promijeniti ako ne poznajemo to sebe koje želimo mijenjati, ako ga nismo upoznali, suočili se s njim, vidjeli, spoznali ga. Svaka ideja Rada ima svoju svrhu i svaka je zupčanik u nisu zupčanika mašine čovjeka ili sebe.
Kao što se s tim idejama možemo igrati, kao svaki pošteni duhovnjak koji o duhovnosti nema blage veze, osim igre s njima nikakve koristi od igranja idejom ako joj ne znamo svrhu. Ako ne poznajemo ideju, ne znamo čemu ona služi, koja je njena svrha ne možemo ništa učiniti. Ali može biti zabavno, kao što je identitetu “duhovnjak” zabavno da glumi duhovnost, vjernika, učenika, sljedbenika, itd.

Identitet je identitet i nema NIKAKVU vrijednost, ali smo mu dali vrijednost, značaj i smisao. I sada smo njegov rob. Čak i ako imamo identitet čovjeka “u Radu” to ne znači da Radimo na sebi.

Mnoštvo NE MOŽE DA RADI NA SEBI. Jer niti ima snagu, niti ima postojanost, niti ima povezanost sa Višim, niti bilo šta može, želi, hoće učiniti jer ne može da čini, nema tu snagu za činjenje, djelovanje.

Prvi čin djelovanja, da tako kažem, u Radu je prestanak identifikacije. Prestati se identificirati. A da bi to uČINILI moramo postati svjesni, prisutni. Tako da prvim korakom učimo kako ČINITI, ili kako DJELOVATI.
Jer djelovanje ili činjenje nije samo raditi nešto, već i znati ŠTO NE RADITI. I NE RADITI je čin ako dolazi iz svjesnog, namjernog djelovanja s određenim ciljem. Bez cilja ništa ne možemo činiti.

Održati pažnju u određenom pravcu a da nije koncentracija je čin promatranja. Promatranjem učimo kako da vidimo to što do jučer nismo vidjeli a s druge strane stječemo i znanje o sebi. No, da bismo stekli Znanje moramo imati nešto što nam daje to znanje, informacije koje ćemo provjeriti i sami za sebe dokazati, i što nam kazuje što, kako i zašto činiti.
Potreban je dubok uvid u činjenicu o mnoštvu u čovjeku, ali ne površinski uvid koji smo stekli čitanjem ili promatranjem od par minuta. Ta ideja mora postati dio nas. Da čak i kada smo nesvjesni i mala “ja” pokušaju ili nas čak preuzmu imamo mogućnost da se prenemo iz sna, na trenutak probudimo i vidimo tko to u nama progovara.
Ova ideja je, kao što sam napomenuo, samo dio mnogo širih ideja bez kojih Rad nije Rad.
Rad je sistem koji u početku treba da preuzme ulogu nas kako bi nas stvorio. To je svaki duhovni ili religiozni sistem. I to su ljudi zaboravili. Oni ne znaju zašto treba da imaju sistem ili školu ili učenje, zašto trebaju da preuzmu taj trenutni sistem ili učenje i zašto treba da žrtvuju svoju samovolju zarada budućeg STVARNOG JA.

Učenje imitira budnog čovjeka.

Jer je nastalo od Budnih ljudi. Prihvaćanjem uputa, ideja, učenja kao NOVOG SEBE, u početku, čovjek uči kako da se oslobodi većine nepotrebnih zakona koji vladaju ovim svijetom i koji njime ne treba da vladaju. On uči kako da bude IZUZET tih zakona jer sve dok ti zakoni vladaju čovjekom ON NIŠTA NE MOŽE DA UČINI povodom svog oslobođenja. I to imamo u svim sferama našeg života ali to ne razumijemo. Kada ovo razumijete možete to prepoznati u svim sferama ljudskog života i funkcioniranja. Svugdje postoji nešto što imitira taj Kozmički Zakon Izuzetka a politika i religija su najočitiji primjeri. Diplomatski imunitet u politici, recimo. To je imitacija Kozmičkog Zakona Izuzetka.

Zakon Izuzetka u Radu ne može da djeluje ukoliko čovjek ne potpadne pod Neutralnu Silu Rada. A to je drugačija tema od ove o kojoj pišem.
Pod izuzetak od kozmičkih zakona i sila padamo samo ako možemo preuzeti ideje Rada, način na koji on radi i djeluje i predati mu se. Što više žrtvujemo svoju samovolju, negativnost, identifikaciju, više razumijemo to Zakon Izuzetka jače djeluje u našem slučaju. Pod tim Zakonom oslobađamo se viška drugih zakona koji vladaju čovječanstvom, a identifikacija je jedan od Kozmičkih, najjačih Zakona. I prava borba sa njom dolazi tek nakon Buđenja. Jer ono u što se budimo i ono što je budno u sebi krije taj Zakon koji djeluje na cijeli Kozmos. Nema Oslobođenja dok se ne Oslobodimo identifikacije do kraja. A prvi korak u oslobođenju je oslobođenje od identifikacije sa Imaginarnim ili Lažnim “ja” ili ti, onim što duhovnjaci nazivaju (a nemaju pojma što je to), egom.

Ujedno, mnoštvo u nama, ličnost kao zajednički naziv svega toga, naziva se Đavolom, Vragom u Bibliji. To je Vrag na kojeg Krist ukazuje. A on je u vama kao vi sve dok ste identificirani sa onim što smatrate sobom.

Kao što često volimo mudroserski citirati da je vrhunski trik Vraga to što nas je uvjerio da ne postoji, ima i nastavak ovog. Kako nas je uvjerio da on ne postoji tako nas je uvjerio da smo to mi. I to je sila Identifikacije.

“Zli” u molitvi “Oče naš” upravo ukazuje na našu ličnost i sve zakone koji vladaju nama i koji nas preuzimaju. “Spasi nas od zlog”.

Ne mogu sada ulaziti u svaki djelić ove ideje i njenu praktičnu vrijednost. Na kraju, to vi sami morate uvidjeti. Vidjeti njenu praktičnost, šta ona znači, kako to izgleda u svakodnevici života, što bi to značilo za nas i našu slobodu, itd.

Kako možemo vjerovati bilo kojem čovjeku, ali i samim sebi, ako vidimo da nas nema, da mehanizmi kolo vode, da različita “ja” govore u naše ime, imaju reakcije, odluke, život a mi u to NISMO UKLJUČENI?

Kada kažemo da je čovjek “mašina” upravo govorimo ovo. Isto je i kada kažemo da čovjek spava ili da je u iluziji.

Probajte čuti ta mala “ja” koja govore iz drugih, a onda, jako bitno, probajte ih čuti i vidjeti u sebi. Jer nema razlike između drugih i vas. A onda se zapitajte, živite li vi svoj život ili nešto vas živi dok ste vi u stvari već mrtvi?

Ne čekajte Isusa “da vrati Lazara u život” već nađite to što je Istinsko (Krist) u sebi da vas vrati (Lazara) u život. Spasitelj je već u vama, samo ga trebate potražiti.
Bhaerava

Share this post

Skip to content