(Svojevrsni dodatak na Modul VI)

Svijet kojem svjedočimo, svjedočimo posredno. Ovo je jako čudna izjava ako ne poznajete ideje Rada ili ako niste sami za sebe provjerili. Čak i neuroznanost zna da svijet oko sebe percipiramo posredno, a ne neposredno kako to mislimo, a mogu reći i doživljavamo.

Svijet materije percipiramo PUTEM čula, mozak ga tumači.

Čula sama po sebi su prosto alati, hajmo tako reći, mozga koji putem njih percipira. Recimo, mi vidimo PUTEM očiju. Oči NE VIDE. MOZAK je taj koji VIDI. Oči, kao organ percepcije, su alat, način, sredstvo putem kojeg mozak “vidi”. Isti slučaj je sa svim ostalim čulima.
Drugim riječima, zanemarimo mozak, mi putem očiju vidimo, putem ušiju čujemo, putem kože osjećamo dodir, putem nosa osjećamo miris, putem usta okus. Mi NE DOŽIVLJAVAMO svijet direktno.

Zatvoreni smo, da tako kažemo, unutar ograničene svijesti koja nema direktnu komunikaciju sa svijetom u kojem se nalazimo i s tom smo sviješću identificirani.

Ta ljudska svijest, ili ograničena svijest s identifikacijom, služi kao veo između svijesti slobodne od identifikacije i svijeta u kojem se nalazimo. Tu ograničenu ljudsku svijest mogli bi nazvati “ličnost”, osobna svijest, ili jednostavnije “ja”. To je naša lična ljudska svijest koju smo stekli kroz vrijeme, prostor i individualni faktor; ili točnije rečeno kroz odrastanje, iskustva, memoriju, uvjerenja, vjerovanja, itd. To “mi” ili “ja” stoji između Istinske Svijesti u nama slobodne od identiteta i svijeta kojem svjedočimo čulima. Ona tumači, zna, prosuđuje, daje karakteristike svijetu, drugima, itd.

Drugim riječima,

JEDNOM SMO OTKLONJENI od svijeta kojeg percipiramo.

Tj. mi taj svijet NE DOŽIVLJAVAMO direktno već indirektno posredstvom čula i uz pomoć tumačeće svijesti zvane ličnost.
Ako ćemo pravedno prosuditi to više nije “jednom otklonjen” već dva puta otklonjen. Prvi otklon je indirektni doživljaj čulnog svijeta. Drugi otklon je tumačeća svijest koja tumači, daje karakteristike indirektnom doživljaju svijeta.
Ovo je jako bitno da svatko sam za sebe provjeri, ispita i dokaže.

MI svijet NE DOŽIVLJAVAMO direktno.

Svijet koji vidimo ili percipiramo dešava se unutar svijesti, naše ljudske, svakodnevne svijesti. Drugi problem ovog jeste taj što i taj indirektni doživljaj svijeta naša ličnost tumači u skladu sa programiranjem kojim je programirana. Zato govorimo o DVA OTKLONA od svijeta i svega u svijetu.
Kada se nalazimo unutar neke krizne situacije, iznenadne situacije, ličnost se povlači i dopušta svijesti direktniji uvid u svijet, tj. ukida se drugi otklon ali ne i prvi jer je njega nemoguće isključiti. Ukidanjem drugog otklona ukida se tumačenje situacije u kojoj se nalazimo i samu situaciju doživljavamo mnogo direktnije, rekao bih adrenalinski drugačije. Tijelo, i instinktivni um, uklanjaju ličnost jer je ona prepreka kako bi se direktnije suočili sa situacijom i razriješili je.
Nakon nekog vremena, poslije te krizne situacije, ponovo se upali naša lična svijest, ili ličnost, i to što je doživjela tumači u skladu sa osobnim načinom tumačenja. Tj. vraća je drugi otklon. Naša tumačenje situacije najčešće ne odgovaraju objektivnom događaju i obojana su našim značajima, uvjerenjima, vjerovanjima, itd. To, manje više, svaki sud zna, policija zna, medicina zna, itd. Zbog toga se sve što kažemo o određenoj situaciji uzima sa rezervom i traži se više svjedoka određene situacije kako bi se sklopila što objektivnija slika same situacije bez karakteristika koje smo mi lično dali.

Ovo gore opisano bitno je kako biste mogli dalje shvatiti ono što namjeravam da pišem.
Svi ste, manje više, čuli određene ideje da se sve dešava unutar naše svijesti. Da objektivni svijet ne postoji. Donekle točno ali i isto toliko netočno.
Ono što se često dešava jeste da ljudi u Radu miješaju IDEJU sa činjenicom. Ideja uopće ne mora biti činjenica, objektivna (fizička ili materijalna) činjenica. Ideja ima svoju svrhu. Ona je anđeo koji donosi poruku, informaciju i ta poruka ili informacije tiče se samo našeg unutarnjeg napretka i ne mora imati nikakve veze ili točnosti sa materijalnim svijetom oko nas.
Cijeli naš svijet ispunjen je idejama ali to ne vidimo na taj način jer smo te ideje prihvatili kao činjenice, kao sebe, kao određena uvjerenja i vjerovanja i dali im stvarnost unutar nas. Mislimo, bez da preispitamo, da je neka ideja činjenica i vjerujemo u to.
Većina mentalnih, emotivnih i tjelesnih tumačenja, doživljaja, percepcije ograničena je površinskim idejama (koje kasnije postaju vjerovanja, uvjerenja, itd.) koje smo pokupili u ranoj mladosti i povjerovali da su one stvarne, činjenične.
Ovo je malo teže uvidjeti na prvu i traži dublje ispitivanje i introspekciju. Većina tih ideja tijesno su povezane sa identifikacijom sa tijelom i pretpostavkom da smo mi samo pojedinac u tijelu ili pojedinac kao tijelo. Sljedeća identifikacija je identifikacija sa imaginarnim centrom u nama nazvanim “ja”, ili kako to moderna duhovna pijaca naziva “ego”, pokupljeni izraz iz psihologije koja također ne razumije funkciju svijesti i identifikaciju na pravi način. Duhovno tržište s tim trguje i daje si značaj iako upravo sve to rade iz istog tog lažnog centra kojeg naziva “ego”. No to je druga tema.

Prvo, svijet ne doživljavamo/percipiramo direktno. Već indirektno. To je prvi otklon.
Drugo, sebe ili ličnost tumači indirektnu percepciju i daje joj karakteristike u skladu sa samim ograničenjem ličnosti. To je drugi otklon.

Istinsko se nalazi iza toga, iza ta dva otklona. Ono ne može imati direktnu percepciju jer mu smeta ličnost na mjestu gdje bi ono trebalo biti i doživjeti što je moguće direktniju percepciju (prvi otklon) svijeta oko sebe.
Ako ovo shvaćate onda možete shvatiti većinu svetih spisa i tekstova te onog što oni govore o svijetu i načinu naše percepcije istog.

Kada ispred nas stoji neka osoba prvi otklon čini da je mi percipiramo PUTEM čula, ne direktno. Drugi otklon, ili naše tumačenje/ličnost dovršava posao i kroz njega mi toj osobi svjedočimo kroz karakteristike naše ličnost, našeg ličnog programiranja.

MI NE DOŽIVLJAVAMO direktno tu osobu, i ono što tumačimo jeste SLIKA TE OSOBE u nama koju nam je um ili umovi (ličnost) predstavili.

Mi smo identificirani sa ličnošću i mislimo da je ta ličnost “mi”. Drugim riječima, mi smo identificirani sa drugim otklonom i nikada, ali BAŠ NIKADA, direktno NE DOŽIVLJAVAMO bilo šta iz naše okoline, a time ni osobu ispred nas.

Razumijevanje ovog daje ogromnu prednost onom koji ovo razumije.
Razumijevanje mu govori da je CIJELI SVIJET U NJEMU. I da njegov LIČNI svijet izvan njega NE POSTOJI.
Ne u smislu činjenice, da je svijet iluzija kako pojedina učenja govore, već u smislu OGLEDALA, REFLEKSIJE svijeta u njemu i čovjek reagira na SVIJET u sebi. Nema objektivnu reakciju jer objektivni svijet ne doživljava. Da bi doživio objektivni svijet mora da ima svijest slobodnu od programa i imaginarnog “sebe” ili “ja”, tj. drugim riječima, on mora “imati” Objektivnu Svijest.
Četiri nivoa svijesti govore o ovome. S tim da u duhovnosti vlada zabluda povodom trećeg stanja svijesti.

Ta četiri stanja svijesti su:
Duboki san;
San;
Budna Svijest;
Objektivna Svijest.

Treće ili Budno stanje Svijesti je bukvalno Budnost a ne kako tu duhovnost tumači “svakodnevna ‘budna’ svijest” ili “funkcionalna razina tjelesne i umne aktivnosti”. To nije treće stanje, već drugo stanje svijesti, San. U Ezoteričnom Kršćanstvu to je “grijeh”.

Iz sna/grijeha smo rođeni, u snu/grijehu živimo, u snu/grijehu umiremo.

Budna svijest ili treće stanje je početak Objektivne Svijesti. To još uvijek nije sama Objektivna Svijest, već buđenje iz sna/sebe i prvi prosjaji Objektivne Svijesti. Unutar Sna ili “funkcionalne umno-tjelesne svijesti” živimo, prosuđujemo, imamo konflikte, uvjerenja, vjerovanja, imaginarno “ja” ili “sebe”, itd. U njoj mi “vidimo” svijet materije ili fizičkog i mislimo da taj ISTI SVIJET svi oko nas vide. Što nije istina. To je samo naš lični svijet.
Objekt, recimo, drvo je prosto objekt a svo znanje, mišljenje, prosudbe, vjerovanja, uvjerenja o drvetu JE SAMO NAŠ LIČNI SVIJET i nema veze sa bilo čijim drugim ličnim svijetom. Drugim riječima, dijelimo materijalnu stvarnost ali ne i unutarnju refleksiju ili unutarnju stvarnost s drugima.
Sva refleksija materijalne realnosti DEŠAVA se unutar naše ograničene svijesti i ona nema veze ni sa čijom drugom ograničenom sviješću.
Zbog toga kažemo da je “svijet unutar vas i da on ne postoji izvan vas”.

I vi sami, kao tijelo ali i kao sve ostalo, nalazite se unutar svoje svijesti, unutar vaše percepcije.
Pogledajte!

Vidite očima tijelo, osjećate dodirom neki dio tijela, možete osjetiti miris svog tijela, okus, čuti njegov pokret. GDJE SE TO DEŠAVA?
Unutar vaše percepcije.
Vaše misli, emocije, procesi, uvjerenja, vjerovanja, itd., GDJE SE DEŠAVAJU?
Odgovor je isti.
Pet vanjskih čula i njihova refleksija, pet unutarnjih čula – jer možete vidjeti unutar sebe, čuti unutar sebe, osjetiti, itd. – dešavaju se unutar ISTE PERCEPCIJE ili svijesti.
Vaš tzv. unutarnji i vaš tzv. vanjski svijet DEŠAVA se unutar ISTE PERCEPCIJE ili svijesti. I oni nisu naizgled ni vanjski ni unutarnji, već samo jedan jedini svijet, vaš UNUTARNJI svijet. Svijet unutar vaše percepcije ili svijesti.
Sada, što je onda naš ISTINSKI unutarnji svijet?
Pa probudite se, i onda ćete znati što je on.
Neću da dajem ideje koje ćete prebirati po svojoj glavi ali već i ovo što sam napisao govori o tome što je vaš Istinski Unutarnji Svijet.

S tim da moram naglasiti da većina ljudi jako rijetko doživi svoj istinski unutarnji svijet, ili stvarno sebe. No, svi ljudi su ga doživjeli ali ga ne prepoznaju. On se razotkriva sam od sebe, ako ovo razumijete.
Bljesak toga nije razumjeti. Razumjeti je ŽIVJETI na taj način, ZNATI to kao što znate sve što je stvarno – recimo znate da ste čovjek, žena, muškarac – samo od sebe, spontano i to UVIJEK ZNATE bez da se morate posebno prisjećati. Kada ovo znanje postane takvo RAZBUDILI STE SE!

Ovo ovdje nije tehnika, nije uputa, već više motivacija da sami za sebe istražite, uvidite ovo. Ovo je neka vrsta prečice. Ali prečica ne daje stalo stanje, već je samo vrsta “trika” koji vam može dati bljesak tog stanja, bljesak istine ali NIJE ISTINA.

“Trik” je OD Istine, ali NIJE Istina.

Ako ovo doživite na trenutak ili dva to ne znači da ste budni. Potvrdili ste u maloj mjeri, ali prava potvrda tek treba da se desi. Kada potvrdite istinitost ovoga, morate početi živjeti na ovaj način. Kada to postane SAMI VI tada je to ISTINA za vas, ali samo za vas. Tada ZNATE, tada JESTE to ZNANJE.

Kao mnoge stvari u Radu, prvo morate potvrditi na manjim primjerima. Kada ste opušteni, smireni, recimo vidjeti tzv. “vanjski” svijet u svojoj percepciji, koliko je god to moguće. Onda vidjeti “svoje” misli, emocije, procese, tj. “svoj unutarnji” svijest u istoj toj percepciji kako biste shvatili što sam rekao. Ne razumjeli, jer Razumijevanje je STANJE BIĆA, a shvaćanje je niži nivo razumijevanja. Shvaćanje vodi Razumijevanju kada se to duboko potvrdi i prepozna, kada živite na taj način.

O ovome se između ostalog radi u Modulima. Oni vode ka ovom. Korak po korak.
No, proći Module sa mnom kao mentorom ne znači da je posao gotov. To je samo obuka. Pravi rad s njima počinje kada nastavite raditi s Modulima, kada ono iz njih – praksa i teorija – postane DIO VAS, ili ti drugim riječima, VI SAMI.

Mi DIREKTNO ne doživljavamo ni svijet ni “sebe” iznutra. Mi smo identificirani sa tim, ali to direktno ne doživljavamo. Svijet doživljavamo putem čula, a sa psihom smo identificirani. Dva puta smo otklonjeni od Stvarnosti. Kada Razumijete (sjetite se kako sam definirao Razumijevanje) vi znate da to što ste do jučer smatrali sobom NISTE VI već je fini filter, fini veo preko STVARNOSTI svijesti s kojom ste identificirani. Kada to znate možete otkloniti taj veo, taj filter kroz koji vidite i s kojim ste identificirani. Jasno, to traži žestok Rad na sebi. I ako ovo shvaćate onda shvaćate što točno ZNAČI RAD NA SEBI. I znate da većina stvari koje danas nazivaju tim imenom nema nikakve veze sa Radom na sebi.
To je svijest, svjesnost, Svjedočenje koje RADI na sebi – ličnosti, emocijama, imaginarnom “ja” ili “sebe”, itd. Time svi koji “kao” rade na sebi, ali putem ličnosti ili slike ili projekcije o sebi LAŽU SE. SPAVAJU. DUBLJE SU U SNU od onih koji NE RADE NA SEBI. Oni su zaspali u snu o snu o “radu na sebi”. Nisu nikada, niti će ikada, STVARNO RADITI na sebi. Jer to što treba da radi na sebi NIJE PRISUTNO, nije budno, nije tu.

Kada mi kažete da želite da se probudite iz sna, većina vas nije svjesna što je rekla. Nema blage veze što govori. To je kao da ste nekom profesionalnom ubici rekli da želite da vas ubije. Skoro pa bukvalno. Jer sve što ste vi je PREPREKA buđenju. Zato kažemo da probuditi nekoga ne znači to što ljudi zamišljaju. Rekao bih da to znači probuditi ISKONSKO u čovjeku tako što “uništiš” ono lažno u njemu, što imitira čovjeka, tj. vas. Kada radimo s nekim na njegovom buđenju ne budimo mi tog čovjeka, tu osobu. Ona se ne može probuditi. Mi budimo ISKONSKO u tom tijelu, a to je PROTIV kompletnog tog čovjeka. Ovo pišem čisto da probate shvatiti što ste u stvari rekli kada nam kažete da “želite da se probudite”!!!

To ISKONSKO u stvari RADI na vama (sebi).

Ovo je dublja definicija Rada na sebi.
Jasno, bojim se samo da će i ovo dospjeti u ruke mjesečara duhovnosti i od ovog će i oni i sile koje njima vladaju pretvoriti u novi san, novi zatvor za naivne.

Mističnim riječima to bi bilo: “Pusti Boga da radi na tebi”!

A to je nešto najteže na ovoj planeti, u ovoj razini, na ovoj ravni.

Bog može raditi na tebi tek kada pronađeš Boga “u sebi”. Kada ga prepoznaš i skužiš ŠTO JE TO i PUSTIŠ TO/Boga da radi na tebi (imaginarnom “ja ili sebe”, svime što misliš da si).
A da bi se to desili, da bi prepoznao moraš odraditi svoj dio posla. Jer Bog ne dolazi u San. Dolazi samo u Budno Stanje. A kada dođete u to stanje znat ćete što sam rekao. A to je prvi korak.

Da bi Bog ili Iskonsko u vama radilo na vama morate kroz to Iskonsko vidjeti sebe i svijet. Vidjeti ih takvim kakvi oni i jesu. Ne takvim kakvim ga vaša ličnost predstavlja. Kada ovo postane VI, tj. uđe vam u krv, tada ta Svijest, Iskonska svijest/percepcije radi na vama i drugima. Vi ste budno ljudsko biće. Budni ste u snu. Budni ste u životu.
Tj. da budem precizan.
Budno je budno u snu. Budno je budno u životu. Vi ste ono u odnosu na što je to Budno budno. I tada ono radi na sebi, na životu. To je prvi korak. I tu na tom nivou postojanja nastaje PUT. Do tada ste na prilaznom putu.

Put počinje na Budnom Čovjeku, ne prije toga. Time, sva priča o “putu” unutar sna je SAN, ZABLUDA, ILUZIJA.

Nekad bih mogao reći da je buđenje, razbuđivanje u stvari oslobađanje od sna, zablude, iluzije o sebi, svijetu, drugima, Bogu, univerzumu.

Toliko za sada.
Korak po korak s jasnom jasnoćom i emocijom usmjerenom ka svom cilju, a to je nadam se stvarno Probuditi se.
Bhaerava