Razumjeti što znači “pogrešna motivacija” i “pogrešna strana sebe” znači razumjeti ono što učimo, ono što Rad govori. Točno pojasniti što to znači nije moguće, što zbog preopširnog pojašnjenja u vidu nekoliko knjiga a time i vremena; što zbog toga što to čovjek SAM mora da spoji, razumije, vidi i na kraju primijeni.
U Radu često govorimo o “pogrešnoj motivaciji i cilju”. Ono što primjećujem u radu sa ljudima jeste da skoro nijedan čovjek ne razumije što to znači. S druge strane, vidim da čovjek razmišlja, ako smijem reći da “čovjek razmišlja” jer to nije istina, na pogrešan način o tome.
No, ono što dobijem sa tim pitanjem kada ga postavim ljudima u Radu jeste da vidim gdje se nalaze unutar sebe, kako proučavaju Rad, šta razumiju a šta misle da razumiju, tj. umno i ograničeno shvaćaju.

Rad ne možemo vršiti ako nemamo cilj a čim imamo cilj imamo motiv koji stoji iza tog cilja, ono što nas tjera da uzmemo taj cilj.

Jasno, ovdje ne govorim o “priči o cilju”, tj. o površinskom shvaćanju cilja i razgovora o njemu koji je više neka jeftina priča o nekom veoma skupom cilju. Reći, ono prosto reći, da nam je nešto cilj znači samo “pričati si priču”, tj. lagati se da imamo cilj, a time lagati i druge da mi imamo cilj i težimo tom cilju.

Kada promatramo svakodnevnog čovjeka, usnulog čovjeka bilo u životu ili u duhovnosti/religiji, on će reći da ima cilj. Ali ako malo zagrebemo ispod površine, vidimo da je njegov cilj u stvari “priča za raju” koju priča kada se nađe u okruženju u kojem pokušava da proda ono što nazivamo “slika o sebi” ili prosto govoreći “imidž”.

Ako cilj duboko ne osjećamo, ako on ne usmjerava naš život, ako nismo izgradili sve u sebi i oko sebe u životu u odnosu na cilj ili ako naš cilj ne obuhvaća cijeli naš život i nas same možemo slobodno zaključiti da MI NEMAMO CILJ. Naša priča o cilju je samo “priča za raju” dok pokušavamo da prodamo svoj duhovni imidž.

Imati cilj je sve. Životni ciljevi u Radu ne vrijede ni “pet para”, jer pripadaju nečemu što nazivamo “neutralna sila života” koja ne vodi nigdje drugdje osim u besmislenu smrt.
Također, imati cilj da postanemo uspješni, bogati, uredimo svoj materijalno-tjelesni život NIJE imati cilj u unutarnjoj evoluciji. Čak i kada slijedimo današnje voditelje, mentore, učitelje životnog uspjeha. To samo znači da smo u “grijehu”, tj. da smo promašili metu ili drugim riječima “promašili smisao života”. Živimo ono što nije živo i to što nije živi kristaliziramo kako bismo postali uspješni.
Ono što znam iz Rada jeste da koliko god netko bio uspješan u životu to ne znači da će biti uspješan u Radu. Dapače, što je takav čovjek izgrađeniji kao ličnost koja uspijeva u životu – bilo kroz nečije vodstvo ili sam – to je ta ličnost kruća, sve više gubi smisao, ne osjeća smisao, ne može da tu ličnost transformira. Jasno, s duge strane takav čovjek, ako je u njemu ostalo išta što se “tiče duše” i “smisla” – jer drugo ime za Boga je Smisao (Logos) – takav čovjek može napraviti čuda ako se na vrijeme i duboko pouči i usmjeri na unutarnju evoluciju.
Što je čovjek pametniji, intelektualniji, društveniji, uspješniji to više gubi dodir sa svojom “dušom” ili “unutarnjim intimnim” dijelom njega. Kao zamjenu dobiva ličnost koja crpi energiju duše i unutarnjeg života i naposlijetku ga gubi. Riječ je o strahu, nemoći, bojazni za budućnost. S druge strane, to ne znači da netko to nije uspješan u životu, koji ljenčari, koji ne želi ništa da ima, tj. krivo tumači “bogatstvo” i idealizira “siromaštvo”, da će on nešto postići. Ne može. Jer u njemu nema ničega što može nešto postići.
Prvi ima prejaku ličnost, prejaku kristalizaciju, tijelo i čula kao gospodara i time ne može da napusti svog “gospodara” a drugi ima “lažnog gospodara” – lijenost, strah, nemoć, bezvoljnost, besmislenost, itd. – zbog kojeg ne može da se pomjeri sa mjesta osim da pusti da mu “lažni gospodar” uredi ostatak života koji će provesti u samo-agresiji, laganju sebe, fantaziji o svojim moćima i sposobnostima koje, naravno, nikada nije upotrijebio jer iz temeljeno NEMA.
Za Rad je potreban veoma specifičan čovjek. Čovjek koji nije ni prvi ni drugi u gornjem primjeru. Čovjek koji je vidio da “biti uspješan” jeste gubitak duše, ali i biti “siromašan” također znači gubitak duše i mogućnosti samo-razvoja. Prvi ima pogrešan cilj (grijeh) a drugi ga ni nema. Oba su “mlaka” u odnosu na unutarnji život, unutarnju evoluciju. Prvi imitira dušu uspjehom, drugi lažnim siromaštvom. Obojica su sa razine Rada promašen ili pogrešan čovjek. Drugi simbol za njih je “prirodni/fizički/čulni čovjek”. Oba su gola, ogoljena (car je gol). Jedan ima lažnu odoru, drugi ima odoru fantazije.

Učenje o evoluciji duha/duše je odora koju čovjek mora znati, umjeti i željeti navući. To je njegova psihologija. Ali ovaj put psihologija učenja. Ne “psihologija života” kojom živimo usnuli život jer ta “psihologija” i nije psihologija, koliko god naizgled učena bila.

No, ništa na sebe ne možemo “obući” ako nemamo cilj. A pogrešan cilj nije cilj. Pogrešno motiviran cilj vodi pogrešnom Radu i kristalizaciji.

Ako je naš cilj motiviran strahom ono što ćemo ostvariti od straha je. Kristalizacija će biti od straha. Ako je naš cilj motiviran osjećam bezvrijednosti naša kristalizacija će biti od bezvrijednosti. Ako je naš cilj motiviram besmislom naša kristalizacija će biti od besmisla, itd.

Jako je važno vidjeti motivaciju iza cilja, ako ga uopće imamo i on nije samo “priča”.

Na grupi sam nedavno imao razgovor u kojem je jedna od učenica pitala o prisustvu u životu, u situacijama i slično, tj. o tome kako i zašto biti prisutan.

Malo sam izmijenio to pitanje i pitao ih “zašto bi vi bili prisutni ispred mene?. Imate želju da ispred mene budete prisutni, svjesni, budni. Zašto???”

Jasno, “biti prisutan ispred mene” je cilj. A pitanje “zašto” ukazuje na motivaciju te želje. Čuo sam jako puno odgovora. Mislim da smo o tome razgovarali sigurno oko dva sata. I nijedan od odgovora nije bio ispravan. Tj. svaki od njih je sadržavao pogrešnu motivaciju.
Onda sam ih pitao šta bi bila “ispravna motivacija”, ili kako da “pogrešnu motivaciju” transformiraju u “ispravnu motivaciju” s naglaskom da ne postoji definicija, pravilo, zakon o “ispravnoj motivaciji” jer ljudi tada pokušavaju da pribjegnu nekom pravilu, definiciji kako bi definirali “ispravno”. Jasno, u Radu postoji ideja o Ispravnom, ali to nije ista ideja kao u životu. Ono što je u životu ispravno najčešće u Radu nije. I obrnuto.
Nitko nije znao da mi odgovori. Neki su bili blizu ali je njihov odgovor bio knjiški, pokupljena teorija ali nedovoljno shvaćena. Time, čak i ako kažu “ispravan odgovor” to se ne smatra ispravnim odgovorom jer ga ne osjećaju, ne doživljavaju, ne razumiju i ne znaju njegov odnos sa drugim, također jako bitnim dijelovima Rada.

Isti taj odgovor dao sam im nekoliko puta u proteklih godina rada sa njima. Ali oni ga ne razumiju. Bili su poprilično zbunjeni.

Ako vas strah motivira na to da budete prisutni ispred mene, ili u nekoj situaciji u životu, ono što će od toga nastati jeste određeni vid kristalizacije, ali pogrešan vid kristalizacije i time promašit ćete metu, tj. učini “grijeh” po Ezoteričnom Kršćanstvu (ili bilo kojem učenju koje je Ezoterično – ne mislim da današnji vid tumačenja ezoterije).
Morate shvatiti, Rad je veoma specifičan i on ne može i ne smije biti masovan. On je stvoren za specifičnog čovjeka. Čovjeka koji je, najblaže rečeno, razočaran religijom i duhovnošću i vidi da to nije ispravno niti vodi bilo gdje osim u “mlaćenje prazne slame”.
Broj ljudi u Radu, na nivou svijeta, jako je ograničen. Na broj ljudi na ovoj planeti, on bi bio u nekoliko desetina tisuća ljudi a i to je previše. Postoji dosta točan način da se to izračuna, ali ovo nije tema ovog teksta. To što je netko u Radu ne znači da će on uspjeti dostići cilj. Dapače, velika većina ne dostiže cilj. Broj onih koji smiju biti budni u ovom trenutku na ovoj planeti je jako mali broj. Nekoliko stotina ljudi, najviše. A što idemo dalje, na sljedeće nivoe, sve je manji i manji broj kojima je to dopušteno. Ne želim sada ulaziti u razloge za to, no oni nisu ono što duhovnost govori.

Ako cilj i motiv koji vas gura, tjera, daje vam gorivo nisu ispravni, ono gdje ćete stići jeste provalija, ne cilj. Upoznao sam jako puno divnih ljudi ali nijedan od njih nije PRAVI ČOVJEK, što znači u prijevodu, da on nije spreman, nije zreo da se probudi. Ne postoji neka definicija ili zakon “pravog/ispravnog čovjeka” jer da postoji to ne bi onda bio Ispravni Čovjek. Sve ovo je simbolika, i ona nije bukvalna. On se namjerno ne tumači do kraja kako ne bi bila uništena. Tako da tumačenje nećete naći osim u jednom trenutku, razumjeti.
Ljudi koji ulaze u Rad i slična evolutivna učenja JAKO je ograničen. I svi koji uđu u “plaćeni za to”. Već su “primili plaću”. No, u Radu se, kao i u svemu drugom, pojavljuje niz ljudi koji slučajno dođu na liniju Rada. Oni uskoro i odlaze sa nje. Šansa da je ponovo dobiju je poprilično izražena u ovoj šaljivoj konstataciji: “prije će slon postati direktor staklarske radnje” no što će oni ponovo naći Rad.
Uvredljivost je divan način da uvidite da niste sa ove linije. Opet, ova linija nije ni izabrana, ni posebna, ni probrana, ni bogom dana, kako će to većina protumačiti. Ovo linija je brutalno teška jer od vas zahtjeva sve. Sam život koji morate žrtvovati za nju.

Često sam znao pitati ljude “zašto bi nešto takvo kao što je Rad TEBE izabralo za svog predstavnika, život kroz koji bi se izrazio, posudu kroz koju bi se izrazio?”
Opet napominjem, NE POSTOJI TOČAN ODGOVOR. Tj. odgovor koji je definiran kao “ispravan” odgovor jer takvo što kao “ispravno” NE POSTOJI po definiciji unutarnje evolucije. Ono što ste čitali o duhovnoj ispravnosti NE ZNAČI TO ŠTO MISLITE DA ZNAČI.
Nitko mi nije znao reći odgovor. A odgovor je “ispred nosa”.

Mnoga pitanja koja se postavljaju ispred budućeg učenika ili nekog tko je već učenik ne služe provjeri znanja i pamćenju informacija. Već provjeri ZRELOSTI. I provjeri RAZUMIJEVANJA. Jer evolucija čovjeka je u njegovom RAZUMIJEVANJU i ZRELOSTI. Ujedno “čuti” znači RAZUMJETI. Nekad “čuti” znači emotivno razumjeti, a nekada znači i zrelost i cjelovito razumijevanje.

Kao što sam rekao. Ako strahom motivirate svoj cilj rezultat će biti pogrešan. Također sam rekao, prije par dana na grupi, da kršćanska i hindu ideje o tome da nešto “činite za Boga” ima za cilj ispraviti pogrešnu motivaciju, ali da to ljudi ne razumiju. No, ni to im nije pomoglo.
Na kraju, čak i samo izvorno Kršćanstvo kaže da ništa nećete postići, tj. nećete uči u Kraljevstvo Nebesko ako činite na pogrešan način, tj. za sebe. Već morate činiti za Boga ili za nekog drugog. Tj. iz “ljubavi prema Bogu” ili iz “ljubavi prema bližnjem”. Također je rečeno da čovjek “treba činiti dobro bez ideje o nagradi”.

“Ali ljubite neprijatelje svoje, i činite DOBRO, i dajte u zajam ne nadajući se ničemu.” (Luka, 6:35).

I ovdje se krije tajna transformacije pogrešnog motiva i cilja u ispravan motiv i cilj, tj. ispravnu kristalizaciju.
Ako čovjek radi na sebi, vjernik je, duhovan je kako bi SAČUVAO SVOJ život IZGUBIT će ga. Ali ako je spreman da preda svoj život, da ga izgubi, da, dobit će ga.
To su jako duboke ideje koje kriju ideju transformacije i načina na koji čovjek treba da radi.
Jasno, ne možemo očekivati od nekoga tko je na početku da odmah ima i razumije ovo. Početna motivacija i ciljevi su slobodniji, opušteniji, jer ljudi ne razumiju što žele niti što traže. To što netko kaže da zna što traži vremenom se pokaže da nije imao ni ideju o tome što je rekao da to traži.

Ništa ne možemo postići ako nema RAZUMIJEVANJA. A razumijevanje nije nešto što se kupuje na duhovnoj pijaci jer ga tamo ni nema.

Razumjeti ideju cilja i motiva znači jako dobro poznavati Rad, njegovo učenje, ali i razumjeti ga.
Mnogi teoretski poznaju Rad, ali ga ne razumiju. To sam jako često vidio. Imao sam prilike sresti učenike Četvrtog Puta, i to starije učenike, ljude koji su na tom putu minimum 20 i više godina. I uvidio sam nešto jako žalosno. NEMAJU RAZUMIJEVANJE. Oni znaju teoriju Rada, znaju da je točno ponove, ali NE RAZUMIJU RAD. Nemojte misliti da je drugačije u sličnim grupama. Žalosno je da ni njihovi učitelji ne razumiju Rad.

Rad je afirmativni princip, iako naizgled to tako ne izgleda. On je afirmacija ISTINSKOG u čovjeku. Iako on razdvaja sebe od sebe, ili ličnost od istine o sebi, i čini to putem negacije, Rad je duboko AFIRMATIVNA metoda. Isto je i sa Advaitom, kad već pričam o afirmaciji. Ustaljeni pogled je da je Advaita ili Advaeta, ispravno rečeno, negacijska. Ali nije. Ona je izvorno afirmacijska. Ona Afirmira ISTINU o tome što vi jeste i ISTINU kao istinu koja je vi – nema razlike između istine o vama i Istine, to je Biti JEDAN, ne jedno sa tim.
Pošto je Rad afirmacijski motivacija i cilj su afirmacija, ne negacija. Ako je cilj afirmacijski a motiv negacijski ne možete postići ništa. Ako ciljate da budete Prisutni u životu, a motivira vas bježanje od onog negativnog u sebi, od straha, nemoći, bola negativnih emocija ono što ćete postići je pogrešna kristalizacija ili promašit ćete cilj (učiniti grijeh). Jedno je odvojiti sebe od sebe, tj. odvojiti se od ličnosti i onog o čega je ona građena (negacija) a drugo je pogrešno afirmirati (cilj; budnost, prisutnost). Zato i ne možete dugo biti prisutni, svjesni, budni.
Ako, sada nakon što sam napisao neke stvari, vi kažete da ste budni ili želite biti prisutni “zbog Boga” ili “bližnjeg svoga” činite još veći grijeh jer ne znate što to znači, bježite, lažete se. Niste se suočiti sa onim od čega bježite, ne razumijete to.
Nema većeg zla od onih koji nešto čine “za Boga” ili “bližnjeg svoga”. Što nam je povijest i pokazala. Ali to vanjsko zlo nije ni približno onom unutarnjem zlu (grijehu) koje nastaje kada se na pogrešan način upotrebljavaju autentične upute.

U legendi o Adamu i Evi, rečeno je jako puno stvari, naravno onima koji razumiju. Rečeno je o “slobodnoj volji” o “zmiji” o “drvetu raspoznavanja dobra i zla”, o “Edenu”, izbacivanju iz “Raja”, itd. Ono što vidim, bez obzira što se ova legenda unutar Mita Stvaranja ponavlja nekoliko tisuća godina jeste da je SKORO NITKO ne razumije. Nitko ne zna kako da je protumači. A svaki taj simbol IMA TOČNO ZNAČENJE.
Evo jedna sitnica o jednom simbolu. “ZMIJA” je čulni svijet, čulno iskušenje, dio u nama koji nas povezuje sa čulima, tijelom i materijom. Ali SAMO U OVOM tumačenju. “JABUKA” je PLOD pogrešnog tumačenja, tj. raspoznavanja pogrešno-ispravno; dobro-loše; poželjno-nepoželjno; sud koji donosimo (plod) o nečemu putem uspoređivanja, prosudbe, itd.
Otuda je to dobro rekao Rođo Džobs: “Jabuka je moja”.

Zapitajte se, ako je moj cilj ispravan može li me pogrešan motiv dovesti njemu?
A onda ispitajte to što vas tjera na cilj. Zašto ste izabrali taj cilj, što želite njime postići, kamo stići.

Ako kažete da će vas Prisustvo učiniti mirnim, onda vam za taj mir nije potrebno Prisustvo. On postoji i bez Prisustva. Ako kažete da će vas Prisustvo u situaciji učiniti slobodnim od reakcija onda vam za to nije potrebno Prisustvo jer “slobodan od reakcija” možete biti i bez Prisustva. Ako mislite da će vas Prisustvo učiniti sigurnim onda vam za to nije potrebno Prisustvo jer i bez njega možete biti sigurni.

Sve što kažete kako biste pojasnili (motiv) ZAŠTO želite biti Prisutni (cilj) jeste nešto ŠTO MOŽETE IMATI i bez Prisustva.

Ako želite spoznati Istinu kako biste pobjegli od sebe onda je Istina nešto što je nedostižno. Ta motivacija koju ne vidimo govori jako puno o nama. Vidjet ćete, ako krenete istraživati, da u stvari ne znate naći ispravan motiv, da ga ne znate pročistiti i transformirati taj motiv u ispravni motiv. Jer to je nešto što se uči, i to jako dugo uči i traži cjelinu učenja. Sve u nama ne želi i ne može imati ispravan motiv. To je nešto što moramo naučiti, stvoriti u sebi.

Nešto za kraj.
Također sam dosta često znao čuti ili pročitati ispravan motiv i cilj u nekim tekstovima nekih ljudi, učitelja i slično. Ali ono što me iznenadilo jeste da ni oni to ne kuže, ne razumiju već su ga SASVIM SLUČAJNO OPISALI ili NAPISALI, spomenuli. Što znači da su ga čuli negdje, preuzeli od nekoga, ali ga sami ne razumiju. Tako da nekim slučajem možete naletjeti na ispravno definiran motiv i cilj, tj. točan način na koji se to radi, ili uputu kako se to radi – čak i u religioznim tekstovima – a da oni koji su ih pisali, oni koji su prevodili i slično ni ne znaju ništa o tome.
Biblija je, recimo, prepuna tih primjera i što je zanimljivo, čak i to što to ponavljaju kao papige, ne vide planinu od zrna pogrešnog tumačenja.

Reći “božja volja”, činiti “zarad Boga” ili “bližnjeg svoga” i ne znati ŠTO TO TOČNO ZNAČI i na što se odnosi je počiniti veći grijeh ili zlo od bilo kojeg drugog zla. A da ne pričam o “Ideji Posta” u kojoj sam Isus kaže da je grijeh ako “postite” na pogrešan način. Uostalom, Pravoslavci lako mogu da vide kako popularno-religiozni današnji Farizeji “POSTE”. To je put do pakla za većinu koja “posti”. Ako nije objavljeno na televiziji, naglašeno nekoliko stotina puta u toku dana, naročito kada naručuju kavu u kafani s naglašavanjem da se ne stavi mlijeko jer ONI POSTE, a još manje znaju da “mlijeko” koje se stavlja u kavu i NIJE MLIJEKO životinjskog porijekla, onda oni, jasno i glasno, nisu postili.
Tako ako Radite na sebi, a niste to objavili na lokalnoj televiziji, uz naglasak da vam “ne stave mlijeka u Rad”, onda gospodo moja NISTE NI RADILI.

Na kraju, šalu na stranu, Rad je intiman. I nitko oko vas ne treba da zna šta vi radite. To Radite u Slavu Božju, Slavu Svrhe, Slavu Istine naravno.
Je’l da da da?

Ne jebete se vi na tantričkim kurcevima, pardon kursovima zarad sebe, već zarad Boga, je’l da da da?
Niste duhovni zarad slave i ugleda već zarad Svrhe, Istine, Boga je’l da da da?
Isto tako ne tražite “srodnu dušu”; “špricate vaginom” i “želite biti Boginje” zarad sebe, već zarad Svrhe, Istine i Boga, je’l da da da?

Uh, odoh.
Počinjem biti sarkastičan zbog, khm.. naravno, Boga ili Svrhe.

Zanemarite zadnje..
Bhaerava