– Ne postoji “sebe” i “moje”. Postoje razine, sile, procesi, kombinacije memorije, ali ne i nešto tvoje. Tvoje je, uvjetno rečeno, samo ono što je izvorno oduvijek tvoje, a to je svjedočenje ili osjećaj bivanja izvan granice koje si imaginarnim sobom postavio. Moraš to znati. Osjećati. Živjeti sve više. Sada, izbor. – Ustala je i skinula haljinu sa sebe. Prvo što mi je zapalo za oči jeste da nije nosila donji veš ispod odjeće. A onda sve ostalo. Svaki dio nje. Znao sam šta stoji iza tog čina. I probao sam da to potisnem, ali nije uspjelo. – Imaš li izbor?
– Nemam – izgovorio sam kroz smijeh.
– Ako nemaš izbor kako da ga stekneš?
– Ako ne ponavljam tvoje riječi od maloprije jedini način jeste da budem ja tu. Ovdje i u ovu situaciju, sada, unijeti to što osjećam kao sebe ili samu svjesnost sebe. Ali time mi je oduzeto sve.
– Je li je? Ili samo misliš da je?
– Imam reakcije, imam vitalne kretnje, emocije, seksualnost, želju, strast, ali imam i želju da budem svjestan, da budem iza svih reakcija koje se javljaju.
– Zašto?
– Iz uvjetovanosti. Iz straha, nemoći, ali i projekcije da ću tada smjeti sve što sada ne smijem.
– Sada ne smiješ šta? Nešto ti je zabranjeno?
– Ne razumijem. Valjda sam ovdje došao da nešto naučim i da obavim posao.
– Ali da li ti je nešto zabranjeno? Da li smo ti ja ili netko drugi nešto zabranili?
– Nisi. Ideja zabrane je moja projekcija. Projekcija jer mislim da se kosi sa ciljem zbog kojeg sam ovdje.
– Moralista, savjestan čovjek, manipulator, učenik ili?
– Prije bih rekao da sam moralista, tvrdoglav, ali imam i savjest koja mi govori da ovdje nisam da bi imao seks sa tobom ili da bi imao želju i strast prema tebi.
– To znači da to vidiš i odbacuješ ili potiskuješ i blokiraš?
– Uh. Ovo drugo. Potiskujem i blokiram.
– Neću te pitati zašto? Jer ti ovdje nitko nije rekao da blokiraš i potiskuješ.
– Ali ni dozvolio.
– Sloboda izbora – rekla je dok je gola sjedala na fotelju prekriživši noge jednu preko druge – ne traži nečiju dozvolu. Ali ni zabranu.
– Oboje znamo da je ovo svijet dopuštenja i zabrana.
– Možda, ali u ovoj kući takav svijet ne postoji. Problem nije u dozvolama i zabranama već u tome što ste taj isti svijet dozvola i zabrana prekopirali u sebe. Izvana, u svijetu oko sebe, poštuješ dozvole i zabrane ako treba da ih poštuješ ili ne poštuješ ako treba da ih slomiš zarad nečeg višeg ali zašto ih prihvaćaš u sebi?
– Jer nisam napravio razliku između sebe i svijeta oko sebe, kao između svoj uma koji služi za komunikaciju i življenje u svijetu i uma koji je intimniji, koji je moj.
– Knjiški odgovor, ali dobro. Prihvaćam. Šta u tebi izaziva ovo tijelo?
– Sve. Strast, želju, požudu, seksualnost, trenutak pražnjenja u tebi ali i strah, nemoć, blokadu, potiskivanje, želju da se oslobodim robovanju organu između tvojih nogu ili nogu bilo koje žene. A onda vidim da i ta želja dolazi iz straha, nemoći i da izaziva grč u meni jer se nalazim u “neobranom grožđu”.
– Zašto si u tom, žargonski rečeno, “neobranom grožđu”? Kratko i jasno mi odgovori.
– Upravo zbog svega ovog što si do sada opisala. Zabrane, dopuštenja, uvjetovanja, pretpostavke, projekcije, osjećaja “smijem” i “ne smijem”, itd. Sve to je sada u meni.
– A ti, taj ti koji uviđa sve to, šta je sa tobom?
– Hm. Ne osjećam da je to uznemireno bilo čim. Niti onog što dolazi od strane tebe, niti onog što dolazi od strane moje strukture. Tu je, prisutno je, i nema veze ni sa čim.
– Po tebi, kada bi se pitao “kako bi se stvarno ti postavilo u ovom trenutku”, šta bi trebao napraviti? Kako reagirati a da je ta reakcija iskrenija, istinitija, autentičnija? – Gledao sam je nekoliko trenutaka u oči a onda se opustio. Pogled mi je prešao preko svakog dijela njenog tijela. U momentu kada se spustio na njeno međunožje ona je raširila prekrižene noge. Par sam sekundi promatrao njeno međunožje, dlačice između nogu, i svidjelo mi se što nije obrijana, već fino uređena.
Nastavio sam da gledam njene noge sve do stopala. Poslije detaljnog pogleda svakog dijela njenog tijela pogledao sam je u oči ali ovaj put svjesno, prisutno i bez straha od svojih reakcija. – Fino. Zabrane i dopuštenja, za koja pretpostavljaš da trebaš da imaš ili zato što svi pretpostavljaju da treba da ih imaš ili zato što svi misle da ih trebaju imati, nisu nešto stvarno. No, zarad drugih, ne zbog tebe, moram reći da moraju postojati pravila, zakoni, zabrane ali i dopuštenja u vašem svijet jer niste svi iste razine svijesti. Poštovati ih, da. Ali ne biti njihov rob. Kada trebaš da ih slomiš, slomi ih. Kada treba da ih postaviš, postavi ih. To je također sloboda. Kada kreneš da upoznaješ sebe, da se suočavaš sa sobom, sve to trebaš da odbaciš i pustiš da se u tebi pojavi sve što će da se pojavi. To ne znači da ćeš raditi ili izraziti to što se pojavi, već da ćeš da se suočiš sa tim. Strah je strahovit blokator i on ne smije da se prihvaća kao temelj kontrolora, naročito kontrole u sebi. Kontrola sebe, u Radu, treba biti odbačena zarad upoznavanja sa sobom. Sebe nećeš upoznati budeš li blokirao svaki izražaj unutar sebe. – Jasno mi je. Imao sam strah da vidim nešto u sebi što mi se ne sviđa jer sam mislio, a u vezi nekih dijelova još uvijek mislim, da sam to ja, da je to moje i da sam prihvaćanjem toga i viđenjem toga upravo definirao sebe kao takvog.
– Ne postoji definicija sebe. Identifikacija je jedno, a definirati sebe, svoje cjeline sa nekim reakcijama ili onim što si u sebi vidio jeste nešto sasvim drugo. Vi nemate riječi koje bi to razdvojile, ali iako ih nemate morate naučiti da to razdvojite, da sebi pojasnite. – Ponovo je prekrižila noge i nastavila. – Sloboda izbora je također i vidjeti što u sebi imaš, odlučiti da prekineš bježati od onog što postoji u tebi, suočiti se sa tim. Vidjeti i suočiti se ne znači da ćeš postati takav ili da već jesi to što vidiš. Zato što misliš da viđenje i suočavanje znači i bivanje takvim imaš bol od viđenja i suočavanja, bojiš se, bježiš. To nije istina. To je prosta laž onih koji manipuliraju vama. Moja nagost nije poziv na seks. To je prosto moja nagost ispred tebe. Ništa više. Tvoje reakcije ne znače i djelovanje pod njihovim pritiskom. One su samo reakcije i ništa više. Kada počneš uviđati da je reakcija prosto reakcija koja ne znači ništa ili koja je dio u odnosu na cjelinu tebe tada ćeš prestati projicirati svoju seksualnost, želju, strast, požudu, potrebu za zadovoljenjem na žene koje susrećeš ili koje sjede gole ispred tebe. I to je prvi korak u oslobođenju od pritiska seksualnosti, vitala, reakcija, negativnih emocija. Sloboda izbora znači izabrati između pritiska u sebi, pritiska nesvjesnosti i slobode da budeš prisutan i svjestan, da ne uvjetuješ druge ali ni samog sebe. Izbor je izabrati ono što je evolutivno, svjesno, izgrađujuće u odnosu na ono što te uvjetuje na dubljem i nesvjesnom nivou. Izbor izvana temeljen je izborom unutar tebe.
– Da to mi postaje jasnije, očiglednije. Borba unutar mene je borba koju projiciram van. Strah od odbacivanja, osude, osjećaj krivice, pogrešnosti je ono što me uvjetuje unutar mene. Zbog te uvjetovanosti dobrovoljno zarobljavam sebe, dodatno se uvjetujem, uništavam sam sebe kako me drugi ne bi uništili. U ovom slučaju, slobodan sam osjećati seksualnost kao i sve reakcije na situaciji i napokon shvaćam da to ne znači da ću i učiniti bilo šta po tom pitanju. Time, osjećam, da oslobađam sebe ali i tebe ili ženu preko puta mene. U isto vrijeme znam da takvo što u ovom svijetu ne postoji. Da žene žele biti uvjetovane baš kao i muškarci, da žele uvjetovati jedni druge i da je samo priča ono što serviraju ka van o slobodi, o izborima, i slično. Ali i da nitko od njih ne uviđa pravu istinu iza toga. Mi želimo biti uvjetovani. Ja želim biti uvjetovan jer time mogu uvjetovati i druge. Smiješno.