Koncept Istine?

Kategorije
Svi članci

Ali šta god rekla moraš priznati da u svom ovom ludilu, ludilu traženja istina skrivene u plastu sijena, razaznavanja laži, čak i teorije zavjere nešto zaudara, nešto sa svim tim nije u redu?

– Već sam priznala. Sve priznajem. Je li se nešto promijenilo kod tebe? Je li sinulo prosvjetljenje? – Sada je ona bila cinična.

– Nema potrebe za cinizmom.

– Ako nema potrebe za cinizmom odakle onda sarkazam u tvojim riječima “zanimljiva igra riječima”? Odakle onda podsmijeh u tebi? Odakle onda dolazi taj tvoj očaj?

– Iz dosadašnjeg iskustva. Svega što sam čuo, pročitao ili saslušao od onih koji se predstavljaju probuđenima, prosvijetljenima.

– Dobro si rekao, predstavljaju se. Da li sam se ja tako predstavila?

– Ne, ali si rekla, na početku našeg razgovora, da si ti sama Stvarnost.

– Da, rekla sam. I ti znaš šta je ta Stvarnost, šta je prosvjetljenje pa možeš da iz tih riječi izvučeš zaključak da sam ja rekla, a nisam, da sam prosvijetljena?

– Iz pročitanog, da.

– Čitaš neku knjigu sada dok gledaš u mene? Ja sam knjiga, ne živo biće ispred tebe. Dobro. Jasno. Nisi knjiga, ali sve što si rekla već sam našao u knjigama, čuo sam i to nekoliko puta. U čemu je razlika što to sada slušam od tebe i što sam to davno pročitao u knjigama?

– Razlika je što je knjigu mogao napisati bilo tko, a ovo govori živo biće.

– Ne bih mogao reći da oni koji su mi već to govorili nisu bili živa bića, zar ne?

– Naravno.  Ali šta ti smatraš živim bićem?

– Majko božja. – Ovo je bilo previše. – Valjda ono što svi smatramo živim bićem. Pa živa si koliko i oni.

– Aha, hoćeš da kažeš da je tijelo koje funkcionira, kreće se, izgovara riječi, diše, pije kavu živo biće?

– Uh. I ono što je u tom tijelu.

– Šta je to što je živo u tom tijelu? Kemijske reakcije? Srce koja kuca, krv koja teče žilama, organi koji rade? Šta?

– Ne znam, ženska glavo. Ne znam. To jebeno što vidim u svima nama, to što nas sve čini živima – izderao sam se.

– Dobro. Prihvaćam. To je život, bios. Nešto što je živo, ali to nešto ne poznaješ, ne znaš šta je to, ne znaš njegovu strukturu, niti suštinu.

– Da, i to me interesira, to interesira ostale.

– Koje ostale?

– Pa sve koji traže istinu.

– Ne, vi ne tražite istinu, vi tražite odgovor, definiciju šta je to, ali ne i istinu.

– Nije li odgovor na pitanje tko sam ja, šta je to što osjećam kao ja, šta je život, upravo istina?

– Ovisi.

– O čemu?

– O tome tko u tebi traži odgovore na pitanja koja si postavio. Ovisi i o tome hoćeš li prihvatiti neki novi ili stari koncept o istini i njime zamijeniti istinu? Ovisi i o tome želiš li samo čuti definiciju konceptualne istine, a onda tu konceptualnu definiciju prihvatiti kao istinu?

– Ne, neću i ne želim. Ali..

– … ali ne možeš ne prihvatiti koncept jer ti on daje osjećaj da znaš, možeš, umiješ, zar ne?

– Ne bih to tako rekao.

– A kako bi rekao?

– On mi daje mogućnost da naučim, razumijem.

– Šta?

– Istinu!? – Ni sam više nisam bio siguran.

– Istina nema veze sa konceptom ili konstrukcijom ili definicijom istine. Čak ni sa duhovnim idejama. Istina, Brahman ili šta već, nema blage veze da postoji neka duhovnost koja obećava da će vas dovesti do njega kao istine. To je, recimo, jako zanimljivo.

Share this post

Skip to content