Razlika između Buđenja i “duhovnosti”

Kategorije
Svi članci

Ljudi očekuju da im se u Radu stvari moraju pojasniti tako da ih oni razumiju, tj. drugim riječima, da se učenje i ideje učenja moraju spustiti na njihov nivo razumijevanja, da im se mora pojasniti na nivou desetogodišnjaka jer njihova zrelost je otprilike u toj dobi. Upravo, to je dovelo do toga da je današnja duhovnost i religija sranje. Blaže rečeno, da su uništeni.
Očekuju takav način pojašnjenja jer na taj način su ih njihovi roditelji, okruženje, autoriteti naučili. Tako od samog rođenja uče. Plus, imitacija. Jer imitacija je najjednostavniji i najprostiji način učenja, zato većina imitira.
Drugo očekivanje je da netko mora da ispuni njihovo očekivanje o ugodnom buđenju, ugodnom razdrmavanju iz sna, te da taj netko mora zadovoljiti ljudske infantilne ideje o duhovnosti, religiji, načinu na koji se ljudi moraju učiti, kako im treba prići, šta im treba reći, itd.
Nedavno sam razgovarao sa jednom ženom koja mi je pojašnjavala proces pisanja tekstova. Riječ je bilo o tome da bih ja trebao pisati tekstove za nivo desetogodišnjaka, tj. da bih morao skratiti rečenice, pažljivo birati šta i kako prenijeti, paziti na dužinu rečenice i komplicirane strukture razbiti i pojednostaviti. Te da ću na taj način postati veoma pristupačan pisac, autor, učitelj, majstor ili šta već. To savjetuju svi koji rade sa autorima i uče ih kako da se probiju na tržište, u ovom slučaju duhovno tržište.
I slušajući to, ponovo shvatih. To je način da stvorite idiote, morone koji ne mogu da napreduju, koji ne mogu da se probude, koji ne mogu da razviju potencijale jer da bi čovjek mogao razviti potencijal on mora imati izazov u skladu sa nivoom potencijala, tj. u skladu sa potencijalom ka kojem teži da se razvije. On mora naučiti kako da razvije dijelove u sebi koji ga vode ka tom potencijalu. Morate se podići unutar sebe na drugu razinu, višu razinu razumijevanja, ako želi da napreduje. Spuštati sve na njegovu razinu, pa to imate u sveprisutnoj duhovnosti i religiji i vidimo dokle nas je to dovelo.

Morate se podići unutar sebe na drugu razinu, višu razinu razumijevanja, ako želite da napreduje.

Jasno svatko može da bira što on želi da bira, barem misli da je to tako (a nije). Može da razvija duboku “prosvjetljenu” ljubav sa riječima, slovima i pasusima nekog teksta napisanog za nivo inteligencije djeteta od deset godina, ali ne može da napreduje, ne može da se razbudi, postane budan, da se probudi.
Nedavno sam gledao neki dokumentarac o ljudima koji imaju ljubavni odnos sa zidovima, automobilima, raznim stvarima. Oni imaju seks sa zidovima, automobilima i raznim stvarima, imaju ljubavni život, srodnu dušu, ili šta već. Isto je i sa duhovnošću i religijom. To su mrtve stvari i možete da budete u ljubavi sa njima, možete imati seks sa njima, možete lizati duhovnost kao što gospođa u dokumentarcu liže, oblizuje, ljubi zid. I to je gospodo sve. Ali ne možete se probuditi iz sna ako vam se daju infantilne stvari, ideje, učenja.

Često se susrećem sa ljudskim bijesom jer ne razumiju što pišem ili govorim. I treba da su bijesni. Treba da kipe od bijesa. Ali u ispravnom pravcu. Ka liku kojeg svaki dan vide u ogledalu. Jer taj lik i njegova inteligencija, niska evolucija, nedostatak izazova, nemoć da razumiju šta netko piše ili govori pravi je uzrok njihova bijesa. Bijes je odličan motivator, odlična energija za razbuđivanje ali u pravcu izvora bijesa, a to ste vi. Imate dvije mogućnosti. Ili ćete bjesnjeti na nekoga što ga ne razumijete i time izgubiti mogućnost da naučite ili ćete pobjesnjeti na sebe i svoju zaostalost, tvrdoglavost, lijenost, nemoć, liniju manjeg otpora, zonu komfora, nezainteresiranost, nerazvijenost, itd., i kroz taj bijes preokrenuti svoju unutarnju situaciju. Steći sposobnost da razumijete, povežete točkice u cjelinu kakva god da ona jeste.

Sjediti ispred budnog čovjeka i biti tup, glup, infantilan te memorirati njegove rečenice i praviti od toga izreke za budnost najgluplja je stvar koju možete učiniti. Tu nema napretka.

Morate pokazati svoju glupost, nemoć, tupost, infantilnost, sentimentalnost, strah, lijenost, itd., i dopustiti da se s tim radi. Tada, ako je to istinsko, autentično, ako želite stvarno da napredujete možda se može očekivati da za nekoliko godina budete u stanju da nešto razumijete, primijenite i naposlijetku promijenite svoje stanje.
Odglumljena duhovnost, odglumljen mir i staloženost, odglumljena budnost ne može da se razvija, ne može da napreduje. Ona će uvijek biti to što jeste. Gluma i ništa više.

Ako vas vaše unutarnje stanje ne boli, ne patite zbog njega, ako je vaš divni “majstor” ljubav, smirenost, prihvaćanje pa uživajte u snu zajedno sa njim. Istinski Majstor nikad nije takav. To je prečica do sna, ne do budnosti. Istinski Majstori i učenja, ako daju učenja, su stalni nemir, strah, nemoć ispred koje ne možete ništa, bol. On mora dovesti do toga da strgate kožu sa sebe, da strgate meso, slomite kosti i da istinski ostanete nemoćni, uništeni. Buđenje nije ugodan proces.

Čak i ujutro kada vas se budi iz običnog noćnog sna bunite se, nije vam ugodno, želite da se vratite u san. Očekujete da je proces Buđenja iz životnog sna ugodan, ili manje neugodan od jutarnjeg buđenja iz noćnog sna?
Mislite li da učenje ili takav Majstor treba da brine za vašu “visoku vibraciju”? Da vas uvažava? Da miluje vaš ego, budući prosvjetljeni ego? Da je njegova dužnost, i dužnost istinskog učenja, da potvrdi vašu izbranost, božanstvenost, ljubavnost, da bude ljubazan sa skotom u snu? Mislite li da je njega briga za vašu prosvjetljenu i božansku pičku? Ili božanski kurac prikačen na božansko tijelo savršenog mužjaka?

Ako je to to što tražite pogriješili ste i učenje i majstora i svoj život. Učenjem želite da sačuvate savršeno zdravlje, da očuvate svoju divnu ličnost, da sačuvate vaše sentimentalne veze i božanske odnose sa boginjama? To nije moguće. Istinsko učenje uništava sve to. Možete da se lažete, naravno, to je dopušteno u ovom ljudskoj drami. Možete da imitirate i to je dopušteno. Dapače, sile koje se hrane sa vama to i žele i to vam i nude.
Prijatno!!!
Ali vi se ne budite. Ne napredujete.

Kada sam pravio ovaj sajt, savjet ostalih koji učestvuju u radu ovog sajta bio je da postanem ugodan lik. Nije mi teško glumiti ugodnog lika. To su svi koji me znaju vidjeli nekoliko puta. Meni je to zabavno. U stvari ja sam veoma ugodan lik kada je ispred mene somnambulista koji sanja san o samom sebi i nije mu cilj da se probudi. Ugodan sam i sa roditeljima svojih učenika, čak i više nego sa svojim roditeljima. Moja stara, mama, koliko znam voli da čita ovo što pišem, i nekad i šeruje, ali mi nije prijatelj na facebooku, i ovdje pročita i ono što joj se ne sviđa. A često od mene i čuje takvo što. Ako to mogu sa njom, šta mislite šta mogu sa vama? Koliko neugodan mogu da budem?
Obožavam svoje roditelje. To su predivni ljudi, koliko to mogu biti ali i dalje spavaju. Oni misle da su moji roditelji. Kako možeš biti roditelj ovakvog nečeg? Oni su roditelji ovog tijela, ove ličnosti, i to je sve. Ne mene. Tek kada sam se razbudio počeo sam istinski voljeti svoje roditelje. Naročito oca. Često sam se s njim svađao prije toga. Jer ga nisam podnosio. Jer je bio nešto što nije on. A sada? Pa sada ga prosto obožavam. To je predivan čovjek. Čovjek koji spava, ali trudi se biti čovjekom. Ja ne vjerujem u čovječnost, to je divan san i iluzija. Oni, moji roditelji, svašta su doživjeli od mene. Ne nešto životno ugrožavajuće. U svom procesu buđenja nisam nimalo bio ugodan sa ljudima oko mene. Čuvao sam ih koliko sam mogao ali nekada to nije bilo moguće. Nisam bio ugodan sa sobom, a kako bih onda bio ugodan sa njima?
Mnoge prijatelje, ne vjerujem u prijateljstva, sam na najgori način odsjekao od sebe. To su divni ljudi, ali ljudi koji spavaju. Sa njima je divno sanjati zajednički san o čovječnosti, ali ne i probuditi se. Odsjekao sam ih samo iz jednog razloga. Ne zato što su bili loši prijatelji. Već zato što će ih druženje sa mnom razoriti. A ja ne želim da glumim divnog prijatelja sa njima, rame za plakanje, čovjeka punog razumijevanja za ljudski san. Sa svojim bivšim Majstorom nisam bio ugodan. Sa Jed Mckennom na kraju nisam bio ugodan. I on je od mene dobio veoma neugodne komentare. Meni se živo jebe za tim što je netko prosvjetljen. Dapače, kada jeste, onda znam kako sa njim treba da pričam.
Ako ste u Radu znam kako sa vama treba da pričam. Radne manipulacije kojima robuju mnoge Radne grupe, su mi omiljene. Obožavam da uništim i najmanji djelić razumijevanje radnog čovjeka. Zašto? Zato što “radni čovjek” je samo uloga a ne i stvarnost. Oni su mi prosto zabavni kada su ispred mene. Nema mi ništa slađe nego da je ispred mene neki Gurđijeovac. Prosto zato što kipi od Gurđijeva. Svaki koncept mogu da uništim i to mi nije problem, jer većinu koncepata razumijem i time znam njihove “rupe” ili “mine”.

Učiti nešto je sasvim drugo od buditi se. Jasno je da nespremnog čovjeka prvo moramo naučiti nečemu. Omogućiti mu da bude uništen. Stvoriti u njemu nešto što može da prođe kroz razbuđivanje i uništi sve u njemu što je pogrešno, sve što je lažno, sve što je od sna. Tome služi učenje. A kada naučite čovjeka, kada on nešto u sebi dobije, kristalizira tada možete da odigrate svoju pravu ulogu:

Uništiti sve što nije od Stvarnog. A to je gotovo sve u čovjeku. Istinsko ne možete uništiti. Lažno će i te kako biti uništeno.

Ako očekujete da je učenje dužno da vam da sebe na nivou gdje se vi nalazite a onda očekujete da nešto znate i napredujete, lažete se. Spavate. Glumite učenika. Učenje je izazov. Majstor je izazov. To je proces transformacije u kojem ne znamo gdje ćete završiti. Ako slušate šta vam se govori postoji mogućnost da nešto od vas i bude. Ako želite potvrdu svoje veličine nijedno učenje, ako je istinsko i vodi buđenju, to vam neće dati. Dat će vam suprotno.
Sasvim je ok kupiti koju knjižicu, staviti je u bibliotekicu, da se kućni prijatelji oduševljavaju vašom duhovnom razinom. Super je čitati ono što netko piše i kojeg mrzi cijela duhovna scena. Divno za bildanje svoje veličine. Znate izabrati, što priznajem. I to je sve.
Ako jedan Krišnamurti, bilo koji od poznate dvojice, u vama ne izaziva bol, patnju, nemoć, strah, bunt, ljutnju, želju da strgate sve sa sebe, onda ste samo usnuli sljedbenik, divni pratitelj njihova djela. Spavate. Morate proplakati krv na oči od muke da razumijete (a možda i kip Bogorodice u obližnjoj crkvi proplače krv iz ukočenih očiju), da dođete do nivoa o kojima oni govore.
Ako jedan Gurđrijev služi tome da potvrdite svoju budnost jer ste vi budno biće koje propagira “teoriju zavjere” onda ste idiot koji se umislio u svoju veličinu i “budnost” i ne daj bože da oni koji su uzrok “teorije zavjere” odigraju igru na pravi način. Ništa od vas neće ostati. Jer ništa stvarno u sebi nemate. Ništa što se može izvući iz te igre. Sve dok ste reaktivna opruga na sve što “oni” urade, spavate. I niste nimalo budni. Samo umišljate. A umišljanje budnosti je najopasnija stvar u nečijem životu. On nema mogućnost da se probudi. Jer misli da je probuđen. Kada mislite da nešto znate vi više ne primate novo znanje. Isto je i sa budnošću.
Jednom su me pitali zašto ja ne podržavam “teoriju zavjere” tj. zašto u nju ne vjerujem?
Stvar nije u tome da vjerujem u nju, jer znam da je to istina. Vidim to. Već ne vjerujem, i znam, da teoretičari zavjere NIŠTA ne mogu da učine. Zato nisam u tome. To nisu budni ljudi koji bi mogli nešto učiniti. A njih nema dovoljno za takav posao. Kad spriječite jedan scenarijo “onih”, a “oni” su i očekivali takvu reakciju, “oni” ostvare mnogo bitniji scenarijo koji im je i bio cilj, a vi ste se borili u pogrešnom “ratu”. Prvo se istinski probudite pa onda odlučite hoćete li u “rat” sa “onima” ili ćete odjebati sve. Ovako ste samo pijun u igri i potrošna ste roba.
Teorija zavjere koju svaka očajna domaćica može da provali NIJE teorija zavjere. To je zabava za očajne domaćice. Na toj sceni možda ima par onih koji stvarno provaljuju igru i ništa ne mogu da učine, i to znaju. Ostali samo kopiraju i umišljaju da mogu. Sve isto kao i na duhovnoj i religioznoj sceni.

Biti afirmativan sa uspavanim nije moguće, ako taj uspavani želi da se pobudi. Učenje je na kraju afirmativno, jer afirmira Istinu.

Ali na svom početku u njemu skoro da ništa nema afirmativno. Jer afirmativno u snu samo podebljava san, poboljšava san. Da vi ste jedno divno božansko biće, prosvjetljeno biće u tom tijelu i ugodan san. Nikad to nećete postati izvan sna. Ako želite da se probudite iz sna vrijeme je da odjebete to “božansko probuđeno biće” koje sanja o sebi. Cijela religiozna i duhovna scena napravljana je da spavate.
Stvarno učenje treba da probudi strahoviti bijes u vama i to ka vama samima. Stvarno učenje treba da šamara čovjeka. Sve dok ovaj ne ustane iz kreveta i ne vidi svijet kakav jeste. Svijet sna. Svijet uobrazilje, zablude, iluzije. Ne materije kao nepostojeće, već sna koji se odvija u cijelom svijetu čovječanstva. Ako želite stvarnu moć i sposobnost morate je steći, morate se izboriti za nju, a ne umisliti da je imate. Jer “oni” nemaju tu moć. “Oni” vladaju umišljanjem i iluzijom. I u tome su majstori. U većini slučajeva nemate pojma kako se to radi. A to možete naučiti samo tako da osvijestite sebe i vidite kako moć iluzije u vama radi. A onda se probuditi iz sna. Tada, tada možda nešto možete učiniti, iako iskreno sumnjam da možete. Mnogo veći od nas nisu mogli, jer je snaga iluzije u kojoj je većina čovječanstva je ogromna. Možda možete izvući par ljudi oko vas. I to je dovoljno. Probudi jednog kraj sebe i učinio si ogroman posao.

Buđenje nije u tome da znate svoje istinsko biće, jer takvo što ne postoji.

To pojašnjenje znači nešto sasvim drugo. Ali da bi ste u tome uspjeli morate biti veoma neugodni sa sobom, onim sobom koje spava. A to je, bojim se, veliki dio vas samih. Čovjek se ne budi. Čovjek spava. Budi se nešto drugo u tom čovjeku a to nije čovjek. Mogu reći svijest jer znam da ne znate šta je to i baš zbog toga morate stvoriti koncept a koncept nije budnost. To je san. Prvo morate naučiti da ostanete bez koncepta. Da ostanete nesigurni, da ostanete sami, da se više ni sa čim ne štitite i ne branite. Tada ćete vidjeti svoj san.

Vidjeti SAN je BUDNOST.

Vidjeti ga i uložiti maksimalni napor da ponovo na zaspite. Tada vam učenje više neće biti neugodno, već veoma poželjno neugodno. Tada ćete moći samo čitati i učiti od onih Neugodnih. Ostali će vam biti smiješni i bit će divan san za usnule ali ne i za vas.
Mogao bih reći da je za takvo što potrebna hrabrost, ali to nije istina. Potrebno je vidjeti pakao u kojem ste i sanjate o duhovnosti, religiji, buđenju. A onda pobjesnjeti, poludjeti od bijesa, ljutnje, i razoriti svaki djelić sna.

Zato, ako mislite i dalje čitati ovo što pišem, bojim se da dolazi veoma neugodan period. I ako nemate reakciju, ja nisam uradio svoj posao.

Moj posao, moj Rad je da razbuđujem, a to znači da ne mogu da budem ugodan.

Iako sam veoma ugodan lik uživo. No, kada je riječ o Radu, o mom poslu, veoma sam mu predan. Djevica sam u horoskopu, a to je veoma gadno kada radite ovaj posao. Za mene je ovo samo posao, pa kako razumijete. A svaki posao je gluma, pa kako i ovo razumijete. A dobar glumac mora da odigra svoju ulogu što je moguće bolje, a ja to namjeravam da učinim, šta god to značilo. Uvijek imate slobodu, jest da lažem u vezi ideje “slobode” ali.., da ne budete ovdje, da ne pratite ovo, da ne učite kroz ovo i da pronađete ugodne bradate likove koji vam govore da ste divno probuđeno božansko biće, probudite svoje spolne organe (u to vjerujem da je moguće, ali ne vjerujem da ćete se vi probuditi), oslobodite svoju božanstvenost, kreirate slobodna mjesta za parking, duhovno špricate iz svoje “gospođe” (koliko vidim to je veoma duhovno i veoma popularno ovih dana), prekinete špricati iz svog “gospodina” i slične “duhovne” nebuloze. Ali ne vjerujem da se možete probuditi. No, možete uživati u svom ljudskom duhovnom snu, drami koju želite da održite.


Prava duhovnost nema nikakve veze sa tim. Ona je sva predana budnosti, probuđenju, buđenju iz ličnog sna. Zaglavili ste ovdje i osim ako se ne probudite nećete se odglaviti.

Zato se i probuđenje naziva Oslobođenje iz zatvora sna i iluzije a ne glumljenje duhovnosti u njima.
Velika je razlika između težiti probuditi se i težiti da budete duhovan. To nije isto. Jer probuditi se znači i probuditi se i iz sna o duhovnosti, sna o religiji, postići pravi smisao duhovnosti i religije, a ne biti uloga koja je duhovna i religiozna ili, ne daj bože, radna uloga (to je najgore od svega). Jasno mi je da većina to ne želi, time ni ovo što ja radim ili pišem nije za većinu. Ako očekujete takvo što na pogrešnom ste sajtu. Idite dalje. Postoje ljudi koji to prodavaju, ja to ne prodajem. Ako želite da vas netko voli, poštuje, podiže vaše vibracije, i slično onda nađite te ljude i pobjegnite od onih koji rade ono što ja radim. Mi to (ja i meni slični) to ne prodajemo. Mi ne šljivimo pet para vaše više vibracije, duhovne božanske osobine, vrline, niti vas poštujemo, volimo, podržavamo i slično. Moj je cilj, kao i cilj ovog sajta, da vas probudimo. I za taj posao koristimo sva moguća sredstva. Ovaj sajt vas neće probuditi, jer to ne može, ali će vam pomoći da razbijete svoje iluzije isto je i sa mojim pisanjem. Ono ne služi da vas probudi jer pisanje to ne može, ono služi da vam pomogne da razbijete svoje iluzije i svoj san, i to je sva njegova uloga. Ako ste taj rijedak pojedinac onda shvaćate šta radimo, ako niste, jebiga. Sa srećom.

 

Uh, toliko o tome.
Želim vam ugodan san i veoma neugodno buđenje.
Bhaerava

Print Friendly, PDF & Email

Share this post

Skip to content