Evo jedne male prakse, za danas, a možete i bilo kada i bilo gdje da je radite.
Svi znamo da smo mi, u stvari, jedan mali tumač svega u zamišljenoj lokaciji naše glave ili možda oko glave, ali nema veze sve su to samo finese ne neka bitna stavka.
Znači, svi smo mi tumač. „MOJA noga“, „MOJ auto“, „MOJA mama“, nastavite niz sami. Kad vidite ruku taj mi, glasić u „našoj“ glavi kaže „MOJA ruka“ i iluzija se nastavlja. Kad nam netko odsječe ruku kažemo „odsječena je MOJA ruka“. I iluzija se dalje nastavlja.
Kada vidimo prijatelja, iako se ne razumijem u prijateljstva, kažemo „MOJ prijatelj“. „MOJA kafana; kava; stolica“ iako znamo da to NIJE NAŠA/MOJA kafana, kava, stolica, ali iluzija se nastavlja.

Da bi nešto bilo MOJE to znači da mi nikada, ni na koji način, ne može biti oduzeto.

Ja sam istinski vlasnik toga za sva vremena, ne-vremena, prostora i ne-prostora, itd.

U skladu sa tim, što je to MOJE?

Ideja o „mojem“ mi biva oduzeta čak i kada padam u lagani san. A da ne pričam o dubokom snu. Time, čak i to „moje“ nije moje. Ono je tu kao glasić koji kaže „moje“ i nekad imam dojam da liči na Smeagoll-a iz LOTR-a: „My PRECIOUS!!!!“
Ovim, ideja vam je jasna.
Čim uočite ovog Smeagoll-a u „svojoj glavi“ kako kaže „moj…“ odmah ispitajte tu „činjenicu“.

Je li to stvarno vaše?

Kada je nešto moje to znači da sam ja isključivi vlasnik za vijeke vijekova. I nitko i ništa mi to ne može oduzeti. Ni Bog ni njegov drug Gospon Vrag. NITKO.
A onda kada ste, pošteno naravno, ispitali ono što tvrdite da je vaše/moje, tada se pitajte jesam li ja vlasnik ovog koji kaže „moje“? Je li posjedujem, imam neopozivo vlasništvo nad ovom sviješću koja kaže „moje“, „moj“, „ja“?
Opet, to znači da nitko i ništa ne može da mi oduzme vlasništvo nad tim što tvrdim da je moje vlasništvo, a time ni nad „ja“ koje to tvrdi.

Smjelo ispitati znači doći do veoma moćnog zaključka, uvida, činjenice koja je neosporiva, neuništiva, i nikakvo kozmičko biće, sve-moćno biće, ne može mi oduzeti istinu ili činjenicu koju sam uvidio.

Ali praksa ne bi bila praksa da nema svoj nastavak.

Druga praksa, koja se prirodno nameće, a možete je raditi također bilo gdje i bilo kada, ispred gurua, mame, tate, u trgovini, dok primate vakcinu, dok se borite protiv vakcine, i šta ja znam gdje sve ne.
Veoma je jednostavna za pojasniti, ali je malo teža za odraditi.

Kada ste utvrdili da VI NISTE VLASNIK onog (bilo čega ili koga) preko puta vaše percepcije – a to može biti bilo šta: mama, tata, auto, žena, djeca, vaša ruka, noga, virus kojeg iskašljavate na dosadnog susjeda, itd. –  dopustite tome ispred vaše percepcije da bude što god želi da bude. Kad god se u vama pojavi onaj vi kao glasić koji tumači bilo šta prosto se sjetite, onog drugog dijela prve prakse, da VI NISTE VLASNIK NI SEBE, ni „moje“, a time ni „ja“. Isto tako, kako dopuštate vanjskom da bude što god to želi da bude, tako dopustite i tom Smeagoll-u da bude što god želi da bude. Neka tvrdi da je vlasnik, neka prisvaja, neka glanca ženu i auto, neka posjeduje ruku, nogu, neka posjeduje svemir ako želi, prosto vam puca pertla za tim što on posjeduje. Buljite u njega i pustite ga da bude što želi, da posjeduje što želi jer vi ZNATE ISTINU O NJEMU. I čim se pojavi brat blizanac Smeagoll-a  koji kaže „ja znam istinu“, to je isti onaj Smeagoll iz prvog crtića, samo se maskirao, ne vjerujte mu. Pustite ga da prisvaja i istinu ako žele, to nije vaša stvar.

Ako vas taj Smeagoll zezne i umetne vam „praktično pitanje“ o tome tko ste vi, što prije prozrite da vas je zeznuo. To Smeagoll pita kako bi vas zeznuo i prikačio vas na potragu za vječnim pitanjem o tome tko ste vi. Ne pitate se vi to pitanje, to Smeagoll pita. Želi da bude vlasnik odgovora na to pitanje. Prozrite i to, i pustite ga da radi šta hoće i želi, jasno imate sve moći da ga zaustavite ako počne da pravi gluposti. I jedna od najvećih moći jeste da ga ne šljivite ni pet posto. To što on hoće nije vaša stvar i ne morate mu ispuniti želju.

Prvo ispitajte „moje“, „moj“, „ja“. Je li to baš baš vaše? Vi ste neotuđivi vlasnik posjeda?

A onda ispitajte i to vlasništvo koje Smeagoll tvrdi da je njegovo.

Jeste li vi vlasnik tog „moje“, „moj“, „ja“? Neopozivi vlasnik, bog i batina toga? Nitko, ali baš nitko, ni sam Svemoćni Bog vam to ne može oduzeti, čak ni duboki san vam ne može to oduzeti?

Kada uvidite činjenicu ili istinu idite na sljedeću praksu.
Održite to saznanje, uvid, znanje o činjenici/istini da vi niste vlasnik bilo čega niti bilo koga a time ni samog sebe (Smeagoll-a). Dopustite im da vrište, pričaju, tumače, daju filozofije, postavljaju vječna pitanja, tvrde Božansko pravo na sve i svašta, itd. Sasvim nebitno. Vi jednostavno ostanite svjesni i znajte da to nije istina/činjenica, jer ste to ispitali. Znajte da vi niste taj Smeagoll, da je to samo dojučerašnje zabavljačko „ja“ koje je glumilo vas i vlasništvo nad bilo čim. I NIŠTA NE RADITE sa tim. Čim se desi želja da nešto sa tim uradite – ne znam šta sve ne, recimo, želite ispitati stvarnost, spoznati istinu, razriješiti se tog dosadnjakovića, prosvijetliti nekog drugog Smeagoll-a ispred vas, itd. – odmah se sjetite da je to prevara, to je isti taj Smeagoll iz prve „priče“, ili njegov brat blizanac, ako vas to zabavlja.
Opušteno, to je cilj. Opušteno ali sa saznanjem činjenice/istine o „mojem“, „mom“, „ja“, „Smeagoll-u“, posjedovanju i istini posjedovanja.
Dopustite svemu ispred vaše percepcije da bude što god to želi da bude. Ako vam prijatelj kaže da je jučer bio na Marsu uživajte u njegovoj priči o Marsu. Ako kava na vašem stolu počne priču o prošlom životu, to je sasvim ok. Dopustite joj da je ispriča. Kakve to veze ima sa „vama“???

Kad vi niste ni vlasnik tog „vama“. Što biste se uzbudili što kava priča sa vama?

I sve u svemu, uživajte u onom što će se desiti. Ali bez filozofije molim. Smeagoll je divan dečko, ali nije li vam ga već dosta? Nije li vam već dosadio?

I pozdravite Smeagoll-a.
Bhaerava