Rad sa uvjerenjima i mislima nije samo rad sa tim da se odvojimo od njih kako bismo imali neku životno olakšavajuću korist, tj. kako bismo manje patili ili kako bismo se mogli odvojiti od nečega što nam se ne sviđa. On je priprema za veoma dubok Rad. Recimo, čisto da spomenem, rad sa negativnim emocijama i emotivnim umom. Nikakav rad sa emocijama nije moguć ako smo mi poistovjećeni sa emotivnom prirodom ili umno-tjelesnom prirodom, točnije nesvjesnom prirodom. Postoji jako puno uzroka negativnih emocija, ali sve negativne emocije dešavaju se u nama. Time, svi uzroci se u Radu svode na jedan jedini uzrok, a to je da smo mi odgovorni za svoje unutarnje stanje. Sve dok čovjek ne sazrije i ovo shvati bukvalno kako je rečeno, sve što radi ne vrijedi nešto previše. Nitko i ništa ne može biti odgovorno za moje unutarnje stanje, iako – ovo je kontradiktorno, a još vam nisam objasnio kako se radi sa kontradiktornošću – sve oko nas, ali i daleko iznad nas može biti i najčešće jeste uzrok bilo kojih pokreta, tj. reakcija, unutar nas.
Prva stvar jeste u tome da čovjek uvidi i zna da on ne postoji. I to je zanimljivo, jer mnogi koji ovo govore ne znaju šta to znači, ali dobro zvuči. Kada kažemo da „netko ne postoji“ govorimo o svjesnom unutar njega, govorimo o svjesnom osjećaju postojanja, bivanja, svijesti o sebi unutar tog čovjeka, a ne samo o tome da je njegova ličnost ili „sebe“ nestvarno. Ono jeste nestvarno, ali dok to netko sam za sebe ne uvidi, reći to ne znači ništa. Također, to govorimo onima koji Rade na Sebi, ostali nas ne interesiraju. Kada kažemo da „osoba ne postoji“ govorimo da je sve u čovjeku mehanično, te da čak i njegov osjećaj „ja“ nije njegov u smislu da ništa s njim ne može da napravi, ne može da ga stvori, da ga održi, da ga ukine i to je sve izvan njegove mogućnosti. To je samo od sebe prisutno, stimulirano različitim zakonima i silama, a i samo ljudsko „ja“ je od različitih zakona i sila. Ali ovo nije tekst o tome, zar ne.
Nitko i ništa ne može biti odgovorno za naše unutarnje stanje do nas samih!
Početak rada sa nekim dijelom Rada znači i početak osobne odgovornosti. U početku, čovjeku nije jasno u odnosu na šta on treba da bude odgovoran i daju mu se određene smjernice te mu se govori da on mora da uvidi da sve što vidi u sebi nije njegovo, da je sve u njemu mehaničko i automatsko, da on nema kontrolu, osim iluzije kontrole nad sobom, da nikakvo „sebe“ ne postoji kako on to zamišlja te da je to predstava, idealizacija, slika o sebi. Govori mu se da jedina stvar koja je stvarna u njemu povezana je sa trenutkom svjesnosti, pamćenja sebe. I da bez toga, kao i odvajanja i proučavanje sebe, ništa ne može napraviti jer njime vladaju vanjski utjecaji – a oni nisu samo utjecaji okoline i društva ili drugih, to je najmanji problem, već mnogo veći i širi utjecaji koje on ne smatra utjecajima već, recimo, zabavom. Kao što je slučaj sa astrologijom. Astrologija je znanost koja je nastala jako davno, a danas je zabava i više nema svrhu znanosti. I što je najgore u svemu kroz upoznavanje sa astrologijom na način Rada na sebi, čovjek može da potvrdi sve što je ovdje rečeno.
Emotivni um u kojem se nalazi težište identifikacije sa tjelesnim, mehaničkim, automatskim i nestvarnim „sobom“ opterećen je negativnim emocijama koje nastaju i koje nas obuzimaju zbog toga što ne postoji svjesni dio u nama koji je odvojen i koji može da pažnjom i prisustvom utječe na emotivni um. Učiti kako promatrati i odvojiti se od negativnih emocija možda je i prvi korak u nekom pravom smjeru Rada. Ne smatrati ih sobom, shvatiti da su one reakcije tijela i umova jer ne postoji svjesno, živo prisustvo koje bi bilo neka vrsta popunjavajućeg aspekta čija je svrha, između ostalog, onemogućiti nesvjesnu reakciju umova, a time i negativnih emocija. Kada ne postoji svjesni aspekt ili svijest unutar emotivnog uma, šokovi koje doživljavamo, trenja, konflikti, događaji (to je situacija u koju smo direktno uključeni) moraju biti ublaženi unutar unutarnjeg svijeta čovjeka, te time to znači i pojavu negativnih reakcija i negativnih emocija. Pošto mašina čovjeka doživljava ili prolazi kroz određeni tjelesno-umni šok, iznenadni susret, događaj, utjecaj oko njega, ona mora da ublaži šokove koji nastaju i jedan od načina ublažavanja šokova upravo su negativne emocije. Ali, da bi se došlo do toga da uz pomoć svjesnog možemo da ublažimo ili čak neutraliziramo negativne emocije mi moramo doći na nivo uzroka, ne na nivo posljedice. Drugim riječima, naša svijest mora da se razvije, kristalizira i stekne dovoljno snage i suptilnosti da može da bude prije reakcije negativnih emocija.
Reakcije su način na koji mašina ublažava energiju šoka koja nastaje zbog određenog neugodnog događaja, susreta, komunikacije, itd.
Isti slučaj je i sa osvještavanjem uvjerenja i misli. Za sada, kroz vježbe koje sam ovdje opisao – a moram napomenuti da one nisu potpuno date sa svim varijacijama ovdje na sajtu, već je ovo više informativnog karaktera – učimo kako da primijetimo misli i uvjerenja, kako da vidimo da smo poistovjećeni sa njima i da se na trenutak odvojimo od poistovjećenja sa mislima i uvjerenjima. U Radu je jasno da bez unutarnje svjesne prisutnosti (ovo je jedno te isto, ali zbog većine tako pišem) ne može postojati niti Rad na sebi. Pažnja ili Promatranje su prvi početci Rada, a rad na Odvajanju ili Neidentifikaciji su dio tog početka. Vidjeti misao koja prolazi umom i znati da je to samo misao te da ona ni u kojem slučaju ne predstavlja stvarnost nečega je upravo promatrati ih i odvojiti se od njih. Primijetiti karakter misli i time početi primjećivati stavove i uvjerenja znači zaći dublje u praksu promatranja, negiranja (odvajanja) te održavanja pažnje ili promatranja neki određeni vremenski period. Kada vježbe prijeđu u svakodnevicu tj. kada zahtjev za praksom „izađe izvan četiri zida kuće ili stana“ to znači dovesti pažnju, promatranje, svjesnost, ali i odvojenost u unutarnjem svijetu, unutar nas, u život koji živimo. U početku, kod ljudi koji tek uče, zahtjev za svjesnošću ne postoji, već postoji zahtjev za pažnjom i promatranjem. Oni ili promatraju vanjski svijet ili promatraju „sebe“ iznutra te se od tog „sebe“ odvajaju, proučavaju ga, uče kako da ga promatraju i da se s njim ne poistovjete. Kada se uključi svjesnost to znači da je riječ o promatranju u dva pravca istovremeno. To je, mogao bih reći, prvi nivo svjesnosti. Postoji još nivoa rada sa svjesnošću. Teži nivo rada sa svjesnošću je uključivanje dva uma, a onda sva tri uma. Čak i kada uključimo dva uma u svjesnost to još uvijek ne znači da smo umakli sili „hipnoze i sugestije“, ali smo na tom putu. Sa tri uma uključena u svjesnost sila „hipnoze i sugestije“ ne može da nas drži zarobljenima.
Doći na mjesto uzroka, ili biti prije reakcije – biti na mjestu uzroka – unutar emotivnog uma znači BITI PRIJE no što se desi emotivna reakcija. To je cilj vježbe. U smislu uvjerenja i stavova i misli to znači BITI PRIJE no što se pojave određene misli, stavovi i uvjerenja. Mašina to kompenzira. I to vidimo po automatskim reakcijama i emocija i misli, a čak i pokreta. Recimo, nešto fizički radimo i u tom poslu griješimo, teško nam je, ispada nam nešto iz ruku, činimo glupe greške i imamo negativne reakcije. Upravo te negativne reakcije su kompenzacija mašine na šok koji doživljavamo jer „posao ne ide kako treba“ ili „uvjeti u kojim obavljamo posao nisu zadovoljavajući“ ili „ne da nam se raditi taj posao i htjeli smo nešto drugo raditi“, itd. Kroz reakciju koju imamo šok koji je energija kompenzira se negativnom reakcijom i on se raspoređuje po mašini, sistemu čovjeka. No, ako smo prisutni, svjesni, tada nema poistovjećenja sa poslom koji radimo, svjesni smo da tijelo radi, ali mi nismo poistovjećeni sa njim već smo odvojeni i u stanju svjedočenja, tada se energija šoka, u odnosu na primjere koje sam dao, susreće sa silom promatranja, silom svjesnosti, prisutnošću te ona biva asimilirana od prisutnosti i javlja se finija prerada energije šoka, tj. omogućuje se daljnja transformacija energije. Svijest koja nije ovisna o fizičkom djelovanju i prisutna je u unutrašnjosti čovjeka, sposobna je da preuzme na sebe energiju šoka i sprovede je dalje u transformaciju i iskoristi je za svoj Rad i održavanje same svjesnosti. Sama ta neovisna svijest ili prisutnost onemogućuje negativne reakcije – jer na jednom mjestu ne mogu postojati dva – ali i kroz to mi utječemo na emotivni um, dovodimo svijest ili svjesnu silu u njega, spuštamo silu svijesti u um koji je do tada nesvjesno radio. Ako mi nismo prisutni u našem unutarnjem svijetu tada će to unutarnji svijet kompenzirati na drugi način, potražit će ono što mu treba na drugom mjestu. Ako želimo da dođemo do mogućnosti da radimo na dubljem nivou, recimo sa emocijama i sa vjerovanjima, potrebna je određena doza prisutnosti u nama.
Ako mi nismo prisutni u našem unutarnjem svijetu tada će to unutarnji svijet kompenzirati na drugi način, potražit će ono što mu treba na drugom mjestu.
Recimo postati svjestan dva različita i kontradiktorna uvjerenja ili misli ili duboka vjerovanja te održavati ih tokom dana traži jako puno energije, dosta jaku prisutnost, često prisjećanje i namjeru da ih održavamo tokom dana te da kroz njih promatramo svijet, druge i sebe i uviđamo procese, vjerovanja, druga uvjerenja, reakcije koje će da nastanu. A ako ne znamo kako da skupimo energiju kroz utiske ili da spriječimo trošenje suvišne energije kroz automatske reakcije uma i emocija u tome, teško da ćemo uspjeti bilo šta napraviti. Govoriti o svjesnom djelovanju u tom slučaju je suvišno i, prosto rečeno, to je mudrovanje.
Vratimo se na trenutak nazad na vježbu. Mnogi misle da su misli i emocije odvojene. Nisu. One su samo reakcije unutar različitih umova. Određena situacija u kojoj se nađemo, ako je direktno povezana sa nama, postaje za nas događaj. Događaj znači da smo direktno emotivno uključeni u određenu situaciju u kojoj se zadesimo. To znači da ako nema svjesnosti i nismo prisutni, događaj proizvodi šok, a time i energiju na koju moramo imati reakciju, kako emotivnu tako i misaonu. Što je događaj snažniji po djelovanju na nas to će reakcija biti dugotrajnija i snažnija. Snaga reakcije – misli i emocija – može ići do trenutaka kada ih nazivamo „prisilnom reakcijom“ tj. „prisilnim mislima i emocijama“. Manje-više sve stvari u nama su prisilne, ali odvojimo to za trenutak. Prisilnost neke brze emotivne ili misaone reakcije koja traje nekoliko sekundi nije nimalo energetski snažna kao one reakcije koja traje nekoliko minuta ili sati. Čim imamo tako snažnu reakciju, to je znak da je šok bio jači i da je proizveo veću, snažniju, intenzivniju energiju, a time, pošto mi nismo prisutni u tome, sistem ili mašina će to kompenzirati na dati način, snažnom i dugotrajnom reakcijom. Ta reakcija najizražajnije se vidi u negativnim emocijama. Što je snažniji šok i energija koju je taj šok proizveo – to je skoro pa jedno te isto i istovremeno je – to će biti snažnija negativna emocija koju doživljavamo. Kako se energija u emotivnom umu apsorbira sa emotivnom reakcijom, tj. istroši se u nekoj mjeri, postajemo svjesniji da imamo i prisilne misli kojih se ne možemo riješiti neko vrijeme. Čak i ako ih blokiramo ili potisnemo ili znamo kako da ih izbacimo iz uma, čim svjesnost i namjera oslabe, one se vraćaju i ponovo preuzimaju sistem ili mašinu.
Što je snažniji šok i energija koju je taj šok proizveo – to je skoro pa jedno te isto i istovremeno je – to će biti snažnija negativna emocija koju doživljavamo.
Osim energetski jakog šoka prisutni su i stavovi i uvjerenja ili duboka vjerovanja koja stoje u pozadini takvih reakcija. Recimo, „nije moja jedina svrha da rintam u vrtu jer Bhaerava tako kaže“; „šta on misli (Bhaerava) da sam ja ovdje došao da rintam nekom zabadava i još njemu plaćam Rad“; „šta mi je ovo trebalo u životu mogao sam da uživam sa ženom u šetnji, a ja se mučim sa vježbama koje ne razumijem“; „ja sam mnogo vrjedniji od drugih a on me stavio da radim ono što rade početnici“; ili „šta ovaj lik umišlja da može da mi se ubaci, a ja imam prednost“; „vidi ove babe što se ubaci preko reda na kasi“ i slično.
Iza svih ovih reakcija stoje uvjerenja o ličnoj vrijednosti, veličini, pravednosti, pravdi, postavljanje sebe iznad drugog, postavljanje svoje vrijednosti vrjednijom od vrijednosti drugog, ili kako bi to u Radu rekli Unutarnje Uvažavanje, Samo-uvažavanje. Iako se mnogi u Radu pitaju zašto Rad naglašava Vanjsko Uvažavanje kao jako bitno u Radu, većina ne shvaća ili im to treba netko objasniti ili će čak i napustiti Rad, a da to nisu shvatili. Kroz Vanjsko Uvažavanje, iliti lične mučitelje, imamo priliku raditi sa svim ovim što sam ovdje opisao. I sa uvjerenjima i sa stavovima i sa dubokim vjerovanjima i sa negativnim reakcijama – negativnim emocijama i mislima – i sa pamćenjem sebe i prisutnošću u fizičkom poslu, razgovoru, itd. A prije svega učimo kako mašina radi. Učimo da mašina nismo mi i da to nije naše već smo primorani da „budemo“ takvi. Učimo kako da održimo pažnju, svjesnost, prisutnost u različitim situacijama. Učimo da smo dali sebi preveliku vrijednost i značaj, itd. Pridavanje Značaja je nešto što je također jako bitan dio Rada. Ali o tome nekom drugom prilikom.
Namjerno biti prisutan i učestvovati u cjelosti u nekom nemilom događaju, razgovoru, susretu i biti svjestan sebe daje mnoge dobrobiti onom koji to čini. Ujedno daje mu mogućnost da se dublje upozna sa sobom ali i da nauči kako da na mjesto rekacije dovede svjesno prisustvo i da kroz to svjesno prisustvo i kroz utiske koji ulaze u njega dobije energiju, zadrži energiju, raspodijeli je, sačuva je, spriječi njeno gubljenje, itd.
Vidjeti svoje uvjerenje koje imamo i koje stoji iza većine reakcija u životu prije svega traži prisustvo i namjerni rad sa tim. Kada vidimo uvjerenje i znamo koje je uvjerenje u pitanju imamo priliku da s njim radimo, tj. da mu umanjimo značaj koji smo mu nesvjesno dali, a time i da indirektno radimo na emocijama i mislima. Svjesnost uvjerenja o vlastitoj veličini i značaju plus unutarnja prisutnost (ovo se podrazumijeva) skoro da će u potpunosti eliminirati reakcije, a time i negativne emocije i prisilne misli. Znati da reakcije koje imamo nisu mi, da smo mi sama prisutnost i svjesnost, dodatni je plus u radu sa negativnim emocijama i mislima. Ujedno to je i biti odvojen od procesa i reakcija. To je i dovesti Sebe u svoj život i svoj unutarnji svijet. To je razumjeti da vanjski svijet nema moć nad nama ako smo mi prisutni unutar sebe, znati čemu služe reakcije i zašto su prisutne, ali i kako iskoristiti energiju šokova ili događaja za svoju svjesnu korist ili drugim riječima, kristalizaciju. Također, omogućiti supstancu i energiju za izgradnju viših tijela, podizanje razine Bića, itd.
Unutarnji govor koji se neprekidno odvija unutar nas jako dobro ukazuje na uvjerenja i duboka vjerovanja koja imamo i kojih nismo svjesni. (Ovo gore je bio primjer unutarnjeg govora). Pratiti ono što „nevidljivi entitet“ (ličnost) u nama govori, kakve emocije izražava kroz unutarnji govor, koje stavove, uvjerenja i vjerovanja izgovara upravo znači dobiti mogućnost da dođemo na mjesto uzroka, tj. da dođemo ISPRED reakcija. Neki su to doživjeli. I obično znam, jer znam kako je to išlo kod mene, da će većina ostati iznenađena. Desi se kao da vas vaša do tada nesvjesna reakcija „pita“ za mišljenje. Kao da čeka da vi potvrdite ili odbacite moguću reakciju. To se dešava zbog pomjeranja linije vremena unutar vas, ali ovo je već nešto što je jako visoko znanje unutar Ezoteričnog Učenja. Ono što možete razumjeti jeste da je s tom mogućnosti koju dobivate znak o premještanju ili pomjeranju razine vašeg Bića. No, ostavimo to za neku drugu priliku.
Kada se desi ili postane češće da ste prisutni prije reakcije ili prije pojave uvjerenja, vjerovanja, stava po prvi put u životu možete direktno doživjeti neku stvar bez posrednika – misli, emocija, fizičkog, itd. Vi kao svjesna percepcija dolazite u dodir sa onim ispred sebe, ali ovaj put na svjestan način i imate mogućnost vidjeti to ispred takvim kakvo to i jest, a ne kako vam to misli i emocije predstavljaju pod pritiskom ili utjecajem podsvjesnih dubokih programa. I tada ćete vidjeti nešto jako simpatično i jako zabrinjavajuće u početku. Nećete moći razumjeti ljude šta pričaju. Trenutak kada se to desi prvi put izvaziva jak šok u čovjeku. Vi prosto ne razumijete šta oni pričaju. Vidite da pričaju u snu, hodaju u snu, voze u snu, drže se za ruke u snu, zaljubljuju se u snu, bore se protiv vjetrenjača u snu, itd. Njih nema. Tada ćete znati što znači kada kažemo da „nikog nema kod kuće“ ili da ljudi „ne postoje“, itd. Ali vidjet ćete još nešto, a to će vam možda biti u početku simpatično. Bit ćete omiljeni lik u društvu. Šta mislite zašto?
Sve oko nas traži život kao hranu, jer to je osnovna hrana svega oko nas. Svi traže hranu svjesnog čovjeka, budnog čovjeka. Ujedno ga se i boje, iako ne mogu da objasne traj strah. Ali nekada je njihova potreba za vama kao hranom mnogo veća od njihova straha, to je znak da nemaju ništa živo u svom životu. I htjet će biti sa vama, provesti vrijeme sa vama, ali vi nećete htjeti sa njima, osim ako nešto radite pa su vam oni izvor motivacije ili promatranja nečega.
Što ste manje pod djelovanjem uvjerenja i vjerovanja, što ste prisutniji i bolje apsorbirate šokove života, tj. svjesni ste, prisutni i ta energija ulazi u vas te vas izgrađuje – ne odlazi na svakodnevne emotivno-mentalne reakcije – to ljudi više žele da budu u vašoj prisutnosti. Problem je samo u tome što tada nema razmjene energije, razmjene supstance i primjećujete da vam oni uzimaju supstancu i energiju za svoje „preživljavanje“, ali vi od njih nemate tu korist. Naravno, možete imati ako znate kako. Rad nudi i odgovor na to.
Ali za sada nam je bitnije da radimo sa uvjerenjima i mislima i stavovima te da primijetimo emocije koje sve to ispunjavaju i da znate zašto je to tako. Jasno, kako sve više i više osvještavate svoja uvjerenja i misli i emocije, tako ćete postati sve osjetljiviji na „ploveća“ uvjerenja oko vas, tj. nesvjesna i uvijek prisutna uvjerenja, stavove i reakcije drugih ljudi, situacija, filmova, emisija, pjesama koje ste nekad voljeli, a sada vidite da su to stupovi koji podupiru nesvjesna uvjerenja kod vas i „boljet“ će vas. Tj. zbog prisutnosti i svijesti o uvjerenjima – te kada ih čujete oko sebe, naročito vidite u omiljenim filmovima, ljudima, pjesmama – osjećat ćete nelagodu u sebi u susretu sa njima. Prosto svijest koja se razvija, širi, postaje postojana i snažnija proizvest će specifičnu senzaciju u vama, senzaciju nelagode. Nekad će vam se desiti da se prvo pojavi nelagoda pa tek onda „čujete“ ili „vidite“ o čemu se radi i da ste pod djelovanjem hipnoze i sugestije izvana te se vaš „sistem“ buni i daje vam dragocjenu informaciju. Tada ćete vidjeti što sve čovjeka drži u snu, koja je svrha većine stvari u čovjekovom životu, itd.
Sve oko nas traži život kao hranu, jer to je osnovna hrana svega oko nas.
Osvijestiti vlastita uvjerenja, stavove, vjerovanja, reakcije i znati da to niste vi niti je to vaše, a ponajmanje da je to što oni tumače istina ili stvarno, znači dovesti Sebe, Budnost, u svoj život, a onda i transformirati svoj život, ako vam je to cilj. Biti Budan u Životu je jako bitan korak u procesu preuzimanja uzda života u svoje ruke, tj. postati 100% Odgovoran. Tada prelazite skroz na drugi nivo postojanja, življenja. Prelazite na druge razine vremena i prostora. Počinjete stvarno živjeti kao KORISNIK tijela i uma, a ne njihov zarobljenik. Sve više postajete svjesni prožimanja sa onim što ste prije smatrali Životom, a sada vidite i doživljavate kao Sebe ili Silu Života. Samo ovaj put vi ste taj Život, a ne rob tog života. Vi ste ta Sila Života, Budna i Prisutna, Svjesna i Aktivna, Prožeta i Nepoznata, a život i način života su samo igra, uloga, gluma, a vi kao Aktivna Sila Života ili Prisutnost sada se igrate sami sa sobom, glumite, odrađujete svoje uloge, nosite maske ili ukratko SVJESNO GLUMITE. A više se ne plašite svojih emocija, strahova, reakcija, misli, uvjerenja već se svjesno sa njima igrate, nosite, uživate. Oni su moć i posljedica Života koji je Vi, a ne tamničar koji vas sada drži u tamnici. Tada Rad prijelazi u Igru na Sebi. I to je jedna od svrha Svjesnog Života, ili Probuđenog Života u pojedincu. Napokon pojedinac više nije odvojen već postaje Istinska Individua, Istina koja je Nepodijeljena u Dualnosti života (Individua; ne-dualna svijest).
Toliko za sada.
Uživajte u vježbi osvještavanja uvjerenja i misli,
Bhaerava
