Sve što znamo, sa sigurnošću, su naša vjerovanja i uvjerenja. Ako ispitamo uvidimo ovu činjenicu. Sve što o svijetu i sebi znamo je laž.

Jer svako vjerovanje i uvjerenje je laž.

Na osnovu njih stvaramo sigurnost, osjećaj da je sve u redu ili osjećaj da ništa nije u redu, stvaramo svoje veze, odnose, pričamo svoju priču i onda vjerujemo u nju. Većina energije koju naš organizam stvara troši se na stvaranje i održavanje naših vjerovanja i uvjerenja. Kako počinjemo shvaćati da se naš svijet stvara od uvjerenja i vjerovanja – te postojećih reakcija, aktivnosti, odnosa i slično koji se temelje na vjerovanjima i uvjerenjima kao „činjenicama“ – počinje rad na oslobođenju od istih. Suludo je pomisliti da je to lak rad, jer to je rad sa srži nas samih, čovjeka, osobe, žene, muškarca. To je rad na uništenju onog što smo mislili da smo i onog što mislimo da je sve ostalo. Nijedna misao nije istinita. Nijedno uvjerenje i vjerovanje nije istinito.

Jedino čemu mogu potvrditi trenutačnu istinu jeste „znam da jesam“. Samo to mogu potvrditi kao Stvarno.

Sve ostalo je naljepnica preko Stvarnog.
Čim zaronimo duboko u igru sa vjerovanjima osjetimo strah od onog što ćemo tamo naći. To nije strah Stvarnog, već strah nestvarnog – ličnosti, uvjerenja, vjerovanja o sebi, idealizacije sebe, slike o sebi. U tom radu ništa nije sveto osim Istine koju težimo naći, spoznati, znati. Moramo vidjeti koje vjerovanje (uvjerenje) stoji iza straha. Moramo ga osvijestiti. Suočiti sa onim čega nas je strah. Neću napisati uvjerenja koja stoje iza jer to mora biti vaš uvid.

Vidjeti uvjerenja je prvi korak. Drugi je prestati davati im snagu, dobrovoljno i nesvjesno vjerovanje u njihovu istinitost. To će izazvati jak strah kod mnogih. To je znak da ste potrefili, da ste „udarili“ u srž. Tada vidite ovo što govorim. Sve u nama je vjerovanje i uvjerenje o nečemu. Mi ne znamo činjenice, istinu. Ostati u tom trenutku, ostati svjestan, znati da jedino što znamo jeste ovaj osjećaj da postojimo, da jesmo. I ništa više. To je kristalizacija Sebe, Stvarnog u čovjeku. To je buđenje u snu vjerovanja i uvjerenja. Bit je ostati budan. Ostati tu u sebi, jer to je naš teritorij koji smo nesvjesno ispunili svim i svačim, osim Sobom. To je svjesna Borba za Sebe. Srž nesigurnosti, srž bitisanja koje je dovoljno samo sebi, kao jedina stvarnost koju znamo.

Sve skinuti sa Bivanja, ostati nezaštićen, sam, svjestan, Biti.