Zabluda “vlastitog puta”

Kategorije
Svi članci

Sva priča o VLASTITOM PUTU je iluzija ili zabluda. To je iluzija lažnog “ja” ili središta-ega koje umišlja da on ima svoj vlastiti, specifični put. Tj. put na vlastitim pravilima, uvjetima, ostvarenjima.
Kada dođe do stvarnog proboja kroz ljušturu ego-centra ili ličnog-ja, uviđa se ova činjenica i to je smrt samo-volje. Samovolja je ta koja, kao suština ili bit ego-ja, umišlja svoj vlastiti put. Iza te samovolje krije se samo-povlađivanje, samo-sugestija, samo-hipnoza, lična vrijednost i značaj, uvjetovanje božanskog ili Istinskog kako bi ono to trebalo da radi u nama, tj. da se izrazi, preobrazi ili transformira nas same – tj. naš ego-centar.
U biti, prolaskom kroz centar ego-ja, prolazi se kroz samo-uništenje, tj. uništenje priče o sebi. To “sebe” koje se razbija ustvari NIJE istinsko Ja ili Sebe, već zamjensko sebe ili lažna ličnost koja služi nezrelom osjećaju Istinskog u nama. Zato i prolazak kroz to središte nazivamo Sazrijevanje.
U njemu otpada sve lično.

Sva priča o VLASTITOM PUTU je iluzija ili zabluda.

No, često se dešava da se kroz to ego-sebe prepozna istinsko u pozadini i, ako se ovo ne razumije, to može dovesti do strahovitog pada, tj. povratka nazad u život i san o sebi, s mnogobrojnim opravdanjima. Kroz sva ta opravdanja uviđa se samovolja, samo-povlađivanje, samo-očuvanje ego-ja.

Najjači padovi su povezani sa snom čovjeka o “odnosu”, tj. točnije rečeno – jer ego ne može imati odnos – o vezi, potrebi da budemo s nekim, zaštiti od nekoga, sigurnosti, pomoći, ili točnije, to je konflikt PRIPADANJA. Potrebu da PRIPADAMO nekome ili da netko PRIPADA nama. To je čest problem ili prepreka dominantna kod žena.

Drugi problem, koji je više vezan za muškarce (jer prvi je više vezan za žene, iako oba mogu biti kod oba spola), je znanje, duhovno znanje, specifično znanje koje daje dojam moći i snage, dojam “budnog” koji spašava druge, izbavitelja, snažnog i moćnog muškarca – dok je to ustvari lažni osjećaj snage i moći MUŽJAKA. Ovo je dominantna prepreka kod muškaraca.

Sazrijevanjem, tj. prepoznavanjem ovog i daljnjim usmjerenjem na centar, dolazi do postepenog sazrijevanja te dolazi do transformacije mužjaka/ženke u muškarca/ženu.
Kada tome dodamo seksualnost kao veoma jaku silu u čovjeku, koja nije pod njegovom kontrolom, već pod kontrolom prirode i oprečnih sila, dobijemo DOBITNU KOMBINACIJU. Skoro pa veoma tešku za nadilaženje, ili transformaciju.
Postoji tu još niz iluzija koje nas drže u šaci, ali one su manjeg intenziteta od ove iluzije: pripadanja i moći.

Ženama je prva prepreka skoro pa nepremostiva. Zato se u duhovnosti i Radu priča o “pripadanju Bogu/Istini” ili “pripadanju Budnom muškarcu” kao načinu da se prijeđe kroz to ili, drugim riječima, PREDAJI. Ako ovaj dio nije osviješten, sva priča o PREDAJI bit će prodavanje magle ili neka “vlastita verzija predaje”.
A za drugi problem je rješenje također u PREDAJI svoje snage i moći – jer ona nikada nije naša – ili prepoznavanju da ta snaga i moć pripada Istini ili Božanskom, ne nama. Vezati svoje “srce” za Istinu ili Božansko i predati mu se umom, emocijom i tijelom. Ako ovaj dio nije osviješten, sva priča o PREDAJI bit će prodavanje magle ili neka “vlastita verzija predaje”.

Većina žena će pasti na ovom problemu.
Većina muškaraca će također pasti na ovom problemu (drugom primjeru).

Pošto to nije samo vezano sa spol već i za specifične karaktere, oba ova problema ili prepreke mogu se naći kod oba spola. Ali svaki spol ima svoj dominantni problem ili dominantnu prepreku.

U srži svih ovoj problema ili prepreka stoji NEOSVIJEŠTENI VITAL ili kako to većina naziva niže emocije.
A njihova srž je srž ego-ja, osjećajnog-ja ili samovolje, samo-popustljivosti, samo-sugestibilnosti, negativne emocije, lažne pozitivne emocije itd.

Da se vratim na “vlastiti put”.
Kao što rekoh, takvo što ne postoji. To je jedna od veoma jakih iluzija/zabluda duhovnosti, ali i religije, a time i Rada. Ovo što sam naknadno napisao o preprekama samo osnažuje IDEJU VLASTITOG PUTA, kao što i dolazi iz te ideje. Jedna vrsta REFLEKSIJE. Uzrok i posljedica u samovolji ili ego-centru.

PUT JE ISTI za sve, samo način puta ne mora biti. Ali čak i kada to ne znaju, a većina to ne zna pojasniti, to može biti znak podivljalog ega čiji je temelj podivljali vital ili kako to u Tantri često nazivamo “podivljala Shakti” ili “Shakti bez Shive”, energija/emocija bez svijesti.

Da postoji “vlastiti put” ne bi bilo mogućnosti da se prođe kroz ego-centar ili ja. Pošto je “ja” ili ego-centar LIČNI SAN, tj. san LIČNOSTI, bilo kakav prolazak “vlastitim putem” je zabluda ili isprika da se ostane na samovolji i samo-popustljivosti. To je u stvari ono što duhovnost i religiju, ali i Rad, čini LAŽNIM kod pojedinca jer i on sam je LAŽAN, iluzoran, u zabludi.

Svaki “dodatak priči” je također samo dodatna priča na samovolju ili ego-centar koji smatra nešto važnim ili jako bitnim na “vlastitom putu”. Recimo, potreba da iskusimo život, razna životna uvjerenja i vjerovanja, životne istine koje moramo izreći ili odraditi jer je to dio “vlastita puta”, sve teorije zavjere i spašavanja svijeta (pretežno mužjački san), veze i odnosi koji su “karmički” (priča ženki o potrebi pripadanja, PLUS neosviještena seksualnost), transformacija sebe (takvo što ne postoji i time to je dodatna zabluda “vlastita puta”), pomoći drugima (česta laž mužjaka i potreba za moći i snagom, dominacijom i vlastitom muškom vrijednošću, PLUS seksualnost) itd. Kod žena/ženki se može pojačati jaka seksualnost i potreba za djetetom kao načinom samo-hipnoze i jačanjem samovolje s ciljem sklanjanja s Puta; potreba za partnerom jer nam treba pomoć, smisao, srodna duša, budna duša (još jedna veoma teška zabluda žena/ženki, ali i muškaraca koja se kod njih ogleda u potrebi pripadanja ženama koje rade na sebi, koje su visoko duhovne/religiozne).
Sve ovo su, ali i više od toga, izrazi ego-centra i njegovog samo-očuvanja ili skrivene samovolje, samo-zadovoljenja nagona i potreba, samo-hipnoze i autosugestivnosti, čak i oprečnih sila koje napadaju ljude koji su duhovno napredniji. Ostali nemaju napade, nego je to VEĆ u njima i TO IMITIRA njih.

Religije su mnogo iskrenije sa ovim od današnje duhovnosti koja se temelji na “vlastitom putu” ka “istini”. Sve to je laž zamaskirana tim imenom, nazivom, konceptom, idejom, vjerovanjem.
Ako ovo razumijete onda razumijete ideju iz Kršćanstva da je Krist PUT, ISTINA i ŽIVOT. Naravno, ako niste Kršćanski orijentirani, što je manje bitno, onda riječ “Krist” zamijenite sa riječju koja ocrtava vaš LIČNI SAN ili “VLASTITI PUT” – poput Bog, Istina, Apsolut, Krishna, Shiva, Buddha, sasvim svejedno. SRŽ JE ISTA. Sasvim je nebitno koju ćemo riječ koristiti, već SMISAO koji se iza toga skriva.

POSTOJI SAMO JEDAN PUT i on je ISTINA, ŽIVOT i PUT.

Sve ostalo, pa je’l moram reći?
Direktno kroz sredinu do kraja. Sve ostalo okolo te sredine je laž, zabluda, iluzija koja kreira iluzornu ideju “vlastita puta” ili “vlastita samo-razvoja”. Kada spoznate sebe, recimo to tako, otkrivate ovo. Ne postoji NIŠTA VLASTITO u spoznaji sebe, osim iluzije ego-centra o “spoznaji” i “vlastitom putu”. Dajte si vrijednost na drugim stvarima, ne na ovom jer to će na kraju postati vaš grob. Sve što ovom dodate je VLASTITI PUT do groba.

Ako je to ono čemu težite, onda uživajte u “vlastitom putu”, “vlastitim istinama”, jer u onoj za koju govorite da težite (lažete se), nećete.
Bhaerava

Print Friendly, PDF & Email

Share this post

Skip to content