Kada razmišljamo o čovjeku i prijenosu učenja – ono što neki vole nazivati “inicijacijama” što u biti nije to ali se jako puno manipuliralo s tim tako da danas imamo niz nebuloza o inicijacijama – uvijek moramo imati na umu da imamo tri tipa čovjeka i time tri veoma različita načina prijenosa učenja. To se da lako vidjeti kada poznajemo dominantne tipove čovjeka i možemo lako da utvrdimo kojem čovjeku koji majstor, mentor, guru pripada. Ako, recimo, učitelj ili majstor pripadaju emotivnom tipu čovjeka, sa dominantnim emotivnim umom, i postavite mu intelektualno pitanje koje traži intelektualan odgovor, on skoro pa nema sposobnost da odgovori na to pitanje osim da vas preusmjeri na emociju jer u njemu taj um nije razvijen, nema dovoljno znanja, informacija, sposobnosti toka kroz misaonu formulaciju te povezivanje preko intelekta. Isto je ako zamislimo ili vidimo na snimcima učitelja sa dominantnim intelektualnim umom – recimo neki vid gyane i moderne neo-advaite – i probamo mu postaviti emotivno pitanje koje traži emotivan pristup i time i odgovor. On prosto nije sposoban da funkcionira na toj razini jer mu um kroz koji treba da primi i da odgovor NE FUNKCIONIRA u optimalnom KAPACITETU kao dominantni um, u ovom slučaju intelektualni um, te će vas pokušati brzo preusmjeriti na svoj dominantni um što može izazvati dodatno nerazumijevanje ili će vam reći nešto u stilu “sve to je iluzija” jer on ne funkcionira na tom nivou, tj. NE POSTOJI na tom nivou s kojeg postavljate pitanje.
Isto je i kod učenika, tragalaca, sljedbenika i slično.

Ako pričamo o optimalnom prijenosu učenja to zahtjeva sva tri uma skoro pa podjednako razvijena.

Kažem “skoro” jer to je tako u teoriji ali ne i u praksi. Uvijek će dominantni um ostati dominantan čak i kada su ostala dva uma podjednako razvijena. S tim da se mora naglasiti da naš najjači um također je i najslabiji um. On je naša snaga ali i slabost jer često puta upravo taj najjači um je najjača prepreka za razumijevanje. Ono što je također bitno jeste umije li čovjek da se prebacuje iz jednog u drugi ili treći um? Također, jesu li veze između umova ponovo preraspodijeljene, tj. kako kažemo ispravno re-konektirane. Učenje u sebi, ako je cjelovito, ima sve tri vrste utjecaja i utisaka u skladu sa tri različita uma. Ako čovjek ne može da osjeti emocijom i osjetom (tijelom) ideje (misli) on nema sposobnost da cjelovito primi učenje. Isto tako je i sa prijenosom ideja ili učenja.

Zbog toga svi manje više tražimo učenje koje odgovara našem dominantnom umu, no to uopće nije korisno za daljnji duhovni razvoj.

Ali o tome neki drugi put.
Najčešće duhovni dijalog sliči na razgovor žene i muža. On pojmi intelektom a ona emocijom. A nekad i obrnuto. Jasno je da se što će iz toga izaći jeste sukob kao rezultat trenja dviju sila nerazumijevanja i učešća pogrešnim umovima. Ako jedno od njih nije sposobno da, recimo to tako, primijeni svoj aktivni um, tj. um s kojim će da učestvuje u razgovoru, rezultat je jasan. Sukob, nerazumijevanje čak i ako govore o istim stvarima. Isto je i unutar duhovnosti te otuda i toliko sukoba među različitim učenjima, školama, religijama, itd.

NITI JEDAN od umova NIJE BOLJI od drugog uma.

Time sve idealizacije ili glorifikacije emotivnog uma govore samo o fiksaciji i o nekoj vrsti opsjednutosti tom idealizacijom i fiksacijom onih koji žele naglasiti da je za duhovnost najbolji emotivni um. Nijedan od njih nije najbolji. (Sasvim je nešto drugo kada se kaže da je ujedinjeno stanje – Bog i duša, čovjek, ujedinjeni – jedino moguće putem EMOTIVNOG UMA, to ne znači to što većina misli). Jer duhovnost ne može da se razumije umovima. Umovi su aparati izražaja ili primanja utisaka i utjecaja (ideja, učenja, filozofije, itd.). Njihova svrha NIJE RAZUMIJEVANJE duhovnosti, već primanje i odašiljanje DUHOVNOSTI onog dijela nas koji smije i može biti DUHOVAN, tj. koji i JESTE duhovan.
Jasno, unutar svakodnevne ljudske duhovnosti i religije skoro da i nema spomena o ovome, a naročito dovoljno znanja o tipovima ljudima, umovima i slično. Na neki način, čovjek prosvjetljen bez ovog znanja (nepotpuno razvijen; ostali umovi zakržljali) je duhovno hendikepiran, nemoćan, zakržljao, i na kraju skoro pa beskoristan.
Otuda nije ni čudo da su duhovni ljudi monstrumi s jednim dominantnim umom bez sposobnosti da prenesu, prebace, izraze ono što doživljavaju ako u stvari i išta autentično doživljavaju, inače je sve prosipanje iz “šupljeg u prazno”. (Monstrum je naziv za čovjeka koji je prosvjetljen kroz jedan um u autentičnim i ezoteričnim učenjima; jako je zanimljiva simbolika sa nekim drevnim mitovima i legendama, ako možete povezati.)

Čovjek se mora PODIĆI na razinu učenja, a ne da se učenje spušta na njegovu razinu!

Što se tiče razumijevanja učenja izvan ove ideje o tipovima i ljudi i dominantnim umovima jasno je da čovjek ne može u potpunosti razumjeti učenje – čak ni shvatiti na ispravan način – ako nije pripremljen za ovakvo razumijevanje. No, ono što se u praksi primjećuje jeste da većina ima jako velik OTPOR prema razvoju umova koji su zakržljali gledajući sa razine učenja i cjelovitog čovjeka. Težnja tzv. “duhovnjaka” za jednostavnim učenjem je upravo dokaz ovoga. “Jednostavnost” se traži jer ne-dominantni umovi ne mogu da prime ideju, učenje, nove, mnogo višeg reda, informacije. Čovjek se mora DIĆI na nivo UČENJA a danas je slučaj da se učenje spušta na nivo čovjeka. Što je pogubno i za učenje i za čovjeka.
Nedavno sam dobio savjet jednog psihologa da moram pisati jednostavnije, kao da pišem tinejdžerima od 13 godina, ako želim da me ljudi razumiju i prate što pišem. Ne moram reći što sam mu odgovorio. Jasno je.

Umovi i njihov razvoj ali i prijenos učenja ovise o nivou pojedinačnog bića. Ako biće nije određenog nivoa čovjek ne može sve i da hoće da razumije ili primi određene ideje učenja ili da se, ne daj bože, podigne radom na tu razinu gdje može da primi i razumije ideje učenja, duhovnosti ili religije. Većina ideja koja se danas daju završe na nekom duhovnom smetlištu. Ne zato što ideje nisu odlične ili dobre već zato što nema ODLIČNIH da ih razumiju. Što stvarnost života nesumnjivo svakodnevno pokazuje i dokazuje.

Primiti, kako to vole neki reći, cijelim tijelom – što znači svim čulima i umovima – ideje učenja je i izazov za onog koji želi da STVARNO napreduje ali i njegovo dostignuće koje je po meni daleko iznad svih onih “duhovnih prosvjetljenja” današnje duhovne pijace.

Moji susresti sa ljudima uvijek se vrte oko ideja Rada. Jasno, ima i drugih ideja duhovnosti i religije, ali radne ideje su temeljne. I obično su to ljudi koji me čitaju niz godina, a neki i preko deset godina. Uz mene čitaju i proučavaju Četvrti Put i slične škole i učenja. Ono što vidim jeste da je bez živog utjecaja njihovo razumijevanje Rada veoma nisko, jako kruto, i u nekoj, kako bih to nazvao, “kutijici rada”. Kada govorimo o idejama Rada vidim koliko su zaglavili u početničkom shvaćanju ideja bez obzira koliko godina to proučavaju. Isto tako imao sam prilike da pričam s ljudima koji su preko 10 ili 15 godina u nekom od sistema Č. Puta pod vodstvom nekog od linijskih učitelja. Iznenadio sam se nerazumijevanju učenja, krutosti shvaćanja ideja, nemoći da se plastično prilagode određenoj radnoj ideji i da se ona razumije izvan školskog primjera. Jasno mi je zašto ideja mora ostati čista, tj. zašto ideja nikada ne smije da se mijenja i mora da zadrži svoj prvobitni izraz. To je logično. Ali ona mora da evoluira u čovjeku ako se kod čovjeka mijenja njegova razina bića. Tj. laički rečeno, on napreduje u Radu. Ako ne postoji evolucija čovjeka kroz određenu ideju, koliko god se držali njenog izvorišta, ideja propada jer ne dobiva energiju i snagu koju samo daje evolucija čovjeka i njegovog razumijevanja, tj. promjene razine bića. Od duhovnog učenja ili religioznog ili ezoteričnog pravi se duhovni invalid učenje. Ono zakržljava. Nema novu i potrebnu mu hranu za razvoj. To je duboko nerazumijevanje učenja. Jer i učenje je ŽIVO. I ono se razvija, raste, mijenja svoj nivo “bića” da tako kažem. To je ŽIVA SUPSTANCA ili, riječima religije, ŽIVI BOG. Takva stvar je sa bilo kojim učenjem. Bilo ono strogo materijalno kao neke nauke ili duhovno.

Ako ne postoji evolucija čovjeka kroz određenu ideju, koliko god se držali njenog izvorišta, ideja propada jer ne dobiva energiju i snagu koju samo daje evolucija čovjeka i njegovog razumijevanja, tj. promjene razine bića.

Nekad mi je u razgovoru dovoljno samo da promijenim shvaćanje jedne jedine riječi, da je recimo promijenim ili malo drugačije protumačim u skladu sa umom i razinom razumijevanja tog čovjeka i vidim taj “aha” moment u njemu kako sine i obasja svijest dajući sasvim novo shvaćanje ideji s kojim je, recimo, imao problem.
Bio mi je zanimljiv susret s jednim poznatim Biologom, doktorom, i idejom oprosta u Kršćanstvu. Gdje mi je rekao da ideja oprosta uopće nije biološka i da čovjekova biologija to ne može da shvati a kamoli prihvati. Onda sam mu rekao šta ako ti nisi razumio tu ideju i rekao mu da ideju oprosta zamijeni sa idejom otpuštanja, biološki mogućom.
Sinuo je. Na to je rekao da je to sasvim biološki prihvatljivo i da je to jedino moguće. Ujedno je dobio priliku da sasvim s druge strane pogleda na Kršćanstvo i njegove ideje, pošto se inače i zanima za duhovnost.
Opraštanje će razumjeti emotivni um ali ne i intelektualni i tjelesni (fizički um). Dok otpuštanje razumiju intelektualni i fizički dominantni um kod nekog čovjeka. Odbacivanje, otpuštanje, opraštanje. Intelekt, fizički i emotivni um.

Ako želi da napreduje, a ne samo da se “slika” sa duhovnošću zarad Instagrama i Facebooka-a, čovjek MORA da se digne, podigne na razinu ideje, tj. njenu najnižu razinu na kojoj ona radi. Najniža ideja učenja je UVIJEK iznad trenutačne razine čovjeka. Inače ona ne može da ga privuče. Isto tako mentor, majstor, učitelj mora da vlada tom razinom i idejama te ili više razine i ima sposobnost da ideju transformira u jedan od dominantnih umova kod tragaoca. Inače ne može biti konekcije, ali to je samo u početku. Kako bi se čovjek pripremio, shvatio u određenom stupnju i počeo da radi. Ako ne može da prati liniju kretanja, ako nema tu sposobnost ili se ne podiže (ne radi na sebi) i ne može da BUDE na razini gdje ideja radi on više ne može da uči. Cilj je podići se na razinu s koje ideje i učenje dolaze. A sva učenja oko nas dolaze sa različitih razina i samim tim imaju različite razine djelovanja, različite ljude koje privlače, različita djelovanja na cjelini čovječanstva, i slično, da sada ne ulazim u to.

Čovjek br. 4 ne postoji u prirodi, on je proizvod IZUZETNIH i SVJESNIH napora.

Religija i duhovnost oko nas također imaju svoje razine u skladu sa tipovima ljudi. I to se lako može vidjeti kod svakog čovjeka i učenja koje on prati. Učenja koja pripadaju Četvrtim Putevima su izvan klasične kategorije tri osnovna tipa učenja i čovjeka. Ona kreću sa sasvim drugačijim tipom čovjeka, koji nije jako čest. Tj. čovjek se mora PODIĆI na tu razinu upotrebom ideje Č. Puteva. Religija tog čovjeka bila bi također u skladu sa tim tipom čovjeka, Čovjekom 4. Takav čovjek ne postoji PRIRODNO. On je rezultat specifičnih napora. A da ne govorim o ostalim tipovima ljudi: 5, 6 i 7 ili učenjima tih tipova ljudi i samih učenja. Time učenje za taj tip ljudi ne može biti isto kao učenje za tri postojeća i “prirodna” tipa čovjeka. Ako čovjek želi postati čovjek br. 4 on mora da se podigne na tu razinu a to znači i podizanje na razinu učenja i ideja.

Ako želite razumjeti ideje Rada morate ih primiti sa sva tri uma. Morate ih propustiti kroz sva tri uma. Morate ih shvatiti sa sva tri uma. A onda i uz pomoć onoga što vam pomaže u “podizanju” na tu razinu: tj. SVJESNO.

Jer bez svjesnosti ne možete prijeći na Čovjeka br. 4 ili Svjesnog, Prisutnog, Balansiranog Čovjeka (ovaj zadnji naziv govori o potrebi balansiranja umova ili o njihovoj ravnoteži ili istoj razini razvija, bez ovog ne možete postati Čovjek br. 4 ili se pozivati da pripadate Radu).
No, ako ideje učenja ne možete primiti svojim umom morate ih znati protumačiti na svoj um, što je poseban problem. To nije moguće bez pomoći izvana. Nije bitno je li to direktni rad sa mentorom, majstorom, učiteljem ili putem tekstova koji pripadaju tom redu učenja. Jasno, sada ne ulazim u različite utjecaje (A, B i C) koji su jako bitni. Većina današnjih učenja spuštena su na razinu A utjecaja, životne utjecaje i više nemaju snagu koliko god fino i mudro izgledali. B utjecaji su još prisutni a to su tekstovi, sveti spisi, spisi učenja koje su pisali ljudi koji razumiju učenje na razinama samog učenja, tj. razinama na kojima je učenje stvoreno. Iako se i to mijenja. Učenje može biti stvoreno na jako velikoj razini ali i da, kao što je slučaj, padne na niže razine i više ne zadovoljava potrebne utjecaje i utiske (snagu i energiju) te time ono postaje suprotno svom nivou nastanka. Tj. drugim riječima, ono može zadržavati čovjeka na nižim razinama što je jako često slučaj. Razlog za to je upravo ovo što pojašnjavam u ovom tekstu. Kao što o čovjek i čovječanstvo moraju imati izazov da napreduju i razvijaju se tako i pojedinačan čovjek i učenje moraju imati izazov. Ako ga nemaju, degradiraju.
Degradacija učenja, pored trenutne degradacije čovječanstva u ovom trenutku – što sam prije par godina govorio ali duhovnjaci su se smijali ovome, pitam se smiju li se još i hoće li se uskoro smijati dalje – jako je prisutna i lako dokaziva. Danas čitam da neki, valjda protestanti u Njemačkoj, govore da je Bog homoseksualac. Zanimljivo. Nisam znao da netko vidi ispod suknje Boga. Ali, iznenadi se tako čovjek s tim “viđenjem” vidjelaca.
Ne ulazim u seksualna opredjeljenja pojedinaca a ponajmanje Boga, jer za mene je cijela seksualnost degradirala i postala devijantna a to mislim i za sve seksualne orijentacije, ali ovo upravo govori o degradaciji i devijaciji religije i duhovnosti. Čujem razine inpute u vidu manipulativnih riječi “prirodno” a cilja se da je i ta degradacija i devijacija prirodna moram nadodati na to da je i hidrogenska, atomska i tko zna sve koja bomba također prirodna kao i sam raspad i uništenje čovjeka i čovječanstva. Samo ne znam hoće li vam se svidjeti njena prirodnost. Na kraju sve je dio prirode, ali nije sve prirodno. Toliko o tome.

Isto tako Bog, Istina je sve, ali nije sve Bog i Istina.

Pažljivo sa glupostima koje vam se umeću u glavu kako se ne bi desilo da glupost bude razina vašeg života i bića.
Upravo, te gluposti su moguće upravo zato što se jako dobro zna kako funkcioniraju osnovna tri tipa čovjeka. I tzv. psihologija jako dobro vlada manipulativnim alatom, čast onoj koja je ostala izvan ove igre. To nije moguće Čovjeku 4. Na njega ne znaju kako da djeluju, jer nemaju te primjere, a da ne pričam o višim tipovima čovjeka.
Ne želim da ulazim sada u to što dobivate prelaskom na viši tip čovjeka. Jer nije stvar u tome što dobivate, već ŠTO JESTE. Ali Bivanje i Biće ima sasvim drugačije sposobnosti, izražaj, zračenje na svakom višem tipu čovjeka iznad čovjeka 1, 2 ili 3 (fizičkog, emotivnog i intelektualnog čovjeka). Ali kao što rekoh, bez obzira koji tip čovjeka da Radom dostignete vaš dominantni um će uvijek ostati dominantan. Baš kao što ćete ostati čovjek bez obzira kojem višem tipu Bića ili Čovjeka pripadali sve dok ste u tijelu.

Nije stvar u tome što dobivate od duhovnosti već što POSTAJETE, JESTE.

No, kako generalno prelazite na viši tip čovjeka tako i vašim umovi počinju da rade na drugačiji način. Mijenja se njihova struktura, dio unutar umova iz kojeg funkcionirate, percipirate, razumijete, imate odnose, itd.

Cilj učenja je da čovjeka razviju (podignu) iznad trenutnog položaja i tipa. To nije moguće ako čovjek ne uloži napor da se podigne na najniži nivo određenog tipa učenja i razumije ga. Isto tako njemu nije moguće prenijeti učenje iznad njegovog osnovnog tipa kojem pripada a svim pripadamo određenom tipu čovjeka. Recimo, ja pripadam emotivnom tipu čovjeka. Ujedno, to mi je i najslabiji i najjači um. Najjača karika je ujedno i najslabija karika.
Ideju učenja koja vam se da morate doživjeti svim svojim umovima, propustiti je kroz sve umove a i kroz sve životne situacije i SVJESNO doživjeti sve to tada će ideja da se razumije na sasvim drugačiji način. Nije bitno koja ideja.

To je kao da ideju doživljavate i tijelom i umovima i sviješću U ISTO VRIJEME. Jasno, to nećete odmah moći napraviti i to traži vrijeme, napor i volju da razumijete i, ono jako bitno, JASAN cilj.

Ako mislite da učenje mora biti spušteno na vašu razinu a ne vi podignuti na njegovu razinu oda imate pogrešno mišljenje i razumijevanje. Ideje imaju sposobnost dati energiju i sjeme čovjeku koji ZNA KAKO DA RADI s idejama učenja. Ujedno, one moraju aktivirati emotivne dijelove umova na koje padaju a to je posebna priča, tj. da me bolje shvatite, one moraju aktivirati ŽELJU da shvaćanjem i primjenom tih ideja u životu i unutar sebe samog. Ako toga nema ideje bivaju uništene nakon nekog vremena unutar tog čovjeka kojem su date.
Ovo jako malo ljudi shvaća.

Ako je ideja uništena ONA VIŠE NE MOŽE DA SE PRIMIJENI KOD TOG ČOVJEKA.

Ako je ideja uništena na razini čovječanstva onda ona više ne radi i ne može se preko nje napredovati dalje. (Jasno, postoje načini obnavljanja ideja ali to traži nešto slično POKAJANJU, tj. trenutačnoj promjeni razumijevanja čovječanstva ili čak i niže, recimo KAJANJU ili ti postepenom radu na promjeni razine čovječanstva i njegova razumijevanja – s tim da se tada mora znati (čovjek to mora da svjesno zna i osjeća) da je GREŠAN – ili ti, Radna Ideja, da je ČOVJEK U SNU, mehaničan, mašina/stroj.)  Ona, Ideja, je onda izgubila snagu, moć djelovanja i energiju koja je u nju ugrađena. Recimo, to vam je ono što objašnjavaju za mantre. Isto kao i učenje mantre mogu biti uništene, kao što se i dešava, jer ih se pogrešno rade – neću sada ulaziti u detalje. A njihova snaga se više ne može obnoviti već se mora dati nova mantra. Isto je i sa idejama. Ako je ideja uništena u nekom čovjeku on više s njom ne može da radi i mora mu se dati nova. A da bi dobio novu, nakon što je uništio prethodnu, pa morao bi da “prohoda na trepavicama”. Jer zašto bi se dala ideja nekome tko ih ne upotrebljava ili, još bolje, uništava ih?
Znam to iz iskustva s radom s ljudima.

Teorija i filozofija učenja moraju biti komplicirane i to s razlogom. Ne onim kojim većina misli, već upravo da se RAZVIJE intelektualni um. One moraju da se OSJEĆAJU na drugačiji način od svakodnevnog sa određenom svetošću, strahopoštovanjem, zahvalnošću kako bi se održala SNAGA i ENERGIJA tih ideje kako bi se razvio EMOTIVNI UM. A onda moraju biti spuštene na fizički nivo življenja i OSJETA kako bi djelovale na materijalne ili tjelesne dijelove, naročito živce jer tijelo napreduje razvojem živčanog sustava – što znači i na tečnog, kemiju, biologiju, itd. Inače tijelo ne može da prati razvoj ostalih umova i dolazi do raznih nezgoda – kako bi se razvio Fizički Um (recimo to je jedna od svrha Hatha Yoge, s tim da je to znanje skoro pa izgubljeno). To se u stvari krije iza te ideje o razvoju tijela i potrebe da se da određena pažnja tijelu kako bi pratilo Svijest a ne one gluposti što trabunjaju Facebook duhovanjaci.

(Nekad nekome tko radi hatha yogu dam određene upute kako se ona treba raditi, tj. kako da se stanja ili određene IDEJE spuste dahom u krv i kemiju čovjeka a onda u tijelo. I bude mi zanimljivo gledati trenutačne promjene kod čovjeka. Promjene su gotovo trenutačne i osjete se u zračenju tog čovjeka. Obično to volim dati ljudima koji rade 10 ili više godina hatha yogu da im pokažem da sve ono što su glorificirali, idealizirali ili uzdizali u hatha yogi i uputama koje su dobivali je OBIČNO smeće. Jer im nitko nije dao AUTENTIČNO znanje o tome. Ili nisu htjeli ili nisu znali da im daju.)

S tjelesne razine sav duhovni rast i razvoj je rast i razvoj živčanog sustava a s njim cijele biologije.

Sada, kada bi vam se dalo pravo pojašnjenje materije i toga da NE POSTOJI NIŠTA IZVAN MATERIJE mislim da bi sva duhovnost i religija koju poznajete pala u vodu jer je pogrešno prenijeta. Ali ne želim da ulazim u to. To je rezervirano za određene tipove ljudi. Ljude iznad Čovjeka 5.
Ujedno to je tajna Euharistije u Kršćanstvu. Jedenja tijela Kristova (ne Isusova) i pijenja njegove Krvi. (Valjda tko nešto). Kruh i Vino predstavljaju upravo VJEČNOST MATERIJE. No, ovo sada nije tema o tome.
Materijalnu Supstancu i ISTINU.

Toliko za sada.
Razmislite, ako želite, o ovome. Na koji način primate ideje učenja? Zašto ih primate na taj način? Što od vas se traži da ideju primite na viši način? Što znači da je učenje “sveto”? Što znači da je SVE materija a time čak i Duh i Duša? (O duši bi se dalo što reći jer sve što o njoj “znate” nema veze s njom.). Čak i ideje da nemaju svi ljudi dušu (a time i životinje) dalo bi se raspravljati jer ta ideja nije dobro prenesena. Isto je i sa reinkarnacijom, i ostalim duhovnim temama. One najčešće na svojoj izvornoj razini NE ZNAČE to što ljudi o njima misle ili misle da “znaju”.

Pitanja i Ideje su ono što ima moć da vas uništi ili da vas podigne. A to sve zavisi od vas.

Uživajte
Bhaerava