Zašto je Rad idealan za ovo doba? Prosto zato što on kreće od temelja, vodi čovjeka kroz prolaz u kojem vreba niz zamki, što religioznih, duhovnih, psiholoških, težeći da čovjek u sebi postigne jasno razlučivanje Stvarnog od Nestvarnog – tj. relativnog za koje misli da je stvarno – te na taj način dovede ga do stvarnog osjećaja njega samog, njegove stvarne suštine, biti, svijesti o sebi. Kada čovjek dođe do te biti, kada svijest o sebi prevagne nad svim ostalim što mu je kralo energiju i svijest i vezivalo ga za prolazne mehanizme, osobine, osobnost on uviđa da osobnost nije stvarna, tj. da je ona relativna, ili drugim riječima, da je ona iluzija. Zato tu osobnost on naziva Lažno Ja. Kada dostigne spoznaju da osobnost i osoba nije Stvarno ili Istinsko Ja on tada ulaže sve, cijeli život, iskustva, ponovna proživljavanja događaja ali ovaj put kroz Istinsko ja te na taj način Istinsko ja u njemu se širi, ojačava, postaje temeljno svim iskustvima i događajima i postepeno u njemu se gasi lažna ličnost ili Lažno Ja, tj. Lažno Ja u njemu umire, nestaje, gasi se ali ostaje njegovo Istinsko Ja, Budno stanje svijesti. On je Budan u Snu, Iluziji, Relativnom, Pojavnom. Živi ono što on Jeste, Svijest o Istinskom Ja – ovo je teško pojasniti ako netko nije prošao temeljni Rad. On je Budno ljudsko Biće, svjesno, prisutno, zna da on nije ni tijelo i funkcije umova ali je i umove doveo u balansirano stanje, može da ih svjesno i namjerno koristi, upravlja njima, razvije ih do krajnjih granica i njihovih sposobnosti. Njegovo Istinsko Ja se širi, ispunjava, struktura ojačava, njegova atmosfera dobiva „okus“ njegova Istinskog Ja, itd.

Da bi otpalo nešto što je relativno ili što je relativna, pojavna „istina“ mora postojati nešto što je stvarno ili istinsko iza toga u što prenosite svoju točku percepcije.

Kroz svjesnost, promatranje, pažnju čovjek se suočava sa pojavnim i relativnim što je do tada prihvaćao kao sebe i svoj život. Uviđa drame, priče, uvjerenja, projekcije, vjerovanja, negativne emocije, pozitivne emocije, procese, reakcije, mehanizme, jače osobine ličnosti, samu ličnost, svoje lažno ja koje je sve ovo zajedno i još mnogo više. On uviđa lažni centar koji je nazvao „sobom“. Kroz svakodnevno suočavanje, promatranje, odvajanje od svih tih procesa i mehanizama, svjesnost i pamćenje sebe, on – kako se odvaja i prepoznaje mehanizme kao mehanizme, osobine kao osobine, misli kao misli, emocije kao emocije, itd., te im više ne daje snagu i vlast nad  njim – razvija, osnažuje, proširuje, dovodi u ravnotežu, dovodi Istinsko Ja u svoj svakodnevni život i kroz taj proces on ga ujedno i kristalizira. Iskustva, život, događaji koju su ga prije bacali i nesvjesnost i mehaničnost sada mu služe kao „hrana“ kroz koju on dobiva energiju, utisak, i osnažuje svoju Svijest o sebi ili Istinsko Ja. Kako Sebe, ili Istinsko Ja, unosi u svaki svoj trenutak on postepeno „oblaže“ ili „okružuje“ ličnost i ona „posti“ tj. više se ne hrani i ne jača te postepeno otpada i gasi se dok ju zamjenjuje Istinsko Ja ili Svijest o sebi.

Ako je to Istinsko ja ili Svijest o Sebi pravilno kristalizirana ona u sebi nosi i ono što nazivamo Psihičko Biće. Psihičko Biće je izvorna „duša“ ili „Jiiva“ te zajedno sa Istinskim Ja (Sviješću o Sebi) čini djelovanje ili izražaj Višeg Emotivnog Centra ili Uma. Oni – Svijest i Psihičko – čine zajedno ono što nazivamo Istinsko Ja.

Taj trenutak, kada čovjek shvati da on nije ličnost, nije relativno ja ili lažno ja, kada shvati da je on kao Svijest i Psihičko Istinski to je trenutak koji se često puta naziva „pojava Gospodara“. Gospodar NIJE kontrolor, to moramo odmah da razjasnimo. Biti Gospodar NE ZNAČI kontrolirati bilo šta. Svijest i Psihičko (a to je stvarno SRCE koje nema veze sa onim što duhovnost govori da je „srce“ i ne možemo ovo uopće nazvati Emocijom, dok duhovno srce je viša emocija) postaju Stvarni, Istinski Gospodar i postepeno kroz daljnji Rad oni preuzimaju i tijelo pod svoje djelovanje. Istinsko Ja – Svjesno i Psihičko – obuhvaćaju sva tri uma – intelekt, emociju, tijelo – i izražavaju Istinu o Sebi. Ovo je sve teška mistika dok se ne doživi i iskustveno ne shvati o čemu se radi. To je trenutak koji je u nekim duhovnim učenjima naziva ne-ego, ne-osoba, pa čak i ne-ja, ali treba razumjeti da ako ne-ja koristimo u najvišem smislu onda je to ne-biće, a ne ne-ja. Zato ne koristimo taj izraz ne-ja na ovom stupnju već mnogo kasnije. Drugim riječima, to je smrt osobe, njeno nestajanje, prestanak kontrole, prestanak zamjenjivanja stvarnog sa relativnim ili pojavnim ili iluzornim u sebi. Često se ne-ego/ja smatra prosvjetljenjem ili probuđenjem, ali to nije to. To je Budno stanje u kojem Istinsko Ja postoji i reflektira Biće kroz sebe, tj. ono što na istoku nazivaju Atman-Brahman. Čovjek shvaća da je on JEDAN ili jedno sa Brahmanom. To je dodatno proširenje Istinskog Ja i nazivamo ga Ujedinjeno Stanje. To je stanje JEDNOG. Između vas i Brahmana ili Apsoluta ili Boga nema nikakve razlike, ali vas kao Istinskog Ja, ne osobe, ne čovjeka, ne tijela, itd. Osjeća se da je Brahman vaša Priroda i da je ona izražena kao Istinsko Ja. Ujedinjeno stanje je cjelina vašeg svjesnog i nesvjesnog Istinskog Ja. To je podignuta Razina Bića, to je promjena razine Bića. Čovjek više ne može da spava na način na koji je spavao, ne može da sanja na način na koji je sanjao, on vidi laž, iluziju, bajke, priče, mehanizme, osobnost, osobu, itd. kako kod sebe tako i kod drugih. Kažemo on je Budno Ljudsko Biće.
Ovo je veoma velik duhovni stadij. U odnosu na svakodnevni život to je kao da ste probuđeni, probuđeni u odnosu na druge, u odnosu na život, na procese u sebi, snove u sebi, itd. Ništa od toga još nije nestalo, tj. prestalo da postoji ali vi jasno znate da vi niste to i jasno znate što ste vi ili tko ste vi. Ovo je trenutak, unutar Tradicije, u kojem se pojavljuje mogućnost Reinkarnacije. Sve do tada to je mogućnost i nije stvarno za veliku većinu ljudi. To je, također, trenutak kada se pojavljuje Sudbina u vašem životu, ali i trenutak pojavljivanja Zakona Volje iako ne u njegovom potpunom potencijalu. On je razvio Astralno i Mentalno Tijelo, tj. kristalizirao ih je. Njegov život se mijenja ali ne na čudesan način, putem magije ili okultnog i korištenja raznih tehnika kreiranja, već putem rasta i razvoja Bića, tj. zbog promijene razine Bića. Ta promjena djeluje na ljudski život, njegov život, i mijenja ga u skladu sa sobom. Čovjek dobiva specifično razumijevanje, intelekt mu radi na drugačiji način, tj. on je sposoban da razmišlja u punom smislu te riječi a ne da ima automatske misli koje naziva „razmišljanjem“, jer to nije razmišljanje. On je sposoban da pronalazi i prepoznaje Istinu u učenjima, religijama, duhovnom, sposoban je da je izvuče i odbaci sve što nema veze sa njom, te da je integrira u sebe ili svoj put za daljnji rast i razvoj. S njim više ne gospodare misli, emocije, procesi, reakcije već ih on obuhvaća svojom Sviješću i Psihičkim Bićem, vodi se svojim ciljem i težnjom, i kao da više nije u dodiru sa svakodnevnim životom kojim dominira nesvjesno ili mehanično življenje, itd.
Kao što sam rekao, to je trenutak u kojem on Razumije i Zna da on nije osoba i tijelo kao ni funkcije umova. Trenutak kada Zna i Razumije da je sve to alat izražaja Svijesti i Psihičkog Bića. On je Istinski Čovjek, Budno Biće, više nije pod djelovanjem sna i iluzije kakva god ona bila – životna, religiozna, duhovna. On zna Tko ili Šta on Jeste (Svjestan je), osjeća to (psihičko biće) i živi to (izražava to kroz tijelo i život). I kao što sam rekao, to je jako visoko duhovno stanje. Jako rijetko na ovoj planeti.

On je ostvario ono što se naziva ne-osobom ili ne-egom/ja i postigao Istinsko Ja ili Stanje ili Budno Stanje.

Sljedeći korak je dalje od Rada. Takav Rad nije u potpunosti dat. Ali on postoji. Također, ni transformacija dubljeg nije postignuta jer da bi se ona postigla čovjek u sebe mora spustiti nešto što je od Više Razine i što ima sposobnost da ulazi u dublje nivoe – podsvijest, nesvjesno, ćelijsko, niže aspekte umova koji zadržavaju dalje svoje osnovne karakteristike i djelovanja, itd. To je trenutak kada on stupa u kontakt sa onim što nazivam Silom ili ParaShakti. Neću sada ulaziti u to jer to je dosta tajnovit sistem čak iako se o njemu priča većina ne zna o čemu se radi. On razumije da je njegovo Istinsko Ja i Božansko ili Univerzalno JEDNO i da to Univerzalno Božansko ili Apsolut ili Brahman ima svoju djelatnu Silu i da između Brahmana i Njegove Djelatne Sile ili Snage nema nikakve razlike. Pošto je on i Brahman jedno te isto izraženo kao Istinsko Ja on shvaća da je on produžetak, djelatni aspekt, posuda kroz koju se Univerzalno ili Brahman izražava kao Svijest i Sila/Snaga. Tada, u zavisnosti od Puta kojim je išao – tj. Dualni ili Ne-dualni Put – on dolazi u kontakt sa Snagom ili Silom Brahmana i sposoban ju je spustiti ili povući u sebe i svijet oko sebe. Kako je osvijestio lažno ja, ličnost i slično, te to odbacio kao nestvarno, relativno, iluzorno to mu osigurava čistoću kontakta ali i osigurava da ne dođe do zloupotrebe Sile ili Snage. Tu ima niz zamki. I one se tiču „boga“, „apsoluta“, „sebe“, itd. O njima ne želim da govorim zarad toga da se učenje sačuva i ne dođe u kontakt sa ljudima koji nisu postigli osnovno stanje ili temelj koji je potreban za ovo.
Kao što sam rekao, u zavisnosti od Puta kojim je došao do Istinskog Ja i Božanskog ili Brahmana on će u skladu sa tim „primiti“ Silu ili Snagu te će dobiti sposobnost korištenja iste u svrhu daljnjeg samo-razvoja. To stanje u kojem se nalazi mora biti proživljeno do maksimuma.

On mora živjeti kao Istinsko Ja ili Ujedinjeno Stanje, izraziti to kroz sebe i svoj život, dovesti to Stanje u svaki aspekt života u i oko sebe.

U skladu sa tim stanjem Priroda mu nudi određene mogućnosti, kao u ovom slučaju ono što nazivamo Silom ili Snagom ili ParaShakti/AdiShakti. Ne volim koristi te nazive jer su danas oni uzrok strahovite zbrke, zato to prosto nazivam Snagom ili Silom Apsoluta ili Brahmana.
No, iako je u kontaktu sa tom Snagom, to ne umanjuje njegov „lični“ Rad. Snaga neće ništa odraditi ako ju on ne dovodi u sebe, spušta ili povlači ili osvještava – u zavisnosti, opet, od puta kojim ide (dualni ili ne-dualni ili istovremeni put, što je jako rijetko) – te ne gura ju u svoje umove. To može raditi ili putem Višeg Uma ili putem Psihičkog Bića ili obadvoje istovremeno, što je jako rijetko. Obično čovjek izabira dominantni um, tj. um koji je u njemu najjači i najsigurnije zna Istinu o njemu. Netko to radi putem Višeg Uma jer je kroz Svjesnost i Svijest povezan sa njim, a netko to radi putem Psihičkog jer je kroz Psihički osjećaj povezan sa Silom ili Brahmanom. No, postoje ljudi koji mogu da rade kroz oba uma, i Svjesno (Viši Um) i Psihički (Psihičko Biće). Obično ovo nadilazi većinu duhovnih škola jer većina staje sa radom na sebi kada dođe do ovog nivoa. Probuđenje može da se desi kroz bilo koji um, kroz bilo koju razinu, i ako se ono desi većina ne vidi smisao dalje da radi na sebi. Sila ili Snaga nije potrebna za Probuđenje. Ako čovjek ne vidi više smisao da mijenja, djeluje i slično, Rad sa Snagom nije ono što će on raditi ili nije ono što će dobiti. On se do kraja Budi ili doživljava Probuđenje i napušta bilo kakvo djelovanje jer

Probuđenje znači Spoznaju koja nadilazi Istinsko ja, tj. odbacuje čak i Istinsko Ja, jer u tom slučaju ono postaje prepreka.

No, ako čovjek razumije da i Istina i izražena priroda čine cjelinu same Istine, tada on nastavlja dalje, tj. dobiva Rad sa Silom pomoću koje dalje vrši transformaciju na suptilnijim nivoima i spušta tu Silu ili Snagu u razine na kojima, hajde da tako kažem, postoji. Spušta Snagu Brahmana u ovaj svijet, niže od njega, u razine koje čine ovaj svijet, itd., tj. on postaje Aadhar za Božansko ili Brahmana, posuda kroz koju Istina izražava sebe i mijenja kako čovjeka tako i razine u i oko njega. Zato je ovo jako rijetko jer većina izabira povlačenje i ne-djelovanje te napuštanje ove razine postojanja.
No, da se vratimo na Istinsko Ja ili Atman-Brahman ujedinjeno stanje. Iako živi u Istinskom Ja čovjek se još ne smatra probuđenim. Probuđenje je IZA tog stanja. Probuđenje NIJE stanje. Zato ga nazivamo Transcendencijom. Većina će ući, recimo to tako, u Probuđeno stanje ali to nije potpuno ostvarenje ljudskih potencijala, ili potencijala Bića. No, sada to nije bitno.
U ujedinjenom stanju ili Istinskom Ja postoji nešto što svjedoči tome, nešto što nazivamo „rupom“ u iskustvu. Tj. drugim riječima, znamo ga, vidimo ga i doživljavamo ga. U centru njega postoji nešto što je prazno, tamno, nema ničega, nema čak ni osjećaja ili traga o Istinskom Ja ili što je kao „linija“ koja presijeca kroz Ujedinjeno stanje i ta „linija presijecanja“ kao da pravi ne-dimenzionalnu „rupu“ u dijelu ili centru ujedinjenog stanja ili Istinskog Ja. Stavio sam i „liniju“ i „rupu“ od navodnike jer to je samo iskustvo, način na koji većina to doživljava što ne znači da ne postoji i drugačiji načini doživljaja. Kako je Istinsko Ja ili Ujedinjeno Stanje SAZRIJELO tako se pojavljuje „ideja“, impuls koji dolazi sa nivoa Istine IZA ujedinjenog stanja. U ujedinjenom stanju mi doživljavamo ili Sebe ili Boga (Brahmana) svugdje oko sebe. Možemo reći poznatu mantru koja kaže „sve oko mene je uistinu Brahman“.

S tim da onaj koji „vidi“ Brahmana sam je Brahman.

Ako nismo radili kroz ideju Brahmana ono što ćemo vidjeti jeste ono što nazivamo Istinsko Ja ili Sebe svugdje oko sebe, u svim pravcima. Sebe postaje izrazito široko, duboko, ispunjeno, snažne strukture, osjeća se svugdje i u svemu. Gledate u oči preko puta sebe, drugog čovjeka, i vidite Sebe/Brahmana. Gledate u životinju, cvijet, prirodu oko sebe, užurbani grad, itd., i „vidite“ Sebe/Brahmana (Atman-Brahman). Vi, to što gledate i sam proces gledanja/svjedočenja je JEDNO TE ISTO – to je posljedica ujedinjenog stanja. (Ne možete kroz posljedicu ući u uzrok, kao što do duhovnost pokušava). Ne možete naći razliku između Sebe i Brahmana ili sebe iznutra i sebe izvana, svijesti o sebi i svijesti o svemu, itd. ZNATE da vi Jeste/Bivanje i to je karakteristika tog stanja. To je još uvijek stanje. Jer je u Manifestiranom. U vama se počinje javljati jedno saznanje koje bih mogao izraziti pitanjem.

Istina nije vidljiva, Brahman nije vidljiv, moja Ultimativna Priroda nije vidljiva, ne može se doživjeti. Šta je to on što vidim, doživljavam, svjedočim? Tko je taj koji to zna?

To je trenutak, iako može biti i drugačijih načina, kada „rupa“ u vama počinje da se širi. Počinjete tražiti onog koji Zna, Vidi, tražiti tko je ili što je to što svjedoči kroz svjedoka, vidi kroz vidioca, zna kroz znalca, budan je u budnom, ili mističnije Duša je duši, Brahman je Atman-Brahmanu? To je trenutak, ili početak, umiranja Istinskog Ja. Počinjete spoznavati da vi NISTE ISTINSKO JA. Jer sve što možete vidjeti ne može biti Istina. Pazite, ovo je veoma velika zamka za većinu. Ako niste ostvarili Istinsko ja ovo je nešto sasvim drugo. Ovo je način, Put koji se doživljava kroz ovu specifičnu praksu, kroz Rad i slične prakse. Ne u klasičnoj-indijskoj duhovnosti. Oni preskaču ovaj dio. Zato u tih disciplinama ima puno zamki i većina ne-ego/ja doživljava kao Probuđenje dok to nije Probuđenje. Ili ne-ego/ja smatraju ne-bićem, što nije isto i česta je zabluda i zamka koja zaustavlja sav napredak dalje ili Realizaciju Istine. Većina duhovnih škola istoka preskače ovaj korak, zato ovo napominjem. Advaeta, Vedanta, Gjana i slične discipline PRESKAČU ovaj korak. I često zaglave u ne-ego/ja odbacivanju i misle da su dostigli ne-biće stanje, Niravnu, Nirguna Brahmana, a to nema veze sa ne-ego/ja smrću. Iako imamo poplavu raznih gjana-advaeta-vedanta „majstora“ ili probuđenih to nisu ljudi koji su ostvarili ne-biće, ili srž tih učenja već ne-ego/ja u najboljem slučaju. Drugim riječima, odbacivanje ličnosti, sebe a ne odbacivanje Sopstva ili Bića. Zato vlada strahovita prevara na ovom putu u današnje vrijeme. Netko tko to nije doživio ne može da prepozna tu prevaru jer se ne-ego/ja proglašava probuđenjem dok ono to nije. Ujedinjeno stanje, iako većina koja govori da su to doživjeli NISU doživjeli ujedinjenje, se pojavljuje sa Istinskim Ja odbacivanjem ne-ego/ja središta. Oni su možda i mali bljesak tog stanja, ali to nije BITI to stanje. Nadam se da je jasnije.

Trenutak u kojem počinje pitanje o onom koji doživljava, ima iskustvo, ZNA da JESTE/BIVANJE stanje je trenutak u kojem se pojavljuje ono što sam jučer pisao o „crnoj rupi“.

U ujedinjenom stanju pojavljuje se „rupa“ kao u krafni. Postoji TO nešto što prodire kroz Ujedinjeno Stanje, koje KAO da ga presijeca, praznina, ništavilo, ambis, odsustvo čak i ujedinjenog stanja. Usred „krafne“ ujedinjenog stanja i znanja o Bivanju, koja je sve oko i unutar vas –  jedno te isto, ujedinjeno stanje – pojavljuje se Praznina, Ništavilo, „rupa“, „crna rupa“, itd. Ovi novi izrazi izmišljeni su i korišteni od par nas jer stari više ne objašnjavaju ništa jer su se izlizali od lažne i pogrešne upotrebe i time morali smo smisliti nove riječi. To je razlog zašto se Učenje skriva. Jer pogrešna upotreba uništava značenja i samo učenje. Zato danas skoro da i ne postoji istinsko učenje.
Znam da će se poslije ovog teksta ODJEDNOM pojaviti svi silni „probuđeni“ koji će koristiti slične riječi i objašnjavati svoju probuđenost, tako da to ne mogu izbjeći. To nam se često dešava. Navikli smo na to. Znamo da ne znaju, ali zato lako zavaraju one koji nemaju tu iskustvo jer nas ne mogu zavarati. Lako se provjeri.

To je trenutak, kada se pojavi to Ništavilo, ono što je u Kršćanstvu poznato kao „Tamna Noć Duše“.

To znači da vi umirete ali i bog umire. Sjetite se, vi i bog, Atman i Brahman su JEDNO (te isto). Smrt vas je smrt Brahmana. Smrt Brahmana je smrt vas. Odjednom znate da to što vidite NIJE bio Brahman, već Biće koje je projiciralo Brahmana, boga, apsolut, DOŽIVLJAVALO je Božansko, ali nije Ultimativna Istina ili Bog. Biće je strahovita Snaga, Moć, Znanje, itd. No, ono još nije Probuđenje, jer ono je izražaj Istine, ne sama Istina.
Ovdje vlada niz zabluda i zamki. Zato napominjem, OVO JE ISKUSTVO onih koji su prošli Rad na Sebi, striktno to učenje, i prošli kroz Istinsko Ja ili Ujedinjeno Stanje, nastavili dalje od Čovjeka broj 5. I nema veza sa drugim učenjima. Molim da to ne miješate. Jer ćete napraviti strahovitu zamku za sebe i druge.
Otkrivate da to što ste vidjeli ili znali kao Atman-Brahman NIJE ISTINA.

Istina leži tamo ODAKLE to znate. I nju NE MOŽETE VIDJETI možete je samo ZNATI kao ISTINU ali ne i doživjeti.

To je smrt boga o kojem sam nekoliko puta govorio. To je smrt projekcije vašeg Bića o bogu. Jer BOGA ili ISTINU NE MOŽETE ZNATI, kao što znate Istinsko Ja ili Ujedinjeno stanje. Znati, u smislu doživjeti, iskusiti, vidjeti, itd. To je trenutak kada vjera, jer vjera je znanje o, umire. Upadate u ultimativnu krizu. Nema NIKOGA, ni vas ni boga. Sami ste. Umirete zauvijek.
Neću govoriti o tome kako to netko doživljava jer to je uvijek jedinstven trenutak, a i također ne želim o tome govoriti jer imamo jako puno imitatora oko nas, a oni to nisu doživjeli ali će iskoristiti ovo za varanje i sebe i drugih.
To je trenutak kada ćete dreknuti pogleda usmjerenog ka „nebu“ i reći „Bože, zašto si me napustio?“. To je trenutak prije smrti. Ali taj trenutak traje jako dugo. „Rupa“ u sredini se polako širi. Probuđenje nije iznenadni događaj. To je događaj koji traje, traje, traje, i vječnost je. Kako se „rupa“ usred ujedinjenog stanje ili Istinskog Ja širi sve više i više gubite svoje biće, sebe, boga, i ostajete u praznini praznine. Nema nikoga. Ničega. Bilo koga ili čega. Sami ste. I to uništava se zaostatke unutar vas. Sve priče, bajke, projekcije, ideje, koncepte, ljudsko, kozmičko, univerzalno, duhovno, religiozno, božansko, itd. SAMI STE, ili preciznije SAMOĆA JESTE. A ta samoća je kao atom prije cijepanja, nabijena energijom, nabijena prazninom, ništavilom. Imate osjećaj da je smrt tu iza vrata, iza glave, iza „duše“, iza Psihičkog, iza Svjesnog. I ta smrt je POTPUNO NESTAJANJE, prestanak, ne-postojanje. Zato je u početku strašna. To više nije smrt tijela ili osobe. To je „pičkin dim“. Pardon na izrazu ali najbolje opisuje koliko je to nebitno.

Umire vaše Istinska Besmrtnost. Umire kozmos, univerzum, izraženo, Atman-Brahman nestaju jer su relativni, pojavni, iluzorni.

No, smrt nije konačna sve dok postoji obod „krafne“. „Crna Rupa“ se širi i guta sve što je do tada bilo vrijedno, značajno, smisleno, božansko, više sebe, ujedinjeno stanje. Zato je „krafna“ odličan prikaz toga. Kako se Praznina širi, Ništavilo Crne Rupe guta sve tako se obod od „tijesta“ ili obod Ujedinjenog stanja sve više i više stanjuje i nestaje.

I kada nestane to je Ultimativna Smrt Atman-Brahmana, to je Nirvana, to je Nirvikalpa Brahman, Nirguna Brahman, to je Ultimativni Bog. Bog bogova. Istina Istine, Duša duše, itd.

NE MOŽETE imati ISKUSTVO toga. Jer to je smrt svih iskustava. Zarad iskustva morate imati Biće. Mora biti izraženi, pojavni, manifestirani Apsolut, Bog. To je trenutak „predajem se u tvoje ruke“ i vaša konačna, ultimativna smrt. Ne-biće. Ne-bivanje. Ne-Brahman. Ne-Atman, Ne-znanje (ne miješajte to sa neznanjem), Ne-Postojanje, Ne-Poznato, itd.

Probuđeni ste, iako je to smiješno reći.

Jer NEMA NIKOGA tko bi bio probuđen. Slobodni ste od Bića, boga, apsoluta, brahmana, sebe, i čega sve već ne. Istinski Slobodni. Spoznali ste Istinu i Istina vas je Oslobodila.

To je ono kamo ovaj put vodi one koji žele da ultimativno odu. Za ostale, jer ima i druga medalja ovog puta, počinje novi izražaj u Relativnom, ali većina to ne želi. Oni koji žele ulaze u kontakt sa Silom, Snagom, i idu ka drugoj krajnosti Istine. Jer Cjelina Istine je i izražaj i ne-izražaj. Za njih je dat Rad sa Silom i Nad-umom. Za one koji ne žele više bilo šta da rade, ne vide smisao, pojavno smatraju relativnim i iluzornim ili snom i ne žele bilo šta da tu rade, Probuđenje ili Nirvana je kraj, Ultimativni Kraj. Za ove druge, to je novi početak. Ostvarenje ili težnja i Rad na tome da se sve razine ispune prvo Ujedinjenim Stanjem ili Istinskom Sviješću a onda i Objektivnom Sviješću ili Istinom izvan manifestacije, a takvih je jako malo. Nekolicina.

Problem sa razumijevanjem ovog jeste u tome što kada opišemo ovakvo što ljudi to doživljavaju sa osobnošću, sa „ja“ ili tzv. egom. Oni ne mogu doživjeti ovo, već mogu da projiciraju o ovome, tj. zamišljaju i stvaraju predstavu o ovome. Oni ne mogu da razumiju ništa dalje od ego-stanja ili stanja lažnog ja ili ličnosti. Umovi koji su još uvijek temelj ličnosti stvaraju predstavu u ovome. Intelekt zamišlja i daje koncepte, ideje, uvjerenja a ništa od toga ne odgovara čak ni ne-ego/ja doživljaju ili iskustvu. Zato sam rekao da ovo mogu razumjeti oni koji su prošli Rad. Jer Rad od samog početka radi na ovoj „problematici“ ili ti na osnovnim slojevima, granicama, poistovjećivanju, odvajanju, negaciji (neti-neti) ili potvrđivanju Istinskog (iti-iti) te takvi ljudi to mogu da razumiju. Čak i oni koji su na početku Autentičnog Rada mogu imati trenutke razumijevanja ovog do razine ne-ega/ja ili Istinskog Ja, ne i dalje od toga. Rad ne govori ništa o daljnjem Putu iz veoma praktičnih razloga. Ne zato što on nema informacije, znanje i slično, već zbog moći sugestije i hipnoze, lažnog ja. Jer ono će to zamisliti, ufuravati se u to, umišljati i slično. Zbog toga Rad inzistira na postizanju Balansiranog ili Svjesnog stanja te onda na postizanju Istinskog Ja kao ispravnog temelja prije odbacivanja ili iskustva Ne-bića. Rad zna da čovjek mora dugo da živi Istinsko Ja sve dok mu se, samo od sebe, ne pojavi novo iskustvo, ili ona „crna rupa“ o kojoj sam jučer i danas pisao. Tada čovjek ima temelj s kojeg ide dalje. Bez tog temelja nema ispravne smrti osobnosti ili lažnog ja ili relativnog ja, pojavnog ja. A da bi se desila ispravna smrt čovjek prvo mora da se postane budan u Istinskom Ja. Tada, kroz Istinsko ja, dolazi do onog što se zove Probuđenje i u tom trenutku njegovo biće umire, tj. projekcija njegova Bića iz Istine umire, ako ću biti precizan.

Da bi se Oslobodio čovjek mora da umre, ali prije nego što umre mora da se probudi. Ili, da bi se ponovo rodio čovjek mora da umre, a prije no što umre mora da se probudi. To je formula. Bilo kakvo preskakanje nije dovršavanje procesa ili ove formule.

Čovjek može da se probudi a da ne umre. Može da umre a da se ne probudi. Bilo šta od ovog znači da se ponovo kreće ispočetka unutar Evolucije Bića ili Spoznaje Istine. Drugim riječima, nema novog rađanja. Rađanja iz Istine. Zbog toga Rad ne inzistira na Probuđenju već na Buđenju. A onda Istina sama počinje da se „brine“ za sebe. Tj. čovjek dobiva prosjaje, bljeskove, itd. i primjećuje da ima dalje te mu se pojavljuje drugačiji Put od puta do Budnosti.
Mogao bih reći da je to trenutak u kojem dolazimo na raskrižje. Možemo nastaviti dalje ka Probuđenju i odumiranju – Ne-Biću – ili osjetiti da je naša „sudbina“ ili izražaj određen za nešto drugo. U oba slučaja idemo ka potpunom Oslobođenju, ali aspekt kojeg je Istina odabrala u ovom tijelu ili izražaju Istine, će odrediti hoćemo li napustiti sve ovo na kraju, u Ultimativnom Odumiranju ili ćemo izabrati ono drugo, izražaj Istine i njeno Spuštanje ili Dovođenje ovdje, u ove razine, umove, okolinu, itd. A to je trenutak kada čovjek stupa u kontakt sa Silom ili Snagom ili ParaShakti ili AdiShakti, ili kako to već želite nazvati. Možda je bolje Djelatnom Snagom ili Silom Istine. Jer ovaj put nije obavezan za bilo koga tko želi da se Probudi. To je izbor, iako nije izbor, ali ne znam kako da vam direktnije to kažem.
Morao bih ovo pojasniti sa jedne druge strane, odozgo a ne kroz put čovjeka, put iz Neznanja ka Ultimativnom Znanju ili Ne-Znanju. Tada postaje logično.
Imao sam prilike čitati ljude, čak i raditi sa njima, koji su izabrali Ultimativno Odumiranje i to je ono što se najčešće dešava. Jako je malo onih koji imaju drugi „zadatak“ ili kroz koje je Istina izražava na drugačiji način. To su oni koji stupaju u kontakt sa Djelatnom Snagom ili Silom Istine, Nad-umnom razinom, cjelinom SatChitAnande.
Kao što sam rekao sve zavisi, naizgled, od koncepta kroz koji ste pristupili ovom svemu. S tim da moram naglasiti da i duhovnost i religija idu kroz jedan um, dok Rad to čini kroz sva tri uma, time ni religija ni duhovnost nema mogućnost da razumije Ideje Rada.
Sorry gospodo. Ništa lično. Šta god vi tripali.
Jer kada se ide kroz jedan um preskače se ovo što sam ovdje opisao i ide se direktno ka Probuđenju. Ali to nije, hajmo tako reći, POTPUNO probuđenje, ili buđenje svih potencijala Bića i stavljanje na upotrebu tih potencijala Istini.
Drevno Kršćanstvo, ono koje je već odavno zaboravljeno, da ne kažem mrtvo, znalo je za ovaj Put, kao i Drevna ili Autentična Tantra i Budizam. Danas još postoji nešto slično u Aurobindovom učenju ali i to je već počelo da umire. Jer većina ne razumije to učenje čak i ako ga rade.
To je specifična linija ili Tradicija. Ona je tu od, manje-više, početka svih tradicija na ovoj planeti i jako malo ljudi je u kontaktu sa njom. Time, iako govorim o Radu, a Rad ne pripada striktno niti jednoj poznatoj tradiciji, to ne znači da ne postoje druga učenja koja odgovaraju ovoj Tradiciji.

U ovoj Tradiciji Istina se prenosi izvan fizičkog prijenosa ili inicijacije i nije joj potrebna specifična škola ili netko fizički da vas uvede u nju.

Ako pripadate ovoj Tradiciji dobit ćete znanje samo od sebe kada dođe vrijeme za to. Ako ne, onda ništa od toga.

Nijedno od ovih učenja koje sam nabrojao više se ne prenose fizičkom tradicijom, već samo Duhom, Silom, Istinom i to direktnim kontaktom sa Njima.

A mi nismo ti koji to određujemo. To se, mogu reći, desi samo od sebe. Mi osjećamo tu iskru te Tradicije u sebi i sve ćemo žrtvovati za Nju jer za nas NIŠTA NIJE VREDNIJE od iskre Istine koja se provlači kroz ovu Tradiciju.
Nisam puno o njoj pisao jer nemam kome. Oni koji dođu u kontakt sa ovom Ultimativnom Tradicijom (nemam bolju riječ) osjećaju to i znaju to. Često sam slušao i čitao od raznih likova o ovoj Tradiciji i o tome da oni pripadaju toj Tradiciji, ali koliko znam ne pripadaju. Ona je kao specifični gen u nama. Znam šta će većina pomisliti na ovo što izjavljuje ali to nije moja briga. Dugo godina o ovome nisam htio ništa pisati jer sam se „bojao“ da to ljudi pogrešno ne razumiju, a onda sam doživio da oni koji su se najviše busali u prsa da ovo razumiju, ne razumiju. Pljunu i osude. I time, to mi je bio znak da ne pripadaju ovoj Tradiciji. Nitko tko pripada ovoj Tradiciji ne može reći APSOLUTNO NIŠTA protiv nje. To je njegova Istina, Biće Bića, itd. I to je napad na njega, Istinu. Znam da neki od vas to osjete. Neke sam sreo i oni su to osjetili. Za neke znam da čitaju i boje se ili imaju neke prepreke da do kraja uđu, što znači da još nije vrijeme ili oni blokiraju dolazak tog vremena. I manje-više svi su osjetili taj dodir ove Tradicije. Godinama nisam znao šta je to, osjećao sam, bio vođen od nje, ali nisam znao šta je to. Osjećao sam to nekako više Intuitivno, IZA, kao presijecanje neke nevidljive linije kroz sve što sam prolazio i učio. Kasnije sam naučio da eto prepoznam kod onih koji to imaju. Ono što je zanimljivo jeste da nitko od te Tradicije nije univerzalno prihvaćen od duhovnosti i religije i obično su neka vrsta Autsajdera u učenjima. Neću vam spominjati imena tih ljudi, neki su poznati, neki nisu. Ako ste u skladu sa njom možete sami prepoznati. Tu skoro da nema greške. Nama nije cilj samo da se Probudimo. To je dio našeg cilja. Iako oko sebe možemo imati učenike koji ne pripadaju IZVORNO toj tradiciji to ne znači da nemamo šta da ih naučimo. Mnogi od njih još nisu spremni da se probude u ovom, tako da se mora čekati njihovo vrijeme. Lično, tu Tradiciju osjećam kako se proteže kroz vrijeme i prostor, ali i izvan toga.
Za „divno čudo“ svi od kojih sam Učio, pripadali su toj Tradiciji ili i dalje pripadaju (živi su). Osjećao sam samo da smo ISTI u Biti ali nisam znao o čemu se radi. Sada znam.

Toliko o ovome.

Polije jučerašnjeg teksta odlučih da napišem ovo kako bih malo razjasnio što je tamo pisalo.

Uživajte. Kada prepoznate, to je jako čudan osjećaj. Od-uvijek ste i Za-uvijek ste. Drevni ste (za ove koji se prepoznaju).
Bhaerava