Prijevod iz knjige: Psihološki komentari na učenje Gurđijeva i Uspenskog II tom.
(2) Što za vas znači biti slobodniji? Ponekad se ovaj Rad definira kao nešto što daje više unutarnje slobode. Znači li unutarnja sloboda da, ovakvi kakvi sada jeste, radite ono što vam se sviđa?
Vezano za posljednji dio ovog pitanja: „Znači li unutarnja sloboda da, ovakvi kakvi sada jeste, radite ono što vam se sviđa?“ – većina ljudi odgovara da se unutarnja sloboda ne sastoji u tome da rade što im se sviđa. U isto vrijeme, rekao bih da je potrebno puno vremena da se to zaista shvati. Potrebno je puno vremena kako bismo razumjeli da raditi ono što nam se sviđa ne donosi slobodu, već naprotiv predstavlja oblik ropstva sve dok se ne pokušamo svjesnije oduprijeti onome što nam se mehanički sviđa. Tada počinjemo uviđati da raditi ono što nam se sviđa zapravo i nije ono što nam se doista sviđa. Kada nas vode naše strasti, naši mehanički impulsi, potreba da sve bude po našem, tada se zapravo ne osjećamo ugodno unutar sebe. Slijeđenje samovolje na kraju ne dovodi ni do kakvog stvarnog zadovoljstva. Kada je ovakva stvar u pitanju, moramo krenuti od vrlo iskrene osnove, a ne iz teorijske – tj. moramo krenuti iz stvarnog samopromatranja onoga što se događa kada jednostavno radimo ono što nam se sviđa, recimo, iz naše lijene strane, iz naše osjetilne strane, iz ljubomore ili iz naše negativne strane itd. Govorim na ovaj način jer je vrlo lako čisto teoretski reći da čovjek zapravo ne voli raditi ono što mu se sviđa. Uvijek radimo ono što nam se sviđa. Na primjer, stalno izbjegavamo napore za koje na neki način znamo da bismo ih trebali uložiti, i sve dok iskreno ne priznamo da, radeći jednostavno ono što nam se trenutačno sviđa, nismo u istinskom miru sa sobom, sve dok ne osjetimo da u nama postoji nešto dublje, sve dok to zaista ne shvatimo kao istinu, ne razumijemo u potpunosti o čemu Rad govori. Ova spoznajna točka postojala je kroz sva vremena i jedna je od najizuzetnijih stvari u dosadašnjem ljudskom iskustvu. Nije li izvanredno uvidjeti da su ljudi oduvijek, u svim razdobljima, smatrali da ne mogu jednostavno raditi što im se sviđa? Kako možemo objasniti tu činjenicu koja se proteže kroz ljudsku povijest, ako ne priznamo da na nas djeluju i neki drugi utjecaji osim onih koji dolaze iz naše samovolje i naših želja? Ovdje leži jedna od prijelomnih točaka u našem razumijevanju Rada. Ovdje leži spoznaja da na nas djeluje nešto drugo, a ne puka želja da bude po našem. No ponavljam, mora se duboko u sebi prepoznati da je to tako i da isključivo udovoljavanje sebi ne vodi unutarnjoj harmoniji.
Uvijek radimo ono što nam se sviđa.
Što se tiče toga da ne radimo ono što nam se sviđa – prije svega, podložni smo vanjskim zakonima države koji nas, putem straha, sprječavaju da radimo mnoge stvari koje bismo inače radili iz samovolje. To je prva prepreka, ali molim vas primijetite da je ona isključivo vanjska. Čovjek koji poštuje zakon iz straha nipošto nije dobar čovjek. Vjerojatno većina ljudi ne osjeća nikakvu drugu prepreku u sebi i, kad ne bi postojali vanjski zakoni i strah koji iz njih proizlazi, ponašali bi se na sasvim neprihvatljiv način jer ne postoji unutarnja dobrota Bića. Dakle, prije svega moraju postojati vanjska ograničenja propisana zakonom da bi civilizacija uopće bila moguća. No postoje i unutarnja ograničenja koja mogu djelovati na nas putem utjecaja Rada. Ona su povezana sa Stvarnom Savjesti. Drugim riječima, moramo naučiti razlikovati te dvije vrste ograničenja. Na primjer, kroz razvoj „unutarnjeg okusa“ shvaćamo neugodnost negativnih stanja. Međutim, ne postoji vanjski zakon o negativnim stanjima. Policija vas neće uhititi zato što ste negativni (ali bilo bi jako dobro kada bi to činila). Sva negativna stanja u svojoj punoj kulminaciji dovode do nasilja, čak i osvete, pa i do ubijanja. Tada, naravno, stupa na snagu vanjski zakon. Zapovijed „Ne ubij“ prije svega je doslovna i odnosi se na pravi zakon. No psihološko značenje se znatno razlikuje i, kao što znate, psihološki ubijamo velik broj ljudi te ih sakatimo i povrjeđujemo na razne druge načine – tj. kada bismo zaista radili što nam se sviđa, policija bi nas zbog toga trebala zatvoriti. Vanjski zakoni nas zato do određene mjere sprječavaju da radimo što nam se sviđa, dok nas unutarnji utjecaji Rada, koji mogu početi djelovati na nas ako emotivno osjećamo Rad, sprječavaju da radimo ono što nam se sviđa na potpuno drugačiji način.
Kako se Rad obogaćuje razumijevanjem i postaje suptilnije povezan, počinjemo preispitivati mnoge stvari kojih prije nismo bili svjesni. Počinjemo graditi jednu novu orijentaciju prema svemu i svakome, jednu novu kuću, jednu novu unutarnju arhitekturu.
Kada to započne, znamo da se ne možemo ponašati, misliti i osjećati na određene načine, kao što smo to radili prije, bez ikakvih posljedica. Cijeli naš odnos prema sebi, kao i pristup drugima te način na koji ih doživljavamo, postaje mnogo suptilniji i daleko zanimljiviji. Kada se to dogodi, tada počinjemo ploviti i, takoreći, podižemo se s tla, učimo kako jedriti. Iz svega toga nastaje Drugo Tijelo – tj. neko organizirano tijelo koje Svijest počinje nastanjivati, koje je psihološko i sasvim odvojeno od našeg fizičkog tijela i njegovih reakcija. Tada počinjemo imati život unutar sebe, živjeti u životu, i prestajemo biti puke reakcije na život. Počinjemo živjeti unutar vlastitih života i nismo više samo pod vlašću života, svijeta, mehaničkih reakcija na vanjske događaje i stvari. Naša psihologija počinje pripadati Radu, a ne samo životu.
Tada znamo da ne možemo više raditi ono što nam se sviđa ili što nam se nekada sviđalo, već da moramo slijediti, i zapravo zavoljeti, jedan drugi niz ideja, drugo značenje sebe samih, drugačiji način življenja unutar vlastitog života, umjesto da budemo tek vlastiti život.
Ako samo radite ono što vam se mehanički sviđa, tada ste, da tako kažemo, na Zemlji. Ne postoji ništa po čemu biste se razlikovali od same Zemlje, od života i svega što se u njemu događa. Kada se uzdignete kroz utjecaje Rada, tada učite drugačije dodirivati Zemlju. Zapravo, dolazite do ruba Zemlje gdje se ona susreće s morem, i tada, takoreći, počinjete živjeti u drugačijoj stvarnosti, plovite iznad Zemlje u svojevrsnom plovilu koje nije od Zemlje, a koje je toliko stvarno da izlazak iz njega donosi patnju. Ovo putovanje, ova plovidba, često je predstavljena u ezoteričnim mitovima, i najbolji je način da se razumije što oblik Drugog Tijela znači. To je psihološko tijelo, psihološki prostor, koji vas uzdiže iznad osjetilne Zemlje vas samih, a da biste to tijelo održavali, popravljali i razvijali, morate zavoljeti drugi niz sviđanja, drugi sustav vrijednosti, novi skup ideja.
Rad kaže: „Radite protiv nesviđanja.“ Također, u drugom kontekstu kaže: „Pokušajte zavoljeti ono što vam se ne sviđa, i ne voljeti ono što vam se sviđa.“
Kao što sam rekao, najbolji primjer je jednostavno uzeti negativne emocije – koje volimo – i duboko razmisliti o svom odnosu prema njima, jer kada shvatite da ste za svoja negativna stanja uvijek sami krivi, bez obzira na vanjski uzrok, u vama se počinje oblikovati potpuno nova orijentacija – novo psihološko tijelo. Više nećete zahtijevati svoje po svaku cijenu, jer ako to učinite, ako vam to pričinjava zadovoljstvo, ponovno ćete pasti na Zemlju vas samih i sva snaga Rada odmah će iscuriti iz vas. Svaki atom povećane svijesti će nestati, a vi ćete ponovno biti uronjeni u buku i metež uobičajenog života. Izgubit ćete to Tijelo Rada, tu Lađu, tu Arku.
Viša razina Bića uvijek je slobodnija od niže razine.
Pojedini ljudi kažu da se moramo staviti pod više zakona da bismo postali slobodni. Upravo to i Rad kaže. Rad kaže da se čovjek mora staviti pod zakone Rada – tj. pod više zakona – da bi postigao bilo kakav razvoj, što znači slobodu. Sva sloboda u ezoteričnom smislu proizlazi iz unutarnjeg razvoja, kako na strani Znanja, tako i na strani Bića. To u nama oblikuje novu razinu razumijevanja. Viša razina Bića uvijek je slobodnija od niže razine. Da biste dosegnuli višu razinu Bića, morate se staviti pod više zakona nego što vašoj sadašnjoj razini Bića pripada. Možemo živjeti mehanički prema zakonima koji pripadaju našoj razini Bića, ili možemo početi živjeti na nov način, svjesnije, prema zakonima više razine Bića, a to jest cilj Rada koji nas uči na čemu unutar sebe moramo raditi kako bismo dostigli višu razinu Bića, ne samo kroz slijepu poslušnost, već kroz inteligentno shvaćanje novog Znanja o kojem Rad govori – tj. kroz njegovo razumijevanje, koje je najmoćnija snaga koju možemo stvoriti u sebi. Rad nije niz doslovnih naredbi koje treba slijediti kao Deset zapovijedi, već niz novih ideja, novih uvida, koji nas potiču da razmišljamo i vidimo na nov način, te da postupno sami dođemo do njihove istine, iz sebe samih, iz vlastitog razumijevanja.
Kada čovjek počne sam uviđati istinu Rada, to je prva faza. Sljedeća faza nastupa kada čovjek na to počne primjenjivati svoju volju, kada počne težiti onome što unutar sebe razumije o Radu – ovo je druga faza.
Znate da čovjek uspinjanjem duž Zrake Stvaranja dolazi pod manje zakona. Vrlo je važno razumjeti ovu ideju, i zato se tako često kaže da morate razumjeti nešto o značenju Zrake Stvaranja. Pretpostavimo da je naše Biće pod 48 redova zakona i da radimo samo ono što nam se sviđa. Čovjek koji je pod 48 redova zakona nalazi se vrlo nisko u Zraci Stvaranja i u vrlo lošem svijetu što, zacijelo, i sami jasno vidite, jer ovo nije dobar svijet. Takav čovjek, za početak, može doći pod 24 reda zakona, čak i dok još postoji na ovoj Zemlji, a na kraju i pod 12, no da bi postigao tu novu slobodu – jer očito je da biti pod 24 reda zakona znači imati veću slobodu nego pod 48 redova zakona – on se mora, privremeno, staviti pod više zakona da bi došao pod manje zakona – tj. mora se pokoriti Radu u skladu sa svojim rastućim razumijevanjem Rada i sve više živjeti prema onome što Rad podučava. Kada čovjek počne emotivno uviđati nužnost toga, već je vrlo blizu promjeni svoje razine Bića, no ova promjena se neće dogoditi sve dok na Rad gleda kao na nešto vanjsko, kao na puki niz pravila ili tvrdnji. Kada čovjek počne sam uviđati istinu Rada, to je prva faza. Sljedeća faza nastupa kada čovjek na to počne primjenjivati svoju volju, kada počne težiti onome što unutar sebe razumije o Radu – ovo je druga faza. Tada počinje potpadati pod manje zakona pridržavajući se većeg broja zakona. To je smjer slobode, prema Radu i svim ezoteričnim učenjima. S druge strane, ako čovjek samo slijedi svoje impulse ugađajući svojim porivima i sebičnim interesima, tada on, moglo bi se reći, gleda prema dolje, a ne prema gore, ili ako vam je draže, gleda prema van, a ne prema unutra, te tako naginje spuštanju u Zraci Stvaranja na razinu Mjeseca – tj. on postaje žrtva vlastitih poriva i samovolje, i sve više smješta sebe u zatvor te postaje sve zahtjevniji ili beskorisniji. Postoje mnogi očiti primjeri toga, kao što su ljudi koji pribjegavaju drogama i slično. Oni očigledno potpadaju pod sve veći broj zakona, jednostavno radeći ono što im se sviđa, a pritom postaju nesposobni uložiti bilo kakav napor. Sav rast dolazi isključivo kroz napor. Rečeno ezoteričnim jezikom, rast je moguć jedino kroz ispravan napor i upravo nas zato određeni autentičan ezoterični sistem mora podučiti kakvu vrstu napora moramo ulagati da bismo rasli. Ne možemo jednostavno rasti sami od sebe, prema vlastitim idejama.
Rasti možemo samo kroz sasvim novo znanje, nove ideje i sasvim nove koncepte naših osjećaja o sebi i onoga što jesmo.
Ovdje dolazi do izražaja čitavo učenje Rada o tome kako učiniti Ličnost pasivnom, jer sve dok smo potpuno pod utjecajem Ličnosti ni na koji način nismo slobodni, a ako unutar sebe imamo i najmanji trag stvarnog Magnetskog Centra, vjerojatno smo to već shvatili čak i prije susreta s Radom. Postati slobodniji znači promjenu razine Bića, prema gore – tj. prema unutra. To znači dublje razumijevanje sebe, drugih ljudi, smisla života, te zašto smo ovdje dolje. Ako smo sposobni za rast i ako osjećamo iskrenu želju da dođemo pod utjecaje Rada, tada će se ta promjena razine Bića sve više događati. Može započeti iz vrlo malog sjemena, neznatnog, ali istinskog iskustva koje nas je duboko dotaknulo. Tada, u tom trenutku, to mora voditi borbu s mnoštvom loših „ja“, pogrešnim stavovima, pogrešnim stanjima. Pa ipak, ako je to sjeme posađeno, ono će vremenom rasti, pod uvjetom da čovjek dobije dovoljno pomoći, stalni podsjetnik na ideje Rada. Tada će ono nakon nekog vremena rasti bez prevelike vanjske pomoći. A smjer tog rasta, prema gore ili prema unutra, vodi ka unutarnjoj slobodi, jer rast znači uspinjanje uz Bočnu Oktavu prema Suncu, govoreći jezikom dijagrama, i stoga podliježe pod sve manje zakona, oslobađajući se Ličnosti. Da biste mogli razumjeti što znači veća sloboda, sve ove ideje moraju se povezati u vašem umu kroz vlastito promišljanje o njima.
Vratimo se sada prvom dijelu pitanja: „Što za vas znači biti slobodniji?“ Jedna osoba dala je sljedeći primjer:
„Čovjek može imati izrazito svjetovne ambicije i u težnji da ih ostvari biti neprestano proganjan strahovima da ostavlja negativan dojam na one koji bi mu mogli pomoći u ostvarenju tih ambicija. Ako čovjek uspije uvidjeti ispraznost takvih težnji i da ta ambicija ne vodi ničemu osim tjeskobi i patnji, i ako je pokoran višem zakonu te može potpuno pustiti ambiciju, tada njezina moć prestaje, a osoba odmah postaje slobodna od nje i briga koje iz nje proizlaze.“
Da, to je potpuno točno.
Što se više identificirate sa životom, to ćete snažnije osjećati strah i sve više imati osjećaj da vaše postojanje ovisi o vanjskim okolnostima. Što ste više identificirani s onim što je izvan vas, to ćete više patiti zbog straha od gubitka.
Ako je vaš centar gravitacije potpuno izvan vas, recimo u novcu ili imetku itd., to ste više vezani za vanjske okolnosti i time ste više mašina, pogonjena vanjskim okolnostima i ovisna o njima. Na primjer, ako sva vaša sreća ovisi o jednoj osobi, tada zasigurno postajete funkcija te osobe, što sigurno ne može biti ispravno. Ne vidim kako bi se ideja Pamćenja Sebe ikada mogla razumjeti ako je nečiji život funkcija neke druge osobe. Slično tome, kako jedna osoba kaže: „Čovjek može biti u vlasti osobe prema kojoj ima negativan stav.“ To je točno – samo, to morate uočiti sami. Čovjek doista može biti potpuno u vlasti osobe koju mrzi. No je li to Pamćenje Sebe? Ne, to znači biti potpuno u vlasti svijeta, potpuno na „Zemlji“ i od „Zemlje“, potpuno pod vlašću čula, onoga što čovjek opaža izvana. Ponavljam da Pamćenje Sebe nema nikakve veze s tim. Osjećaj koji proizlazi iz mržnje može vam se činiti kao vrlo snažan osjećaj „ja“, ali taj osjećaj niste vi. Naprotiv, to je „ja“ koje uživa u mržnji i okrutnosti, čijoj ste dominaciji podlegli i kojem ste posvetili svoje postojanje.
Jedna osoba citirala je nešto što je rečeno u jednoj od prethodnih bilješki o unutarnjoj slobodi. Odlomak je glasio: „Priroda slobode potpuno je nepoznata onima koji nemaju savjest, jer drže da je sloboda raditi upravo ono što im se sviđa.“ To je sasvim točno, a dodao bih još samo to da, ako je riječ o Stvarnoj Savjesti, ona vas ne muči, nego ste je svjesni na neki blagi način, a ako je riječ o Stečenoj Savjesti, ona vas muči.
Stvarna Savjest nikada nije nasilna, no njezino je djelovanje toliko blago da je većina nas ne može čuti. Moramo zaustaviti metež života u sebi i početi je slušati – jer ona je daleko mudrija od nas.
Evo jednog dobrog odgovora koji je vrlo praktičan. Postoji stara Stoička izreka da smo svi u životu privezani kao pas za kola i da moramo prihvatiti stvari – tj. ne dopustiti da nas kola vuku, nego trčati uz njih. Citiram iz odgovora :
„Sjećam se da sam, u ranim danima kada sam tek ušao u Rad, čuo da je rečeno da se Čovjekov položaj može usporediti s položajem psa privezanog za kola koja ga vuku za sobom, jer se pas opirao lancu koji ga je vodio. Da se pas nije opirao povlačenju lanca nego trčao uz kola, imao bi puno veću slobodu kretanja. Tako sam razumio prvi korak ka unutarnjoj slobodi – vidjeti svoju stvarnu poziciju u odnosu na istinu o sebi i zakone pod kojima se nalazimo.“
Da, ali potrebno je malo više uvida. Ako se uvijek protivimo svemu i uvijek očekujemo ono što ne nalazimo, snažno ćemo se identificirati sa životom i biti jako povrijeđeni njime – bit ćemo nošeni životom, zamjerajući svemu. Zato Rad kaže da je jedna od prvih stvari koje moramo učiniti ta da postanemo pasivni prema životu – što je vrlo teško razumjeti jer mislimo da možemo činiti, i uvijek mislimo da bi stvari trebale biti drugačije nego što jesu. Prakticirati da se neko kratko vrijeme svakog dana ničemu ne protivimo vrlo je dobra vježba i uči nas puno toga o nama samima i ne-Radnim „ja“. Biti pasivniji prema životu znači biti pasivniji prema Ličnosti.
Jedna osoba upitala je: „Postoji li određeni stupanj unutarnje slobode u usmjerenoj pažnji?“ Da, slobodniji ste jednostavno zato što se nalazite u svjesnijim dijelovima centara koji su pod manjim brojem zakona. Različiti dijelovi centara nalaze se pod različitim zakonima.
Na kraju jednog odgovora naveden je citat Francisa Thompsona:
„Jedino (si) potpuno blagoslovljen kada osjetiš
kako te Bog poziva da Mu dođeš
Slobodan
kad te Njegova krila obuhvate“
Da, ako zamijenite Boga Radom i shvatite što doista znači biti pozvan pod okrilje Rada. Problem je u tome što se prepuštamo svim mogućim vrstama emocija i ne povezujemo ih s Radom ni na trenutak ili mislimo da one nemaju važnost u Radu. Svi se morate sjetiti da je potrebno mnogo vremena da Rad prodre čak i do nekoliko „ja“ u nama, i da većina „ja“ unutar nas još nikada nije ni čula za Rad. Moramo „sve pogane“ podučavati Radu, kako kažu Evanđelja.
Nekoliko ljudi reklo je da raditi ono što se čovjeku sviđa znači raditi ono što njegovom „ja“ odgovara. Na primjer, jedna osoba kaže:
„Na ovoj razini ‘raditi ono što nam se sviđa’ znači slijediti impuls onog ‘ja’ u kojem se trenutno nalazimo. Međutim, to nije sloboda, jer će nas druga sila u životu vjerojatno spriječiti da taj impuls slijedimo jako dugo, pa čak ako je život na kratko i blag prema nama, uskoro ćemo biti u drugom ‘ja’ koje želi nešto sasvim drugačije. Stoga je na ovoj razini ‘raditi ono što nam se sviđa’ zapravo besmisleno jer ne postoji nepromjenjivo ‘ja’ kojem se nešto sviđa.“
Ovo je dobar odgovor. Svako „ja“ ima svoju volju i svako „ja“ ima svoju moć nad nama u određenom trenutku, i tu nastaje paradoks. Jedno „ja“ može učiniti nešto što mu se sviđa, a onda se pojavi drugo „ja“ koje ne voli ono što je prvo „ja“ učinilo. Sve te različite volje stvaraju međusobno suprotstavljene linije i smjerove, a budući da imamo vrlo snažne odbojnike, to uopće ne primjećujemo i osjećamo se sasvim mirno. To je vrlo opasno stanje: kada ne vidimo proturječja u sebi i ne osjećamo određenu svakodnevnu bol ili „vatru“, kako to Rad naziva.
Citiram iz drugog odgovora:
„Pod ‘biti slobodniji’ razumijem djelomičnu slobodu od mehaničnosti, od moći koju ljudi i događaji imaju nada mnom: od Unutarnjeg Uvažavanja, vođenja računa, od beskorisnih samookrivljavanja i mnoštva drugih pogrešnih psihičkih funkcija. Slobodu od Stava kao takvog, od Navike kao takve. Unutarnja sloboda nije ‘raditi ono što ti se sviđa ovakav kakav sada jesi’. To znači ropstvo impulsima, volji trenutka. Ideja koju imam o Unutarnjoj Slobodi je da se ona ne postiže popuštanjem volji trenutka, već spremnošću da nas vodi Volja rođena percepcijom Istine. Kako se percepcija produbljuje, Volja raste i Unutarnja Sloboda se sve dublje osjeća.“
Da, ovo je sasvim točno. Ako se počnemo pokoravati idejama Rada tako što ćemo uočiti njihovu istinitost i u konačnici shvatiti koliko dobra u njima leži, tada postajemo slobodniji od trenutnih volja različitih „ja“ koja rade što im se sviđa. To znači dublje unutarnje kretanje prema sebi, a ono se postiže jedino kroz samopromatranje koje nas udaljava od vanjskog, lažnog predstavljanja. Samopromatranje povećava Svijest, a povećana Svijest znači širu perspektivu, šire shvaćanje stvari – cjelovitiji pogled.
Netko od vas citirao je nešto što je gospodin Ouspensky jednom rekao:
„Možete raditi što vam se sviđa, sve dok pamtite sebe.“
To je sasvim točno, samo – jeste li to pokušali? Ako vam je pamćenje sebe važnije od svega ostalog, tada zaista možete činiti što vam se sviđa, ali ne možete očekivati da će se to dogoditi u trenu. Možda ćete tek nakon mnogo godina Rada donekle shvatiti što to znači u praksi, a čak i tada ćete biti tek na početku razumijevanja zašto je to rečeno. Nećete biti sposobni raditi baš ono što vam se sviđa ako ste u trećem Stanju Svijesti. Raditi samo ono što vam se sviđa je mehanično: biti u stanju Pamćenja Sebe je svjesno.
Prijevod: Radna Grupa
