Jasno, odmah na početku, morate znati da ovdje ne dajem vježbe do kraja. Naučen sam iskustvom da svatko želi biti „sam svoj majstor“ dok se ne dese neželjene posljedice ili krize, a onda traži krivicu drugdje zaboravljajući da je on sam nešto uzeo, samovoljno, i to radio bez odgovarajućeg temelja i mentora. Svatko od nas je odgovoran za sebe, i to iako često ponavljamo, ne znamo što to znači. Uzeti nešto samovoljno predstavlja egoističan čin bez uvida u posljedice i mogućnosti koje se mogu desiti tim činom. Time, lično sam prekinuo javno pisati prakse koje mogu izazvati slabije ili jače krize. Ali čak i u ovakvom tekstu, koji razumiju oni koji su dobli praksu, većina vas može naći dovoljno informacija za ono što se u njima dešava, ono što su možda sami radili ili shvatili. Igrati se sa dubljim praksama nije preporučljivo bez jakog temelja ili nekoga tko vam postepeno zna pojasniti kako se ulazi u njih i kako se izlazi iz kriza koje one mogu da izazovu. Duhovnost nije divan put kako vas uvjeravaju, on je put pun zamki i prepreka koje, ako se na vrijeme ne uvide, vode čovjeka u suprotnom pravcu od onog ka kojem on zamišljeno korača. Uvijek je sjetite jedne stvari:
VI STE ODGOVORNI ZA SEBE.
Ako ne znate što to znači, proučite to, potražite šta to znači.
Pronaći suprotno uvjerenje na prethodno uvjerenje nije nešto što je teško. Svako uvjerenje ili vjerovanje koje imamo u sebi sadrži suprotno uvjerenje ili vjerovanje, takav je zakon ove razine. Sve je polarno ili dualno osim prirode Bića. Svako uvjerenje ima svoju suprotnost i cilj pronalaska suprotnosti nije „još jedno uvjerenje“ već u skladu sa prethodnim praksama shvatiti da nijedno uvjerenje, koliko god se činilo istinitim, nije istinito ili stvarno. Ono što je istinito ili stvarno nema drugu krajnost, ono nema niti jednu krajnost. Ono je PRIJE bilo kojeg uvjerenja i upravo ono je to što je iza uvjerenja i vjerovanja i, možemo tako reći, istražuje uvjerenja i vjerovanja.
Cilj je zapisati oba uvjerenja koja nađete. I to je samo dio prakse. Drugi cilj je naučiti da u trenutku susreta sa nekim uvjerenjem ZNATE da ono ima suprotno uvjerenje i time samo uvjerenje ne može biti istinito ili stvarno. Niti jedno od njih nije stvarno i nije istinito. Sama praksa traži još nešto, što sam pisao u prethodnim tekstovima, a to je svjesno prisustvo koje vidi i zna da nijedno uvjerenje nije istinito ili stvarno. Ako praksu radite ne sjećajući se ovog, ne shvaćajući njen temelj, to je znak da je radite nesvjesno i da je radite iz ličnosti a to nije Rad na sebi. Takav Rad ne vodi transformaciji. Time svjesnost, prisutnost, odvajanje je TEMELJ iz kojeg možete raditi sa uvjerenjima i vjerovanjima. Ne ulazim u to što većina radi iz ličnosti, to nije moja stvar, ali za vas koji znate temelj jako je bitno da ovo ne zaboravljate.
Uvjerenja i vjerovanja, kao i misli i emocije, itd., prekrivaju svjesnu prisutnost kao veo preko očiju.
Znak da radite iz ličnosti jeste da želite što prije da se riješite nekog uvjerenja ili vjerovanja ili da ga zamijenite sa nekim učinkovitijim, potrebnijim, ili kako možete pomisliti „boljim“.
Ovdje nije cilj promijeniti svoj izraz, manifestaciju, biti učinkovitiji u životu, samopomoć i slično. Ovdje je cilj probuditi se iz sna ili probuditi se u snu. Našem ličnom snu. Slijedeći korak u tome je ostati prisutan, budan u svom životu (budan u snu). Jer samo kroz tu budnost, prisustvo istinski MI živimo. Uvjerenja i vjerovanja su premaz preko stvarnosti, veo preko „očiju“ ili svijesti, magla u kojem se Psihičko ili Duhovno Srce nalazi i baulja u nadi da će proživjeti dobar život. Ličnost je ono što štiti nezrelu Svijest i Srce. I time ona nije pogrešna. Ali kada čovjek dođe u kontakt sa Sviješću i Psihičkim tada ličnost postaje prepreka jer ga drži u kandžama sna i iluzije o sebi, drugima i svijetu.
Kada znate uvjerenja koja imate i živo ste prisutni iza njih doživljavate malo buđenje iz sna uvjerenja ili vjerovanja. Ono što je Živo u vama ne treba uvjerenje niti vjerovanje. Ono je Živo, Život, Bivanje, Biće, Svijest i samo po sebi na traži uvjerenja ili vjerovanja da bi takvo bilo. Istina ne traži neistinu kako bi bila Istina. Sjetite se ovog. Istina ne traži san kako bi bila Budna. One je Budna jer je Istina.
Ono što traži vjerovanje i uvjerenje je lažna ličnost koja kroz njih održava sebe, izražava se, vjeruje i uvjerena je da zna istinu. Ali ličnost nije stvorena da zna Istinu. Ona je tu samo zato što nemamo kristalizirano biće, što za njega moramo raditi, ali također i zbog hrane koja ona pruža Biću kako bi Biće raslo i razvilo se. Time, to je razlog zašto ne smijete raditi iz ličnosti i zašto se takav rad ne smatra Radom.
Kada vidite uvjerenja koja imate i znate suprotna uvjerenja prosto ih istovremeno dovedite ispred sebe, postani svjesni oba uvjerenja i držite ih neko vrijeme. Držite ih dok ne osjetite i ne potvrdite da ona ne mogu biti istinita ili stvarna i onda ih, nakon nekog vremena, maknite i ostanite prisutni u situaciju gledajući u nju na svjestan, prisutan način znajući da je ta svjesnost i prisutnost sama istina koja percipira.
Ostati u tome što je moguće duže i opuštenije i primijetiti da je ta percepcija, svjesnost, osjećaj da postojite nešto najbliže Istini ili to je istina manifestacije, bivanja, postojanja. Doživite sada to što ste prije doživljavali kroz uvjerenje, vjerovanje, prosudbu, koncept, itd., čisto iz svijesti o sebi, i dopustite tome da bude kakvo želi da bude, bez da vi prosuđujete, izabirate stranu, koncept, uvjerenje, itd.
Ovdje nije stvar samo u radu sa uvjerenjem. Potraga za uvjerenjem i vjerovanjem je samo jedan od načina da dovedete ŽIVO u manifestiranu stvarnost. Da dovedete sebe tamo gdje prije niste bili, već je uvjerenje i vjerovanje imitiralo vas a vi s njima bili identificirani.
Kada otkrijete nesvjesna uvjerenja na djelu i njihova suprotna uvjerenja, primijetite ih, to je dio posla. Vidjeli ste ih. Znate za njih. Dovedite ih istovremeno ispred sebe – svjesnog sebe. Držite ih ispred sebe i budite svjesni, prisutni kako biste uvidjeli da oni ne mogu i nisu istina ili stvarnost. Tada ih prosto odbacite, izbacite ih iz svijesti, svjesnosti sebe i situacije, i pogledajte situaciju, sebe, svoj život, okolinu, druge, unutar sebe, čisto i svjesno bez zaštite uvjerenja. Kroz to učite novi oblik Odgovornosti Odnosa o kojem smo pričali u zadnjoj praksi.
Drugi dio prakse, prakse o Odgovornosti Odnosa, upravo dio je ovog što sam opisao. Sada možete prepoznati kako se taj dio Prakse provlači kroz ovaj opis. Jer to je dio u kojem drugi dio prakse ulazi u prvi. Prije niste imali znanje o Odgovornosti i Odnosima, sada kada su vam date te upute možete primijetiti šta to znači. Kako to izgleda kada ste nesvjesni a kako to izgleda kada ste svjesni. I tu se krije ključ Odgovornosti i načina rada sa njom koji mijenja život i posljedicu, tj. ono kako bi to „pošten duhovnjak“ nazvao, „karmu“. Upravo, način mijenja karme ili posljedice je drugačiji način prilasku uzroku. Između ostalog, svjestan način i Odgovornost ali to nije moguće kroz ličnost već kroz Živu Svjesnost, Bivanje. U Bivanju je uključena i Svjesnost i Psihičko Biće koje unosite na mjesto ličnosti, ili umjesto ličnosti, ili kako to Rad kaže obuhvaćate ličnost, sebe, život Svjesnošću i Istinskim Ja (Psihičkim Bićem). Bez toga ne možete promijeniti posljedicu ili karmu. Šta god da ste o tome pročitali prije sada možete vidjeti gdje je ključ. A on nije mehaničko ponavljanje mantre, mehaničko zazivanje boga i bogova jer sve je to projekcija i nesvjesno.
Ujedno, to je cilj vašeg života, ako nemate za cilj probuditi se iz sna ili iluzije o životu. Mnogi se toga boje, i to je u redu. U stvari, skoro svi se toga boje. Ali manje se plašite dovesti svjesno sebe u život. Time, bliža vam je Budnost u životu od Probuđenja. Jer ona još uvijek, barem tako mislite, uključuje vas. Da, ali ne isto vas, već Istinsko vas.
Biti Odgovoran, da ne ponavljam kao papagaj, nije u krivici i kazni. To je „biti poslušan“. Društvo je namjerno zamijenilo definicije zarad zadržavanja u iluziji, ropstvu, služničkom odnosu. Duhovnost i Religija to zdušno prihvaćaju jer na taj način imaju veliko stado koje crpe na sve moguće načine. Optužujući vas za grijeh, san, iluziju, ego, karmu i slično oni stvaraju poslušne robove na dublje nivou. Ali sada kada sam vam pojasnio što znači Odgovornost i kako se s njom radi, a koliko znam sve dosadašnje duhovne upute nemaju veze sa ovim što sam vam pojasnio, možete vidjeti šta je namjerni i nenamjerni cilj tih institucija. Ostaje vam još jedna stvar. Hoćete li se prepustiti tome, sada kada znate za tu manipulaciju i igru da budete poslušni rob, ili ćete se osvijestiti i odigrati svoju igru?
Drugi dio prakse može biti i nevezan za uvjerenja i vjerovanja. On se može raditi bilo gdje i bilo kada. I on mijenja percepciju.
Znati da vi ne možete biti odgovorni za bilo šta osim za sebe i svoju percepciju je početak Razumijevanja, početak Razbuđivanja.
Odgovorni ste za sebe a ne za situaciju, recimo, u kojoj se nalazite. Možda ste čak i vi izazvali tu situaciju, time to postaje događaj za vas, ali jeste li ju svjesno izazvali, iz svijesti o sebi? Ili je ona izazvana nesvjesno? Ako ste je nesvjesno izazvali sada je svjesno mijenjate. Prvo shvaćajući da ste bili u neznanju i nesvjesni, da ste mehanično reagirali, a onda primjenjujući drugi dio prakse. U Radu kažemo da čovjek ne može da Čini i da on u Rad dolazi kako bi između ostalog naučio da čini. Samo promatranje, odvajanje, svjesnost je Činjenje. Sada, sa praksom o Odgovornosti, činite dublji korak ka Činjenju. Sljedeći korak. Ono gdje vi možete Činiti jeste upravo tu gdje trebate biti svjesni, prisutni, odgovorni.
Recimo, kada ovu praksu unesete u odnos sa nekim upravo radite na odnosu, ne vezi ili zarobljenosti ili ovisnosti. Jasan cilj, recimo da osvijestite odnos sa roditeljima i partnerom, je linija vodilja. Osnovna praksa Rada plus rad sa uvjerenjima i vjerovanjima te Odgovornošću je upravo to što Činite kako biste promijenili posljedicu.
Probajte vidjeti gdje vas je vodio stari način reagiranja, stari način ovisničke povezanosti i probajte sada staviti ispravan cilj. Vidite dosadašnju posljedicu veze, nedostatka odnosa sa roditeljima, sa pretpostavljenima na poslu, ili ka onima kojima ste vi pretpostavljeni i unesite Ideje Rada i način koji sam vam dao. I sada kroz njega promijenite posljedicu. Promijenite karmičku posljedicu. Jer kada unesete te dijelove Rada i prakse, mijenjate trenutak iza, tj. posljedicu koja je prije bila sada mijenjate u onu koju ste unijeli kroz Odgovornost i praksu.
Čovjek nije svjestan, čovjek nije budan. Čak i duhovan i religiozan čovjek nije ni svjestan ni budan, jer u većinu slučajeva oni ne znaju što je to osim što o tome imaju vjerovanje i uvjerenje i mišljenje da to već jesu. To govori ličnost, dio koji su kod sebe idealizirali. Roditelji vam, u skladu sa primjerom, nisu budni ni svjesni. Za što to oni mogu biti odgovorni? Osim priče o „odgovornosti“ i podrazumijevanja da je „odgovornost u stvari poslušnost“ oni ne znaju što je to. A i da znaju ostali bi i dalje u svojim uvjerenjima i vjerovanjima. Želim da i to provjerite. Dajte im ispravno tumačenje, popričajte sa njima o tome. A onda prekinite. Pustite da vidite šta će se desiti. I uskoro ćete potvrditi da oni ne žele da to znaju i da se vraćaju starom sebi. Probajte popričati sa „prosječnim duhovnjakom ili vjernikom“ (on se uhvatio koncepta, uvjerenja i vjerovanja i zatvorio se za ono što ga može povrijediti, utjecati na njega, promijeniti ga te bira da tako živi a to nije ni budnost ni probuđenje) i vidjet ćete istu stvar. PROVJERITE, ne vjerujte mi. Time, jesu li oni odgovorni ljudi, svjesni ljudi, budni ljudi? Naravno, nisu. I time, možete li ih smatrati odgovornim za sebe i život? Jasno je da ne možete. Upravo, kroz to spoznajete da vaša reakcija na njih nije validna, nije ispravna jer podrazumijeva da su oni svjesni, odgovorni za sebe i druge i život i da svjesno i odgovorno rade to što rade. A nisu. Niste ni vi bili. Ali sada imate priliku da to postanete, imate mogućnost. Hoćete li, ovisi o tome hoćete li se vratiti nazad u san ili ćete upotrijebiti praksu da se razbudite. Zavisi od toga želite li postati Odgovorni za sebe, druge i svoj život.
Potrebna je i volja, ne samo znanje. Volja da primjenjujete to znanje koje vam je dato.
Danas sam vam dao primjer pitanja u odnosu na djecu. Ali ta ista pitanja, dobro malo izmijenjena, možete postaviti i sebi. I dati si odgovor. Kada postavite cilj kojem težite zarad svoje djece ili zarad sebe i svog života, upotrijebite praksu. Čak i ako razmislite o tome vidite da praksa nudi upravo postizanje tog cilja. Potrebna je i volja, ne samo znanje. Volja da primjenjujete to znanje koje vam je dato. Jer nećete ništa promijeniti ako nemate svijest, volju i srce. Svjesnost, odlučnost da se mijenjate i Psihičko Biće iza.
Kada radite praksu krenite od neke jednostavne stvari. Recimo, ograničite si vrijeme na sat vremena ili manje ako je potrebno. Uradite drugi dio prakse samo par minuta, pola sata sa jasno definiram ciljem koji želite da živite tih pet minuta ili pola sata ili sat vremena. Odredite polje djelovanja. Može biti bilo šta. Jer radite praksu, učite, učite da primijenite na manjim stvarima. Može biti na poslu, na kavi, sa nekim dok pričate ili slušate ga. Kasnije ću vam dati neke prakse za učenje razvijanja razumijevanja drugih, za sada je ovo sa Odgovornošću dovoljno jer se to sve dalje oslanja na to. Dok ste na ručku sa roditeljima, bivšim partnerom, igrate se sa djetetom. Pet minuta, deset minuta, ne puno. Lagano i opušteno primijenite drugi dio. Promijenite svjesno Odnos. Slušajte drugačije u skladu sa ciljem koji ste sebi dali, govorite drugačije, blaže, opuštenije, shvatite da ste bili nesvjesni i da su oni nesvjesni i promijenite ono što možete promijeniti a to je sebe, tj. svjesni odnos, praksu Odgovornosti. Dodirnite drugo čovjeka na taj način. Razgovarajte sa njim na taj novi način. Ili nešto drugo što trenutno odaberete za vježbanje prakse. I primijenite šta se posljedično mijenja. Želite li se vratiti nazad u staru posljedicu?
Ne zaboravite primijeniti i Odgovornost iznutra na vaše reakcije, ne samo na vanjsko i druge.
Praksa nije nešto što se vježba na krupnim stvarima a da se prije toga nije radili na manjim i manje važnim stvarima. Steknite iskustvo, steknite okus promjene, prakse. Praksa o osvještavanju uvjerenja i vjerovanja blokiraju bilo šta što je Živo. Zato je jako bitna. Praksa Odgovornosti daje vam novi način rada, življenja, kontakta, itd. Čak i dok slušate muziku koja je potvrđivala vaša stara uvjerenja i vjerovanja praksa Odgovornosti to mijenja. Nećete moći da je slušate kada ste u toj praksi. Jer vidite na što ona cilja, koliko god vam ona prije bila dobra, divna i poželjna. To je promjena Odgovornosti i Odnosa. To je rad na novom ja, ili istinskom ja.
Odgovornost je također kako ćete se odnositi ka tome, ka tome da imate način da se mijenjate. Hoćete li vratiti se u san ili nastaviti sa svjesnim životom. Mnogi se vrate u san. Jeste li i vi takvi? Ako jeste onda barem shvatite, koliko toliko sa odgovornošću, da ste vi to izabrali i prekinite da se žalite na život, sebe i druge. Jer čak i to umno shvaćanje će polako voditi ka promijeni.
Postavite si pitanja u vezi sebe, drugih, života, posla, odnosa, veze, prijatelja, partnera, itd. Postavite si cilj. A onda upotrijebite praksu, Rad. Čak i ako upotrebljavate samo ovo što sam do sada davao, zadnjih mjeseci, mijenjate sve to, mijenjate posljedicu, karmički izražaj. Ovo je Živo Učenje. I traži Živog Čovjeka. Imate priliku.
Uživajte u Praksi, jer to je i cilj Odgovornosti
Bhaerava