Pravila Igre

Kategorije
Svi članci

Ne postoje pravila igre tamo gdje ih čovjek traži. Ono što nam je dato kao “pravila igre” NISU pravila igre, jer su pravila koja su igrači smislili za one koji nikad neće ući u igru na nivou gdje se ona igra.
Iako će ova tema biti dio Modula koji se pišu, kao i određena pojašnjenja te vježbe u skladu sa temom modula, odlučih i kao reklamu za module i čisto radi igre da napišem koju o tome.

Prvo, sve što smo znali o životu, načinu življenja, ili igri, NIJE TOČNO.

ovo je jako bitna stavka. Da naglasim, JAKO BITNA stavka. Mi o igri NE ZNAMO ništa. Mi smo, kao čovjek, kao pojedinac rođen u svijetu ropstva, samo pijun u igri moćnika, ili točnije pravih igrača. Nebitno je sviđa li nam se to ili ne. Nije bitno kakva uvjerenja i mišljenja o tome imamo. To ne vrijedi “pet para”.

Drugo, sve što o “pravilima igre” znamo kreirano je za one koji su igrani.

Ne one koji igraju. Pravila igre, ili života, stvorena su za one koje igrači igraju ili žive. To traži dubok uvid u prirodu života i čovječanstva. Ovom ne možete vjerovati, jer svako vjerovanje je pogrešno i ono znači da MI NE ZNAMO ono u što vjerujemo. Na svim nivoima postojanja mi smo igrani, ali to ne znači da ne možemo igrati na određenom nivou, ali ne sa tog nivoa. I to je osnova igre. Igru ne možete igrati na nivou na kojem se nalazite jer ste na tom nivou igrani, ne igrač. Ovo je teško za shvaćanje jer u nama postoji ugrađen mehanizam koji se brine o tome da ovo ne uvidimo. Uvidjeti tu činjenicu prvi je znak prestanka igre koju nikad nismo ni igrali, već su nas igrali.

Treće, cilj igre nije pobjeda već moć.

I tu mnogi imaju problem. Problem je očigledan i dobro kreiran upravo s tim ciljem da oni koji imaju inteligenciju, koji su malo pametniji, narodski rečeno, i u koje je ugrađen “sigurnosni mehanizam”, a to je “lažna savjest”, ostanu igrani i ne preuzmu korake da napuste igru za koju su prevarom potpisali ugovor. Ugovor potpisan u snu mora da se igra u snu, sve dok ste u snu. Ali on ne važi za one koji su razbuđeni ili budni – ne miješajte to dvoje. Raskinuti ugovor ne možete, bez obzira što se ne sjećate kada ste ga potpisali, jer ste u snu. Sve dok ste u snu, nevidljivi ugovor koji ste potpisali nosi vaše ime i otisak vaše osobnosti. Vaša osobnost, navike, pravila i zakoni, uvjerenja, koncepti, ideje, lažna savjest, karakteristike i mehanizmi su upravo ugovor koji ste potpisali i, naizgled, “igrate” po pravilu tog ugovora. Ali to nije “igra” to je upravo glumac koji nije svjestan sebe i koji misli da je on glumac te je dužan da igra u skladu sa ubačenim programom igre, tj. on je igrani. Predstava je igra. Mi nismo čak ni bitna uloga u toj igri, time mi ni ne igramo, nama se igra.

Četvrto, čovjeku je dat dojam i program da on igra.

Dati su mu načini, data mu je emotivna uvjetovanost, različiti programi, kao i osobnost kakvu ima. Sve dok on misli da je to on, on ne može da igra, već je igrani. Stvarni igrači, nemaju taj dojam. Oni znaju da pravila koja važe za nas ne važe za njih. Ako mi ne vjerujete pogledajte politiku, korporacije, različite grupacije na nivou svijeta. Igraju li oni po pravilima koja su vama data?

Peto, onaj koji zna tko je on dobiva mogućnost da postane igrač.

Time on više nije dužan da se zadržava na nivou na kojem su zadržani ostali, na nivou igre koju je igrao prije toga. Ovo je važno da se razumije. No, i za ovaj nivo osiguran je “sigurnosni ventil” koji će većinu spriječiti da preuzmu ulogu koju mogu preuzeti, ili da zaigraju igru. Taj “sigurnosni ventil” je skoro svaki aspekt više duhovnosti, tj. pravila i zakoni kojima duhovnost robuje jer i ona je stvorena upravo da čovjeka zadrži na mjestu na kojem se nalazi. Zato oni koji su Ostvareni negiraju duhovnost, a to ste, vjerujem, često puta čuli. Oni duhovnost ne smatraju bitnom niti vrijednom i smatraju je dijelom sna, kao što ona i religija jesu. Dio sna. Zanemarimo za sada što su izvorni spisi pisani za one koji su Budni, ne za one u Snu, i to je sada dio “sigurnosne mjere” koja se obilato i manipulativno koristi protiv duhovnog čovjeka kao i onog koji je postao ili je blizu Budnosti. To što je netko blizu Budnosti ili jeste Budan ne znači da je slobodan. Sloboda je iznad toga.

Šesto, to što je netko Budan ne znači da će igrati igru, niti da je može igrati.

Ovo je malo čudno, nakon svega ovog što sam napisao. Budan čovjek još uvijek ima priljepak na sebi. To je njegova nezrela, nedovršena, neusavršena osobnost. Ako s njom nije radio, ako je nije prepravio ili izgradio novu “masku” (personalnost), tada mu je igra uskraćena. Jer nema alat za igru. Mnogima koji su Budni ovo nije bitno, to je još jedna od stvari koju Igrači znaju, time nisu previše zabrinuti s tim što je netko budan. No, on već zna da je sva njegova osobnost samo maska, ali najčešće nema snage niti želje da stvori novu. On ne želi više da igra igru. No on je još uvijek tu, time igra nije završena. Može da čeka kraj njegove osobne igre ili da ponovo zaigra. To je rijetko. Većina čeka kraj osobne igre i zbog toga ne učestvuju u Igri koja se odvija na ovoj planeti. Nemaju ni cilj, ni želje dalje da igraju. Muka im je od igre koju su provalili. Mnogi nisu stvorili ono što je potrebno za nastavak igre i time ne mogu da je igraju. Oni su isključeni iz igre i u ovoj predstavi ili Igri odigravaju neke druge uloge. Postavlja se pitanje koliko su svjesni ili žele biti svjesni da se njima i dalje igra? Zato je većina koja je Budna u pasivnom stanju, ne Aktivnom Stanju Budnosti. Jasno, vjerujem da ne znate razliku između ovog jer vam je nitko, ili skoro nitko, nije pojasnio. Neću ni ja u ovom tekstu.

Sedmo, da biste igrali igru trebate avatara (novi čovjek, novo ja).

Uh, na ovom sam se i ja nasmijao. Htio sam napisati da vam treba nova osobnost, novi čovjek. Ali mi je bilo zabavnije da se poigram sa ovim terminom. Budni znaju na što mislim. Ovaj termin koji sam upotrijebio mnoge čitatelje će momentalno otjerati. Odlično. Oni nisu predodređeni da budu igrači. Oni su igrani. Svaka reakcija koju imaju upravo dokazuje ovo što sam rekao. (Stvaranjem novog sajta nisam rekao da neću provocirati.)
Avatar, u ovom smislu, kao i u svakom duhovnom smislu, je Božanska razina inkarnirana u tijelu i osobnosti. Time sve je rečeno. Da biste igrali igru trebate Avatara. Svi gejmeri to znaju. Ne možeš igrati igru bez Avatara.
U smislu ovog teksta, avatara već imate, ali je jako loš. To je vaše tijelo i vaša osobnost zajedno sa svim njenim gorivom, tj. emocijama. Taj avatar nije za ovu vrstu igre, jer on je stvoren da “kopate rudu u rudniku”, tj. da budete životni rudar, šljaker (još jedna riječ provokacije). Avatar mora da ima karakteristike koje se oslanjaju na ono što se zove Božanski Život, tj. morate znati što ste u svojoj Prirodi. Ali znati nije isto kao i stvoriti novog avatara ili novog čovjeka. Morate znati, imati želje, volje, ali i uložiti napor da biste stvorili novog avatara, novog čovjeka. On se mora oslanjati na vašu Prirodu, baš kao što se osobnost oslanja na našu sadašnju prirodu koja je San.

Ovo je dovoljno za ovaj tekst i da vam zagolica um. Jasno, da je igra tako laka svi bi bili igrači ili glumci. Problem koji susrećemo u ovom trenutku jeste osnovni problem svakog od nas, svakog čovjeka. Taj problem je jednostavno definirati. SVE JE PROBLEM. Ili, ako već hoćete da zaigrate, SVE JE MOGUĆNOST, IZAZOV. Jasno, da bi mogli promijeniti ovo uvjerenje da je sve problem moramo prestati vjerovati da smo mi ta osoba za koju nas cijeli svijet uvjerava da jesmo. Izazov ili Mogućnost, kao novi način uvjerenja, pripada samo onima koji su shvatili da oni nisu ta osoba ni ovo tijelo, te da su ovo tijelo i osoba samo avatar kao tijelo i program kao osoba.
Ali to mi sada nije bitno, to je za Module.

Nitko vas nikad nije pobijedio zato što je on bio bolji od vas, već zato što ste vi sami sebe pobijedili u njegovu korist.

Ono što je trenutno bitno, za ovaj tekst, jesu prepreke. Prepreka je mnoštvo, a zajednički naziv za to mnoštvo je Legija. Sve dok u nama nema Jednog Ja, jako teško da ćemo uspjeti preći na novi nivo Igre i postati Igrač, jer nismo stvoreni za to. Mnoštvo u nama je stvoreno da robujemo. Time, osnovna prepreka je u nama. Naša osobnost, naša vjerovanja, uvjerenja, koncepti, ideje, vezanosti, identifikacije, emocije, itd. Neprijatelj nije izvan nas, on je u nama i nosi naše ime. Nitko vas nikad nije pobijedio zato što je on bio bolji od vas, već zato što ste vi sami sebe pobijedili u njegovu korist. Znam, radio sam mnogo introspekcija svog života.
Za ovaj nivo ima mnogo potrebnih koraka. I sada ih preskačem, jer bih morao da vas uvodim korak po korak. A to je velik vremenski period. Modul ide korak po korak zajedno sa vježbama koje se nalaze u njemu. Da bi ste mogli dalje morate proći te vježbe, naučiti te korake, probati ih u životu jer kroz njih ćete se uvjeriti u točnost onog što pišem u njima, ali i ovdje.
Jedna od jačih prepreka jeste:

Prvo, krivica i pogrešnost. Drugim riječima, lažna savjest.

Neka digne ruku onaj koji nema ovu prepreku! Ok, svi je imate. Idemo dalje.
Krivica i pogrešnost su emotivna uvjetovanost, ili negativne emocije s kojima se ne rađate, već ih stječete u životu imitacijom drugih. Kasnije vjerujete da je to vaša snaga i moć i često ih koristite kako biste pokazali svoju snagu i moć i time sve se dublje zakopavate u močvari života. Sve negativne emocije su način uvjetovanja i način da nas se drži u močvari. A znate kakva je močvara? Ustajala, puna očaja, bola, patnje, ljutnje s kojom ne možete ništa osim da se ljutite i mislite da nešto s tim možete napraviti, kajanja, krivice, osjećaja pogrešnosti, itd. Imate to u sebi? Odlično, to je močvara u kojoj se nalazite i koja je u vama i koja ste vi. Želite van, ali vas svijet kontrolira putem krivice, pogrešnosti, raznih drugih uvjetovanja – “tko si ti da tako razmišljaš”; “šta ti misliš da ti možeš da igraš igru”; “pogni glavu i šuti”; “trpi i čekaj svoju plaćicu”; “ne čačkaj mečku” (usput, mečka je jako zanimljiva kada se pročačka); “nisi ti tu da razmišljaš”; “slijedi pravila i budi zahvalan za to što imaš”; itd.
Poznato?

Da bismo razbili krivicu i pogrešnost u sebi moramo imati veoma objektivnu svijest ili moramo imati nekog tko zna o čemu se radi i tko je spreman da zaigra tu igru sa nama. No, i tu postoje prepreke. Obezvrijedili smo te ljude, a one koji nisu sposobni da nas vode, stavili smo na pijedestal. Krivica i pogrešnost, da idem odmah u glavu jer se “zmija tuče u glavu”, NE POSTOJE. Ovim sam započeo jako zanimljivu igru za koju mi je potrebno vrijeme kako bih vam je predočio, a to u ovom tekstu nemam. Vrijeme je valuta igre. U pravu su, “vrijeme je novac”. A poznato je da mi, igrani, trošimo vrijeme na što? Na “hljeba i igara, gospodari”. Najmanje vremena trošimo na rad na sebi. Ali ga bezuvjetno trošimo na reakcije, potvrđivanje svog sna, ponavljanje gradiva, brbljanje, tzv. razmišljanje koje se stalno vrti u krug jer nas nitko nije naučio kako da razmišljamo, na emocije koje cijelo vrijeme buše jednu rupu i još misle da je rade jako bitan posao, itd.
Ne mogu vam ukratko predočiti zašto ne postoji krivica i pogrešnost, osim da kažem da je to ugrađeni program u vama, u svima, putem kojih nas se kontrolira i drži na mjestu.
U odnosu na šta imate krivicu? Jeste li znali, to u odnosu na šta imate krivicu, odigrati drugačije, tu situaciju, događaj? Pošto niste, zašto osjećate krivicu? Jer su vam rekli da ste odgovorni? Šta je odgovornost, molim definiciju? Nema je, je li tako? Imate definiciju samo u odnosu na ono što je netko rekao da je potrebno da se odradi na određeni način i vi to niste odradili te ste time vi odgovorni, jesam u pravu? I time vi zbog toga imate krivicu? Jer krivica je potrebna kako bi sami sebe kaznili, je li tako? I krivica i pogrešnost i odgovornost postoje samo u odnosu na šta? Pošto postoje samo u odnosu na ono što je netko (država, šef, roditelji, autoriteti) rekao da je bitno i da morate odraditi, ili su vam rekli da je to “ljudski”, “čovječno” (ono, Srbijanski: “budi BRE čovek” – iako nemaju pojma šta je to i na to vas obično pozivaju manipulatori koji i nisu “čovek”) možete li vi imati krivicu ili pogrešnost ili odgovornost? Pošto ste naučeni tako kako ste naučeni, bez izbora (a nešto se nismo ni borili protiv toga), možemo li MI ONDA biti krivi, odgovorni i pogrešni? Ili su krivi, odgovorni i pogrešni ONI KOJI SU NAS TAKO UČILI?
Vratite se u djetinjstvo. Jeste li vi izabrali roditelje, autoritete, njihove osobnosti kakve god da su? Jeste li vi izabrali da učite ili ste prosto podučavani, i to jako često protiv svoje volje upravo uz pomoć mehanizama uvjetovanja koji su krivica i pogrešnost te kazna ako se pobunite? Jeste li još uvijek sigurni da ste vi krivi i pogrešni?
Dobro, dajete mi matricu po kojoj je napravljena ispravnost? Molim vas potrudite se, vaše dupe je u pitanju. Postoji li matrica ispravnosti? Ako nađete neku odmah potražite suprotnu jer čim postoji jedna postoji i druga kao suprotnost i ravnoteža, takav je zakon.
NEMA JE.
NE POSTOJI.
Ona je imaginarna, lažna, mijenja se kako se vrijeme mijenja. Ako je kišovito jedna matrica, onda je snijeg druga, itd. Ako je vaša mama jedna matrica, onda je tata druga. Slobodno me ispravite ako griješim, ali provjerite prije no što to učinite. Ja jesam. Znam tu igru. Znam sva njena uvjetovanja, jer sam radio sa njima, dugo sam ih proučavao.
Matrica ispravnosti ne postoji, ona je iluzija. Ona se stvara po potrebi. Sjetite se kako su uvijek “druga djeca uzorna i dobra svojim roditeljima”, a vi niste. Isto su to govorili i toj djeci u odnosu na vas. Vjerujete mi. Provjerio sam. Još uvijek mislite da su krivica i pogrešnost stvarni? Ne, to su manipulativni i uvjetovani programi vrhunskih igrača ugrađeni u igrane.
Savjest nije ni krivica, ni pogrešnost, ni moral, itd. Savjest je savjest i ona je ista za sve. Ako netko nema takvu savjest kao vi onda je nema uopće.

Savjest dolazi sa više razine i ona je uvijek ista za sve, na svim kontinentima, za sve rase, sve ljude. Ona nije promjenjiva. Sve ostalo jeste, time NIJE STVARNO.

Drugi, recimo, problem je vezanost. Sve vrste vezanosti. Treći je emotivna uvjetovanost svih drugih vrsta koje ovdje nisam spomenuo, itd.
Jedna od čestih igri u ovom svijetu sna jeste dužnost. Mi smo programirani da budemo dužni. Ne samo bankama i državi, već svojoj porodici, prijateljima, bračnom partneru, itd. I upravo, krivica i pogrešnost se obilato koriste za to uvjetovanje i manipulaciju.
NITKO VAM NE ŽELI DOBRO. NITKO.
Ako to još niste shvatili ONDA duboko spavate. Probudite se. Prvo, definirano dobro ne postoji izvan savjesti. A ono što je savjesno je Istinsko Dobro. Obično vas sa tim ne uvjetuju jer čim vas žele uvjetovati to nije djelovanje savjesti već manipulatora. Svako “dobro” je samo “dobro” za onog koji vas uvjetuje tim “dobrom”. Pogledajte malo bolje. U stvari, pogledajte u sebe. Svaki put kada ste to nekom nabacivali na nos u stvari to “dobro” je bilo samo za vaše dobro. Jasno, nisu vam rekli da ste sebični, već je taj netko drugi, koji vas nije želio poslušati, sebičan. Zanimljivo. To je isto kao i duhovni egoizam i ego. Uvijek ga drugi imaju, ne mi. Samo još jedan vid manipulacije i uvjetovanosti.
Rekao sam vam da je sve problem. I da ste vi, kao osoba, srž problema. Nisam li?
Dobro, postoji, ali ne na ovom nivou. Dobro je iznad zakona i pravila igre. Dobro je, također, i otrežnjenje. Otrijezniti se od sebe, osobnosti. To je Dobro. Da to imamo svi bi bili slobodni od nas, nas kao osobnosti. Ali ga nemamo. Dobro oslobađa druge od nas. Koga ste oslobodili da bude to što on želi, da živi kako on želi? Kako onda očekujete da zakon karme bude divan prema vama? Krenite odmah. Oslobodite druge od sebe. Tada, zahtijevajte slobodu za sebe, jer tek tada imate pravo na nju. Što više druge oslobađate od sebe, to više imate svoje slobode, jer zarobljenost je i kada vi druge držite, a ne samo kada vas oni drže. Sjetite se, sve ima svoja dva kraja, baš kao i batina.
Ovim dođoh do još jedne stavke koja je bitna u oslobađanju krivice i pogrešnosti. A ona je smatrate li vi nekog krivim i pogrešnim?
Da, znam da je teško priznati, znam da je teško to sebi priznati. Držite li vi nekog u dužničkom ropstvu? Bilo koga na bilo koji način?
Da, vaš bračni drug, vaše dijete, sve ih držite u dužničkom ropstvu. Vidite dubinu igre? Vidite li koliko smo duboko indoktrinirani?

NITKO VAM NE ŽELI DOBRO. NITKO.
Ako to još niste shvatili ONDA duboko spavate.
Probudite se.

Zato kažemo da Sloboda nije jeftina. Veoma je skupa. I svaki milimetar Slobode je skup, ali vrijedi svake pare.
Evo recimo, ja nemam prijatelje. Nema ih jer ne igram igru po pravilima svijeta sna. Imam par ljudi oko sebe koji misle da su mi prijatelji, ali ja njima nisam prijatelj (oni to znaju, rečeno im je). To ne znači da im neću pomoći ako mogu, biti tu ako im trebam i slično. Ali to je prirodna posljedica ako nešto razumijem, ali im nisam prijatelj. Trebalo im je vremena da to shvate. Znaju da sam tu ako zatrebam, znaju da povremeno možemo popiti kavu u gradu i to je to. Nemam nikakve dužnosti prema njima. Niti oni prema meni. Imam voljenje da im pomognem ako mogu, ali ne i dužnost, imam i voljnost (voljenje-voljnost). Ali znam biti i jako neugodan prema njima ako žele “rame za plakanje”, “druženje sanjara istog sna” i slično. Ja znam šta su oni. Znam njihovu prirodu iako je oni ne znaju. I ja igram sa tom Prirodom, ne tim tijelima kao avatarem Prirode u njima. Zato im ne mogu biti prijatelj. A to što je u njima i u meni je, time ni tome ne mogu biti prijatelj. Rekao bih to i na drugi način ali to malo ljudi razumije, zato i ne govorim.

NITKO I NIŠTA vam NIJE DUŽNO. Niti ste vi IKOME ili NEKOME bilo šta dužni.

Ako proučite ovo što sam opisao, provjerite kroz sjećanje na svoj život, vidjet ćete isto. Garantiram!!!

No, krivice i pogrešnosti nije se lako riješiti. Morate se suočiti sa njima. A to je baš mučno. Ako od tog suočavanja ne povraćate onda se niste suočili sa tim. To znači da morate ostati u krivici i biti svjesni. Pustiti je da bjesni u vama. Krivica i pogrešnost su Globalni Identiteti. Tj. Identiteti koje svi ljudi imaju. Nisu subjektivni ili individualni identiteti.

Kad sam radio sa Jed Mckennom, iako još zvanično radim, ovo je bio jedan od zadataka. Morao sam da isprovociram krivicu u sebi i da je održavam sve dok ona ne pukne ili ja ne puknem. Ali nemoguće je da vi puknete od toga, osim ako niste psihički labilna osoba. Tada to ne dirajte. Ima i drugih načina rada sa tim.
Isprovocirati krivicu, ući u nju, biti u njoj satima i održavati je sve dok svijest ne sazrije u odnosu na nju. Sve dok svijest ne vidi apsurd toga. Dok ne razumije. A kada razumije više joj nitko neće moći nabiti krivicu i pogrešnost na nos. Jer ona razumije. Ali isto tako, kada se radi sa krivicom mora se raditi i sa ispravnošću, jer u sebi imamo i iluziju ispravnosti. Nije cilj samo suočiti se sa jednom krajnošću, već moramo se suočiti sa obje krajnosti. Globalni Identitet je krivica/ispravnost. To je kompletan identitet jer to dvoje su njegova dva kraja.
Ono što sam u tom radu sa njim vidio, a ticalo se Globalnih Identiteta, jeste da su svi oni povezani. Ima ih nekoliko. Samo nekoliko. Obično se radi sa 4 i li 5 Globalnih Identiteta. I rad sa njima služi oslobađanju svijesti ali i njenom sazrijevanju, tj. sazrijevanju Budnosti u vama. Jer da biste igrali igru, bili igrač, morate se probuditi u snu. Biti budan u snu. I vidjeti da sve ovo nema nikakve veze sa vama kao onim koji je budan u snu. A tada morate naučiti kako igrati dalje. Ili se povući. Rad sa identitetima je jako bitan za nastavak igre.
Odmah da kažem, NE SAVJETUJEM VAM da ovo osvještavanje Globalnih Identiteta radite sami bez vodstva. Ako radite, radite na svoju odgovornost.
Moram to napomenuti čisto zato što znam da će mnogi probati, a ja ne mogu biti odgovoran za posljedice koje mogu da se dese (ovo sam morao naučiti da pišem, tj. da napominjem). To je vaša odgovornost. U stvari, sve je vaša odgovornost, ali o tome neki drugi put.

U momentu kada krenete presijecati veze sa svojim identitetom, manje više, cijeli svijet će vam se srušiti na glavu. Kada donesete STVARNU odluku da je vrijeme da se probudite iz sna, tada kreće kaos. Sve dok mislite da se budite ništa od toga. Ali kada vidite stvarnu potrebu da se probudite, kada odlučite da slomite veze koje vas vezuju, koje vas ograničavaju, koje vas žele u svojoj močvari krenut će veoma jaka reakcija sila oko vas, ili Generalnog Zakona. O tome možete naći više kod Gurđijeva i Aurobinda.
Svijet i drugi vas neće pustiti iz svojih šaka. Ali to je potrebno. Ne za njih, koliko za vas. Vi morate vidjeti s kim živite, s kim ste okruženi, tko su vam prijatelji, ljubavnici, roditelji, rodbina, autoriteti. Oni moraju, po Zakonu, da vas napadnu, da vas probaju vratiti nazad.
Rekao sam da je to dobro za vas. Nisam rekao da neće biti bolno. Hoće, veoma bolno. Ali je odlično. Jer vam se napokon pokazuju karte u rukama onih koji su vas zarobili. Tamničari pokazuju tko su oni, te što im je prava priroda, ali vi morate zapamtiti da imate jednog tamničara goreg od onih izvana. To je tamničar unutar vas, sa svim ovim karakternim osobinama, vaša osobnost, ono što ste dobili u naslijeđe kada ste se rodili u ovom svijetu od tih roditelja i okruženja (ujedno to su tzv. “pravila igre” ili života). Mora vam biti muka od nje, morate i na pomisao na nju da povratite sve iz sebe. Tada se otvara mogućnost da se toga oslobodite. Morate da mrzite svog tamničara, da vam se gadi više od svega ostalog, ali morate i da volite slobodu iza toga, i da je toliko jako volite da ona postaje jedina vaša svrha, smisao života.
Tada ste dobili priliku da se oslobodite. Hoćete li je iskoristiti, to je do vas. Mnoštvo je zamki.
Kada ste motivirani da se oslobodite tada svaki trenutak posvećujete tome. Nemate vremena za neke druge igre. A kada se oslobodite, polje igre je pred vama.
Jasno, postoje i varijacije. Nije da morate odmah da se probudite kako biste zaigrali. Ali što ste budniji više možete igrati, igra se mijenja.

Da biste krenuli, morate znati samo jednu stvar. A to je da sve što ste sada, sve što sada znate, ne možete uzeti kao stvarno. “Čaša mora biti prazna” jer u punu čašu ne možemo uliti ništa. Ona je već puna. Sve što znate o sebi, životu, igri morate odbaciti jer to nije istina, nije stvarno. To je produkt sna, baš kao i osobnost. Na to se ne smijete oslanjati.

Pravila Igre su više pravila šta nije igra, ili šta nisu pravila igre, nego što su to “pravila igre”. Postoji samo jedno pravilo koje je teško staviti u jednu rečenicu, ali recimo to bi bilo nešto ovakvo: “Vi ste slobodna svijest, Bivanje koje JESTE Sloboda, time niste ograničeni bilo čime. Sada igrajte”.
Savjest je jedino što morate poštovati jer to je vaša priroda. Sve drugo NIJE SAVJEST i nije STVARNO time je iluzorno. Ali pazite se, to ne znači da možda nećete platiti kaznu za brzu vožnju, pogrešno parkiranje ili porez na imovinu. Igranje igre ne isključuje Inteligenciju. Dapače, uključuje je.

“Čaša mora biti prazna”

Duhovne lutkice i simboli nisu uključeni u Module (Igru) i posebno se naplaćuju. Služe samo za dekoraciju i sarkazam te zabavljanje djece ako ih imate ili ako vam tuđa dođu u posjetu ili duhovnih prijatelja jer oni odgovaraju kategoriji nezrela djeca.

Uživajte u Igri (Avanturi)
Bhaerava

P.S.
Postoji još jedno jako bitno “pravilo igre”. Morate izabrati Gospodara. I to Gospodara koji je pravi Gospodar. Ne ovaj koji sada gospodari vama. To je lažni gospodar, ali imitira pravog. Morate znati Zakone i Sile koje su iznad ovog nivoa, to je Gospodar, a onda morate BITI OD NJIH.

Print Friendly, PDF & Email

Share this post

Skip to content