Cijeli smisao svakog od učenja oslanja se ili na transcendenciju – prosvjetljenje, probuđenje, prestanak inkarnacije, potpuno sjedinjenje s izvorom i prestanak individualnog postojanja (postojanja kao Biće) – ili na transformaciju, tj. unutarnju i vanjsku promjenu u skladu s Duhovnom Sviješću – što je svijest Ujedinjenog ili Ne-dualnog Postojanja.

Ovdje govorim o Duhovnim Učenjima, ne magijskim, ne samo psihološko-okultnim, ne magijsko-okultnim. Govorim ili o čisto Duhovnim ili Duhovno-okultnim učenjima. „Okultno“ je metafizičko, tiče se sila i energija, ravni i razina iza fizičkog ili iznad fizičkog postojanja. To je znanje o realnom djelovanju energija i različitih sila različitih ravni postojanja, bića i sila koje nisu neposredno uočljive osjetilima i umu, ali upravljaju čovjekom, našim životom, prirodom i univerzumom. Mogu reći da je to umijeće upravljanja i razumijevanja nevidljivih sila i energija te njihova djelovanja na čovjeka, prirodu i događaje ili cjelokupni život na zemlji.
Čisto da razjasnimo termin i da ga ne miješamo s popularnim korištenjem tog termina bez temeljnog znanja o njegovom značenju. Okultno nije negativno ili zlo kako to mnogi predstavljaju. Ali može biti upotrjebljeno na taj način.  Kao i suprotno, naravno.
No, ovdje mi nije cilj ići u redefiniranje definicija „magijskog“, „okultnog“, „duhovnog“, „ezoteričnog“ i slično. Pazite gdje tražite definicije ovih termina.

Odmah i na početku moramo razjasniti da Duhovna Svijest ne ovisi o okultnom, niti o magijskom, niti o bilo kakvim tehnikama, učenjima itd. To je spoznaja Sopstva, Izvora, Bića, Božanskog, Boga, Ne-dualne svijesti, itd. To je prepoznati što je Istina iza pojave, iza ličnosti, iza ličnog osjećaja „ja“, nadilaženje tog osjećaja te utemeljenja u Istinskom, Stvarnom, Božanskom ili Sopstvu.

Oko ovog vlada mnogo zabluda a većina njih se oslanja na polovičnim istinama, ili istinama kroz jedan princip, način, um, a ne na cjelovitoj Istini.

„Duhovnom“ scenom ili pijacom vlada jedna veoma velika zabluda a to je da vas tehnike, mantre i slično mogu dovesti ovoj Svijesti. One mogu otvoriti put, pročistiti posudu (čovjeka), pripremiti živčano tijelo, um i emocije, ali ne i dovesti do Duhovne Svijesti.

Duhovna Svijest se RAZOTKRIVA i RAZUMIJE duboko u samoj srži ljudske svijesti, vaše svijesti.

No, da bih opravdao ovo što sam rekao, morao bih ući u detalje zašto tehnike, učenja, ideje, mantre, i tko zna što sve ne, mogu biti prepreka i najčešće jesu ili vas odvesti u drugom pravcu od pravca, recimo to tako, Duhovne Svijesti ili Duhovnog Postojanja. Obično, sve to je jako često magijsko-okultnog porijekla. Ili, moglo bi se reći, sve je to Avidya temelj, porijeklo, smjer – neznanje, nesvjesnost, san, neistina, samozaborav, ili duhovno neznanje.
No u današnje doba sve i svašta se naziva „avidyom“, tako da je i taj termin poprilično zagađen i s njim treba biti oprezan.

Da bi se desila bilo kakva transformacija, učenje ili ideje učenja koje govore o tome moraju da „padnu“ na dobro pripremljeno „tlo“ u čovjeku. Ne na „pogrešnu zemlju“, tj. na ličnost, emocije, um, tijelo već na „grumen zlata“ u čovjeku, tj. na njegovu svijest o sebi. Intimnu, svjesnu svijest koju imamo kao osnovu, kao „iskru Boga“ u sebi (u tijelu i umovima). Kada kažem „svijest“ ne mislim na čulno-funkcionalnu svijest koju svakodnevno imate i s kojom ovo čitate i znate da ste „budni“, tj. čulno-funkcionalni. To nije svijest o kojoj govorim. I životinja je čulno-funkcionalna pa ne može da primi učenje i ideje učenja ili, kako to kaže uvriježeno mišljenje, ne može da duhovno evoluira. Kažem „uvriježeno mišljenje“ jer i ovo traži jako duboko razumijevanje a ne površinska vjerovanja ili uvjerenja.
U čovjeku postoji dio koji želi da evoluira, da napreduje, da se mijenja, da uči. Taj dio je povezan sa Sviješću o kojoj govorim. Jer on dolazi iz nje i vodi ka njoj. Čak i kada je čovjek u Radu on, recimo to tako, nema direktan kontakt sa Sviješću osim kroz Pamćenje Sebe, povišenu i proširenu svjesnost, te na taj način, putem toga, ima kontakt s onim što je Svijest.

Svjesnost je produkt Svijesti. Svjesnost i Pamćenje Sebe je alat, funkcija Svijesti.

Ako odete IZA ili dublje dok Pamtite Sebe primijetit ćete nešto što ne možete definirati. Tome ne možete reći čak ni popularno „ja jesam“ jer to može biti tjelesni osjećaj ili osjet da postojite i da ste živi ili psihološki osjećaj postojanja. Čak i tu imamo dva osjećaja „ja jesam“. Tjelesna svijest je odvojena od vaše psihološke svijesti. Recimo, kada ste pijani ili pod djelovanjem neke supstance tijelo može da obavlja svoje funkcije i dalje bez vaše čulno-funkcionalne svijesti. Često se kaže da je to Instinktivno. Da, jeste, ako koristimo taj termin i tu okultnu podjelu, a Instinktivno nije ništa drugo do tjelesna svijest. Kada Instinkt preuzme tijelo, što god naše lično „ja“ htjelo ili namjeravalo, Instinkt ga isključi, ugasi. Tijelo sluša instinktivnu svijest više no vitalnu i umnu. I povinovat će joj se čim to instinkt zatraži od njega.
Ovo je jako dobar uvid koji činjenično ukazuje na ideju „ja“ koje se trudi da ima kontrolu nad sobom, tijelom, životom. Nađite slobodno primjere kada instinkt gasi svakodnevnu svijest, gasi umove ili smanjuje njihovu funkcionalnost i zapitajte se ima li vaša želja za kontrolom ikakvu osnovu? Možete li protiv ove duboke, nesvjesne svijesti – jer nemate pristup instinktivnoj svijesti budući da se ona nalazi u onom što nazivamo „nesvjesno“.

Čak ne možete biti svjesni sebe onoliko koliko bi to htjeli, kada biste to htjeli. Svjesnost sebe mora dugo da se razvija na ispravan način kako biste i malo mogli djelovati na druge svijesti u sebi ili druge funkcije u sebi ili druga stanja svijesti unutar cjelokupne svijesti koju nazivate sobom.
Time dolazim do sljedećeg da čak ni svjesnost sebe, koliko god izgledala nadmoćno i stvarno, nije jedini dio u nama koji vrši funkciju unutarnje evolucije. Definirati dio pod kojim se misli kada se kaže „dobra zemlja“ ili „dobro tlo“ poprilično je zapetljano jer to nije samo svjesni dio u vama. Svjesni dio koji je produkt napora i de-identifikacije od funkcija – mišljenja, osjećanja, osjeta itd. Mnogi pod svjesnošću misle da je to svijest. To je kao kada biste rekli da je vaša lijeva ruka vaše cijelo tijelo. Svjesnost je „ruka“, „ud“ Svijesti. Svijest nije toliko mala kao svjesnost, a onda i svjesnost ima niz razina, ravni, intenziteta – točnije 7 nivoa ili ravni ili razina.

Svjesnost je dio Svijesti, njena funkcija, recimo to tako. S tim u vezi imamo Duhovnu Svijest i Duhovno Postojanje, što nije isto.

Na isti način svjesnost kao Pamćenje Sebe prirodni je dio Budne Svijesti i Budnog Postojanja, što opet nije isto.
Taj dio naše svijesti, onaj temeljni dio, dio je koji se tumači kao Dobra Zemlja i na koji učenje, ideje, praksa treba da „padne“, ili drugim riječima, taj dio je prvi koji je otvoren ka evoluciji jer je u najdubljem ili najužem kontaktu s evolucijom. Taj dio je Dobra Zemlja na koju učenje ili ideje učenja ali i naši ciljevi treba da „padnu“ ili „sjednu“. No, u njemu se miješa sve i svašta iz naše psihologije, našeg osjećaja “ja“, navika, vjerovanja itd. i on mora biti izdvojen, pročišćen, ojačan i mora preuzeti ulogu vodiča unutarnje evolucije.

Da na trenutak zastanem.

Moji tekstovi, ovo što čitate, pisani su za ljude koji već nešto razumiju, koji imaju neki temelj ili osnovu, koji su shvatili da „duhovnost“ koja se šeruje i koja je „in“ na duhovnoj pijaci NIJE ni duhovnost ni ispravan temelj, a ponajmanje može da vas negdje dovede. Ne pišem početnicima. Iako i oni mogu naći nešto za sebe ili osjetiti da iza svog ovog pisanja ima „ono nešto“.
Ovo što pišem često je nejasno i ljudima koji su godinama u Radu ili nekoj autentičnoj evolutivnoj praksi.
Nemam vremena, da to tako kažem, da se zabavljam s početcima. Iako, kako sam rekao, svi mogu naći nešto za sebe ako pažljivo prate umjesto da samo kupe energetsku pozadinu teksta koji čitaju. Taj utisak, ta energija i sila ugrađene su u tekst, prirodno i spontano, i mogu se pokupiti, tj. možete se otvoriti tome i primiti utjecaj u sebe. No, ne smije i ne može ostati samo na tome. To je kao dodatna energija, kao dodatni utisak, dodatno gorivo za vaše kretanje, a ne kao temeljna hrana kojom se nahranite i ništa samostalno ne radite po tom pitanju. To je kao da čovjeku date ribu. On će i sutra biti gladan i ovisit će o vama. Parabola o tome je odlična za ovo. Morate naučiti pecati i sami uhvatiti ribu. Sami sebe nahraniti i naučiti kako.

Da se sada vratim nazad.
Mnoge stvari nisu jasne i mnoge su se stvari prije prenosile samo u zatvorenim školama, učenjima, s Majstora na Učenika. I nisu bile namijenjene svekolikoj raji. I sada je taj slučaj i postoje mehanizmi koji se brinu o tome. Mogu reći i koji je to mehanizam i kako on radi, ali nije korisno za vas jer moram uzeti u obzir i vaše samozavaravanje. Time, poznavanje tog mehanizma može služiti veoma snažnom samozavaravanju.
Recimo, često se očekuje da temelj mora da bude u ličnosti, u ličnom „ja“, u psihologiji koju trenutno imate i mnogi samo na tu „zemlju“ ili tipove zemlje – jer to ovisi koji je vaš temeljni tip čovjeka – „primaju“ učenje. Taj dio je toliko beskoristan jer taj dio ne preživljava smrt. Taj dio ne služi primanju učenja, taj dio nema osnovu, nema supstancu koja je potrebna da se primi učenje i da ono što je primljeno da rezultat. I o tome govore skoro svi tekstovi.
Recimo:

„Tko sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Udari pljusak, navale bujice, zapušu vjetrovi, sruče se na kuću njegovu, ali ona ne pade, jer temelji njeni bijahu na stijeni. A svatko tko sluša ove moje riječi i ne izvršava ih, nalik je na luda čovjeka, koji sagradi kuću svoju na pijesku. Udari pljusak, navale bujice, zapušu vjetrovi, sruče se na kuću njegovu i ona pade i strašna bude ruševina njena.“ (Matej 7:24–27)

Krist im pripovijedaše: „Jedan bogat čovjek imao je zemlju koja mu je obilno rađala, pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim. Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ Potom reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću žitnice svoje i sagradit ću veće. U njih ću zgrnuti sve žito moje i sva dobra moja. Onda ću reći duši svojoj: Dušo moja, evo, imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Odmori se, jedi, pij, veseli se!’ Ali Bog mu reče: ‘Luđače, još ove noći uzet će se duša tvoja od tebe. A kome će pripasti to što si nakupio?’ Tako biva onome koji zgrće blago sebi, a ne bogati se u Boga.“ (Luka 12:16–21)

Ono što vam može biti i hoće biti oduzeto NE MOŽE biti vaš temelj, vaš oslonac, Dobra Zemlja.
Razmislite o tome.
Ako je cilj Vječno, kako onda pojavno, trenutačno, stvoreno životom može biti temelj, može biti oslonac, može da bude Besmrtno, da preživi.

Ono što osjećate kao najdublje u sebi, najintimnije, slobodno od vašeg predstavljanja, ponašajnih obrazaca, duboko emotivno a ne površinski vitalno (emotivno), ono koje je povezano sa skoro nesvjesnim osjećajem da postojite, to je ono što prima ideje i učenje i to je ono što postaje temelj, oslonac, ili Tlo na koje mora pasti učenje. I odatle kreće istinska Duhovnost. Jer to je povezano s Duhovnom Sviješću. Tu se krije osjećaj Istinskog Ja, Stvarnog Ja. A to nije vaš svakodnevni i stvoreni osjećaj „ja“ koji imate ili kako ga još volite nazvati „ego“.
Ideje učenja moraju da imaju oslonac u onom dijelu koji je povezan s Višim, koji može da evoluira. Kroz njega ide i evolucija i nadilaženje. Ona ima dva pravca kretanja, da to tako kažem, ili izražaja poslije spoznaje. Koji ćete odabrati, ili koji će vam se desiti, ovisi o, recimo to tako, planu vašeg Bića. A vi ćete misliti da ste to vi izabrali.
No, tu ima još jedna zanimljivost, pored niza drugih koje nisam rekao. A i ne trebam jer mnogi nisu ni blizu tog dijela.
Čovjek može svojom samovoljom ili onim što je temelj, vama omiljene riječi, „ego“ – a ima niz temelja ili stupova – izabrati nešto sasvim suprotno od temeljne težnje Bića i to će ga godinama sputavati u evoluciji. Osjećat će impuls iz Psihičkog Bića ili Duše da nešto nije u redu, ali da bi znao što je to, mora znati za postojanje Psihičkog Bića i mora biti sposoban da mu se otvori kako bi mogao protumačiti tu vrstu komunikacije kojim Psihičko komunicira s površinom čovjeka. Kada bi to bio slučaj, činjenica, mnogi više ne bi bili prevareni bilo čime. Bilo to nešto što se tiče svijeta u kojem se nalaze ili nečeg što se tiče duhovnosti, evolucije, učenja. Jer taj dio je onaj dio koji spominjem cijelo vrijeme i koji je vječan, koji je u dodiru s Božanskim ili Bogom (Istinom), i kroz njega, recimo, ako je otvaranje emotivno ili točnije Psihičko otvaranje (emocije nisu iste u vitalnom i psihičkom, čisto da napomenem), dostižemo Ujedinjeno Postojanje ili kroz Um kao Ujedinjenu Svijest. Jer, ni to nije isto, ali možemo reći da je slično.
Bit transformacije u smislu evolucije upravo su oba ova, recimo tako, stanja. To je u biti postojanje, a ne stanje, ali za potrebe teksta, možemo reći i „stanje“. Svijest svjesna Ujedinjene Svijesti iza i Psihičko svjesno Ujedinjenog Postojanja iza. „Ujedinjeno“ slobodno prebacite u Ne-dualno, bilo na svijesti ili osjećaju Postojanja, koje je ustvari Psihička Emocija.

Pošto čovjek nema kontakt s tim dijelom ili tom razinom u sebi, svjesno i s namjerom, on mora svoj temelj temeljiti ili oslanjati na stvarnijem unutar sebe, dubljem unutar sebe, intimnijem unutar sebe a to nisu nikako površinski slojevi ličnosti i emocija, koliko ih god glorificirali u svom neznanju i nesvjesnosti. Te emocije ne služe evoluciji već, dapače, služe izražaju unutar svijeta tijela i materije. One imaju svoj autentični aspekt, svoju istinsku razinu koja, kada je pročišćena, jasno izražava snagu, moć, vitalnost Psihičkog ili Svjesnog Bića. Sada, one su povezane s onim što nazivamo san, avidya, neznanje, nesvjesnost itd.
One su vaš stvarni zatvor i stvarne karike lanca koji vas drži zarobljenima, koliko god da ih uzdižete u nebesa i ponosite se njima.

One su, ako učenje padne na njih, „trnovita zemlja“ iz Biblije. To je simbol trnja na Kristovoj glavi jer ukazuje na ono što ga je razapelo. To su vitalne emocije koje svakodnevno osjećate i koje imaju svoje suprotnosti. Stvarne Emocije nemaju suprotnost.

Imam tendenciju da vam napišem i ostala „pogrešna tla“ ili „zemlju“ na koju „sjeme“ ili učenje može pasti, ali ne dopuštam impulsu da to odradi. Pronađite sami i ne zadovoljavajte se površinskim i jako često pogrešnim tumačenjima ili čak tumačenjima koja nisu ništa osim naklapanja, a njih je jako puno.

„Kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati razne vrste riba. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe u posude sve što je dobro, a odbace ono što ne vrijedi ništa.“ (Matej 13:47–48)

Ovo je još jedan jako bitan dio, a tiče se Rada i Dobre Zemlje. „Razne vrste riba“ označava razna „ja“ ili mala „ja“ ili male volje ili male samovolje unutar vas. A da bismo o tome mogli pričati morate imati uvid u ta „ja“ u sebi. Recimo, najbrži način da skužite što je to jesu oni glasovi koji se u vama jako često svađaju, daju vam savjete, mudruju, govore što ste trebali reći u svađi s nekim ili kako ste se trebali izraziti da ženska koju muvate obrati pažnju na vas.
Ta „ja“ ili savjetodavna „ja“ nemaju nikakvu svrhu osim da izazovu osjećaj krivice i pogrešnosti i da vas savjetuju, naravno, tek kada situacija prođe. Nema ih nikada kada su vam potrebni, a kada nešto ne odradite po „svojoj volji“ ili „situacionom pritisku“, skloni ste dopustiti tim „ja“ da vas savjetuju za ubuduće. No, jesu li ikada bila u pravu? Jesu li ikada bila tu da vas posavjetuju da nešto ne učinite?
Jasno, sva „ja“ u nama povezana su i sva se oslanjaju na Lično „ja“ ili Ego. On je njihov oslonac, njihov temelj. I sve povezano s njim – naročito negativno i samovoljno kao najjači dio ili negativni dio ega (da, da ima i pozitivni). Pozitivni dio ega je dio koji vas je doveo do toga da tragate. I on je ono što ne smijete uništiti prije vremena, prije negativnog dijela. Ako se to desi, postat ćete kao neki Majstori. Iako probuđeni, ali izrazito negativni. Recimo poznati U. G. Krišnamurti.

I moglo bi se još puno toga napisati o ovoj temi koju sam samo dotakao. Jer svaki dio ovog teksta može se secirati sve dublje i dublje. I napisati knjiga koja bi bila osnova svog Rada na sebi. No, je li to cilj?

Ličnost koja ima svoja očekivanja, emocije koje iz pobude traže vrijednost i značaj, slika o sebi koja vas tjera da priđete učenju nije ono što može da vas bilo gdje odvede. Sve to može, i najčešće hoće, odvesti vas u suprotnom pravcu, daleko od Evolucije.
A to se desilo i dešava se većini „učitelja“ oko vas. A na Balkanu ih ima jako mnogo. Neću ulaziti u imena. Ni svjetska scena ili pijaca nije ništa bolja.

Dobro istražite ovu temu. O tome ovisi vaša evolucija. Bez toga ne možete ići ni ka transcendenciji ni ka transformaciji.

Bhaerava