Rad nije ugodna priča za one koji žele potvrdu vlastitih iluzija. On je neumoljiv, precizan i nepokolebljiv. Suočava čovjeka sa njim samim, bez milosti razotkriva ono što se naziva „ja“ i „sebe“ te ne ostavlja prostor za bijeg u tzv. pozitivne metode – one koje služe samo umirivanju ega i svakodnevne uljuljkanosti u san.
Moderni tragatelji često kombiniraju različite sisteme, birajući samo ono što im godi, a odbacujući ono što traži istinsko suočavanje. No, kada dođe trenutak istine – ono što nazivamo „naplatom“ – iluzije se ruše, a kaos izbija na površinu.

Samo oni koji pronađu pravo vodstvo, autentično Učenje i spremnost da se odreknu svojih obrambenih mehanizama, imaju šansu napraviti nešto stvarno. Ali to nije igra za slabe – ego (lično „ja“ i „sebe“) mora biti oboren, suočen sa svojom vlastitom bezvrijednošću, jer dokle god se štiti i hrani, put ostaje zatvoren. Današnji čovjek opsesivno štiti svoj ego, uljuljkujući ga u ideju da su Afirmativni metodi, kako ih danas razumijemo, i „pozitivne metode“ put do rasta. Nisu. Niti će ikada biti. Dovoljno je samo malo zagrebati površinu i sva bijeda i praznina isplivaju na vidjelo.

Afirmativno i pozitivno nisu jedno te isto, riječ je o različitim razinama Rada

Afirmativna metoda (pozitivna metoda nije isto kao Afirmativna metoda) može dobiti svoje mjesto tek kada je ego ozbiljno uzdrman i kada je potpuno jasno zašto je Afirmativni pristup opasan ako se primjenjuje na nepročišćenu ličnost. Jer ono što čovjek misli da jest – taj konglomerat uvjerenja, navika i emocija – ne smije biti osnaženo, već dovedeno pod kontrolu svijesti, no ne one svakodnevne čulno-funkcionalne svijesti na koju većina misli kada kažemo riječi „svijest“. Kada se krnje Afirmativno i duhovne tehnike primijene na nepročišćeno „ja“, ono podivlja, preuzima kontrolu i zatvara vrata daljnjem razvoju.

Ista je priča sa raznim energetskim praksama – kriyom, kundalinijem, pranayamama – koje, ako su primijenjene bez pravog vodstva i razumijevanja, samo hrane lažno „ja“, potičući emocije koje nisu emocije već puka igrarija vitala i fantazije. Velika većina duhovnih tragača ne razlikuje stvarne emocije od pokreta vitala, jer osim tih kretnji ništa drugo ni ne poznaju. Čak i rijetki bljeskovi autentičnih emocija na kraju bivaju progutani i iskorišteni od strane ega.
Ovo nije iznimka – to je pravilo. Vidim to svuda oko sebe. Ljudi ulaze u energetske prakse i završavaju u nestabilnosti, preplavljeni vlastitim podsvjesnim smećem, nesvjesni da su otključali nešto što ne mogu kontrolirati ili da oni još nisu zreli i dovoljno osnaženi na ispravan način kako bi to kontrolirali. To se ne govori na duhovnoj pijaci. Šuti se o posljedicama, jer istina ne donosi popularnost. No, rezultat je uvijek isti – ljudi koji su mislili da će ubrzati evoluciju bivaju bačeni unazad, bez temelja, izgubljeni u vlastitom neredu.
Mnogi tek tada traže pomoć – ali često prekasno. Oni koji su u svojoj samovolji ignorirali upozorenja, sada shvaćaju da ne mogu sami izaći iz zamke. No, izlaz više nije u njihovim rukama. Ponekad im se može pomoći, ali vrlo često – ne. A čak i kada im se jasno kaže da se maknu od metoda koje ih uništavaju, oni to ne mogu učiniti. Ego im to ne dopušta i, većina, još dublje zapada u zabludu često misleći da je izlaz „tu iza ugla“.

Ljudski um ima moćne obrambene mehanizme. On ne razumije da pogrešna praksa može uništiti fizičko, mentalno i emotivno zdravlje, ali nikako da shvate da pogrešna praksa može uništiti i unutarnji razvoj. To ne žele vidjeti, jer ih hipnotizira lažna projekcija o sebi i svom napretku. A zamke su brojne, suptilne i bez pravog vođenja – neizbježne.
Najčešće oni koji već imaju poremećenu energetsku strukturu upadaju u zamku brzih metoda, dokrajčujući tako i ono malo stabilnosti što su imali.

Bez stabilne svijesti, bez pravilnog stava prema tijelu, emocijama i osjećaju „ja“ – energetske prakse nisu samo beskorisne, već pogubne.

„Podivljala Shakti“ nije rijedak slučaj – ona je pravilo tamo gdje nema prave pripreme. A kada jednom podivlja, kada se energija razbukta bez pravog smjera, povratak je gotovo nemoguć. Oni koji su previše otišli u tom smjeru često završavaju izolirani, nesposobni da funkcionalno žive, dok im se ne isprazni ono što su pokrenuli – i to ako imaju sreće. O „podivljaloj shakti“ se jako malo zna u tim krugovima energetskih praksi – a to su sve prakse u duhovnosti koje u sebi sadrže bilo koje tehnike rada na energiji, njenom kretanju, povećanju iste, njenom upravljanju i slično. Dok upravo taj naziv dolazi iz autentičnih energetskih praksi i oni jako dobro znaju što to znači.

Znanje o Kriyama odavno je zaboravljeno i nedostaju ključevi te prakse, time budite jako oprezni prema duhovnim učenjima i grupama koje rade sa kriyom

Danas imamo jako puno praksi koje se igraju sa raznim kriyama – koje su izgubile svoju autentičnu notu i odavno je zaboravljen ili izgubljen ključ njihove prakse – kontrolom daha ili pranayamom (prana) u želji da povećaju svoju energiju, da je usmjere, da se prosvijetle (što god to značilo za njih), da steknu kontrolu nad emocijama i čestim negativnim raspoloženjima a velika većina želi probuditi „kundalinii shakti“ bez da znaju ili da su prošli jako dugu pripremu za buđenje Shakti putem energetskih metoda (ima nekoliko načina buđenja iste) koja je obavezna i ne smije se preskakati ali te radionice ne bi bile popularne i posjećene time pritisak brzopoteznog interesa „buđenja“ i „ovladavanja svojom sudbinom i sobom“ neće niti može to uzeti u obzir i zanemaruje sve ono na što su drevne metode upozoravale.

Dosta se često susrećem sa ljudima koji su radili neke od tih praksi i imam prilike vidjeti posljedice koje su nastale. Neke od njih znam od ranije, a neke sam čak i upozorio na te posljedice ali, kao što se kaže, „samovolja je čudo“ a to „čudo samovolje“ uvijek govori da smo „mi izuzetak“ od pravila. Mnogo je razloga zašto se netko odlučuje za te „brze“ metode, kako vole reći, a naročito te energetske metode i obično je uvijek iza toga, iza njihove „iskrenosti“, u stvari ego-trip o sebi, svojoj veličini, spremnosti, onom što će im to donijeti, pričice koje se prodaju o „jednoj sekundi prakse i tisuće ili milioni godina evolucije“. Ne postoji brzi napredak osim napredak do obližnje institucije koja se brine o onima koji su imali fantaziju o „brzom napretku“.

Rad sa Shakti i Pranom traži veoma stabilnu svijest, ali ne onu koju svakodnevno upotrebljavamo. Traži Samatu ili snažnu Ujednačenost koja se izgrađuje na osnovu prepoznavanja igre prirode i njenom svjedočenju – ima nekoliko praksi za to – te obaveznom ne-vezivanju. A sve to traži, prije svega, duboki unutarnji Mir i nepomućenost, a to nije mir uma već Mir Istinskog Bića kojeg morate razotkriti i predati mu se.

Biti “ne-vezan” znači biti odvojen i ujednačen u odnosu na sav sadržaj vaših umova u vama i utemeljen u Istinskoj Svijesti ili u snažnoj svjesnosti sebe, što ima posebno značenje u duhovnosti

Ovo oko „ne-vezivanja“ ima posebnu notu u današnjoj duhovnosti, naravno lažnu kao i većina ostalog. Ne-vezivanje je u biti od-poistovjećenje, ali ne od vanjskog, već od unutarnjeg – od svega što u sebi sada nazivamo „sobom“, a naročito od ličnog osjećaja „ja“, što je veoma teško i prepuno zamki koje vrebaju svakog neopreznog tragaoca. Također, rad sa tim praksama traže jako dugu pripremu kroz pročišćenje tijela i specifičnu ishranu, a jako često i izolaciju od svakodnevnih utjecaja. Svaka praksa ima svoje nuspojave, da tako kažem. A te nuspojave moraju se na vrijeme prepoznati i traže rad sa njima. Čak i kada su svi uvjeti osigurani, praksa ima svoje zamke i nuspojave.

Pravi put nije put naivnosti, potvrđivanja lažnog „ja“ i igranja sa energijama koje ne razumiju.

Pravi put je neumoljiv, zahtjevan i nemilosrdan prema iluzijama. Samo oni koji su spremni žrtvovati sve što misle da jesu, mogu zakoračiti njime. Ostali ostaju gdje jesu – izgubljeni u vlastitim fantazijama, dok ih stvarnost neumoljivo ne razotkrije.
Nije ugodno shvatiti da nismo „bogom dani“, već treba da se pripremimo, radimo sa onim s čim ne želimo da radimo, suočimo se sa onim od čega bi najradije pobjegli, pogledamo u ambis sebe i prepoznamo ga. Ima mnogo praksi koje postižu iste rezultate bez da se dira energetsko-emotivna struktura u čovjeku, ali one nisu popularne na današnjoj duhovnoj pijaci. Ne želim ići u previše detalja i prstom ukazivati na svaki djelić problema tih opasnijih energetskih praksi. Svaka tradicija ima svoje opasnosti, a one su ogromne jer se igrate sa vitlanim svijetom i njegovim energijama bez da ste se probudili na višem svijetu i možete kontrolirati posljedice i moguće uzroke koje vrebaju u neprobuđenom vitalu – emocijama. Ljudi misle da su vitalne kretnje koje nazivaju „emocijama“ njihove i da je to njihovo lično i dok ne uvide suprotnu istinu i ne prepoznaju što su to „emocije“ i „energije“ šanse da „dobro prođu“ su ravne nuli.
Jasno je da naš ludi ego želi brze rezultate i čim to čujete od tog gospodina u sebi morate postati jako oprezni. Brzi rezultati ne postoje. Piramida mora biti izgrađena na dobrom temelju a ne da visinu postižete kao toranj u Pisi, jer svi znamo što se na kraju s njim desi. Izgrađivanje temelja nosi sa sobom dugotrajan rad, praksu koja nije popularna i imate osjećaj da „ni pedlja ne napredujete“. Bez temelja ne možete u visinu jer „noge su vam staklene“ i lome se pri najmanjem udarcu života.
Sam sam prošao te energetske prakse na početku svog šegrtovanja i trebalo mi je jako malo, nekoliko mjeseci, do buđenja Shakti, s tim da to ne bih preživio ili bih završio kod „gurua u bijelom mantilu“ nakon toga. Tada sam morao da smirim sve to na nekoliko godina i odradim ono što mi nije ni palo na pamet da moram da odradim, a ponajmanje sam želio da to radim. Čak sam neke prakse morao izbjegavati neko vrijeme dok ne steknem temelj. Nakon toga sam mogao da se igram sa svim tim koliko sam želio, ali više nije bilo neke želje za tim jer sam osvijestio svoje motive i ciljeve zbog kojih sam ušao u te prakse, što uopće nije bilo u skladu sa onim što sam mislio da jeste.
Vital i vitalni svijet (a tu idu i energetske prakse) jako je primamljiv i Podivljala Shakti obožava te igre prije no što uništi korisnika. Ali ovo vama ne znači ništa ako niste upoznati sa ovim terminom i što on znači.

Potrebna je veoma snažna i izgrađena svijest o sebi slobodna od svakog pokreta na koji ste navikli i nazivate ga „sobom“ ili „ja“ prije bilo kakve prakse sa pranom, Shakti, radom na buđenju vitala i njegovim pročišćenjem. Kada se to odradi, vitalni dio u nama postaje veoma moćan suradnik na daljnjem putu, a do tada on je veoma opasan teren u koji se, u svom neznanju, spuštamo i mislimo da smo mu dorasli. Ego – dio našeg ličnog „ja“ – veoma je lukav igrač. Nismo mu dorasli, a mislimo da ga kontroliramo. Morate upoznati svaki njegov djelić, počev od negativnog dijela ega pa do pozitivnog dijela ega kroz koji započinje unutarnja evolucija, a onda ga morate upoznati na svakom od umova sa svim njihovim funkcijama jer u svakom umu on je drugačiji i njegov negativno-pozitivni polaritet lako vam se može maskirati. Ne volim tu riječ „ego“ jer to ne znači ono što današnji prosječni duhovni tragatelj podrazumijeva. On je postao lažna „mantra“ koju svi koriste, ali rijetki su ga upoznali i naučili s njim da rade.

Svaki, iole moćniji Rad na sebi, mora biti duboko preispitan. Jer u to što nazivamo „težnjom“ ulazi sve i svašta a većina toga ne vodi dalje od radoznalosti ili površinskog uma i života. Jasno, ne žele svi da se probude, iako pričaju o tome. Ne žele svi posvećenost. Većina želi samo površinske rezultate i trenutačna uzdizanja u neku vitalnu radost i sreću, smisao i život, neki energetski narkotik da se malo uzdignu od tmurne svakodnevice. Rekao bih neku oko toga i načina da dođete do toga, ali bojim se da bih brzo došao na „oko“ obavještajnim službama.

Duhovnost je veoma opasna rabota, iako većina misli da je to najbezopasniji produkt ljudske evolucije, sigurniji od igranja lego kockicama. No, to nije tako. Većina praksi koje danas postoje izlomljene su i izvučene iz konteksta ozbiljnijih praksi i spuštene na prosječnu inteligenciju gledatelja „Farme“ ili „Parova“ ili „Gole istine“. Sve te prakse u sebi sadrže razine okultne razine i ravni, a „baba Radojka“ iz Donje Rupice koja vam gata i vraća voljene nije poznavalac Okultnog pa bilo ono Magijsko-okultno ili Duhovno-okultno.

Stoga, kako volim da kažem, pamet u glavu a dole što uđe. Upoznajte se sa svim tim jer mi smo radoznalo biće. Ali pazite na aspekte sebe koje nazivamo Avanturistom ili Lutalicom i Luđakom. Jako su opasni i neće vas dovesti do kraja kako se nadate, već do kraja u nekom ambisu. A tada, ni Bog vam više ne može pomoći.

Bh