Jedan od ciljeva duhovnih učenja jeste i izvlačenje, oslobađanje od, kako to Nicoll kaže:

„strahovitog lanca uzroka i posljedica koji čini mehaničko čovječanstvo sa svojim mehaničkim reakcijama“.

Duhovna Učenja donose NOVE zakone u zakone koji već funkcioniraju u ovom svijetu i dio su samog svijeta, ali i onog iznad njega, onog uzročnog svijetu. To je silazna putanja viših Zakona, uzročnih Zakona. Cilj Učenja, prije svega, jeste stvoriti u čovjeku ono što on ima za svoj potencijal, stvoriti u njemu mogućnost Višeg – počev od viših tijela pa do više svijesti, prosto i laički rečeno – a da bi u tome uspjelo, Učenje mora; prvo, izgraditi dio u vama – koji već postoji, ali nije dominantan, aktivan, snažan (morate imati gram zlata ako želite olovo pretvoriti u zlato) – koji može preuzeti život od mehaničkog dijela, nesvjesnog dijela, a to je ličnost i zakoni koji mehanički vladaju ličnošću i pojedinačnim „ja“; drugo, putem toga što je Učenje oživjelo u vama, ono mora sada da vas polako oslobađa od zakona kojima više ne trebate služiti, tj. osloboditi vas od njih. To čini tako što u vaš život unosi dodatne Zakone. Zakone koji pripadaju višim razinama postojanja, koji vladaju onima koji su na višoj razini postojanja ili bića. Unošenjem dodatnih zakona omogućuje se postepeno oslobađanje od mehaničkih, životnih zakona, kao i zakona koje ljudi sami za sebe donose i dodatno se, bez potrebe, zarobljavaju. Ovu ideju je potrebno dobro razumjeti jer ona traži visok prag inteligencije.
Osloboditi se ili izbaviti se ili spasiti se nema samo nejasno mističnu karakteristiku kako se to čini u svim prožvakanim duhovnim ili religioznim sistemima.
Recimo, ovaj citat ste jako često čitali ili čuli. Parafraziram:

„Ne pokušavajte promijeniti druge i svijet. Promijenite sebe. Drugi i svijet će se automatski promijeniti“.

Mudra grimasa ili pametovanje onog koji vam to izgovori – a siguran sam da ste je i vi izgovorili nebrojeno puta – ne govori o tome da ta osoba razumije što ovaj citat znači.
Ovaj citat odnosi se na određenu praksu koja se radi unutar autentičnih učenja i koju prati niz sugestija ili uputa. On je povezan sa prosudbom, ali i sa načinom na koji trebate pristupiti događajima iz svijeta i odnosu s njima, ali i odnosu sa ljudima oko vas. Temelji se na jednoj „čudnoj“ ideji o Vanjskom Uvažavanju i radu protiv Unutarnjeg Uvažavanja. Riječ „uvažavanje“ može se tumačiti i kao „značaj“, „vrijednost“, ali i „značenje“ u nekim slučajevima.

Uvažiti nešto znači ne prosuđivati o tome na svakodnevni, mehanički i nesvjestan način na koji ste navikli; dati tome prostora unutar sebe; smanjiti ili ukinuti svoje reakcije, mišljenja, stavove, koncepte, vjerovanja, uvrijeđenost, reakcije itd. u odnosu na to što uvažavate; dopustiti tome da bude – a i ovo ste već čuli i čak i zahtijevate u odnosu na sebe, što je unutarnje uvažavanje – takvo kakvo jeste, kakvo želi da bude, kakva mu je priroda ili dopustiti tome da zauzme poziciju koju želi ili koju mora da zauzme (svaka ova riječ je jako bitna, a mehanički ih pročitati i shvatiti, znači da ste „promašili metu/cilj/svrhu“); a s druge strane, da biste u tome uspjeli, morate urušiti vlastito uvažavanje, davanje značaja sebi i svojim prohtjevima – uvjerenjima, mislima, emocijama, konceptima, vjerovanjima, egoizmu, reakcijama itd.

I ovo što napisah samo je površina cijele ideje koja se provlači kroz citat koji sam spomenuo. Da bi se svijet i drugi promijenili, vi se trebate promijeniti, a onda će se desiti prirodna reakcija – vaš uvid da se svijet i drugi sami od sebe mijenjaju. O, kako to divno zvuči, zar ne?
Da, samo „divno zvuči“. U praksi, praktičnom smislu, to se nekad zove SVJESNA PATNJA koja nije vremenski ograničena.
Zato kažem da citat „divno zvuči“, ali praktično ne poznajem skoro nikog, osim par ljudi u svom cijelom životu, koji su ovo mogli, uspjeli, željeli da odrade i radili su. Ne mogu reći „odradili su“ jer nije stvar „odrađivanja“, kako to većina pretpostavlja da će se desiti kada pristupe ili dođu „do kraja“ duhovnog puta ili Učenja jer takvo što ne postoji. Svaki kraj, ako pretpostavimo kraj, ima svoj početak. I to naučite čim se desi prva unutarnja prava transformacija. Transformacija vašeg osjećaja “ja”, jer ideja transformacije upravo odnosi se na to, a ne na ličnost kako mnogi zamišljaju.
Promjenu druge osobe, primjera radi, proizvodite tako što toj osobi stvorite prostor unutar sebe, kao prvo, a onda u vašem odnosu, koji joj omogućava promjenu. Ista stvar je i sa svijetom i događajima u svijetu. Događaj je svaka situacija na koju imate bilo kakvu, pozitivnu ili negativnu, reakciju. Ako nemate NIKAKVU reakciju onda nije riječ o „događaju“, već o „situaciji“.
Da bi se bilo što promijenilo, vi u odnosu s tim morate zauzeti ispravnu poziciju i primijeniti ideje Učenja koje su vam dane i to, ne samo na ispravan način, već i s ispravnog mjesta u vama.
U isto vrijeme, ako se upustite u ovu „igru“ u značenju gore spomenutog citata, onoliko koliko druge oslobađate od svih mehaničkih i nesvjesnih reakcija, ali i zarobljavanja – jer to cijelo vrijeme činite i svaki vaš čin ka drugima svojevrsno je zarobljavanje – toliko i sebe oslobađate od drugih.

Koliko svijet oslobađate od sebe, toliko i sebe oslobađate od svijeta.

Upute koje se dobivaju u Učenju imaju niz razina razumijevanja, ali i primjene. Izreke, ideje, citati u Učenju, baš kao i primjeri ili parabole imaju svoju i više emotivnu svrhu, ali i više intelektualnu (umnu) simboliku. Obje te dvije „nove“ razine otvaraju se u vama tek kada su osnove Učenja primijenjene, razumljene, savladane, tj. postale su integralni dio vas. Tj. ona postaju dio vas u prolasku različitim etapama Puta unutar Učenja. Pravi Put počinje tek kada se kao Krist rodite bezgrešno, tj. kada se u vama rodi Istinsko Ja ili Istinska Svijest ili Istinsko Postojanje slobodno od vas kao „sebe“ i osjećaja ličnog „ja“. Tek tada započinje Put. Do tada niste na Putu već na Pristupnom putu. I skoro sva učenja ciljaju na ovaj korak, ovu etapu. S tim u vezi, Učenja koja su oko vas NISU PUT, niti ste vi na Putu sve dok se ne desi PRVI cilj Učenja, a to je Novi Čovjek, novo Rađanje, novo Postojanje ili kako se to često govori, kada se desi smrt „ega“ ili ličnog „ja“. Događaj koji nazivamo „ne-ja događaj“, a to je parabola i simbolika Krista iz Novog Zavjeta. U tom trenutku za vas počinje Put. Do tada niste na putu, već pristupate istom bez garancije da ćete uspjeti u tome. Zato kažemo da duhovnost koja ne govori o ovome, kao ni religija, naravno, i to jasno nisu naglasili, nisu duhovnost i nisu autentična učenja, već pseudo-duhovnost, lažna duhovnost.
Duhovnost nije promjena ka „boljem sebi“ ili „boljoj verziji sebe“ jer ova insinuacija jako brzo umire u autentičnoj duhovnosti. Brzo se uništi u vama bilo kakva verzija „boljeg sebe“. To je egoistična projekcija ili slika o sebi, idealizirajuće „ja“, što je gora verzija od vašeg običnog, svakodnevnog osjećaja „ja“ ili, mogu slobodno reći, niža i lošija verzija bez obzira kako vam zvučala.

Cilj Učenja je osloboditi čovjeka. Od čega? Od koga?
Arkona, demona, malih nevidljivih zelenih, kozmičkog virtualnog kompjutera (iluzorne stvarnosti), zakona koji njime vladaju?
Čega? Koga?
Sve te verzije govore jedno te isto. I sve su one projekcija. Instinktivna projekcija, ne intuitivna, jer da je intuitivna znali biste o čemu se radi, a što sva bića na ovoj planeti osjećaju. Verzije koje se vrte su samo tumačenja uma koji ne razumije o čemu se radi i pokušava, u skladu sa svojom prirodom, protumačiti instinktivni impuls koji dolazi do njega iz Inteligencije u Prirodi.
Neću tumačiti ili davati svoju verziju jer je to moja verzija i nije vaša, niti treba biti vaša, već ću dati i tumačiti ono što Učenja govore. Učenja kroz koja sam prošao i koja prolazim.
Cilj je umaći, pobjeći, izbjeći, spasiti se, izvući se, osloboditi se, ne samo utjecaja Zakona koji vladaju kako sa više razine, uzročno, tako i sa niže, posljedično, već i zakona koji se stvaraju interakcijom sa svijetom i drugima, ali i događajima. Mistifikacija ne govori o znanju, već o neznanju, jer čim nešto mistificiramo to radimo da bismo tome dali značaj i tumačenje – uvažavamo to na specifičan unutarnji način – jer ne razumijemo, ne znamo. Nemojte to miješati s „mističnim“. Jer riječ „mistično“ označava osjećaj koji se pojavljuje unutar vas kada se desi unutarnja transformacija osjećaja „ja“ u Istinsko Postojanje, kako ga još nazivamo. Ili, Kršćanski rečeno, kada se Krist rodi u vama. Ili kako bi to rekli religiozni mjesečari, kada pronađete „Isusa u sebi“. Problem je što nikad ne nađete nikakvog Isusa u sebi. I kada vam to kažu i tvrde vam da su oni pronašli, lažu. Pronašli su samo isforsiranu priču koju su preuzeli od istih tih neznalica kao što su oni. Pronašli su pričicu, bajku, projekciju, ali ne i istinu onog što to stvarno znači. „Mistično“ je jer O TOME NE ZNATE NIŠTA, niti možete znati na tom nivou na kojem se pojavite ili rodite sve dok ga ne nadiđete.

Kada se desi ne-ja događaj, i u vama se rodi Bog u centru vašeg bića ili osjećaja „sebe“, recimo to tako, ili umjesto osjećaja „ja“ u vama, to je rađanje Krista.

No, to se samo tako kaže. Još nešto fali. Krist je rođen, po predanju, u ujedinjenom postojanju s Ocem, zar ne? Tako kaže Novi Zavjet. Što znači da tek kada se u tom osjećaju novog postojanja pojavi, da tako kažem, osjećaj da ste povezani s Božanskim (neki kažu Bogom, ali to nije istina, jer ne možete biti povezani s Bogom), tada je to stvarno rađanje Krista u vama.
Parafraziram:

„Sada više ne živim ja, već Krist živi u meni“.

E, to je ono što vas ustvari oslobađa od svijeta, drugih i događaja. I to ne zato što se to, eto tako, prosto rodilo u vama i sada je sve gotovo. Dapače, Učenje tek tada kreće, to je početak Puta. Zato je jasno i rečeno u N. Zavjetu „Ja sam Put, Istina i Život“. S tim da „ja sam“ ne znači somnambulističko „ja jesam“ kako novo-duhovnjaci bulazne. Najčešće, to je osjećaj tjelesnog postojanja kojeg su zamijenili s nekim imaginarnim duhovnim „ja jesam“ ili nemoći da se do kraja kaže na što se misli, pa su skovali da je to „osjećaj ja jesam“. Jeste, na neki način, ali bez vas. Tada ste otprilike potrefili. Možda:

„JESAM“ bez „ja“, ili bolje „Bog JESTE“ bez vas. „Krist JESTE“ bez vas. Postojanje JESTE bez mene, moje i ja.

S tim se počinjete oslobađati, izvlačiti, bježati od mehaničkih zakona, iako u stvari ne bježite ni od čega. To je pogrešno preneseno. Ako je Učenje autentično, ono radi kao cjelina, ne kao devijacija kroz jedan um ili centar kao mnoga današnja duhovna učenja ili religije, odakle god dolazila.
Umjesto bježanja i skrivanja, kako to mnogi prikazuju, dešava se još dublje uranjanje u život, ali ovaj put na drugačiji način. Dešava se postepeno oslobađanje od mehaničkih zakona, od drugih i njihova utjecaja, ali vaših utjecaja ili udica koja ste, namjerno ili ne namjerno, uobičajeno svjesno ili nesvjesno, zakačili za njih i svijet i još kačite i onda ne znate kako imate probleme koje imate.
Upravo o tome govori i citat koji sam gore naveo. I zato sam rekao da on nije tako jeftin kao oni koji ga izgovaraju, tako često i tako nesvjesno, baš kao i vi. Jer ako ste se povinovali učenju kroz taj citat, onda ste i vi uključeni u sve što se tiče drugih i ne možete se isključiti samo zato što ste se, eto, sjetili mudrog citata a oni nisu. Jer taj citat ne isključuje vas, već dapače, veoma vas uključuje zato što ga vi morate odraditi u sebi, a ne drugi, ne svijet.

„Morate imati istinski, sazrjeli i svjesni cilj, onaj koji počinje u svjetlu Rada i za koji se držite svaki put kada pamtite sebe, svaki put kada mislite o praktičnim stvarima koje činite u ovom Radu. Samo će vam tada Rad pomoći. Ako je temelj vašeg cilja samo životni, on neće provesti silu Rada.“ – Nicoll

Da bi se došlo i do malo razumijevanja Učenja potrebno je puno godina AKTIVNOG Rada na sebi. I to znati točno ZAŠTO se nešto radi, u kom smislu, s kojim ciljem i onda AKTIVNOG ulaganja sebe u Učenje i primjenu istog. Ono je o promjeni razine Bića, a ne o poboljšavanju sebe, rješavanju svojih ličnih problema, bolesti, trauma itd. Također, nije ni riječ o tome da poboljšate svijet i druge. To se dešava prirodno i automatski kao posljedica vašeg Rada na sebi, primjene Učenja, ali nije cilj. Ako Učenje nešto i kaže u tom smislu to ne znači to što većina misli.

Kada drugima i svijetu dopustite da bude „to što jeste“, kakvi žele da budu ili kakvi u stvari i jesu, vi SEBE MIČETE S PUTA, iz jednadžbe. I sila Učenja koja prolazi kroz AKTIVNO I ŽIVO Učenje, ako njemu pripadate ili ga radite, ona omogućuje promjenu drugih i svijeta, ali i događaja u koje ste uključeni. Aktivno mijenjanje sebe, ili uklanjanje viška sebe, ujedno je i ono što mijenja vas, a s vašom promjenom dešava se promjena svijeta, drugih i događaja. Vaše Biće kreira život u kojem se nalazite sa svim njegovim preprekama, problemima, događajima. Ali i sa dobrim stvarima. Ono što je tu Mistično jeste da ono kreira i vas, vaš osjećaj za sebe, ali i osjećaj „ja“ a da o tome što je to što vas kreira NE ZNATE ništa. Možete, kao većina, nalijepiti uvjerenje i vjerovanje, ali to će vas zaustaviti u daljnjem napredovanju sve dok to isto uvjerenje i vjerovanje ne urušite i ne spoznate NE(S)POZNATO koje ste uvjerenjem i vjerovanjem učinili POZNATIM, čisto mehanički i nesvjesno kao i sve ostalo u svom životu.
Sloboda od zakona, svijeta, drugih i događaja počinje oslobađanjem zakona, svijeta, drugih i događaja OD SEBE. Bez toga nema izbavljenja, spasenja, izlaska, bježanja, oslobođenja. A čak i Učenje, kada se pogrešno shvati, može da vas zarobi više od svijeta i drugih, kao i zakona od kojih želite pobjeći i to svakodnevno gledam. Učenja su jako opasna. DUHOVNOST je najopasnija stvar u vašem životu. Bolje je da ništa ne radite nego da nešto radite na pogrešan način, jer tada je oslobođenje sve udaljenije i teže.
Ideje Učenja i pogrešno shvaćanje i primjena (iako je primjena rijetka) može stvoriti strahovit disbalans, što može rezultirati ponovnim inkarnacijama, ponavljanju života, ili kako to mnogi vole reći, ponavljanju lekcija nebrojeno puta. Što se i dešava, a i sami ste to primijetili ako ste iskreni prema sebi. Kako se to dešava svakodnevno u našim životima, tako se dešava i s više razine, tj. u reinkarnaciji, vječnom vrćenju i slično. Zato:

Učenje mora biti DONESENO ovdje u ovu razinu, a vi se morate POPETI na najniži dio do kojeg Učenje dopire kako biste započeli proces Oslobođenja.

A mnogi nemaju pojma što govorim. Što je i dobro i potrebno. Jer ako želite razumjeti morate uložiti napor i popeti se do najniže razine razumijevanja. I to je početak PRIPREMNOG PUTA ili PRISTUPNOG PUTA. Bez njega ne možete do Puta.

Sve ovo što sam napisao vrijedi i za one koji su već na Pristupnom Putu. Rekao bih, NAROČITO za njih. Učenje mora biti OŽIVLJENO u vama ili C Utjecajem ili sposobnošću oživljavanja B Utjecaja. A da bi učenje koje dolazi do vas bilo oživljeno, vi morate biti živi i na živ način primijeniti Učenje. Koliko ste živi i koliko ga živo primjenjujete, a naročito proučavate i razumijete, toliko je srazmjerno i oslobođenje. Svaki viši Rad ili Učenje od ovoga što pišem nemoguće je ako nije ovaj odrađen kako treba.
A vremena je sve manje.

Čim radite na sebi za vas se VRIJEME SKRAĆUJE.
To znači da „nemate vremena“.

To ujedno znači i osjećaj da dolazi „kraj svijeta“. Za mnoge je to istina, i to bukvalna istina u lošem smislu, a za druge to je NAGRADA. Zavisi od toga tko ste vi.

Što je čovjek dublje u Učenju, što se više mijenja, primjenjuje Učenje, to je manje vremena koje mu je ostalo i to može biti pozitivno ili negativno. Jer Vrijeme je također Sila, Božanski Zakon, i ta Sila je milosrdna, a ne loša kako je inače percipiramo. S Vremenom kao Silom se ne cjenjkate, ne dirate je, ne narušavate je, ne zapovijedate joj, ne ucjenjujete je itd.

Kozmička Sila se također izražava kao Prostor, Vrijeme i Individualni faktor u svakom biću i u odnosu je na vaše Biće te se kroz taj odnos i manifestira.

No ne želim ići u ovom pravcu, iako znam da je privlačan većini. Ne želim da Učenje bude privlačno većini, čak ni radoznalo privlačno. Želim da vam je odbojno, vrijeđa vas, mrzite ga, želite pobjeći od njega. Samo tada može se pojaviti nejasan osjećaj da MORATE da budete u njemu, jer ni u čemu drugom više ne vidite šansu za izvlačenje.
Tada dobivate šansu, milost. Hoćete li je iskoristiti, to je do vas.
Većina to ne iskoristi.

Bhaerava