Niste dužni biti iskreni prema bilo kome. Čak i kada zahtijevaju da budete iskreni, oni ne zahtijevaju istinu, već svoju verziju istine, svoj pogled na nešto, potvrdu. Ne interesira njih istina koju možete reći, ili ste sposobni živjeti, njih interesira samo ono što su oni proglasili istinom.
Ljudi teško razumiju ideju “glume” unutar Rada. Teško je razumiju jer još nemaju uvide u sebe, još se nisu susreli sa dubljim slojevima u sebi, ne poznaju sebe jer da poznaju znali bi na što se to odnosi i zašto je to dio Rada. Spoznaja Sebe daje te odgovore. Kada spoznate sebe, ili prosto imate uvid u stvarno sebe, tada shvaćate, razumijete zašto je potrebno da glumite, ali ovaj put svjesno igrate igru.
Ne postoji autentičnost kako je ljudi zamišljaju. Na kraju to što misle da je autentično nije autentičnost. To je posebna imitacija autentičnosti. To je biti poseban u svijetu gdje svi žele biti posebni. Autentičnost se otkriva na drugi način, drugačiji način. I kada je jednom dodirnete osjetit ćete ukus autentičnosti. Drugi o tome ništa ne trebaju da znaju. Vaša Priroda je vaša Priroda i nemate zadatak reći je drugima, širiti je dalje, dijeliti sa drugima, obučavati druge. Takvo što ne postoji.
Kada naučite živjeti Sebe, tada se igrate. Vidite šta je to ispred vas i ponajmanje ste zabrinuti za to kako će to ispred vas da vas percipira, kakav će dojam da ima, u kakve će laži pod krinkom istine vjerovati.
Vjerovanje nije istina. Pretpostavka nije istina. Misao ili emocija o bilo čemu nisu istina. Sve je tu i takvo je zbog duboke negativne integracije u laž, iluziju o sebi i svijetu, duboke identifikacije sa tim. Vi nemate dužnost da igrate njihovu igru niti da ih budite iz te igre.
Živite Sebe i svoju Istinu i drugima dajte ono što oni traže ili nemojte. Kada znate sebe možete šta hoćete. Kao što ste vi došli do tog nivoa, da tako kažem, tako i drugi mogu, ali ne žele. Čim ne žele ni vi nemate dužnost da im dajete istinsko sebe, možete dati verziju koju želite i sve je u redu.
Govorim “bogohulne” stvari jer sam tako izabrao. Napisat ću mnogo “bogohulnih” stvari jer sam tako izabrao. Živim “bogohulan” život jer sam tako izabrao. Tko je rekao da i vi ne možete živjeti tako? Za mene je Bog, ne bog kojeg oni propagiraju, srž Života, jer sam Život je To, On, Ona.
Nikad se ne prilagođavajte njima, već Istini. Iz toga ste došli tamo se i vraćate i samo za Nju treba da živite i da živite kao Ona. Sve ostalo je smrt i uništenje. Istina (Bog) je srž vaše prirode, vas samih, duša vaše duše, biće vašeg bića, Istina same Istine. I To je izraženo kao vi, znali vi to ili ne, bili svjesni toga ili ne. Možete biti ako želite, ali i ne morate. Ona ne gubi niti dobiva bilo šta sa tim znate li ili ne znate.
Oni koji traže Izvor, Realizaciju Istine, trebaju naučiti da se Istina ne ponavlja. Ona nikad nije imitacija prethodno spoznatog bića. Uvijek se nanovo stvara, nanovo izražava, autentično kroz pojedinačno biće. Ne trebate biti bilo čija kopija. Jer ste original. To je vaš istinski potencijal. Na kraju, tu ste zbog Istine. Živite tu Istinu, produbljujte je, integrirajte je u svaki djelić sebe, svaku ćeliju, svaki djelić života. Dužni ste biti vjerni i dati se samo Istini. Ne nekome, ne nečemu, ne ovom ili onom.
Vatra Istine treba da živi u vama, da čuje vama, izražava se putem vas, integrira se putem vas, zna sebe putem vas, ne drugih i ne svijeta. Da je to tako svijet bi bio drugačiji, a nije.
Zapamtite, nitko u svijetu ne želi Istinu. Oni koji su je željeli našli su je. Oni koji je traže na putu su da je nađu. Ostali samo govore da žele Istinu. Oni samo žele fin i ugodan san. Skoro sva religija i duhovnost žele samo ugodan, divan, fin i lak san, život. Oni samo žele svoju verziju istine, ili točnije rečeno, laži i sna. I to je sasvim u redu.
Ako govorite i izražavate Istinu onda to činite zbog nje i sebe. Ne zbog drugih. Ako se obraćate drugima obraćajte se Istini u njima, ne snu o njima. Oni nisu Istina niti će ikad biti Istina. Istina je unutar njih, spava, sanja o njima. Toj Istini se obraćajte bez obzira šta vam je cilj.
Tantričko učenje poznaje niz, da ih tako nazovem, “trikova”. Inače se ti “trikovi” nazivaju “učenjem” i “idejama”, a ja ih nazivam “trikovi”. I jedan od trikova je ono što sam vam napisao. Uvijek se obraćajte Istini u bilo čemu, u čovjeku, životinji, životu. Ne tom čovjeku, ne toj životinji, ne tom životu, već Istini u srži, temelju toga. Znajte da je vaša srž, vaš temelj, Istina, Svijest, Brahman, Apsolut, Bog (kako želite) i iz tog temelja se obraćajte Istini ispred vas. Na kraju, ona nije ispred vas. Ona je u vama. Cijeli svijet je u vama. Cijeli univerzum je u vama. Jasno mi je da je to za mnoge ideja, možda i “bogohulna” ideja, ali to ćete znati samo ako vam netko to kaže i objasni vam kako to da ostvarite. Kada kažemo da ste to “vi”, ne mislimo na malog, udarcima života izloženog čovjeka, već na ono što je u vama kao Priroda, jer to ste vi. Nije sve to u vama kao čovjeku, osobi, već u vama kao Svijesti, Istini. Jasno je da nas ne razumiju budući da nemaju sebe, nisu se spoznali, a tumače, analiziraju, prosuđuju jer oni ni ne traže Istinu već samo verziju “istine” koja odgovara njima kao osobama, njima kao slici o sebi, kao idealizaciji sebe. Zato nikad ni ne stižu do Istine, već samo do imitacije Istine. Vode vas, govore vam šta je njihova verzija “istine” i zahtijevaju od vas da vjerujete u nju.
Vjerovanje nije Istina. Vjerovanje je laž jer zahtijeva sliku u koju ćete vjerovati. A nijedna slika nije Istina. Vjerovanje je pretpostavka i uvjerenje, a nijedna pretpostavka ni uvjerenje nisu Istina. Oni su zamjena za Istinu.
Oni su zamka za tragaoce za Istinom. Vjerovanja, uvjerenja, duboka vjerovanja, pretpostavke, koncepti su alati unutar ovog svijeta i za ovaj svijet su dobri, mogu se iskoristiti, mogu se prepraviti, ali samo pod uvjetom da znate dublju strukturu iza njih. Mogu se iskoristiti za manifestaciju i igru sa manifestacijom. Ali do Istine vas ne mogu dovesti, jer su zabluda. Nijedno učenje, religija, duhovnost ne sadrži Istinu, ali mogu biti koncept koji vodi, više ili manje, ka pragu Istine, no ne i preko praga. Baš kao što nijedna misao, emocija i djelovanje ne vode do Istine, ali mogu da odgovaraju konceptualno Istini. No, preko praga vas neće dovesti.
Samo duboko prepuštanje, bacanje preko ponora između Istine i Svijeta, može vas dovesti Istini. Alat postoji. Način postoji. Već tisućama godina. Sva učenja data su s jednim jedinim ciljem. S ciljem pripreme za šok koji ćete doživjeti kada se susretnete sa Istinom. Mogu vam reći i koji je to šok, ali ne želim. Vjerujem da ću ga puno puta spomenuti na ovom sajtu, u sličnim tekstovima, ali ga nećete razumjeti jer to nije vaš šok. Koliko god bili pripremani za šok susreta sa Istinom ili načinom dolaska do nje, ništa vas ne može pripremiti za nju. Uvijek ćete doživjeti šok kada se kucnete sa Stvarnošću. Bit ćete “uplašeni, iznenađeni i onda ćete vladati nad svime”.
Istinska Znanja su razorna. Ne zato što su opasna već zato što su izrazito duboka i udaraju u sam zid iluzije. Svi smo ih se plašili i svih ih se plaše. A onda se iznenade kada im Istina “kaže” Istinu, pokaže Istinu, da sposobnosti i znanja.
I poslije niza šokova i iznenađenja, ali i strahova, kada se razotkrije iza vela iluzije, vladate sa svime jer Ona je ta koja živi kao vi. Ona je ta koja skine veo sa svojih očiju. I vidi i vas i druge kao izražaj Sebe. To je šok.
Pokaže vam laži, iluziju, razotkrije vam igru. I to je šok. Iznenađeni ste sa svim tim. Ne vjerujete da je tako, bojite se da je tako, a opet znate da je tako. Tada vas uči kako da vladate sobom i svijetom, mijenja vas i svijet oko vas, ali samo za vas. Ne za druge. Kada vam pokaže šta su drugi, šta je svijet, to je novi šok, novo iznenađenje.
Postoji još nešto. Ona se može povući od vas ako niste spremni da je živite, ako se nespremno vratite u život i iluziju i bojite se živjeti Istinu koju ste spoznali. Povući će se do trenutka kada vidite šta gubite ako nju izgubite. A onda će se vratiti mnogo snažnija i odlučnija. I bit će Istina u punoj snazi Istine. Možda ćete morati dodatno sazrjeti, možda ćete morati odbaciti ono s čim je maskirate, skrivate. To nitko ne zna. Vi ćete znati.
Svi koji su doživjeli, da tako kažem, Istinu; svi koji je žive Znaju, Budni su u Njoj ili s Njom. I oni mogu samo ukazati gdje je ona, kako da je nađete, ali ne mogu da vam je prenesu. Jer to je narušavanje njenih nenapisanih zakona. Svaki izražaj Nje mora sam za sebe da se susretne sa Njom. Na kraju kada razumijete Istinu možda ćete je moći vidjeti u onima koji su je prije vas ostvarili, možda ćete je prepoznati kroz njih, a možda i nećete. Sve zavisi od Nje. Sve što o njoj možemo reći jeste da je ona Istina. I to je sve. Ona se osjeća. Ona se živi, diše, gleda, dodiruje. Ona zamišlja svijet i vas same.
Dati joj se do kraja, to je cilj. Nijedan koncept nije istinit, nijedno učenje, nijedna škola, nijedna religija ili duhovnost. To su načini pripreme. Ne i Istina. Ne postoji pravilo ili zakon kako će se ona izraziti kroz vas. Ako vam netko govori da to zna i govori kako se ona izražava, taj ili ne zna ili vas namjerno vara, namjerno manipulira.
Može se govoriti o pojavnom, o svijetu, o vama kao čovjeku, vašoj psihologiji, životu, ali ne i o Istini koja je temelj vas i svijeta. Istina nema prihvaćeni način izražavanja, zakone i pravila. To ima univerzum, to ima izražaj.
Ne postoji način na koji se izražava čovjek koji je spoznao Istinu. Svi koji o tome pišu i govore o načinima njegova izražaja prosto lažu, prepričavaju svoju verziju “istine”, žele da znaju kako to izgleda jer se boje. Nikad i nigdje nije opisan čovjek, osim u nekim malim smjernicama, koji je doživio ili živi Istinu, način na koji živi, pravila i zakone i slično. To je nemoguće. Istina se ne ponavlja. Ona je uvijek autentična. Kada želite znati kako to izgleda, to strah kroz vas progovara, to je osobnost koja želi znati, um koji želi znati prije no što se uputi na stazu ka Istini. Istina zna sebe i ima povjerenje u sebe. Ne traži dokaz, pravilo, zakon, itd. Mnogo je rečeno o onima koji su spoznali Istinu i ništa od toga nije Istina. Jer ako se nešto o njoj može reći to nije Istina.
Svatko od nas koristi niz izraza za Istinu. Ali izrazi, nazivi, imena Istine ne postoje. To su samo načini komunikacije, koncepti, ideje kojima izražavamo Istinu i čim takvo što izgovorimo znamo da smo se udaljili od Nje.
Svatko od nas može reći nešto o Njoj. Reći ona je “ti”, ona je “bivanje”, ona je “svijest o bivanju”, “znanje o bivanju”, “znanje da postojiš, jesi”, itd. Ali to ništa ne znači jer primate putem čula i uma i time dajete značenja koja već u vama postoje, koja su izobličenja Istine. Govorimo, ali znamo da uzalud govorimo jer izgovoriti ne možemo. Smiješno nam je. Vidimo kako čujete, znamo kako ćete čuti i znamo da nećete razumjeti. I zato govorimo kamo da idete, kako da dođete do nje, na to smo orijentirani. Ne na priču o Njoj. Govorimo vam o iluziji, snu, zamkama, zabludama, o onom što ona nije. A znamo još jednu zabludu, čak i toga što govorimo. Znamo da čak i kada kažem šta ona nije slagali smo. Jer ona jeste i to za što smo rekli da nije. Ali ako vam to kažemo nećete je naći, to će vas povući i otići ćete u drugom smjeru. Zato smo tako izričiti, tvrdoglavi, zadrti i ne prihvaćamo vaše priče, bajke, mitove, legende, drame, itd. Mi znamo da je sve to Istina. Jer Ona je Kreator, Izvor, a time i Kreirano. Ali ako vam to kažemo nećete doći do Istine same po sebi. Vrtjet ćete se u krugu manifestacije, ali nećete znati izaći jer nećete vidjeti izlaz, promašit ćete ga. Zato govorimo šta ona nije. Kada je spoznate znat ćete da je ona Sve. Ali nećete reći “sve je jedno” ili “svi smo jedno”. To je zabluda. To nije Istina. To je vitalna prevara. Želja da se bude poseban. Da se laže i imitira Istina, ali ne i da se ona Zna. Znati Istinu je biti Budan. Iako su riječ “biti” i “budan” jedno te isto. Vidite zabludu riječi? “Biti budan” ne postoji. Ili Jesi (Biti) ili nisi. Ili si Budan ili nisi. A oboje su jedno te isto. Budan Jeste; Biti je Budan; Budan je jednako Biti.
Kada sretnete Budne prepoznat ćete ih. Ne zato što postoje pravila i zakoni po kojima ih prepoznajete. Ne. Već zato što oni zrače, vibriraju Istinom. Pomjeraju svaku vašu ćeliju prostim prisustvom. Osim ako niste do kraja zatvoreni u iluziju o sebi.
Tada ih nećete doživjeti, nećete ih prepoznati. Možda ćete slušati priče usnulih o njima i to će vas spriječiti da ih susretnete iako ste ispred njih. Vidio sam to nemalo puta. Onaj koji vjeruje tuđim opisima nije onaj koji dostiže Istinu. On je duboko u snu bez obzira koliko duhovan ili religiozan bio, jer to je laž, iluzija. Ni duhovnost, ni religija nikad nisu upoznati Istinu. Ne mogu. Nisu za to stvoreni. Istina je upoznala njih i obično ih razori, odbaci, prepozna kao iluziju i laž. No, sasvim je ok da igrate igru duhovnosti, religije, raznih imaginarnih istina, magije, okultnog. Igrajte se. Mislim, ne igrate se vi. Vi samo mislite da ste to vi. Zato, to je u redu. Mi nismo u zabludi toga. Vi ste. Mi znamo šta igra tu igru. Mi znamo glumca. I prepoznajemo ga. Jer i mi glumimo. Ali naša gluma je malo drugačija. Naša igra je malo drugačija jer mi se nismo izgubili u ulozi, predstavi, glumi. Naše maske su svjesno stavljene na naša “lica” ili da kažem, lice Istine. Mi vas vidimo i to toliko dobro da vi sebe na tom nivou ne poznajete. Ali vidimo vas. Vidimo vašu glumu i prozremo je u prvom kontaktu. Mogu to mistično reći, pošto znam da volite mistificiranje. Mi u stvari prozremo Istinu iza glume, iza predstave, iza drame, iza vaše maske. Problem je samo u tome što vi to ne vidite, niste to prozreli. Zato nismo u zabludi.
Kao što rekoh, i mi igramo igru, predstavu, glumimo u drami ili komediji, nosimo maske, igramo uloge ispred svijeta, ali znamo da ništa od toga nismo mi, nije Istina. Znamo da smo samo glumci u vječnoj igri Istine. Znamo da to Ona igra, ne mi. Mi smo njena uloga, gluma, maska, predstava.
Dok sam tragao za Istinom nailazio sam na vjerne opise ili kratke crtice o Istini. Bilo mi je interesantno ponavljati to, umišljati to, ali nisam znao je li to Istina ili ne. Sada znam i vidim da je izrečena koliko može biti izrečena, ali nije takva. Mogu čak i ponoviti te izreke, citate, crtice o Istini i znam da ih nećete razumjeti jer vam nitko nije pojasnio “trik” iza toga. Mogu vam reći “vi ste Istina”, “vi ste Brahman”, “vi ste Svijest” i znam da nećete razumjeti. Jer ako razumijete to će biti trenutak vaše Spoznaje. Mogu vam ponoviti i ono što često vidim da citiraju od Rumi-ja. “Niste vi kap u oceanu, vi ste ocean u kapi”. I znam da nećete razumjeti, jer ako razumijete probuđeni ste, budni ste, Realizirali ste Istinu.
I ja sam je znao, i ponavljao. I odjednom me tako snažno obuzela da je sve što sam znao eksplodiralo u Razumijevanju. Bilo mi je smiješno koliko sam pogrešno razumio te crtice o Njoj. Bilo mi je smiješno koliko je to bilo očigledno, a koliko me je “znanje” odvelo u zabludu. Kružio sam godinama oko nje i “znao” je. A onda, iznenada, Razumio Je. Mislio sam da ja mogu znati Istinu. Mislio sam da ću je vidjeti. Znati kao što znam bilo šta drugo. I taj trenutak razumijevanja mi je pokazao da sam pogrešno “znao”. Mi kažemo da je to Direktno Znanje, no to nije znanje na koje ste naučeni. To je kao što znate da postojite. Kao što znate da ste čovjek. To direktno znate. Ne mora vam nitko reći niti potvrditi. Tako je i sa Istinom kada je saznate. Duboko otriježnjujuće. Kao da se naglo otrijeznite. Kao da se probudite iz sna, otrijeznite od pijanstva. Prokleto smiješno i tužno istovremeno. Znate Je, ali je nikad nećete znati. “Znati” kao bilo šta drugo oko sebe što znate. Ona je kao da se probudite u video igrici i shvatite da nešto ili netko upravlja vama, da je sve to obična video igrica i da ste vi u stvari, kao glavni lik i igrici, igrač koji igra igricu. Sve što poslije toga možete jeste nastaviti igricu. Znate, Budni ste i to je to. Sve se nastavlja kao što je bilo i prije toga.
Ili, to je kao da dođete ispred “crne rupe” i probate ući u nju, dostići njen horizont. I uđete, ona vas proguta, sve strgne sa vas jer to nije vaše i ostavi samo vas, čistu običnu svijest i taman kada ste pomislili da ste dosegli horizont nađete se ponovo izvan “crne rupe”, ponovo u istom univerzumu. Ali ovaj put kreće zabava jer znate o čemu se radi. Kreće igra na novom nivou. Mnogo intenzivnija, smjelija, odlučnija, zabavnija, znate iluziju igre.
S druge strane, počet ćete se diviti Njegovoj ili Njenoj Kreaciji. To je jako čudno. Do jučer ste htjeli pobjeći, a danas sjedite i gledate vrapca u oči i divite se Sili Istine iza tih očiju, njenoj Snazi unutar tog malog tijela. Do jučer ste se identificirali i divili “opasnim životinjama”. Bili ste “lavovi”, “vukovi”, “tigrovi”, a danas vidite ljepotu, snagu, moć, kreativnost u pužu, dupinu, morskom psu, kitu, crvu, slonu, žirafi, uplašenom zecu, malom i ružnom cvijetu, travki u koju gledate. Prožima vas. Ispunjava. Čak i bol i patnja je prožeta Istinom i vi je “vidite”, znate. Gledate malo dijete koje se susreće sa životom i vidite Istinu. Gledate starca koji umire i vidite Istinu. Ne možete da je ne vidite. Očigledna je. Vidite ispred sebe gorući vulkan i vidite da nemate izlaza osim da skočite u njega. I skočite. Bez promišljanja, bez kajanja, sa jačim gorućim vulkanom u sebi. Nisam rekao da će vam se svidjeti. Ne. Nisam to rekao. Ne mora vam se svidjeti. Ali to ne mijenja ništa. Jer Istina vam se ne mora sviđati. No to Nju ne mijenja.
Divite se svemu. Jer sve je Ona. I bol i patnja i radost i ekstaza. I ono što vam se sviđa i ono što vam se ne sviđa. I ono što volite i ono što ne volite. I ono što znate i ono što ne znate. Svejedno. Sasvim je Sve-Jedno. Ravno-ste-dušni, ali kao gorući vulkan, kao srž Crne Rupe. To ne znači da u nekom trenutku nećete imati neku reakciju, ljutnju, bol, patnju, posesivnost. Dapače, imat ćete. Ali ćete se jako brzo osvijestiti. Sama Istina će vas osvijestiti. Moći ćete raditi na tome, naravno. Ako vidite smisao tog rada. Mnogi ne vide. Sve zavisi od vas, tj. Istine u vama. Šta ona hoće. I da, umrijet ćete jednog dana. Kao lik u igrici. I to će biti kraj tog lika. Možda će Istina poželjeti ponovo da zaigra u nekom drugom liku, možda. A možda i neće. Više vas neće brinuti postoji li reinkarnacija, karma, dharma i sve te svete riječi koje koriste zabludjeli. Neće vas brinuti je li ovo vaš zadnji život ili koji je u nizu. Što će vam to? To služi samo zabavi uma. Nema neku dublju svrhu. Možda ćete se zabavljati sa tim. Moguće.
Spoznat ćete Slobodu. Ali i njen paradoks. Slobodu od svih igrica i drama u sebi, ali i slobodu da ih odigrate. Slobodu koja je već tu, a opet nije. Slobodu da se oslobodite svega toga, ali i da ponovo zaigrate igru kao da je prvi put igrate, strastveno. Nećete više biti duhovni ni religiozni. A opet, ako želite, ili točnije, ako Ona želi, bit ćete veoma duhovni ili religiozni. Nećete vjerovati u bogove, a moći ćete ako želite. Postat ćete ateista, ili agnostik, a možda i teista i gnostik, sasvim svejedno. Ali baš sasvim svejedno. Reći ćete nekom da vjerujete i smijat ćete se u sebi kao na najsmješniji vic koji ste čuli. A možda ćete reći i da ne vjeruje i ponovo se smijati tome u sebi. Nekom ćete reći da ste “bog”, a nekom “kako ja mogu biti bog” i bit će vam sve smiješno. Naročito njihove reakcije. Netko će vas pitati “jesi li prosvijetljen?”; “jesi li se probudio?”. Moći ćete reći da jeste, a znati da lik u igrici nikad ne može biti prosvjetljen ili probuđen. A moći ćete reći da nemate pojma šta je to, niti o čemu se radi. Vama će biti svejedno. Njima, tko zna.
Sloboda je vrhunski paradoks. Kao i Istina. I mogu ovako još mnogo strana, ali dovoljno je.
Nemate dužnost nikome ništa otkriti. Niste dužni nikome ništa. Kao ni oni vama. To je Sloboda. Ne postoji pravilo i zakon Istine. A možete ga stvoriti ako želite. “Probuđene” galamdžije će vam biti smiješne. Kao i sva duhovnost i religija. I niste dužni da igrate njihove igre. Možete, ali i ne morate. Jer Istina je kao prazan papir. Možete napisati velike “duhovne” istine na njega, dobar roman, pripovijetku, dramu, komediju, a ne morate ništa napisati jer Ona, kao papir, ostaje nedodirnuta. A možda u nekom magnovenju razumijete da ni papir nije Istina već samo Njen način da se izrazi, jedan u nizu.
Pozdrav i uživajte u avanturi
Bhaerava