Kada poznajemo kako naš um radi, uviđamo kako sugestije iz okoline ulaze u nas, tada je jako bitno znati i kako one rade u nama, kako ih prihvaćamo, kako umovi u tome sudjeluju, kako na sve to djeluje strah, osjećaj nemoći, osjećaj odvojenosti od Izvora. Sve ovo, ali i još mnogi drugi dijelovi utječu na nas i naš život. Iako, u stvari, ako ovo sagledamo čisto i bez straha od onog što ćemo vidjeti, uskoro spoznajemo da u tome nema nikakvog „nas“, da je „nas“ u stvari sve ovo. Potrebno je imati nešto slobodno od utjecaja, nešto što može biti prisutno i znati da je ono stvarno „nas“ ili „ja“. Tada to „ja“ nešto može učiniti.
Većina čim počne uviđati ove stvari odmah žele da djeluju protiv toga, odmah žele nešto da učine. To nije moguće. Bitnije je vidjeti što je to u „nama“ što odmah želi nešto učiniti. Time su mnogi zavarani. Činjenje nije reakcija. Činjenje je čin afirmacije stvarnog u nama te težnja da stvarno dođe u život i na kraju živi taj život.
Pomoću Stvarnog možemo doći do trenutka kada ćemo nešto učiniti. Vidjeti sugestiju, vidjeti njen odraz u sebi, jasno ih sagledati i ne pasti pod njihov utjecaj. Svi koji duže Rade na sebi uviđaju koliko oni niti njihova volja ne postoje unutar mašine uma i tijela. Čak i kada vide kako sugestije ulaze u njih, kako se u njima razvijaju, nemaju snage da bilo šta učine sa tim. Nemaju volje, snage, moći, sposobnosti jer ono što vidi i zna nije razvijeno, nije snažno, nema volju na svojoj strani, nema sposobnost niti moć da bilo šta učini osim da nijemo promatra i svjedoči i povuče se od procesa. Um želi da čini. To je sasvim jasno. Ali um je doveo do ovog pogrešnog „činjenja“ svojim aktivnostima i „znanjima“ i on ne može da učiniti bilo šta vrijedno spomena.
Krenite veoma oprezno. Dovedite sebe u trenutak u kojem se nalazite. Postanite prisutni. Steknite snagu, postojanost, volju da budete tu u sebi i životu. Svjesni, prisutni, sa punom slobodnom izbora da to učinite.
Postoji mnogo vježbi za ovo ili ono. Ali sve te vježbe radi um koji umišlja da on nešto može. Može li? Šta je to on učinio za vas? Primio utjecaje, sugestije, aktivirao vital i maštu i zamislio da može ili stvarno može?
Da bi se bilo šta učinilo prvo moramo postati, prvo moramo BITI. Ono što može biti je Svijest u čovjeku, ne njegov um ili umovi koji su u stvari funkcije, alati manifestacije i nisu sposobni Biti. Um može odražavati Biti ali sam ne može Biti.
Da ovaj tekst ne bude teorija, evo jedne male tehnike, prakse uz čiju pomoć učimo kako da Budemo.
Tehnika je jednostavna, kao i većina tehnika u Radu, ali uskoro ćete vidjeti koliko je teška, koliko zahtjeva energije, volje, prisjećanja, napora da se ona odradi. Kao i sve tehnike koje su djelotvorne, a naročito jednostavne, i ova je nešto što se uči godinama i nikad se ne nauči do kraja.
Praksa:
1. Što god da radite postanite svjesni da to radite. Drugim riječima, čim nešto radite u sebi mentalno ponovite „mantru“ JA.Evo primjera:
Hodate – „JA hodam.“
Kada ponovite „JA“ znajte da ste to vi, osjećate da ste u cijelom tijelu, i osjećajte da VI (ja) činite pokret, tj. u ovom slučaju, hodate. Znajte i osjećajte JA i znajte i osjećajte da HODATE.
3. Održite to što je moguće duže.
4. Prisjećajte se ovog što je češće moguće, tj. pamtite praksu.
U bilo šta, nebitno šta, unesite ovu „mantru“ zajedno sa znanjem o njoj i osjećajem „ja“.
Ja hodam; Ja sjedim; Ja govorim; Ja pišem; Ja promatram; Ja sam svjestan; Ja ležim; Ja jedem; Ja slušam; Ja dodirujem; Ja osjećam; Ja mislim; itd.
Shvatili ste.
JA – znanje i osjećaj u cijelom tijelu i u ovom trenutku; Radnja – znate i osjećate da to VI radite, krećete se, osjećate i znate da se krećete, osjećate i znate da šutite, osjećate i znate da promatrate nekoga ili nešto ili ga slušate, itd.
Osjećajte se slobodnim pridružiti se na Telegram čatu: Bhaerava.com
Uživajte u vježbi
Bhaerava
