Zablude u Radu i Duhovnosti I – nedostatak motiva i cilja

Kategorije
Svi članci

Jako česta zabluda u Duhovnosti/Radu jeste da naš cilj i motivacija za Rad moraju doći mehanički, tj. sami od sebe. Tu zabludu pospješuje niz faktora te i nju nije jednostavno pojasniti. Neću se ni truditi da ovu zabludu pojasnim nešto previše duboko. Da bi se ona razumjela moramo razumjeti samu teoriju i praksu Evolucije, a time i Rada.
Ne postoji čovjek na Putu koji se nije s ovim suočio. Rijetki su oni koji su je uspješno prešli. Osnova ove zablude je to što u Evoluciji očekujemo da motiv i cilj za duhovnu evoluciju mora doći automatski, mehanički, sam od sebe kao da nam je život, ili nešto iznad njega, DUŽNO dati motivaciju i cilj. Najčešći motiv za bilo kakvu potragu je nezadovoljstvo, strah, bol, smrt, i slično. Taj pozadinski strah ili nemoć da sebe prihvatimo takvim kakvim se u nekom trenutku percipiramo dovodi do toga da, kao kad odemo doktoru, potražimo nekoga ili nešto što bi trebalo da razriješi našu nemoć ili riješi naš akutni problem. Ta mehanička reakcija prosto je pritisak života, ali i ono što život nudi kao razrješenje problema. Posjeta doktoru, psihologu, automehaničaru, kozmetičarki i slično. I problem je, koliko-toliko, riješen i naš život se mehanički nastavlja dalje.
Ovo preslikavanje ovakvih rješenja iz života na duhovnu evoluciju, nije samo česta pojava, već je uobičajena i očekivana. I ona je dio zabluda ili prepreka koje trebaju onesposobiti pojedinca u njegovoj daljnjom težnji i evoluciji. Jasno, pošto mi ne vidimo dalje od materije, a ono nevidljivo PRETPOSTAVLJAMO, ali ne znamo niti vidimo, mi ne primjećujemo koliko stvari iz tog nevidljivog utječe na nas i naš život. Kada bismo prihvatili i shvatili osnovne upute u gotovo svim duhovnim putevima i načina, tada ova prepreka ne bi bila prepreka, već bi nam pomogla da još bolje definiramo našu kretnju ka cilju kojeg smo postavili ili ka dubljoj evoluciji.
Uvriježeno mišljenje je da kada čovjek „izabere crkvu u kojoj će se moliti“ da je on završio sa svojim naporom. Samo treba da se „prepusti“ i sve će samo od sebe doći. „Vjeruj“ i božja volja će sve sama, za tebe, odraditi. Isto je i na svakom duhovnom putu u skladu s konceptom te škole, puta ili načina. Toga ni Rad nije oslobođen.

Najopasnija prepreka je IMITACIJA bez razumijevanja.

Rekao bih, nakon ovoliko godina u svemu ovom, da je to neka vrsta ispita, testa koji svatko mora proći. To je kao određeni stadij ili kao testiranje u školi jeste li naučili osnovu ili ste je samo imitirali bez razumijevanja. Što je učenje specifičnije to je ova zamka jača i opasnija. Prolazak ove zamke je kao i bilo što u životu, a što se pojavi kao prepreka daljnjem samo-usavršavanju u bilo čemu. Učenja su prepuna pojašnjavanja ove zamke i prepreke. I što je najbolje, to nimalo neće pomoći onom koji dođe do te prepreke. Znam, jer ta prepreka se pojavljuje prije svakog sljedećeg, recimo tako, višeg stadija. Ono što je zanimljivo u ovome jeste da sve sile i mehaničke volje koje su malo višeg nivoa od ljudskog (mislim na fizičko) mogu i dopušteno im je postaviti ovu zamku. Ali ne želim ulaziti u tešku metafiziku ili okultno jer, pored toga što mnogi o tome nemaju pojma, toliko se toga i boje i misle da to ne postoji.

Život kao Sila, a život je sila, ima svoje ciljeve i svoje interese. Cijeli naš život organiziran je na isti način i to je prvo što uvidimo kada razumijemo upute učenja. Razumjeti upute učenja nije imitirati ih i shvaćati ih intelektom – i to njegovim najgorim dijelom, formacijskim mišljenjem ili dijelom – niti imati ih u memoriji, već to znači provjeriti ih u mnogim životnim okolnostima.

Vidjeti ih, shvatiti teoriju, provjeriti u praksi, duboko u sebe integrirati.

Mnoge stvari ili ideje u Duhovnosti S NAMJEROM nisu do kraja pojašnjene. Mnogi misle da je dostići neki stadij u duhovnosti kao biti primljen među neku elitu i samo treba da se ponašamo na isti način, usvajamo njihove vrijednosti bez razumijevanja i spašeni smo, izuzetni smo i slično. To onda ne bi bio evolutivni put.

Morate prvo da teoretski shvatite što znači evolucija?

Duhovnost današnjeg mrtvilo tipa ne daje odgovor na to. Slobodno ispitajte, ne mogu reći „njihovu teoriju“ jer je nemaju, a ne mogu reći ni „njihove ideje“ jer ih nemaju, to što oni zagovaraju. Ne želim da ih ovdje ispisujem. Previše je nebuloze u tome, neosnovanosti, nema autentičnog temelja, oslanja se na poželjno mišljenje i osjećanje, pretpostavka je, fantazija, projekcija, očekivanje bez osnove, nerazumijevanje drevnih tekstova itd.

Što znači evoluirati? Što je sve uključeno u izraz „evolucija“? Što to znači za pojedinca? Što to znači za čovječanstvo, sistem u kojem se nalazimo? Koje promjene, jer dio evolucije je promjena ili transformacija, uključuje? Što je to u čovjeku što može evoluirati? Koji su stupnjevi evolucije? Što znači da „dolazimo sa zvijezda“? Je li se to odnosi na iskru bića ili cjelinu ljudskog bića – umovi, tijelo, duša itd.?
Ovu su samo neka od pitanja na koja si trebate odgovoriti. A kada odgovorite na njih, otvorit će vam se nova pitanja. Pitanje i vaša sposobnost da ga postavite ukazuje na stadij koji ste dostigli u evoluciji. Istinska moć tragatelja je pitanje i sposobnost ispitivanja, preispitivanja, traganja za odgovorom. Ako to nema, onda to nije tragatelj, nije čovjek u evoluciji. S tim da ovdje ima također puno zamki.

Ako osjeća nemir, prirodno je da čovjek traži mir. Ako osjeća nezadovoljstvo sobom, prirodno je da traži nešto što će mu omogućiti zadovoljstvo sobom itd. Najosnovnije je ovo što ću sada napisati.
Jako rijetko čovjek ima jasan cilj. A bez jasnog cilja NEMA evolucije. Jasan cilj ne može doći ako ne poznajete sebe, samu evoluciju, i to gdje želite doći ili to ka čemu se želite otvoriti i što će vam omogućiti daljnju evoluciju. A, koliko vidim, a to gledam preko 30 godina, nitko ovo nema. Životne ciljeve daje nam život, i to je ono što čovjek mehanički osjeća da treba da mu i evolucija omogući. A to se neće desiti, čak ako se i Bog zabavlja i nema bolja posla već davati ciljeve ljudima. Imati Boga za cilj, kako već pretpostavljate i mnogi pretpostavljaju, pa želim vam sreću u tom cilju. Puno sreće.
Svi ciljevi koje ste preuzeli, prepisali, prekopirali od drugih ne mogu biti i nisu vaši ciljevi, to su primjeri ciljeva. Cilj mora biti veoma ličan i emotivan. I prije svega mora biti vaš. Ako ga nemate, bolje je ne raditi ništa.

Cilj mora biti vaš, ličan i mora biti emotivan.

Oženite/udajte se, imajte djecu, steknite nešto u životu – to ćete dobiti kao nagradu od životne sile ako ste nešto postigli u evoluciji kao način vašeg skretanja sa evolucije – imajte unuke, ljubavnice ili ljubavnike. To su sasvim dobri ciljevi života. Niste još zreli za dalje.
Cilj mora biti vaš, kao što sam rekao. Mora biti „trn u dupetu“ koji vam ne da mira. Mora biti „vatra pod nogama“, mora biti „crv u dupetu“, mora biti nešto što vam ne da mira sve dok ne ostvarite taj cilj. Imate li to? Ako ovo nemate, izgubite nekoliko mjeseci na potragu za tim. A onda, morate naučiti kako da ga sačuvate od uništenja i kako da ga potpirujete – ako je cilj „vatra pod nogama“.

U jednom momentu, Radom ili nekom duhovnom praksom, sve vam postane, kako bi to Crnogorci rekli, potaman. I to je trenutak u kojem počinje zamka. U stvari, zamka počinje onog trenutka kada ste krenuli u bilo koji sistem evolucije, a niste imali svoj cilj i dobru motivaciju. Ali, preskočit ćemo to za sada. Davno, prije nekoliko godina, napisao sam nekoliko tekstova o ciljevima i načinima kako se oni postavljaju. Potražite ih. Potrošite vrijeme na potragu i pročitajte te tekstove. Mislim da ima oko tri ili četiri teksta, sve zajedno između 30-40 stranica.

Kada se desi da vam sve postane „potaman“ i to „potaman“ prihvatite „zdravo za gotovo“ sa vašom evolucijom je završeno. Davno, na početku puta, dobio sam ovo upozorenje. Odnosilo se na nekoliko stvari zajedno. To upozorenje mogao sam upotrijebiti bilo gdje unutar svog puta kao što to biva sa svakom dobrom uputom.
Zamka „potaman“ ili zamka „nemam motiv i cilj“ da dalje nastavim je zamka u koju upadaju svi. To je znak da je život preuzeo čovjeka i da Duhovnost za njega postaje hobi. Jako često čujem od ljudi koji padnu na ovoj zamci da će nastaviti Rad, praksu i slično bez obzira što napuštaju školu, učenje, majstora. Pa, mogu vam reći da je to rjeđe od toga da slon postane vlasnik staklarske radnje. Najčešće se samo nasmijem na to i odem svojim putem, a prije toga, osmjehom razumijevanja, kažem nešto u stilu „sretno i drž se“; „želim ti puno sreće u životu“ i slično. Meni je to znak da više nemam što da tražim kod tog čovjeka. On je završio priču.

Od tisuću njih koji napuste put i praksu, jedan ili dva nastave dalje. Ako niste u Radu dali maksimum, očekujete da ćete to dati kada ga napustite?

Kao što rekoh, želim vam sreću i uspjeh i puno lukavosti jer će vam trebati.

Raditi i običnu, najjednostavniju praksu, traži veoma velik napor. A ovdje prvenstveno mislim na prakse autentične duhovnosti i evolucije. A one se ne tiču toga „da vam bude bolje“, „da se riješite bubuljice na dupetu“ kao motivacije i cilja odlaska na duhovnu radionicu jedan vikend u godini jer za više nemate vremena.

Život kao sila je ono što upravlja ljudima. Time, život kao interes dijeli svoj interes – ovo je fino rečeno „dijeli“ – ispravnije je nameće – s ljudima i daje im osjećaj da je to njihov interes. Najblaže rečeno, to je kao kolektivno nesvjesno koje se odražava unutar svakog pojedinca. Neću koristiti radne izraze za ovo jer teško da itko zna o Radu nešto više od onog što je letimično pročitao na internetu, ili nedaj bože, iz neke od knjiga o Radu. Možete knjigu Četvrti Put čitati četrdeseti put, no ako ne znate kako je proučavati bolje je da onda čitate ljubavne ili kaubojske romane. Barem će vam razviti maštu i nezadovoljstvo sobom.
Cilj svakog čovjeka je potpasti, čovjeka koji je krenuo sa evolucijom naravno, pod utjecaj Sile ili Zakona koji mu omogućuju evoluciju. U religiji to je rečeno ili savjetovano pod izrazom „potpasti pod božju volju“. Jasno, o toj volji nitko ne zna ništa, ili da budem precizan, samo izuzetci nešto o tome znaju, a što je više od znanja potrebnog za kuhanje juhe iz vrećice. Ako u čovjeku nema – ili Magnetski Centar nije transformiran u centar gravitacije Rada – razumijevanja ovog, teško išta možemo očekivati. Sve dok su duhovnost i život razdvojeni niste došli do ovog stadija evolucije. Kada u vama nema razlike između Rada ili duhovnosti i života – ne za raju na faceu, već vam život to pokazuje i postaje vam jasno, pod uvjetom da niste pod silom hipnoze ili samo-sugestije pa se lako umislite u ovo – tad ste stali na neku stepenicu unutar evolucije.

U Radu kažemo da ti Rad mora biti na prvom mjestu.

Vjerujte mi, jako je malo onih koji razumiju ovu uputu u Radu. Svi je ponavljaju, ali pokazuju – prepoznat ćete ih po djelima njihovim – da to nije istina i da Rad nije na prvom mjestu. Što je najbolje, uskoro ćete čuti i zašto on nije na prvom mjestu jer oni ne doživljavaju Rad i novi način života na isti način, već misle da će im Rad ili duhovnost nešto oduzeti. Malo su iskreniji od ovih u ostalim klasičnim duhovnim „putevima“. Ovi drugi se lažu i kad se pogledaju u ogledalo, a da ne pričam kakvo je stanje kad su okruženi istima ili sličnima. To je grupa lažaca, lažnjaka, imitatora sve sa osmjehom kojim prikrivaju razdiranje iznutra. Upoznajte ih, pa ćete imati isti zaključak.
Tek kada Radna Sila preuzme čovjeka i on je živi u životu, na neki način je malo sigurniji nego prije toga. Neću i ne želim objašnjavati svaki dio. Istražite sami.

Ako je Rad preuzeo čovjeka, a biti ćete provjereni na svakom koraku, tada je manje mogućnosti da ćete pasti kod ove zablude ili prepreke. Nema garancije, naravno, ali znate što to znači i moći ćete se boriti s tim.
Život i njegova sila NEĆE prestati djelovati na vas. Osim ako se ne desi duboka transformacija, ali i tada životna sila djeluje u odnosu na čovjeka, no on tada to vidi kao način daljnje evolucije, motivirajuće sile koja mu pomaže da nastavi dalje.

Jedna od zabluda je da ćete imati motivaciju i cilj na mehaničan način kao kada s vama gospodari životna sila.
Druga zabluda je da vam Duhovnost oduzima život.
Treću zabludu nazvao sam „potaman“ zabluda ili prepreka.

Život vam ne može dati motivaciju i cilj nakon nekog vremena u duhovnosti ili Radu. Dapače, to bi bilo opasno po vašu evoluciju i time to je blokirano u čovjeku nakon nekog vremena evolucije. No život vam može postaviti prepreku, zamku, zabludu, kao što to i čini.

Cilj ljudske evolucije je POSTATI SUVEREN, modernim rječnikom rečeno, ili postati INVIDUA. Ili steći ISTINSKO JA ili ISTINSKO POSTOJANJE. To je biti budan u životu. Samo to su individue, ostalo su kopije.

U skladu s tim, da bi se prešlo na taj podij, stadij, stepenicu, potrebno je NAUČITI kako sam sebi dati i motivaciju i cilj. Ako to niste sposobni, onda još niste zreli i trebate raditi na zrelosti, sazrijevanju. Ova prepreka je veoma ozbiljna i opasna prepreka. Opasnija od „potaman“ prepreke. Ali one su povezane. Sve je povezano.
Ovdje ne pričam o strahovima kao blokadama onih koji još nisu ni zakoračili na put ili autentični Rad. Oni su daleko od ove prepreke.
Pošto je cilj Rada ovo gore što sam napisao, kako onda očekujete da vaša motivacija i cilj moraju doći mehanički? Da ćete biti motivirani i imat ćete neki cilj kao na početku evolucije ili u životu?

Da biste došli do ovog tipa čovjeka – Čovjek 5. a prije toga ste prešli Čovjeka 4, a ne zaobišli – morate naučiti SVJESNO POSTAVLJATI CILJ i IMATI SVJESNU MOTIVACIJU.

A to što nazivamo „svjesnim“ povezano je sa Svjesnošću u vama, Pamćenjem Sebe, Razumijevanjem Rada i naposlijetku težnjom ka Budnom Čovjeku. Bez toga ništa od ovog ne možete postići.
Mnogi u duhovnost ulaze da bi samo riješili životni problem. Nebitno koji. Oni ne mogu daleko stići, što i nije cilj. Ako malo zapnu, riješit će ga i to je kraj evolucije. U stvari, to i nije bila evolucija jer nije bilo transformacije centra njih, već samo nekog dijela osobnosti. Kao što rekoh, to je cilj većini.
U Radu često postoji uputa da se nešto treba raditi ne očekujući nikakve rezultate ili ne obraćajući pažnju na trenutačne rezultate koje dobivamo. Većini će ova uputa „zagrepsti grlo“ jer ne znaju što ona znači. Jer većina je tu kako bi stekli lažnu vrijednost, lažan smisao, samo-potvrdu, ili snažniji ego. Razmislite o ovoj uputi i što je njena vrijednost i zašto se često spominje.
Ako nije bilo temeljne transformacije u, kako to u duhovnosti kažemo, Novog Čovjeka, ili čovjeka koji je STEKAO DUŠU (e ovo ima posebno značenje) ili čovjeka koji je na putu Besmrtnosti ili ISTINSKOG ČOVJEKA itd., bilo šta drugo osim toga nije postignuće.

Druga zabluda je da vam duhovnost ili Rad oduzima život. Jako česta zabluda i prepreka. Koliko vidim ništa mi nije oduzeto. Dapače, dodano mi je. Dan mi je određeni nivo slobode koju drugi nemaju. Dana mi je nova mogućnost koji drugi nemaju. Dana su mi dodatna „čula“, ili sposobnosti kroz koje mogu da doživim život, osjetim ga dublje, dobijem energiju od njega, osjećaj blaženstva, vidim Boga oko sebe ili Istinu ili STVARNO i time dobijem i podršku i snagu i sposobnost da upravljam svojim životom – gospodarim njime u nekoj mjeri – dobijem duboke utiske iz svakog objekta, živog bića, prirode i da kroz to pojačam osjećaj Boga oko sebe ili osjećaj STVARNOG i ISTINSKOG u pozadini svega, postanem inteligentniji nego što sam prije bio, prepoznam laž i imitaciju u trenutku, znam ŠTO jesam itd. Nije mi se oduzelo ništa. Dapače, namjernim odbacivanjem beskorisnih stvari, osobina, čak i ljudi, stekao sam. Iako je ovo pogrešna riječ. To je bilo tu oduvijek. Samo ja nisam bio tu. Mene nije bilo kod kuće. Jasno, ne posjedujem ništa, iako posjedujem i stvari i imanje i tko zna što sve ne, ali ne osjećam da je to moje.

Duhovnost NIŠTA NE ODUZIMA, OSIM LAŽI.

Ona oduzima ono što nikada nismo ni imali, ali smo umislili da imamo ili moramo imati. Nikada nismo posjedovali ništa, od ljudi pa do stvari. Obično je obrnuto. To sve posjeduje nas. Sada, napokon, ne posjedujem nikoga i ništa. A opet, sve posjedujem kao korisnik. Jasno, većina s ovim zadnjim ima problem jer ne razumiju o čemu se radi zato što ih te stvari posjeduju i na taj ih način kontroliraju, baš kao što ih ličnost posjeduje i na taj način gospodari njima.
Rad ne oduzima ništa osim laži da nešto posjedujete, da nešto VI JESTE, da ste netko i nešto, da ste vlasnik. I ova prepreka služi tome da se vidi koliko ste zreli i koliko razumijete evoluciju.

„Prvo Carstvo Nebesko a onda sve ostalo“ – kao što znate nisam previše dobar u citatima, nemam tu vrstu memorije. U ovome je mnogo toga skriveno.

Treća zamka je „potaman“ zamka. Veoma snažna i inteligentna zamka. U jednom momentu „sredite“ život. Imate dovoljno novca, imate dovoljno stvari, ništa vam ne fali, imate vrijedne ljude oko sebe, a one beskorisne možete lako izbaciti iz svog života, imate partnera, obiteljski život i on je donekle balansiran, a lako ga dodatno balansirate ako je to potrebno itd. I šta dalje? Kuda dalje? Sve je u redu, napokon ste došli do nekog sebe, snažnog ega itd. Šta ćete nakon toga?
Motivacija nestane, cilj nestaje, ne osjećate više da treba da ulažete napor, poznajete kako život radi, možete se snaći u njemu, ne more vas negativne emocije i raspoloženja jer znate kako da se s njima suočite, lako se prilagodite, i slično. Dalje od toga ne vidite jer niste ni imali cilj doći dalje od toga.
Život napokon postaje Majka a ne Maćeha.
Znam, prošao sam tu prepreku. I dalje sam oprezan u odnosu na nju. Jer znam inteligenciju sila oko sebe, tj. inteligenciju života oko sebe. I pošto znam koliko je opasna posebno sam oprezan u odnosu na to.

Koji je način da prijeđete taj nedostatak motivacije i cilja ili „potaman“ zamku?
Poznavanje cjeline Rada ili vašeg puta ili duhovnosti. Znati što to znači i što ćete izgubiti ako stanete, ali i znati da Zakon ne podržava stajanje na mjestu. Neko vrijeme će vam biti odlično. Čak će vam i životne stvari krenuti. Bit ćete ispunjeni. Sve će vam ići od ruke dok se supstanca koju ste skupili ne potroši, dok ne skrenete sa linije Radne Sile – izgubite kontakt s njom – i tada ćete zaspati. A da to nećete ni primijetiti. Meni se tu pali posebni živac. Onaj koji je spreman da uništi sve što jesam u tom trenutku. Postajem uragan. I spreman sam da umrem ako je to potrebno samo da me to ne preuzme. Odreknem se svih postignuća, čak i toga što nazivamo „istinskim ja“, onim pravim sobom. Jer znam ispred čega se nalazim. Ispred nečeg što nazivamo iskonskim demonom samo „par sati mlađim od Boga“. Što znači veoma lukavim, moćnim, drevnim demonom. A on se hrani probuđenim ljudima. Imate jako puno teorija o njemu samo morate malo potražiti. Jasno, naziv „demon“ dat je jer je to zamka. Mitološki naziv.

Ne mogu vam dati konkretan savjet što da učinite kada dođe taj trenutak. Oni koji su pali na ovom teško da će ovo što sam napisao shvatiti ozbiljno. Oni su završili svoju priču. Uživajte u ostatku.
Pišem onima koji nisu i koji se još bore. Ili onima koji će doći do ove zamke.
Ja bih oderao svoju kožu ako moram da prođem ovu zamku. I to bih imao kao motivaciju, a cilj mi je Istina pod svaku cijenu.

Moram spomenuti još jednu stvar a taman sam htio završiti.
Jako često prepreka „nemam motiv i cilj“ dolazi jer u stvari ništa objektivno u sebi ili svom životu niste postigli. Neka vrsta odgovora na mlakost Rada ili evolutivne težnje. Nekad umjesto mlakosti dolazi nešto drugo, a to je pripadnost. Pripadati nečemu, zarad tko zna čega – niz motiva je iza toga – dovodi također do toga da vas Sila Rada izbacuje van, tj. odbacuje vas. Test da se vratite nazad pod nju zna biti veoma težak i dugotrajan.
Život kao Sila je veoma snažna sila. Pogledajte oko sebe. I vidjet ćete je na svakom koraku. Životna sila je hipnotička sila. I ovu temu morate malo bolje istražiti u svom ličnom radu ili evoluciji. Nekad ju još nazivamo i „opojna sila“, a Radnu Silu „trezvena sila“ itd.
Što više vremena izgubite u Radu ili evoluciji, a da ništa niste napravili, to je ova zamka snažnija i teža za prijeći. Svaka Razina Bića ili tip čovjeka ima svoje specifične zamke. I one su generalno iste za sve u svojoj suštini, ali poprimaju lične aspekte a nekad i nekoliko kombinacija istovremeno.
Svaki zadatak koji je odrađen „da bi bio odrađen“, znanje koje je informacijsko, a ne duboko integrirano u ono što zovete „sobom“, olako prihvaćanje savjeta ili uputa ili upozorenja, neispunjen život ili neproživljen život i slično – sve to pojačava ove zamke i, naposlijetku, dovodi ih ispred vas. Na kraju su te zamke i prepreke testovi vašeg Bića koje ono stavlja ispred vas. Svoje Biće ne možete slagati, ne možete ga prevariti jer mi smo kao veo preko njega koji on jako dobro vidi i poznaje. Vaš cilj ne mora da bude podešen u skladu s vašim bićem. Što je onda još jedna dodatna prepreka.

Puno je prepreka. Nedavno sam razmišljao da napišem knjigu o osnovnim preprekama, ali nikad ne mogu pronaći dobar motiv za to. A ako nemam dobar motiv za cilj, kao recimo taj, neću ga ni odraditi. Brzo ga osvijestim i vidim da nije koristan.
Cijeli Rad ili bilo koje učenje koje je autentično, daje upute, upozorenja, pokazuje gdje treba pogledati, ali vas ni na koji način neće siliti da odradite to što ono traži. Na kraju, on traži zrele ljude koji znaju zašto su ovdje i što im je cilj. Ostalima, pa ostale će život iskoristiti i usmjeriti tamo gdje su mu potrebni. Supstanca se ne baca.
Također, ovom svemu dodao bih i ostale prepreke i zamke kao što je, recimo, pričica o reinkarnaciji, „spiritualnom biću“, nerazumijevanju što znači potencijal koji je „došao sa zvijezda“ i što znači evolucija itd. A da ne pričam o preprekama necjelovitih ideja iz davnina, ili ideja koje se spominju ali fali jako puno uputa i razjašnjenja istih tih ideja.

Sjetite se: NITKO NIŠTA NE ZNA, svi samo glume da znaju.

A ako to usvojite možda će se u vama roditi nešto što će vas voditi u vašoj evoluciji. Najopasnije zamke se kriju u duhovnosti. Mnogo opasnije od onih u životu. I većina padne na njih.

Bhaerava

Share this post

Skip to content