Ljudi zaboravljaju da je Cilj Rada Istinsko Ja, Jedno Ja, ne mnoštvo. Umjesto toga, oni pokušavaju da skupe razna duhovna iskustva pomoću kojih će, naizgled, dobiti ono što traže ili postati nešto što trenutačno nisu. Morate ući u problematiku skupljanja, nebitno čega. Duhovnih iskustava, automobila, stvari, imovine, vrijednosti, itd. Sve to želimo samo zbog toga što nemamo sebe – jedno i nepromjenjivo Ja/Svijest. Mi smo mnoštvo, stalno izmjenjivo mnoštvo s kojim se identificiramo i ne osjećamo da nas nema. To mnoštvo želi sve i svašta jer kroz njega ono pokušava da se zaštiti, zadrži i dominira ali na kraju MI plaćamo cijenu za to. Pogledajte tu „duhovnu“ opsjednutost „iskustvima“. Pronađite što je to u vama što želi ta iskustva i zašto ih želi. Vidjet ćete vrijednost, značenje, sliku o sebi, lažno ja koje nije dovoljno dobro i vrijedno, koje želi „još, još, još“ i na osnovu toga dokazuje svoje vrijednosti – nije bitno jesu li stvari to što ono skuplja, ljudi, partneri, „srodne duše“, duhovna iskustva, mantre, učenja, itd. – ono ima samo „vrijednost“ kada skuplja i kiti se skupljenim. To je bit svih duhovnih grupa. Skupljanje, kićenje i Paunovsko šepurenje. Nedostatak sebe ili Istinskog u „sebi“ oslikana je skupljanjem vrijednosti i značenje kao dokazivanja svoje vrijednosti i značaja, tj. šepurenja.

Cilj Rada je Jedno Ja, Istinsko Ja!

Bez podijele u sebi, koja se kroz Rad namjerno i svjesno čini, ne postoji mogućnost kristalizacije ili dolaska do Istinskog Ja, Stvarnog Sebe. A pošto Stvarno Sebe ne postoji nema šta ni da „umre“ u finalnom koraku ili drugom pragu koji je prelazak tzv. „drugog praga“ u evoluciji bića. Prvi prag je smrt lažnog/ličnog/iluzornog/ego ja, samo-centriranog ja. Drugi prag je smrt sebe/svijesti/bića. Bez promatranja i Pamćenje Sebe ne može doći do kristalizacije Istinskog Ja. Može, nekim čudom da se desi bljesak tog Ja, ali on nije stalan i ne može se održati bez Pamćenja Sebe i rada sa Ličnim „ja“ ili osobnošću. Sebe i osobnost nisu isto. To je različito kao nebo i zemlja. Većina bježi od osobnog ja ili tzv. „sebe“ u sliku o sebi, zamišljenu predstavu o sebi, nemoćni da se suoče sa tim lažnim koje je skupljeno, izgrađeno odgojem, utjecajima okoline, reakcijama, itd. Osobnost je skupljana, stečena. Sebe je doneseno u život. Osobnost je lažna, sebe je istinsko. Ali sebe je potisnuto osobnošću, i osobnost se njime hrani i time to sebe slabi i vremenom „nestaje“, tj. biva do kraja potisnuto. Na samrti ono se budi i preuzima svoju ulogu i tada ljudi postanu svjesni da nikada nisu živjeli, da su potrošili život uzalud i žale za tim. Osobnost a time i osoba nije sebe ili vi. Ona je veo preko vas. Osobno ja ili ego-ja je ono što morate osvijestiti ali sve dok ste to „ja“ ne možete znati da ste to „ja“, morate ga postepeno postati svjesni. Ostavite se priča o „egu“ jer to su šuplje priče. Sve duhovne priče o tome su bajke ego-manijaka, egoista koji na taj način hrane svoju lažnu osobnost i lažno ja. Oni ne vide „ego“ jer su upravo taj „ego“ ali su ga proglasili duhovnim. Bez ega ili „ja“ nema ni težnje da nešto napravite jer Istinsko u nama još nije budno, nema ga. Ono ima predispoziciju ali nema stvarnost. „Ego“ ili lažno „ja“ je ono što biva hranom za one koji rade na sebi, ali ne na način da bježe od njega i njegovih zahtjeva već da se susretnu, svjesno i namjerno, s njim. A to nije kao u duhovnim pričama gdje su bajke i mašta pretočene u nadmetanje i mudrovanje o „egu/ja“ i nekim „višim“ stanjima svijesti koja, naravno, nikada ne dođu jer su prosto fantazija.

Prvi prag je smrt lažnog/ličnog/iluzornog/ego ja, samo-centriranog ja. Drugi prag je smrt sebe/svijesti/bića.

Meni je začuđujuće koliko ljudi ne razumiju Rad, iako se u njemu nalaze godinama. To vidim skoro u svim tzv. „radnim grupama“ bilo kojeg učenja. Intelektualno mudrovanje ali ne i osjećaj i ne i iskustvo/doživljaj toga. Iako je dat način kako da se to doživi i živi i radi sa tim um/intelekt to nije sposoban da odradi. To je ujedno i današnja opsjednutost sa tzv. neo-advaetom ili ne-gyanom. Kada pogledate sve te silne „prosvjetljene“ advaete/advaite prosto dobijete mučninu u stomaku. Priče, priče, priče. Bajke, bajke, bajke. Grimmove bajke su mnogo bolje od njihovih. Oni ne preživljavaju susret sa nekim tko je Stvaran. Oni bježe u „prazninu“ i „iluziju“ ne shvaćajući šta je to, beže u „ne-dualnost“ ne znajući šta je ne-dualnost ili Advaeta. Vedanta je umrla skoro prije 7000 godina. Mislite li da je „današnja vedanta“ živa i ispravna? Ne to je imitacija onih koji nikada i ništa ne doživljavaju i sve pogrešno prezentiraju. To je bježanje u „ne-dualnost“, „iluziju“, „san“, lažno „prosvjetljenje“, ne i ostvarenje toga. Oni koji su doživjeli to što te lažne „advaete“ govore, znaju o čemu se radi i lako provjere sve te navode kojima se šepure neo-advaete ili ti „ne-dualne šupljine/praznine na duhovnom tržištu“.
Ali ljudi padaju na to. Jer lakše je pobjeći od suočavanja sa lažnim ja/egom nego suočiti se sa njim. Na kraju, ne-ja/ego uopće nije prosvjetljenje, što je najgore, kao što to nije ni ujedinjeno/sjedinjeno stanje, niti viđenje Boga, niti jedinstvo Atmana i Brahmana, itd. Sve to su „zamke za budale“. I svi ka tome lete kao noćni leptiri prema svjetlu. Na kraju ih to ubije. Jer ako nema Stvarnog u nama, Istinskog Ja i ono nije sazrjelo, nema šta da ode u Ne-dualno. Nema šta da se „žrtvuje“ na oltaru Ne-Dualnog. Na kraju, ČOVJEK NE MOŽE doživjeti Ne-Dualno. Niti jedno jedno „ja“ u nama, čak ni Istinsko Ja ili Ujedinjeno Ja, NE MOŽE DOŽIVJETI ili POZNAVATI Ne-Dualno Stanje. I time, nema tko da kaže da je u Ne-Dualnom stanju. Sve su to priče i bajke za zavaravanje lakovjernih. Jeste li vi jedan od njih?

Boga ili ISTINU NIKADA NEĆETE DOŽIVJETI (doživjeti je biti dva, vi i to što doživljavate), ali su vam prodali tu priču. Jer čak i oni koji su to „doživjeli“ ne mogu reći da su doživjeli. Jer NEMA NIKOGA tko je ODVOJEN u Ne-Dualnom Stanju. A ujedinjeno stanje, ili osjećaj jednog sa „bogom“ NIJE Ne-Dualno stanje. Jer postoji NETKO TKO ZNA DA JE JEDNO S BOGOM. Time, to nije ISTINA, a ni Bog/Brahman/Nespoznatljivo, itd.

Vratimo se na početak. Ako ste ovo shvatili onda shvaćate poantu i težnju Rada da vas dovede do Istinskog Ja ili Nepromjenjivog, Stalnog, Svjesnog Ja. Samo onaj koji je u tom stanju shvaća šta znači ideja ili uputa koja se dalje dobiva. Ideja: „sve se nalazi u tebi i sve što doživljavaš je tvoja svijest“. Ostali, ne mogu da zamisle što to znači i kako se s tim radi. Time, ta ideja NIJE ONO ŠTO MOŽETE raditi prije no što ste došli u Istinsko Ja/Svijest/SEBE. A kada dođete u to Stanje tada Rad postaje nešto drugo, drugačije od početnog Rada, a skoro da nema nikoga na toj „radnoj sceni“ tko je to postigao. Skoro.
Ne možete raditi sa svojim lažnim ja/egom sve dok niste u stabilnom stanju svijesti o sebi, svjesnosti sebe i to najmanje u tom stanju. No, pravi Rad na sebi počinje onog trenutka kada ste izašli, napustili, vidjeli to lažno „ja“ ili „ego“ i tek tada možete STVARNO RADITI na njemu, tj. transformirati SEBE ili ti osjećaj „ja“ u Istinsko Ja. Sva transformacija je u biti u tom „ja“ ili u sebi (sjetite se „sebe“ nije „osoba“). Ne u osobinama/osobi. Pogrešno ste shvatili Rad. Ne mijenjate vi svoje osobine koje vam se ne sviđaju, emocije koje ne želite, već mijenjate SEBE. Ličnost/osobnost/osobine NE MOGU DA SE TRANSFORMIRAJU jer oni NISU STVARNI. Nema ih. Oni su dijelovi, mnoštvo, mala „ja“, male „volje“, oprečne sile u VAMA/SEBI i to sebe ili Ja koje nije zrelo, nije svjesno je identificirano sa njima i time, ono je to, a „to“ se ne može mijenjati, poboljšati, upgrejdovati, unaprijediti, itd. No, to služi trenju između vašeg trenutačnog „ja“ i cilja kojem težite, Istinskom Ja. Istinsko Ja, neću ga opisivati zarad imitatora, je nešto što morate razotkriti a onda kristalizirati, a to nije moguće ako nemate izazove, zato se Rad vrši u svakodnevnom životu a ne u nekom manastiru, skriveno od života, a to znači SUOČITI se sa svim onim što se budi u vama kao reakcija na život, druge, okolinu, itd., i Pamtiti Sebe ili biti to Istinsko Ja ako ste došli do njega, tj. razotkrili ga.
Problem Rada je nemoć da se riješite osobina ili onog što ne želite da imate. Tj. točnije rečeno, to je problem VAŠEG rada na sebi. To uopće nije problem Rada, dapače, to je TRENJE RADA a time i NAČIN RADA.

Bez dva, razdvojena DVA, nema JEDNOG. Da biste došli do Jednog prvo morate da se podijelite na DVA!

Nema Istinskog Ja bez da ste se odvojili od lažnog „sebe“ ili „ja“ osobnosti i promatračko/svjesno „ja“. Jer to lažno „sebe“ ili „ja“ ili „ego“ NE MOŽE UĆI U JEDNO JA, a time ni u Ujedinjeno Stanje ili Svijest. Na kraju, i kada kristalizirate Istinsko Ja i posljedično tome uđete u Stanje Ujedinjenja ili Jednog SVE TO JE U VAMA/SVIJESTI. Ali to u početku ne znate, to tek kasnije spoznajete. Naše tzv. „jedno sa bogom“ je ustvari jedno unutar naše Svijesti i nema nikakve veze sa Bogom/Istinom. A isti je princip na svim razinama ili prolazima ili stepenicama. No, sa pojavom Istinskog Ja neće nestati vaš egoizam ili lažno „ja“. Dapače, morate s nečim da radite, zar ne? S čim biste radili u tom stanju? Istinsko Ja ne može raditi na sebi. Ujedinjeno Stanje ne može raditi na sebi. Možete u tome biti ali to je onda kraj vaše evolucije, a to su doživjeli mnogi i onda su to proglasili Konačnim Prosvjetljenjem ili Oslobođenjem, a to nije Konačno Prosvjetljenje/Probuđenje ili Oslobođenje jer još uvijek VI POSTOJITE kao Ujedinjeno Ja ili Svijest ili ti „jedno sa bogom“. Ako želite priječi taj PRAG ili stepenik morate se vratiti u život i njegove izazove te živjeti to Stanje u svakodnevnom životu kako biste izazvali sve zaostale stvari u vama da izađu van i da se s njima suočite – tj. jezikom Rada – kako biste imali „hranu“ ili dobili energiju za daljnju evoluciju, tj. transformaciju.
Tada dio koji kaže da sve što vidite, doživljavate, svjedočite, i slično je u stvari u VAMA dobiva smisao. Do tada, to je mudrovanje „prosvjetljenih“ koji su to negdje čuli ali nemaju pojma šta je to.

Rad upravo to pokušava da utisne u čovjeka odmah od početka zato i zahtjeva od Učenika da ne bježi već da se suočava sa svim što se unutar njega budi.

Jasno je da početnik misli da je to izvan njega, i jasno je zašto to misli i ta uputa se ne daje u potpunosti, već se iskorištava njegovo neznanje i želja (ego želja da postane netko, počne da čini, itd.) kako bi se kretao i izvršio prvu transformaciju koja je završena kada Lažno „ja“ umre, tj. kada se napusti njegova dominacija i identifikacija sa osobom. Jer osoba/osobnost i sebe ili temeljni osjećaj „ja“ NISU JEDNO TE ISTO. Osoba je PERSONA, MASKA preko suštine, temeljnog ja ili sebe, osjećaja sebe IZA osobnosti ili ti Suština. Samo suština može biti transformirana ne i osobnost. Osobnost mora biti odbačena, ali kako da odbacite nešto što u ovom trenutku jeste? To nije moguće. Možete ZAMISLITI to odbacivanje ili Sazrijevanje ali to nije odbacivanje niti sazrijevanje. To je upravo idealizacija lažnog „ja“ ili „ega“ ili „osobnosti“ i imitacija duhovnosti/religioznosti/rada. Bez svjesnosti ne možete raditi na sebi. Bez prisutnosti i izazivanja osobnosti i rada sa njom, tj. podijele na dva, ne možete preći prvi prag. Ali možete pobjeći od toga u duhovnost i lažno tumačenje, tj. zamotavanje, maštanje, fantaziju, imitaciju, glumljenje duhovnosti što je slučaj oko nas skoro sa svom duhovnošću.
Da bi bilo šta napravili, a time i transformirali sebe morate da se podijelite na dva, a onda se svjesno suočite sa svim onim što niste vi, a to je vaša osobnost i sva njena tumačenja – uvjerenja, projekcije, vjerovanja, koncepti, ideje, mišljenja, emocije, procesi, strahovi, nadanja, očekivanja, fantazija, laganja, itd. I morate imati JASAN i NEDVOSMISLEN cilj. Ono čemu težite. Jednom, jasnom, temeljenom, nepromjenjivom, stvarnom, stalnom JA ili SVIJESTI ili ti Istinskom Ja. Kako to Istinsko Ja postaje sve stvarnije tako lažno „ja“ postaje sve manje. Dok na kraju ne „otpadne“, tj. ne izgradite Stalno Istinsko Ja. Tek tada, kako radite dalje s tim, prepoznajete svoje jedinstvo s Bogom ili Sobom. Ovo je teško za razumjeti ako niste to doživjeli i tu vidimo laži „prosvjetljenih“ i lako ih provalimo. Prije svega, jer to nije STVARNI BOG, tj. ISTINA. Ali dalje neću ništa reći o tome.

Cilj Rada nije SKUPLJANJE ISKUSTAVA već ODBACIVANJE svega što ne pripada stanju Pamćenja Sebe ili Svijesti o sebi.

Jer sva iskustva su lažna i pripadaju sferi lažnog „ja“, čak i tzv. viša iskustva. Ne zato što ta iskustva ne postoje. Bljeskovi uvijek postoje inače se ne bi kretali i nešto mora naše „ja“ da zainteresira kako bi se kretalo dalje, time naš tzv. „ego“ ili „ja“ nisu pogrešni i nisu zli ili loši. Bez njih nikada ne bismo krenuli i potragu jer oni su gorivo potrage. Ali morate znati raditi sa njim/a. Bez podijele na DVA nema budućeg JEDNOG a time ni UJEDINJENJA ili JEDINSTVA.
Ostati svjestan, Prisutan, Pamtiti Sebe i ne bježati od onog što se budi u vama, vaših procesa, reakcija, dijelova ličnosti, želja, itd. Već svjesno ostati u tome ili dovesti to ispred sebe, biti Svjestan u tome i održavati to u toj svijesti. Ali ići do srži onog što je ispred vas. Vidjeti te reakcije, vidjeti te procese, emocije, misli, itd., i držati ih u Svjesnom Ja sve dok to Svjesno Ja to ne „pojede“, „nahrani“ se time, tj. transformira to u sebe, iskoristi energiju toga i na taj način kristalizirate to Ja. To je supstanca koju uzimate iz tih procesa i reakcija i, recimo to tako, integrirate to u sebe. To je kristalizacija vašeg Istinskog Ja, Svjesnog Ja u početku a na kraju Budnog ili Istinskog Ja. Jer karakteristika Istinskog Ja, ako mogu tako da kažem jer ovo je samo pola istine, jeste Budnost. A Pamćenje Sebe i Svjedočenje te znanje da to čemu svjedočite niste vi su način dolaska u to Stanje. Mnogi u Radu BJEŽE u Pamćenje Sebe samo kako ne bi morali da promatraju to što se u njima budi. Ali to neće dovesti do Kristalizacije. To je kao da imate gram zlata i zadovoljni ste njime. A imate potencijal, ili zemlju u kojoj su rasuti ostali grumenčići zlata ali morate kopati, da imate veoma snažno, duboko, velike količine, Zlato no vi se zadovoljavate malom količinom jer vam se ne da kopati, teško je, bolno je, itd.
Na kraju, ako to ne naučite u početku Rada, kasnije nećete moći naučiti jer će to stanje koje dostignete biti vaš kraj evolucije. Ono će biti postignuto ali bez sposobnosti koje ono prirodno ima, ili ima u potencijalu. Zato je bitno Rad vršiti u svakodnevnim okolnostima i ne bježati od onog što se tim Radom budi u vama, a naročito ne dopustiti ličnosti da preuzme Rad, a to se dešava većini u Radu.
Biti prisutan tu, sada i ovdje, ostati prisutan ispred svega što se budi u vama ili se dešava ispred vas i jasno znati gdje želite stići (i jako bitno, prestati mudrovati ideje Rada i tko zna koje folozofije). To bi bilo ukratko ono što morate raditi. Sve ostalo u Radu samo je dodatak i pomoć da to bolje odradite ili dodate dodatno trenje. Jer svaki dio Rada na kraju ulazi u Istinsko Ja i njegovo Kristalizirano Stanje kao njegova SPOSOBNOST ili MOĆ ili SNAGA ili ČINJENJE. Bez toga bit ćete, kako Gurđijev kaže, „slab jogi“ ili „glupi svetac“. Ali evo citata onog što je rekao:

„Kakvi rezultati se dobivaju kod razvitka pravca znanja bez bića (joga, um) ili razvitka bića bez znanja (emocija, vjernik)? – upitao je neko tokom razgovora.
Razvoj pravca znanja bez razvitka bića daje SLABOG JOGIJA, rekao je G., to znači, čovjeka koji mnogo zna a ne može ništa da čini, čovjeka koji NE RAZUME (naglasio je ove riječi) ono što zna, čovjeka koji ne CIJENI, hoću reći čovjeka koji ne pravi razliku između raznih vrsta znanja. A razvitak pravca bića bez znanja daje GLUPOG SVECA, čovjeka koji može mnogo toga da učini ali ne zna šta ili ne zna kojoj stvari da pristupi; a ako nešto i učini to je uz poslušnost subjektivnim osjećanjima koja ga mogu odvesti sasvim u stranu, zapravo čini nešto što je sasvim suprotno onome što želi. U oba slučaja, i SLABI JOGI kao i GLUPI SVETAC dovedeni su do mrtve tačke. Nijedan ni drugi se ne mogu dalje razvijati. Da bi se ovo razumjelo i uopće priroda znanja i priroda bića, kao i njihov međuodnos, potrebno je razumjeti odnos znanja i bića prema ‘razumijevanju’.
ZNANJE JE JEDNA STVAR A RAZUMEVANJE DRUGA.“

Rad nije Rad ako nije rad na cjelovitom čovjeku – tijelu, emocijama i intelektu – i to putem SVJESNOSTI i putem ideja koje Rad daje. Sve ostalo NEMA VEZE SA Radom na sebi. To su različiti putevi i oni nemaju veze sa putem kao što je Rad.
Time, ne bježati od onog što je nama, ostati prisutan/svjestan i znati da to nije Istinski naše, a time ni ono što „to“ želi da skuplja, kiti se, šepuri se. To je maska preko naše Suštine ili sebe. I podjelom na dva kako biste došli do Jednog upravo počinjete sa prvim praksama u Radu, praksama promatranja i odvajanja, tj. znanje da vi niste ono što promatrate, da to nije vaše već od ličnosti, osobnosti, osobina, mehanizama, itd. Jer kada dođete do Istinskog Ja, a ako niste ovo razvili nećete ni tada. Pobjeći ćete od suočavanje u razna blaženstva, i slično i time nećete imati goriva za dalje, postat ćete lažni „prosvjetljeni“ misleći da ste stigli do kraja. Mudrovat ćete o „stanju jednog“ i nećete razumjeti o čemu se radi, varat ćete sebe a time i druge. Bit ćete „sjedinjeni“ sa Brahmanom i mislit ćete da je to svrha i srž duhovnosti. A prije svega bit ćete umišljeni „prosvjetljeni“ moron koji je zaglavio u svojoj projekciji. A većina današnjih „prosvjetljenih“ su upravo to.

Na kraju, prosvjetljenje NIJE događaj, niti se događa odjednom, kako vole da vam to nabacuju na nos. Niti se ono događa vama.

Prije bih rekao da se vi događanje njemu ali ne onako kako mudruju o tome. Na isti način Budno Stanje, Istinsko Ja i čak i Ujedinjeno stanje NE DEŠAVA SE VAMA, i niste vi to stanje, time lako provaljujemo lažnjake. Prije bih rekao, pa kako shvatite, da se vi tome dešavate. I naravno, ta stanja NISU KRAJ, već sredina puta ka Krajnjem ili Istini ili Bogu.

Odoh da maznem/smažem pizzu.
Prijatno i uživajte na vrućini.
Bhaerava