Ova tema je izuzetno važna, zato je često i spominjem, kao što Rad jako često govori o cilju. I bez da dužim evo dijelova iz jednog teksta (knjige koju grupa prevodi) a tiče se cilja.

*          *          *

Nikada ne možete postaviti cilj ako ne vidite na što se Rad odnosi – naime, na vas same i vaš odnos prema Višim Centrima ili Stvarnoj Savjesti. Svi ciljevi u Radu moraju biti povezani s Radom – prije svega radom na sebi, zatim radom s drugima i s cjelokupnim značenjem ezoteričnog, tj. samim Radom. Kad je u pitanju cilj, trebali biste početi s Prvom linijom Rada. Dopustite da vam postavim ovo pitanje: Gdje mislite da biste trebali raditi na sebi u vezi s idejama Rada? Imate li već donekle jasnu predodžbu o svom životu i o tome što biste unutar njega pokušali promijeniti s obzirom na ono čemu vas je Rad podučio? Ako ne započnete upravo ovdje, s ovog mjesta, nikada nećete imati cilj koji je koristan vama samima. Što mislite da biste trebali promijeniti unutar sebe? Ovo pitanje je vrlo zanimljivo i želim se na njemu zadržati neko vrijeme. Možda imate ideju iz stečene savjesti, iz odbojnika, iz pretvaranja ili Lažne Ličnosti, da biste nešto trebali promijeniti. Ono što želim istaknuti je da, ako se vodite svojim stečenim idejama i mišljenjima, slijedite pogrešnog učitelja. Morate početi od onoga što Rad podučava, jer Rad zamjenjuje Stvarnu Savjest za nas ovakve kakvi jesmo. On podučava ono čemu bi nas Stvarna Savjest učila kada bi bila probuđena u nama. Imajući vlastite ideje o tome što bismo trebali činiti, kakvi bismo trebali biti ili čemu bismo trebali težiti, sa stajališta Rada neizbježno ćemo pogriješiti jer djelujemo na temelju vlastitog uobičajenog znanja, a ne iz znanja koje dolazi iz Rada. Tada ćemo ometati djelovanje Rada na nas i podvrgavati se svim vrstama nepotrebnih odricanja i napora. Stvarno znanje je sasvim drugačije od onoga što mi nazivamo znanjem. Ezoterično znanje je posebno znanje koje moramo učiti i postupno razumjeti kroz emocionalni razvoj koji nam daje emotivnu percepciju njegova značenja. Sve ovo ima veze s vrstom napora koji je potreban da bismo promijenili svoje biće. Naše uobičajene ideje, naše uobičajeno znanje neće promijeniti naše biće i vjerojatno će samo učvrstiti našu ukorijenjenost u sadašnjem stanju bića. Ako mislite da već znate, tada znanje ovog Rada nećete shvatiti ozbiljno. Ako ste potpuno sigurni da znate što je ispravno, a što pogrešno, nećete se moći promijeniti. Čovjek se na kraju mora probuditi prema autoritetu Rada i mora početi promatrati sebe u svjetlu onoga što Rad govori.

*          *          *

Kada ovo povežete s Prvom linijom Rada, trebali biste moći promatrati događaje na koje reagirate na određen način, jer dugo vremena vaš osobni rad leži u vašim reakcijama na život kao događaje – tj. u načinu na koji primate događaje koji se odvijaju u svijetu vanjskih objekata.

*          *          *

Kada postavljamo cilj, uvijek zanemarujemo događaje. Ne uzimamo u obzir koliko će biti teško zadržati taj cilj imajući u vidu različite događaje koji nam se mogu dogoditi. Očekujemo mirno more po kojem možemo održati zadani smjer. Zbog toga, kada je naš cilj površan i trenutan, oblikovan u trenutku entuzijazma, otkrivamo da je potpuno beskoristan i da ne vodi nikamo. Međutim, umjesto da se uvrijedimo i počnemo kriviti Rad, trebali bismo početi razumijevati što znači biti Lukav Čovjek ili, kako Evanđelja kažu, φρόνιμος“, mudar čovjek (a riječ „mudar“ ovdje zapravo znači snalažljiv). Sjetit ćete se da mudre djevice iz Evanđelja nisu bile mudre, nego snalažljive, a ta riječ koja u Evanđeljima označava snalažljivost ili mentalnu budnost ista je kao i riječ „lukav“ koja se koristi u Radu. Površan cilj ne vodi nikamo, osobito ako proizlazi iz stečene savjesti iza koje je skrivena zasluga, taština. Takvi ciljevi, usmjereni prema vanjskom životu, nisu od koristi u Radu. Oni ne dodiruju ezoteričnu razinu – tj. razinu Stvarne Savjesti. Da biste počeli težiti stvarnom cilju, unaprijed morate znati da ga nećete moći održati i, da tako kažem, taj stvaran cilj ne smijete reći ni samom sebi. Stvaran cilj dolazi iz nečeg dubljeg u vama, nečeg emotivnog.

Kao što je rečeno u Evanđelju po Mateju: „Neka ti ne zna ljevica što čini desnica.“ (Matej 6:3) U jeziku Parabola „lijeva“ je slaba strana – tj. Ličnost – a „desna“ znači dublju i stvarniju stranu vas. Ako postavite cilj svojom lijevom rukom i kažete sebi da ćete time ostvariti neku prednost, neku zaslugu, neku pohvalu od drugih ljudi, da će o vama imati bolje mišljenje (čak i unutar Rada), tada ga nećete raditi desnom rukom ili svojom stvarnom stranom. Iz tog razloga, stvaran cilj uvijek mora biti nešto što nikada u potpunosti ne pretočite u riječi niti dopuštate svojoj Lažnoj Ličnosti da sazna za to, a također ne smijete očekivati da ćete cilj odmah ostvariti. Zapravo, vjerojatno ćete morati slijediti zaobilazan i naizgled proturječan put da biste dostigli stvaran cilj, a iznad svega ne smijete misliti da je vaš cilj promašen ako stvari krenu po zlu. No najvažnije je razumjeti da prema stvarnom cilju ne možete ići direktno, već poput jedrenjaka na moru koji nastoji doploviti do određenog odredišta, morate jedriti čas u jednom, čas u drugom smjeru – ovisno o vjetru.

*          *          *

Stvaran cilj ovisi o emotivnoj percepciji nečega što kod sebe ne volite i što na kraju želite promijeniti. To ovisi o određenom integritetu osjećaja koji ustrajava unatoč padovima. Stoga je neophodno imati veliko strpljenje u vezi s bilo kojim stvarnim ciljem. Formativni cilj potpuno se razlikuje od stvarnog cilja i premda započinjete s formativnim ciljevima, morate shvatiti da se oni ne mogu održati te morate priznati da, u kontekstu toga, ne možete činiti. Stvaran cilj može proizaći jedino iz dugotrajnog promatranja i istinskog vrednovanja Rada, jer ako prisutnost Rada nije stalno povezana sa stvarnim ciljem – tj. ako se ne oslanjate na Rad kao i na sebe da biste ga održali – tada on ne vodi nigdje osim u Lažnu Ličnost i osjećaj zasluge. Stvaran cilj uvijek vas hrani, hrani vaše razumijevanje, i tada vidite kako se može mijenjati, a ipak ostati isti, kako može jedriti s jedne strane na drugu a da nikada ne ide direktnim putem kako naša prirodna nestrpljivost zahtijeva, jer je svaki stvaran cilj povezan s našim samorazvojem – tj. s razvojem Suštine u nama, s razvojem razumijevanja u nama, što je najveća snaga koju možemo stvoriti – dok lažan cilj ne može razvijati naše razumijevanje i vrlo često nas samo steže i pretvara, da tako kažemo, u puritance, u kruto pridržavanje neke male unutarnje odluke. Ne možete ništa postići ako naglim i proizvoljnim činom presiječete ono što ste dosad bili. Svoj život možete promijeniti samo kroz mijenjanje i transformaciju sebe. Kada imate stvaran cilj, uviđate koliko je teško održati ga. Kada postavite mali formativni cilj, sasvim je drugačije. Rečeno nam je da postavljamo ciljeve s namjerom da vidimo da ih ne možemo održati – tj. da bismo mogli uočiti drugu silu ili silu otpora. No kada postavimo stvaran cilj, tada smo svjesniji te druge sile i poteškoća koje će nam stajati na putu održavanja tog cilja. Ovdje bih želio reći da je stvaran cilj tihi cilj – nešto što nikada ne govorite drugima, pa čak ni sebi to ne izražavate jasnim riječima – a ova vrsta cilja je takve kvalitete da vas neće obeshrabriti stalna prividna narušavanja tog cilja ili proturječja koja se pojavljuju u vezi s njim kada se čini da idete sasvim drugačijim smjerom od onog kojim ste namjeravali. Dao sam vam sliku jedrenjaka koji kreće na putovanje preko Atlantika, recimo, od istoka prema zapadu, i vjerojatno taj brod nikada ne može ploviti direktno prema zapadu, već mora jedriti prema sjeverozapadu, jugozapadu, pa čak povremeno i u suprotnom smjeru – barem privremeno – no istovremeno, ako ustraje u svom cilju, na kraju će stići kamo je namjeravao. Ne gubi nadu, ne očajava, jer postoji neka duboka namjera da na kraju stigne tamo gdje želi.

*          *          *

Što mislite, kako razlikovati stvaran cilj od lažnog cilja? Kao što sam rekao, stvaran cilj može proizaći jedino iz dugotrajnog promatranja i stvarnog vrednovanja Rada. Postoji fraza koju je Ouspensky često koristio: „Rad će pronaći put za vas.“ Ovo je jako dobra fraza koju treba upamtiti, ali ona zahtijeva da imate stalnu povezanost s Radom u svojoj duši, u svojim dubinama. Rad je taj koji nas mijenja, jer Rad nas malo-pomalo dovodi bliže Višim Centrima koji nam neprestano govore što trebamo raditi i kako živjeti svoje stvarne živote, a koje ne možemo čuti zbog buke života u mehaničkim dijelovima centara. Veliki cilj dan je u Evanđeljima: „Tražite najprije Kraljevstvo Nebesko“ – tj. tražite drugu stvarnu razinu postojanja, koja nam je obećana i od Evanđelja i od ovog Rada. Sjećam se i druge fraze, one koju je Gurdijeff ponekad koristio: „Ja mogu raditi,“ koja vam može pomoći, osobito kada se osjećate poraženo zbog toga što morate ploviti prema sjeveru ili jugu. Ali ako me upitate da definiram što je stvaran cilj, to prepuštam vama. Mi moramo postaviti cilj. Ne znamo točno koji je naš sljedeći korak u razvoju, ali ako je cilj koji postavimo dovoljno iskren, utjecaji Rada će ga u velikoj mjeri preoblikovati u pravom smjeru, i tada ćete biti iznenađeni koliko se razlikuje ono što ste mislili da morate učiniti od onoga što doista morate učiniti, a također ćete biti iznenađeni koliko vam pomoći dolazi ako ne dignete ruke i ne padnete u očaj. Međutim ako želite Rad, ako mu pristupate s dobrom voljom, ako se vaša ideja o Dobrom počne povezivati s ezoteričnim učenjem, tada ćete zasigurno dobiti stvaran odgovor, čak i ako je zahtjev pogrešan, pod uvjetom da je iskren. Zapamtite da ovaj Rad ne možemo koristiti kao naše glavno usmjerenje u svrhu života, ali možemo koristiti život u svrhu Rada. Teško je razumjeti što to znači, jer ne prepoznajemo što je u nama na prvom mjestu. Kada bismo mogli Rad staviti na prvo mjesto, tada bi nam sve ostalo bilo dodano te bismo pronašli što nam uistinu pripada u životu, a što nam ne pripada, no to stanje bilo bi kao da nešto što je pasivno postaje aktivno, a nešto aktivno postaje pasivno. To bi značilo da smo počeli živjeti Rad unutar života. Iz tog razloga sve što radimo u životu trebali bismo povezati s Radom, u početku čak i na umjetan način. To se zove, koliko se sjećam, činiti sve u ime Boga. Rad ne biste trebali raditi samo neko kratko vrijeme, a zatim izaći iz njega i pasti pod utjecaj života kao njegove suprotnosti. Trebali biste pokušati, čak i na umjetan način, djelovati tako da sve što činite u životu ima neku poveznicu s Radom, a ne da Rad suprotstavljate životu. Gurdjieff je jednom rekao: „Uvedite sve stvari u Rad. Ne ulazite u život kao u opuštanje od Rada, nego povežite svoje opuštanje u životu s Radom.“ Ovo može zvučati čudno, ali ipak sadrži vrlo važnu ideju. Neki ljudi će reći: „Ako sam negativan, to je unutar Rada,“ – da, naravno da jest. Ako govorite protiv Rada, sjetite se da je to unutar Rada. Ako na neki način potpuno izgubite kontrolu, sjetite se da je i to unutar Rada. Ako ste u Radu, što god učinili, to je unutar Rada. Ako to ne možete osjetiti, podijelit ćete se unutar sebe na životna „ja“ i Radna „ja“ koja će izgledati kao da su međusobno u sukobu. Ako ste u Radu, ne možete biti izvan njega, bez obzira koje „ja“ djeluje u vama, zato nemojte stvarati tu suprotnost između Rada i života, i sjetite se da Rad nije baš neupućen u ljudsku prirodu. Sve što radite sa stajališta da to nema nikakve veze s Radom i sve što radite iz ideje da je to povezano s Radom – sve je to unutar Rada. Ne možete živjeti čas u Radu, a čas u životu, jer će to u vama stvoriti rascjep. Ideja Balansiranog Čovjeka je da on uključuje sve, ali na ispravnom mjestu, ispravnim redoslijedom, po ispravnom poretku. Sjetite se da su čak i zvijeri uvedene u Noinu arku i uključene u cijelu priču. Nitko se ne može razvijati bez ove loše strane: nitko ne može biti samo dobar bez sposobnosti da bude loš. To je pitanje ispravnog poretka, ispravnog redoslijeda, pravog balansa. Čak i „ja“ koja nisu u Radu korisna su i unutar su Rada, ako razumijete na što mislim. Kako bismo mogli imati ikakvu snagu, ako nismo imali mnogo sumnji? Kako bismo mogli dosegnuti neku novu razinu razumijevanja, ako nismo stalno iskušavani u Radu? Čak i negativna „ja“ su korisna, pod uvjetom da znamo kako se ne identificirati s njima. Kada sve to sagledate vidjet ćete da stvaran cilj, koji mora uzeti u obzir drugu silu i mora biti postavljen mudro, odnosno putem Lukavog Čovjeka u nama, nije baš u skladu s našim očekivanjima i neće nam odmah donijeti lijepe nagrade niti prekrasne trenutne rezultate. Možemo zacrtati smjer kao što to čini pomorac, no kapetan broda ne očekuje da će ići izravno do svog cilja, iako namjerava to učiniti unatoč svim vremenskim prilikama, svim nepovoljnim vjetrovima. Volio bih da svi razmislite o tome što je stvaran cilj u usporedbi s privremenim, ali ipak korisnim ciljem, no ako nemate ideju o višoj razini Čovječanstva, o Svjesnom Krugu Čovječanstva, o daleko boljem stanju Čovječanstva od onoga što vidimo na ovoj Zemlji, bit će vam teško postaviti stvaran cilj. Svi koncepti i ideje Rada nužni su za postavljanje stvarnog cilja, a iznad svega potrebna je jedna stvar – da budemo nezadovoljni svojom razinom bića i osjećamo da je promjena moguća.

*          *          *

Sada sažmimo ono bitno. Stvaran cilj mora se temeljiti na dugotrajnom promatranju sebe i onome što Rad podučava o tome kako dosegnuti višu razinu bića. Prva poteškoća je što ne pamtimo sebe, što nismo svjesni. Mi ne upravljamo vlastitom kočijom, već se nalazimo u gostionici opijeni svojom fantazijom. Zatim slijedi učenje o identifikaciji, o tome da smo mnoštvo, a ne jedno, da izgovaramo „ja“ kao da to nešto znači, da smo puni unutarnjeg vođenja računa, puni unutarnjeg uvažavanja, da lažemo, da trošimo svoju snagu na samoopravdavanje, pretvarajući se da smo ono što nismo, da smo puni slika o sebi koje nemaju nikakve veze s onim što stvarno jesmo, da reagiramo na stavove, da pričamo iz stečenih mišljenja i nikada ne razmišljamo sami za sebe, da se fantazija uvlači u sve što radimo, govorimo i osjećamo, da čvrsto spavamo u životu nošeni mehaničkim reakcijama, da smo stvorenja mentalnih, emotivnih i fizičkih navika, da nikad ne primjećujemo vlastito neznanje i ne borimo se protiv njega, da nikada ne primamo nove utiske o bilo čemu, da smo vođeni taštinom, ponosom i samozadovoljstvom, i konačno, da nismo budni, već toliko uspavani i hipnotizirani da slijedimo svaki događaj u životu ne suprotstavljajući im se unutar sebe – a postoje i mnoge druge stvari koje Rad podučava te govori da ih moramo promatrati i uvidjeti istinu o njima. A onda moramo shvatiti da ne možemo krenuti od svega ovoga, da ne možemo dodati Rad na cijeli taj kaos unutar nas, već se moramo spustiti na zemlju i shvatiti da ne možemo činiti, shvatiti koliko smo zaista u neznanju, da tijekom dana toliko toga kažemo a da to nema nikakvog smisla, da reagiramo na stvari a mislimo da smo zapravo svjesni – sve ovo vodi do spoznaje naše mehaničnosti, spoznaje da uopće ne postojimo osim kao lutke koje povlače konci. Kako takva lutka može postaviti bilo kakav cilj, osim da ne bude još veća lutka? Ako lutka postavi cilj, to će biti puko lutkarstvo. Lutka misli da zna kako postaviti cilj. Iznad te lutke stoji Rad koji nam govori kakav cilj treba postaviti, i možete biti sigurni da je taj cilj uvijek protiv te lutke. Svaki stvaran cilj je psihološki: zapamtite da živimo u psihološkom svijetu misli, osjećaja i želja. Ovaj psihološki svijet je izvanredno složen i čudesan. U njemu postoji mnoštvo kombinacija i obrazaca, pogrešnih i ispravnih poredaka. Sve što nas Rad u početku podučava jest kako dovesti taj psihološki svijet u stvaran poredak. Recimo da ste puni mržnje prema nekome i pokušavate dovesti svoj psihološki svijet u red. Nije li to nemoguće? Shvaćate li svi da živite u psihološkom, a ne u fizičkom svijetu, i da na događaje u fizičkom svijetu reagirate psihološki, osim kada vas fizički svijet doslovno ne uništi? Rad je tu da bi se psihološki svijet ispravno uskladio kako bi prenosio utjecaje Viših Centara. U životu možemo skrivati svoje psihološke misli i osjećaje, ali Rad je druga sila koja ne pripada životu, i pred njom ne možemo sakriti ništa što je psihološko. Stvaran cilj ima veze sa psihološkim svijetom i načinom na koji u tom svijetu postupamo prema drugima i prema sebi. U tom svijetu moramo stvoriti potpuno nove asocijacije, potpuno novi obrazac. Svrha Rada je stvoriti taj novi obrazac u mozgu – razmišljati na novi način, a ne onako kako razmišljaju svi koji su uronjeni u život. Ako ne razmišljate o Radu i njegovom značenju, ako ne vidite ezoterično i njegov cilj, ako ne razumijete da je Čovjek samorazvijajući organizam koji se može razviti samo kroz potpuno novi način razmišljanja, tada se u mozgu ne stvaraju novi obrasci, i stoga cijeli nerazvijeni dio mozga ostaje neiskorišten – tj. onaj dio koji se može povezati s Višim Centrima. Ako na stvari gledate onako kako ste ih oduvijek gledali, ništa novo se ne može stvoriti, no ako gledate na život iz onoga što Rad podučava i gledate sebe na novi način, stvoriti ćete novi obrazac, a mogli bismo reći i nove asocijacije u čeonim režnjevima, i one će se povezati s Višim Centrima. Ako je vaš cilj stvaran, to će se dogoditi postupno, ali ako je vaš cilj životni cilj, samo ambiciozan cilj, nećete stvoriti nikakve nove obrasce, već samo one obične, svakodnevne. Zato sam rekao da stvaran cilj hrani vaše razumijevanje Rada, dok ga isključivo životni cilj ne hrani, no ako životni cilj uključite u Radni onda je to druga stvar, i tada se mogu stvoriti nove asocijacije, a kroz te nove asocijacije stvara se novi osjećaj sebe – zapravo, kroz novi skup asocijacija čovjek osjeća sebe kao sasvim drugačiju osobu – tj. čovjek psihološki postaje drugačija osoba, pod uvjetom da se može osloboditi starih asocijacija.

Uvijek je zanimljivo razmisliti o tome da nas Viši Centri neprestano nastoje promijeniti. U očima Viših Centara mi smo samorazvijajući organizmi. Jedino kontakt s njima može nas razviti na stvaran način, jer svatko je stvoren kao drugačiji samorazvijajući organizam s vlastitom sudbinom. Svrha ovog Rada jest da nas dovede u kontakt s Višim Centrima. Gledano iz ove perspektive, zanimljivo je osvrnuti se na to kako mislimo da se možemo razvijati prema vlastitim idejama o tome što razvoj znači, te koliko različiti mogu biti utjecaji Viših Centara. Mislimo da moramo ići tim putem, no s gledišta Viših Centara možda idemo u sasvim pogrešnom smjeru. Iz tog razloga moramo početi s Radom kao ciljem jer on je dan od strane svjesnog Čovječanstva – tj. ljudi koji su dosegnuli Više Centre. Ovdje se može naglasiti jedna stvar – uvijek se moramo razvijati u smjeru naših najslabijih funkcija, tj. one strane sebe koju najmanje koristimo, koju najviše preziremo, a ne u smjeru onoga u čemu smo najbolji. Sjetite se da moramo postati balansirani. Ako ste dobri u razmišljanju, morate više osjećati; ako previše osjećate, morate više razmišljati itd.