Svi se sjećamo, barem oni malo ozbiljniji tragatelji među nama, upozorenja datog kroz sve duhovne priče, spise, savjete da ne „kopamo desetine ili stotine bunara, već da se usmjerimo na kopanje jednog bunara“.
Živo se sjećam tog upozorenja kroz razne tekstove i savjete koje sam čitao i čuo. I naravno, također se živo sjećam koliko sam to zanemarivao i nalazio opravdanja za svoje lično proučavanje svega i svačeg u duhovnosti. Jasno, to mi je dalo širinu i dubinu, otvorilo mi da shvaćam različite puteve, škole, učenja, ali i stvorilo dodatne probleme. No, nisam shvaćao da će to kasnije biti veoma velik problem.
Kroz proučavanje „svega i svačega“, a naročito kroz upotrebu različitih, a često i dijametralno suprotnih tehnika, dolazimo do nečeg što u jednom trenutku postaje ogromna prepreka za daljnji napredak. Često se u učenjima govori da nije zabranjeno proučavati druga učenja i da to možemo činiti tek kada steknemo dobro utemeljenje u svom učenju i onom što nas je njemu privuklo, a naročito kada postignemo određene ciljeve učenja. Ali, ako to učinimo prije toga, doći ćemo do trenutka kada nećemo znati u kojem smjeru dalje da nastavimo svoje putovanje. Doći ćemo do trenutka kada će sve to biti izmiješano u nama i nećemo moći naći smjer kretanja koji je svojstveno naš te se može desiti da idemo u krivom smjeru, da upadnemo u neki zapećak, i promašimo suštinu našeg puta.
Jasno, sve ovo u početku ne možemo shvatiti i mislimo da je to „protiv nas“. Tek kada prođemo određeni stadij puta počinjemo shvaćati ovu uputu. Iako je rečeno da svi putevi, sve škole, vode istom cilju – nije do kraja istinito, odmah da kažem – zaljubljeno bacamo poglede na druga učenja, drugačije puteve i jako često u sebi napravimo ono što u Bosni nazivamo „bosanski lonac“.

„Ne čini preljube“ – citat iz Biblije, upravo govori u ovom smislu.

Ova zapovijed ne govori o nikakvoj preljubi u smislu ljubavi i seksualnosti, već o „preljubi“ koju činimo kada idemo putem i bacamo zaljubljene poglede na druge puteve, uspoređujemo se sa drugim ljudima na tim putevima, uspoređujemo i zaljubljeno pokazujemo na druge koncepte istine koji su čak možda i suprotni našim, ali koji nas privlače i s kojima bismo rado „legli u krevet“. Ovo je jako teško izbjeći. Ali na kraju ostajemo sami sa sobom, baš kao i preljubnik, i više ne znamo gdje da idemo. Sama zapovijed je mnogo šira od ovog što sam napisao i odnosi se i na tjelesni život, psihološki život i duhovni život istovremeno.

Danas, ova uputa je i više nego potrebna. Duhovna pijaca ima raznovrsnu ponudu i mnogi proizvodi koji se nude nemaju nikakve veze sa Duhovnošću ili unutarnjim rastom i razvojem. Baš kao što sam vas nedavno u nekom tekstu upitao „znate li zašto ste krenuli“; „zašto idete ovim putem“; „zašto ste ovdje“, tako i sada mogu naglasiti da su ova pitanja jako bitna. A ona vam mogu pomoći da ne završite u zapećku duhovne močvare. Neću ulaziti u smisao „duhovne pijace“, jer smisla u biti i nema. Smisao je trgovina i ništa više. A onaj dublji smisao je mnogo opasniji i rijetko ga bilo tko vidi.
Gledam oko sebe neke ljude koji „zaljubljeno“ bacaju poglede na sve što „duhovna pijaca“ izbaci kao proizvod. A onda i manipulacija sa kojekakvim „duhovnim opasnim opisima“ učini ostalo. Svi ti opisi, duhovni marketing koji se prodaje čim se pojavi neka, kako bih to nazvao, „nova opasna duhovna mantra i tehnika koja vaš napredak ubrzava milionima godinama za samo jednu sekundu rada s tim“ u stvari je zamka. To je zamka za naš vital. Vital je dio koji nikada nije smiren u nama, koji sve želi za sebe, koji je sebičan, koji želi slavu i uspjeh, želi biti „najveći među najvećima“; „kalif umjesto kalifa“. A um, jadan i nerazvijen, nema što drugo doli da slijedi vitalnu zvijer u samouništenju. A to jako često viđam među ljudima koji dođu na razgovor u vezi Rada. Kod većine je uništena mogućnost bilo kakvog Rada, bilo kakve mogućnosti za Duhovnu evoluciju.

„Nova opasna duhovna mantra i tehnika koja vaš napredak ubrzava milionima godinama za samo jednu sekundu rada s tim“ – samo je manipulativni marketing duhovne pijace da kupite njihov proizvod.

Vital je, kada je čist, veoma moćan saveznik u duhovnom radu. No čist vital je rijedak među duhovnim tragaocima. Rad na vitalnom umu je ogroman i često traje nekoliko desetina godina. Taj um je naš amanet od životinjskog svijeta i mi ga dijelimo sa životinjama. Zbog toga je taj um jedan od najjačih umova u našem životu. Ujedno, taj um radi sa mnogo finijom energijom od intelektualnog uma, i mnogo je brži od intelektualnog uma. Često ćete čuti sebe kako kažete „da ne znate što vam je bilo“, „kao da niste bili svoji“, „nešto vas je preuzelo“ i upravo ste opisali djelovanje i snagu vitalnog uma.
Mnogi vitalni um nazivaju Emotivnim umom. Problem je što današnja psihologija ne zna za vitalni um. Problem je također što većina duhovnih učenja ne zna za vitalni um i nazivaju ga emotivnim umom. I Rad kao učenje ovaj um naziva Emotivnim umom, ali je mnogo precizniji u njegovom opisu od većine drugih učenja. No sada neću ulaziti u to. Ovo je ogromna i posebna tema. Želio sam naglasiti da to što nas povuče i gurne u smjeru „proučavanja drugih puteva“ upravo je vitalni um. A intelekt koji bi trebao biti kontrolni faktor, ono što se brine u našim izborima, ono što ima mogućnost da te izbore preispita, niti nema snagu za taj posao, niti ga se išta pita, niti može da prati vital, niti je gospodar u ljudskom životu, niti je razvijen do te mjere da može da vrši tu funkciju, niti radi sa svojim najboljim dijelovima itd.

Vitalni “ego” je stvarni gospodar ljudi i on vodi većinu ka raznoraznim duhovnim praksama i na kraju biva uzrokom njihovog raspada.

Vitalni um je kao „popularni prijatelj“ iz srednje škole. On je svima prijatelj, ali njemu nitko nije prijatelj. Sjetite se tih trenutaka iz škole. To je ljudski vital. I svi smo išli za njima i njihovim interesima, njihovim mušicama kao „muha na g…o“ . To je upravo ono što vas tjera da idete od kursa do kursa, radionice do radionice, tehnike do tehnike, ali i svega ostalog u vašem/našem životu. A onda osjećaj nadmoći koji vital daje „jer zna, može, on je to prošao“. To je poseban osjećaj moći, narkotik kojeg se rijetko tko može lako riješiti.

Mogao bih ući u svaki njegov detalj, jer ga jako dobro poznajem. No za to bi bila potrebna knjiga. Zato da se vratim na temu teksta.

Teško je ući u problematiku ovog jer zahtjeva jako dobro predznanje onog koji želi da ovo prouči, ali i onih koji čitaj ovakvo što. Zato dok pišem moram da pišem kao da pišem za čovjeka koji je barem malo upućen u duhovne teme i ne mogu pisati za one koji su napredniji, koji dobro poznaju ove teme.
„Preljuba“ u današnje vrijeme u duhovnim krugovima je ogroman problem za bilo čiji lični napredak, rast i razvoj. Čak i kada mislimo da smo napredni i da smo dovoljno kristalizirani na svom putu, opasnost „preljube“ i dalje visi nad našim glavama. Opasnost ovog možete tek vidjeti mnogo godina kasnije i nećete vjerovati bilo kome, kao meni u ovom trenutku, kada vas upozorava na ovaj problem i zamku. To je snaga vitala i onog što nazivate „ego“. A pošto jako malo korisnika riječi „ego“ išta zna o dotičnom gospodinu, mogu reći da je najgori dio ljudskog ega upravo „vitalni ego“. Intelektualni „ego“ je poprilično nerazvijen u čovjeku. Vitalni „ego“ je suština samovolje. I jedini način da se protiv njega borite jeste da „svoju samovolju žrtvujete nečijoj volji“. A kao što znamo, danas se vodi posebna kampanja protiv svega što liči na „guru-a“. Jasno mi je da je ova pozicija zloupotrebljavana od istih tih koji se kite tom riječju, i sam sam imao problem s tim. Duhovna pijaca je jako brzo našla zamjenu za riječ „guru“ i zamijenila je riječju „instruktor“, „mentor“, „duhovni savjetnik“ i slično. Ista stvar samo druga riječ.
Došli smo do onog upozorenja iz Biblije da „slijepci vode slijepce“. Iza toga stoji vitalni ego. Kao što sam gore napisao, postoji mnogo dublji i opasniji smisao cijele ove igre, iako to većina ne doživljava kao igru. Ali o njemu ne želim previše da pričam jer bih postao „duhovni teoretičar zavjere“ s tim da ja nisam teoretičar. Znam problem. Time ne mogu biti teoretičar.

U jednom trenutku u nama se izmiješaju različiti ciljevi različitih duhovnih praksi, kao i različita djelovanja različitih tehnika, savjeta, ideja. „Bosanski lonac“ postaje problem jer više ne znamo gdje „guramo“ ili, kako bi to Mula Nasrudin rekao, „ne znamo đe gonimo“. Konji – čula – nas vuku gdje stignu, vitalne želje potpomažu konjima, vozač nema pojma „đe treba da goni“, a ono što bi trebalo da postoji u kočiji i da je budno, što je simbolika za Gospodara iliti u pravom smislu riječi „EGO“, što znači JEDNO JA ili BUDNO JA, SPAVA ili ga, u najgorem slučaju, NEMA.

Gospodar ZNA što je smisao i kamo treba da ide. No, Gospodar u većini ljudi spava ili je već mrtav.

Vital glumi gospodara, a egoizam ili „lažno ja“ (vozač) ide za mirisom ili vonjem kojeg širi vital (vitalni ego).
Kada dođete u taj trenutak koji nastaje kao posljedica „proučavanja svega i svačega“ jako je teško krenuti ispravnim putem. Imam nekoliko učenika koji imaju taj problem. Napunjeni su svim i svačim i sve to od „svega i svačega“ nema nikakav smisao niti im daje išta osim ličnog samo-zadovoljenja samovolje i osjećaja da su oni „netko i nešto“ dok u njima NEMA NIČEGA – potpuno su imitacija svega. Gospodara nema – još uvijek se nadam da nije mrtav, zato i radim s njima – iskustva koja su dobili na tim radionicama su postala vonj koji ih opija i vodi u zapećak ili „grob“, kako to kažemo u Radu, njihov vital je slabiji od običnog čovjeka koji nikad s tim nije radio, a s druge strane postao je toliko snažan i kristaliziran da svaki rad s njim znači veoma jaku bol za te ljude. Mogućnost da to isprave ravna je nuli i to nuli bez njenog pozitivnog dijela – da ide ka pozitivnom ili moguće ispravnom. Jasno, oni NE MOGU DA ME ČUJU. Jer ČUTI je vital na najnižem nivou slušanja ili emotivne otvorenosti da čujemo i shvatimo što nam se govori. Slijepi su – intelekt im je u zapećku već odavno – i ne mogu da vide na što im ukazujem.

Duhovna scena ili pijaca prepuna je raznih hipnotičkih ideja poput ideje „prosvljetljenja“, a ako malo proučite ovu ideju i opise, vidjet ćete da ti opisi nemaju veze s vezom, da su dijametralno različiti, da svaka duhovna linija, a time i duhovna scena ima svoje opise „prosvjetljenja“, „budnosti“, „smisla“ itd.

Ako je ISTINA, kako kažu, JEDNA TE ISTA za sve, kako onda imamo toliko dijametralnih opisa istine?

Rado će vam reći da ISTINA ne može biti izrečena. Zanimljivo. Može. I ima svoj način opisa. Sve što ste UPOZNALI možete izreći, opisati, naći primjere, iako taj opis SLIČI na Istinu on ipak može dovesti do boljeg shvaćanja puta i učenja. Istina JAKO DOBRO ZNA ŠTO NIJE ISTINA i to je PRVI OPIS ISTINE.

Ono što nije od Istine ili ono što NIJE Istina.

Istina u sekundi prepoznaje laž.

Istina ne može biti viđena, to je jasno, ali ONA VIDI i ako ste SPOZNALI ISTINU vi vidite ISTINOM sve što NIJE OD NJE SAME.

Slobodno im ovo recite kada vam sljedeći put kažu dobro poznatu rečenicu da „istina ne može biti izrečena“. To je sve manipulacija.

Za početnika i onog koji je donekle prošao stazu, miješanje učenja dovodi do toga da on postaje zbunjen jer u njemu su ugrađene, ili bolje reći, u njemu se nalaze određene interesne zone, određene sile koje ga zbog toga mogu spriječiti da postigne svoj cilj ili cilj učenja kojim je krenuo ka svom cilju.
Onaj koji je postigao određeni stadij u učenju, koji je kristalizirao svijest u sebi u skladu sa onim što učenje govori, može da se igra jer nije u prevelikoj opasnosti. To ne znači da opasnost ne postoji, ali on već zna određenu istinitost učenja ili Istine kojoj teži. I nije ga lako srušiti sa tog stadija. Ali ako niste stigli do određene kristalizacije svijesti u sebi, a jako je bitno da je to ispravna kristalizacija, rušenje nije teško ili kako to kažu „duhovni pad“ nije težak.

Da se odmah razumijemo, duhovno mogu da padnu SVI LJUDI, osim čovjeka koji je u potpunosti Oslobođen.

Recimo, u tom primjeru, Buddha ne može da padne, Muhamed ne može da padne, Isus ne može da padne itd. Čisto da vam pokažem koji je to nivo. Svi mi ostali možemo da padnemo. I za taj pad ili nemogućnost da se ne dođe do kraja ili cilja jedan od uzroka je upravo „preljubništvo učenja“. Trpanje svega i svačega u sebe bez da se zna odakle to dolazi, što mu je temeljna ideja, koji mu je temeljni cilj, slaže li se sa našim tipom čovjeka kojem pripadamo, je li povezano s nečim drugim i na koji način itd.
Zato i govorimo o različitim putevima za različite tipove ljudi. Također govorimo o tome da se učenja NE SMIJU miješati u pokušaju da se tumače ili povezuju. Kao recimo, u Kršćanstvu tražiti čakre, nadije, kundalini. Povezivati Kundalini Shakti sa, recimo, Svetim Duhom. Dajem ovo kao primjer jer je očigledan primjer miješanja ideja i učenja.
Mnoge tehnike koje su danas javne i lako se daju svima koji pošteno plate za njih u stvari su devijacija starih tehnika i izgubile su ideje koje im temelje, izgubile su čak i autentičnost i u strogim duhovnim krugovima dobivaju se izričite naredbe da ne smiju da se rade zbog toga što nanose nepopravljivu štetu onom koji ih radi. Mogu opisati i koja je to nepopravljiva šteta i što to znači. Ali neće vam ništa značiti tako da to izbjegavam. U nekim davnijim tekstovima sam to opisivao.

Većina duhovnih tehnika koje se danas nude, duhovnih radionica koji se danas nude, povezane su sa dahom, vitalom, energijom jer to daje jako brz osjećaj da se nešto u vama dešava. Kao recimo popularna, lažno predstavljena Sikhi praksa, Kundalini Yoga koja je uzela jako velik dio duhovnog tržišta ili pijace. Drugi problem su dostupne prakse Kriya yoge koje su u potpunosti pogrešno dane. Tu dolaze raznorazna disanja i pranayame koje u biti nemaju svrhu osim da daju osjećaj nabijenosti energijom što vital osjeća kao da je na nekom narkotiku (čak i daju taj primjer i smislu „drogirajte se dahom, ne drogom“) i učinak je isti kao da ste drogirani a također i kriza poslije toga.
Sve gore spomenute prakse to daju. A pošto nema ničeg dubljeg u tim ljudima, energija ne može ići ka tome i ide ka onom što je dominantno u tom čovjeku. Vitalni ego. Ujedno, te prakse uznemiruju vital koliko mu daju i osjećaj nadmoćnosti i opijenosti i tada podsvjesni dio vitala ispušta, prazni, izbacuje mulj nataložen na dnu. Sav taj mulj zapljusne svijest i posljedica par dana tih praksi osjeća se kao kriza od nekoliko tjedana.
Stare prakse su imale upozorenja za to koja su, naravno, od modernih „gurua“ ili „duhovnih vodiča“ zanemarena i izmanipulirano izvrnuta. Tako da su prijašnja upozorenja na kundalini i pranayama prakse sada postala poželjna jer „pokazuju da ste u procesu buđenja“ i dokaz „napretka“ vitalnog ega.

Različita učenja i različite prakse, iako to rijetko tko želi priznati, ako uopće i znaju za njih, imaju različite ciljeve, različite temelje, različite utjecaje kojima se otvarate i dozvoljavate kontrolu nad sobom.

Kroz te prakse otvarate se raznoraznim vitalnim regijama, najčešće koje onda djeluju na vas i kroz vas te vas koriste za svoje ciljeve. Jasno, te vitalne regije daju i „iskustva“ baš kao što tzv. vitalni „bogovi“ daju svoje blagoslove za „nesvjesne sljedbenike“ koji „savjesno“ rade njihove prakse.

Duhovnost je ogromna zamka za onog koji ne zna gdje se nalazi.

A smjelo ću reći da mnogi ne znaju. Ujedno, duhovnost je i filter koji filtrira one koji nisu zreli od onih koji su zreli. A ovo nije nimalo dobro za većinu. Svaki svijet čiju praksu radite plaća vas u skladu sa tom praksom i vaša karma biva vezana tim svijetom. A svjetovi su regije ili ravni kao što je, recimo, vitalna ravan ili svijet. I svakom od tih svjetova ide određeno učenje, ideje, savjeti, regije unutar čovjeka generalno. Ako tim svjetovima ne gospodari najviši svijet, da to tako kažem, i on ne upravlja vašom praksom – Bog je uvijek na prvom mjestu; Ne imaj drugih Bogova do mene; itd. – taj svijet/regija/ravan upravlja dobrobitima vaše prakse.

Bog je uvijek na prvom mjestu; Ne imaj drugih Bogova do Mene.

Istočnjačka učenja su u većoj mjeri degradirala i postala okultna učenja, a jako često i magijsko-okultna učenja. Duhovni aspekt je u mnogima zanemariv. Jasno, ako okultno i magijsko proglasite duhovnim, opasnost je mnogo veća, što je upravo slučaj u današnjim praksama bilo koje vrste.
Recimo, Kršćanstvo je u svom početku bilo Duhovno učenje. Danas je vitalno učenje. Palo je i potpalo u vlast vitalne regije. Iako ono stalno govori o Bogu to ne znači da i pripada Bogu ili Duhovnoj Regiji. Isto je i sa Tantričkim učenjima, Jogičkim učenjima, Budizmom, a o Islamu ne trebam ni da govorim. On je jako očit primjer vitalnog djelovanja i preuzimanja.

Svaka praksa, ako pripada Duhovnom učenju, ima svoje ključeve, a ti ključevi služe ne samo tome da praksa radi, kako to volimo reći, već da radi i na određenom nivou, da daje veoma jasan i očekivan rezultat, da vodi ispravnom smjeru, da kristalizira potrebne dijelove u čovjeku koji su povezani sa istinskom Duhovnom hijerarhijom, itd.  Ako ti ključevi fale, praksa daje, najčešće, suprotne rezultate. Efekt prakse je sličan, ali rezultati nisu.
Ako pranayamu radi čovjek koji je, kako kažemo, iniciran u tu praksu i pripada ispravnoj, autentičnoj duhovnoj liniji, on ima uputu koja obavezno mora da prati samu praksu pranayame. Isto je i sa Kundalini Shakti praksama. Bez te upute ili, mogu reći, ključa – a to je u početku samo OSNOVNI KLJUČ ne neki napredniji ključ – ta praksa će dati efekte na regiji na kojoj radi, u ovom slučaju vitalnoj regiji i uzbudit će vital i vi nećete moći prepoznati razliku između „uzbuđenja vitala“ i „ekstaze“ i time se jako puno manipulira u vitalnim – kundalini i pranayama praksama.
Napredniji ključevi bilo koje prakse – počev od obične hatha yoge pa preko pranayame, kundalini prakse pa do viših praksi čiji su ovi dijelovi pomoćni dijelovi ali ne i temeljni dijelovi – nisu dati. Oni postoje i vi o njima često govorite ali ih ne prepoznajete kao ključeve prakse. Samo netko tko je prošao kroz učenje, školu, autentičan rad može prepoznati te ključeve i zato su oni javno dani ali ne i javno prepoznati.
Miješanje tih praksi a naročito kada se ne zna njihovo porijeklo, temelj, ideje koje stoje iza njih, ravan sa koje djeluju i na koji dio nas djeluju te kakav je taj dio u nama na koji one djeluju put je do Pada a i pad je kretanje, zato i imate ta iskustva pojačane energije, toka, raspršenosti koju prepoznajete na pogrešan način i imenujete na pogrešan način, iskričavosti vitala koji se prepoznaje kao „ekstaza“ a nije ekstaza, eksploziju „nadrogiranosti“ vanjskog uma/vitala – a s ovim nemate pojma ni šta sam rekao, zar ne? – dok unutarnji nije ni dodirnut a unutarnji je taj koji evoluira.

Većina učenja koja su bila sistematizirana danas su izgubila svoju organizaciju, sistematiziranost, temeljitost. I daju se kako kome odgovara uz pristojnu nadoknadu kako u novcu tako i gospodarima te regije, ravni.

Ono što je očigledno svakome tko ima oči i uši da vidi i čuje jeste raspad duhovne scene.

Što je i očekivano i išlo se ka tome. Kako od autentičnih škola tako i od degradiranih škola – iako one to nisu znale niti prepoznale – ali i to svijet podržava. Danas svijet podržava vašu duhovnost, što je jako zanimljivo zar ne? Nešto zbog čega su se ubijali i protjerivali ljudi danas se potencira. Meni lično jako zanimljivo. Vi mislite da je to zato što je čovječanstvo duhovno napredovalo. Ja to ne vidim. Čovječanstvo je duhovno palo, ali i pad je let zar ne? I taj let proizvodi ekstazu letenja. No, cilj na kraju pokaže kakvog je kvaliteta ili kojeg je kvaliteta bila praksa i kamo je ona u stvari vodila.

Kao što to nekad kažem „pamet u glavu da dole šta uđe“, mogu to i ponoviti.
Sada bih to malo izmijenio.
Pamet u glavu i pamet dole i pazite što vam ulazi, kako gore tako i dolje, jer cijena nije jeftina. To svakim danom gledam i to kod divnih ljudi. Zato ovo i pišem. Zavedeni su i ne znaju da su zavedeni.
Danas morate imati stotine očiju kada prilazite nekoj praksi. A ponajmanje joj trebate prići vitalno – jer vam se sviđa, jer vas puni (da, ali čime?), jer vam daje ekstazu (kao droga zar ne?), podiže vas (što to podiže osim vitalnog ega?) itd.

Kopajte JEDAN BUNAR.

Vremena je malo. Pa kako ovo razumijete. A i oko toga je puno mudrolije. A vi imate OGRANIČENO VRIJEME – da, vrijeme postoji i nije istina da vrijeme ne postoji (posebna priča luđaka i avanturista u duhovnosti).
Radite svoju praksu koju imate, ako je imate. Pratite svoje učenje, ako ga imate. Ako nemate ni jedno ni drugo, potražite to. Ne vjerujte svom osjećaju koji vam vital daje. To je idiot.
Kako ono lažna duhovnost kaže „vjerujte srcu“, a nemaju pojma što to znači, ja ću vam reći „ne vjerujte srcu (vitalu), srce vam je idiot/kreten koji će vas uništiti“. Mislim na to novonastalo „duhovno srce“ o kojem većina trubi. Pravo Srce o kojima učenja govore daleko je od vitalne regije i jako se teško dolazi do njega, a kada dođete ono vam postaje Guru, Majstor, Istina, Put i Život. I mogu se igrati ovim izrazima do mile volje jer znam što znače, gdje vode, šta rade.

Na kraju, vaše dupe je u pitanju, naravno. I vi ćete platiti cijenu. Ne ja. Tako da uvijek znate koga da potražite u ogledalu. Ako već radite neku praksu ili pratite neki od autentičnih puteva, prvo dokažite sebi je li to autentični put ili je samo još jedan proizvod duhovne močvare s ciljem zavođenja putnika. Sirene pjevaju svima, ali rijetki nauče da pokriju uši da ih ne čuju. Ostali bivaju zavedeni s njima.

Toliko.

I reći ću nešto što nikad ne govorim.

Neka vas Otac naš zajednički sve blagoslovi i Njegova Milost da vas prati na vašem Putu ili pri izboru učenja, radionica, škola jer sada je prijeko potrebna.

Bhaerava