O Psihičkom i Vitalu (emocijama)

Kategorije
Svi članci

Mnoge stvari – biljke, minerali, elementi, životinje – u prirodi imaju odlike viših aspekata svijesti koju spuštaju u fizičku ili materijalnu prirodu. One nemaju um u klasičnom smislu kao čovjek i time ne mogu da naprave grešku. Lav koji pojede posljednju jedinku neke vrste NIJE napravio grešku. Čovjek koji to učini NAPRAVIO je grešku zbog djelovanja poremećene prirode u njemu, tj. devijantne „prirode“ u njemu. Sve te stvari unutar prirode dovode određene sile i utjecaje na zemlju iz različitih ravni postojanja iznad same materijalne ravni.

Kada čovjek ima razvijenu dušu ili Psihičko Biće, on korištenjem percepcije Psihičkog Bića ili Duše može da percipira psihičko u određenim materijalnim oblicima, životima, bićima, ali i da pravi razliku između psihičkog kao Višeg elementa i Vitalnog elementa ili Životne Sile i neće ih pomiješati.

Psihički element ima svoju određenu finoću, suptilnost, profinjenost, duboki šarm – recimo kao kod Slonova, Kitova, Dupina, Krava, Konja ili cvijeća poput Jasmina, Ruže, Kale itd. – dok, recimo, Vitalni element ili Životna Sila element također ima određeni sjaj, određenu manje suptilnu finoću, dostojanstvenost kao, recimo, Orao, Jastreb ili Lav, Tigar, Bik, Bivo (iako se kod njih mogu miješati vitalna ili životna sila i psihička profinjenost).

Psi i mačke, recimo, imaju nekad jače Psihičko Biće od čovjeka, jače izraženu Dušu od čovjeka. Pokreti mačke, njeno kretanje, uljepšavanje itd. imaju u sebi tu psihičku ljepotu i profinjenost. Osjećajnost psa također u sebi ima duboki psihički element, profinjenost, suptilnost itd. Razlika je u umu ili centru koji IZRAŽAVA taj element, što je kod mačaka više tjelesno, a kod pasa više emotivno.

Svaka biljka ima svoj ili vitalni ili psihički element. Isto je i sa mineralima, kamenjem, stijenama, raznim sedimentima itd.

Svi oni dovode, sprovode i zrače određene utjecaje, energije, sile i zakone koji se manifestiraju, izražavaju i sprovode više kozmičke zakone, sile, energije, svijest itd.

Sama planeta Zemlja ima veoma jako Psihičko Polje koje se izražava na svim razinama njenog postojanja – od električnog kao svijest, energetskog kao emocije i materijalnog kao fizičkog.

Ono što daje sjaj kod male djece, a tu mnogi griješe jer misle da je to Psihičko, jeste čista vitalna sila, životna sila koja se izražava bez prepreke, bez programa. I ona se ne smije miješati sa fizičkom ljepotom ili silom vitala koja djeluje na svaki koliko-toliko zdrav ili normalan um tako da djeca svima izgledaju nevina, lijepa, nezaštićena. Isto je i sa mladunčadi životinja. To je zaštitni element životne sile pomoću koje se ta nedovoljno sazrjela jedinka štiti kako bi preživjela.

Svaka travka na zemlji ima svoju svrhu. Svako živo biće. I ako se čovjek ne miješa u to, oni skladno vibriraju sa cjelinom Planete, Planetarnog sistema, Sunca, Sunaca, Galaksije itd.

Čovjek, s druge strane, sve to u sebi ima, ali KAO POTENCIJAL koji je potisnut, maskiran, devijantan zbog same devijacije ljudske svijesti. Sve dok umovi u čovjeku nisu u skladu, balansirani; sve dok se viša svijest ne dovede u njih, ne razluči i omogući da svaki taj um ili centar radi ono ŠTO TREBA DA RADI a ne ono što on trenutačno radi (što je pogrešan rad umova koji je nastao – ‘ajd ga znaj zbog čega sve ne), čovjek to ima kao MOGUĆNOST, ali ne i stvarnost. Čovjek, u svom prirodnom potencijalu, je strahovita kombinacija svih svjetova do galaktičkog nivoa (kako se ono kaže, dolazimo sa Zvijezda – Galaksija je skup Zvijezda) i svaki taj svijet ili ravan ili razina izražava se kroz čovjeka i to tako da svaki od njih želi dominaciju na ostalim dijelovima čovjeka.

Nije da kod drugih živih bića toga nema, ima. Ali u mnogo manjoj mjeri, i to regulira sama inteligencija prirode. Kod čovjeka ne.

Kada je čovjek, hajde da tako kažem, SVJESNO (na ovo mislim) u Psihičkom Biću i duboko OSJEĆA, on ovo percipira oko sebe. I može da razluči što je što, odakle dolazi, što izražava i kako djeluje. A ako u njemu djeluje Intuitivni um, barem i u maloj mjeri (uvijek je u maloj mjeri), on mu DAJE ZNANJE bez da um može imati to znanje, bez da ga je ikada učio.

Psihičko Biće može privući Intuitivnu Ravan ili Um u sebe i to će dati jako specifičan osjećaj i može biti poznato, tj. primijetiti se. Sa te ravni dolaze nam informacije, ali se miješaju sa našim nerazvijenim i nepročišćenim (čitaj nebalansiranim i sa svačim opterećenim stvarima u umovima) umovima te to utječe na čistoću informacije, miješanje raznih projekcija itd.

Psihičko Biće je direktno okrenuto ka Istini, Bogu i kod većine ljudi skoro da uopće nije aktivno.

Duboko je zakopano, skriveno, neaktivno, čak bih rekao i skoro pa mrtvo, iako tada kažemo da je uspavano, ne mrtvo. Kroz Psihičko Biće osjećamo da smo JEDNO sa Istinom ili Božanskim. Ono Istinu ili Boga ne doživljava kao neki znani objekt, formu, strukturu niti ima bilo kakvo obilježje ili karakteristiku Istine ili Boga. Može osjećati KVALITETE Božanskog (zračenje, imanentno kao Božansko u Prirodi, vibraciju), ali zna da to NIJE BOG ili ISTINA. Jer NITI Boga NITI Istinu NE MOŽE percipirati U NJIHOVOM AUTENTIČNOM izražaju zato što je to daleko od njegove mogućnosti ili sposobnosti, IZVAN, da tako kažem, sposobnosti Bića. Biće REFLEKTIRA Istinu ili Boga, i to osjeća kao Istinu i Boga, ali je ili ga ne može direktno osjetiti, doživjeti, spoznati itd.

No Iskra Bića, uključujući i izražajni aspekt Bića – Psihičko Biće, ima sve mogućnosti koje su date bilo kojem obliku ili dijelu Univerzuma i može ih razviti, ostvariti, manifestirati itd.

Kada bi nepripremljen čovjek osjetio Čisto Psihičko Biće u svom potencijalu, bio bi zapanjen, zbunjen, šokiran i često puta pomislio da je to sam bog, zbog svih sposobnosti, znanja, potencijala, zračenja itd. koja Psihičko Biće u svom potpuno ostvarenom aspektu ima.

Često se Psihičko kao funkcija i samo Psihičko Biće miješaju sa vitalnom ili životnom silom, snagom, energijom. Isto kao što ljudi miješaju vitalne kretnje, životinjske „emocije“ sa Emocijama koje pripadaju Višem Vitalnom u čovjeku, koje se JAKO RIJETKO izražava ili vidi. Emocije su JAKO RIJETKE kod većine ljudi. One su uvijek UZVIŠENE, suptilne, povezujuće. Recimo, Tuga je emocija, žaljenje je vital. Ljubav slobodna od objekta je Emocija, ljubav prema nečemu je vital i nije emocija. Ljubav kao seksualna privlačnost je vitalna i fizička sila i to uopće NIJE LJUBAV. To je strast, želja, žudnja, sila razmnožavanja koja izaziva jaku privlačnost vitalnog i fizičkog karaktera, ALI NE I LJUBAV.

Želja da imate dijete je vitalna i fizička sila koja radi pritisak zarad vrste, opstanka, prijenosa genetskog materijala i znanja, izražaja u fizičkom svijetu i ona uopće NIJE OD LJUBAVI, već vas koristi zarad same sebe dok vi imate osjećaj da vi želite dijete.

Brak je također vitalno-fizička sila posjedovanja, pripadanja, čopora ili temelja čopora, stada ili krda, strasti, želje, sigurnosti; pod pritiskom je vitalne sile i isključuje razum i razlučivanje, već koristi privlačnost, seksualnost, razmnožavanje, genetski materijal (ili kako ga to vital i podsvijest doživljavaju); osvajanje, prisvajanje, posjedovanje, projekciju ideala koja dolazi iz kombinacije vitala i fizičkog s jako malo elemenata uma ili intelekta (često intelektualno ne možete pojasniti zašto baš ta ili ta osoba jer intelekt i nije bio uključen u to), vitalnih ideala, preferencija, projekcija, očekivanja, želja i žudnji, fizičkog oblika ka kojem ste privučeni (vitalno) jer tijelo ne brine o privlačnosti, već samo o izražavanju fizičkog nagona dok o privlačnosti brine vitalni um i njegove preferencije itd.

Ljubav, pa čuo sam da se nekad i to znalo desiti i djelovati u nekim slučajevima. Recimo u jednom od par miliona ili više slučajeva.

I sve to GOSPODARI ČOVJEKOM.

Psihičko biće, s druge strane, ima sposobnost i moć da bude stvarni Gospodar, ali za to je potrebno JAKO PUNO vremena i veoma težak rad na sebi. Vital je taj koji trenutno GOSPODARI čovjekom i njegovom preferencijama, željama, strastima itd. I to se vidi u svakom aspektu čovjeka i njegova života. Psihičkog TU NEMA. Svijet i njegove intencije, preferencije, djelovanja koja trenutno vidite i osjećate su NIŽE VITALNO DJELOVANJE i možete vidjeti da ONO KONTROLIRA sve u čovjeku.

Ono što razvija ili omogućuje razvoj ili dolazak do Psihičkog ili Duše je Svjesnost unutar čovjeka koja mora biti prepoznata, razbuđena i dovedena u pojedinca.

Ne, nemate je dovoljno, ako je uopće imate, jer ona traži također veoma jak, intenzivan i težak rad na sebi u ispravnom smjeru. Tada se putem nje – Svjesnosti, Pamćenja Sebe a onda naposljetku BUDNOSTI – dolazi u kontakt sa Psihičkim Bićem ili Dušom u pravom smislu te riječi.

Ono što većina zamišlja pod „dušom“ je ustvari VITAL i povremeni osjećaj ČISTE vitalne sile ili životne sile. A to nije duša. Zato se kaže da većina NEMA DUŠU. Pod tim se misli na to da većina NE OSJEĆA, NE ZNA, NEMA POJAM o Psihičkom kao Duši i može im proći cijeli život a da su tek na par sekundi u cjelini svog života osjetili neki impuls iz Duše ili Psihičkog koji biva jako brzo potisnut ili ugašen.

Kada se u Radu govori o IZGRADNJI duše misli se na nekoliko stvari. Izgradnja Viših Tijela do kraja, dolazak u kontakt sa Psihičkim, Rad sa njim i njegovo dovođenje u tijelo – ostale umove – i život. Tada kažemo da je čovjek razvio svoju Dušu.

Također, često se miješa Viši Vital – emocije – sa Psihičkim Bićem i njegovim psihičkim osjećanjima (ne mogu ih nazvati emocijama jer su IZNAD NJIH).

Psihičko Biće nije uopće emotivno kako mislimo da jeste, a još manje vitalno-emotivno kako to opisujemo kada čujemo za njega. Ono je tiho, u pozadini ispod kretnji vitala i emocija, osjeća duboko prisustvo Istine ili Boga u svemu, privučeno je njime, Istina mu je na prvom mjestu kako Transcendentna Istina tako i Imanentna, ali i istina u vezi sebe i svog života. Ono želi Istinu ili Boga do kraja i to mu je jedini cilj. To mu je prva zapovijed od svih Kršćanskih zapovijedi i sve su manje vrijedne ili manje bitnije od te prve.

Kada se izražava prema van strpljivo je, prihvaća i voli bez uvjeta. Čak i kada je jako oštro, kritično i slično, ono je uvijek takvo u odnosu na Istinu, a iza te oštrine i kritike osjeća se duboko prihvaćanje. Umjereno je, ujednačeno, istinito ili, kako biste vi rekli, autentično je, ima gotovo trenutačna duhovna znanja, intuitivno je u određenoj mjeri u kojoj se ta razina kroz njega izražava i na tome može da radi – ne, čovjek nema Intuiciju, već INSTINKT koji miješa sa intuicijom. Instinkt NIJE LOŠ i ne znači da smo životinja (iako jesmo). To je imitacija INTUITIVNE razine na ovoj materijalnoj razini. Instinkt je povezan sa prirodom i njenim kretnjama i može da ih opazi, protumači ispod razine uma i njegovih tumačenja, da nam određene informacije i, jasno, on također mora biti pročišćen u nekoj mjeri kako bi bolje radio. Današnji čovjek je čak i od toga udaljen i jako malo osjeća tu prirodnu razinu informacija i polja. Ne može se vratiti u vrijeme u kojem je bio, kako to nazivam, Pećinski čovjek, jer smo tu sposobnost izgubili, ali se može povratiti i razviti u određenoj i ograničenom mjeri, a čak i to je mnogo za svakodnevnog čovjeka.

Eto toliko.

Možda budete imali koristi od ovoga.

Bhaerava

Print Friendly, PDF & Email

Share this post

Skip to content