Stvaran Čovjek – Duhovna obmana II dio

Kategorije
Svi članci

Iako sam ovo želio napisati u tekstu od prije neki dan, pa me ponio žar, bio bi red danas dopisati. Iako napisati ovo u jednom malom i laganom tekstu poprilično je suludo. Ali obožavam suludost jer je teška i skoro pa nemoguća, ali daje i mogućnost dubljeg samo-razvoja.

Riječ o mnogim idejama Rada koje su povezane sa cijelom cjelinom Rada. No, svatko tko bilo šta radi, ili se smatra duhovnim, treba da zna da sam sistem ili učenje NIJE CILJ. Drugim riječima, nije cilj da budete replika učenja, njegova kopija i udžbenik ideja i učenja koji hoda na dvije noge. Cilj je ono na što učenja usmjeravaju. Kao što je alat koji koristimo samo alat koji treba omogućiti nešto, recimo motika i povrće, tako je i učenje samo alat koji koristimo da bi nešto omogućilo. No, sa bi se učenje i ono što ono govori razumjelo moramo znati povezati sve što ono kaže sa idejama i ciljem koje ono ima. Što u većini slučajeva, kod prosječnog duhovnjaka, nije slučaj. Na kraju, moramo znati ZAŠTO je on odabrao određenu disciplinu, učenje, nju ejdž mudroliju i što stoji iza tog odabira.

Recimo, u Radu kažemo da čovjeka nema, da on nema sebe, nije svjestan, nije budan, spava, mehaničan je i nesvjestan, pod kontrolom negativnih emocija, nagona, navika i osobina koje uopće NISU njegove već su ugrađene u njega kao strano tijelo ali za kojeg on misli da je on sam. Kažemo da čovjek, takav kakav sada jeste, NEMA NIŠTA ali fantazija u njemu (primijetite način na koji sam ovo napisao), mašta, mehanizmi, navike i osobine, itd., daju dojam umetanjem zamjenice “ja” da on postoji i da je sve to njegovo i da je to on sam.

Cilj Rada jeste stvaranje STVARNOG čovjeka, STVARNOG JA ili svijesti ili strukture koje je svjesno, ima namjeru, volju, svjesnu emociju i vjeru, svjesni i s namjerom život i okolinu, da je gospodar sebe i svog života (ovo je jako specifično ali i široko tako da ću pojašnjenje preskočiti), da je prisutan i svjestan ali i, NAJBITNIJE, da ima JEDNO JA koje je KONSTANTNO i može imati KVALITETE koje biće u svom potencijalu ima – što znači da to trenutno kod čovjeka nije razvijeno i ne postoji i traži dugotrajan, jasan, konkretan rad na tome.

Ako pogledamo to što Rad kaže o čovjeku, generalno, kakav jeste u ovom trenutku vidimo da sve što treba da postigne stoji u suprotnosti onog što je on sada. I cilj, ili smjer, jasno je definiran. Ništa nam jasnije ne ukazuje na tu činjnicu od reakcija koje imamo, načina na koji percipiramo, shvaćamo, pristupamo nečemu, itd. Sve to govori o tome da imamo LAŽNU organsku cjelinu koja MAŠTA ali NIJE SPOSOBNA oduprijeti se mehaničnosti i nesvjesnosti životnog utjecaja, tj. nije sposobna ne biti organska mašina koja reagira na daljnski upravljač života i impulse koje on šalje.

Samim tim definiran je i NAČIN PRAKSE Rada. Ništa od toga čemu Rad teži NIJE MOGUĆE postići ako to ne uključuje svijest o sebi, odvajanje od postojećeg -ili podjelu na dva – namjeru, volju, kreativnost (psihičko biće; srce), KONSTANTNOST, i težnju ka JEDNOM JA koje zna, hoće, može i djeluje u skladu sa tim što mu je cilj, a taj cilj je UVIJEK u skladu sa CILJEM samog RADA.

 Kada postoji ono što je cilj Rada, tada se otvara, po teoriji Rada, mogućnost pristupa višem i funkcionalnost ili, kako to volimo reći, UPOTREBLJIVOST koja je potrebna Višem kako bi se ovdje izrazilo. Jasno, prakse svjesnog izražaja u životu koristimo od samog početka, prvih koraka u Radu.

Sasvim je nebitno od kojeg dijela Rada i njegovih ideja krećemo, jer na kraju one su CJELINA i svaka ideja povezana je i sa drugim idejama ali i sa cjelinom Rada i CILJEM kojeg Rad ima, kao i čovjeku njemu. Bez tog cilja, mlatimo u prazno. Bez jasnoće ZAŠTO tome težimo, zašto Radimo na sebi, što želimo postići i bez RAZUMIJEVANJA ideja – a to ne znači shvatiti ih umno, već cjelinom sebe – imamo “rupu bez dna”, “kantu za vodu bez dna”. Koliko god da ulijevamo u nju, u njoj ništa ne ostaje, drugim riječima, osim maštarije o napretku činjenice o tome nema.

Svaka ideja povezana je i sa drugim idejama ali i sa cjelinom Rada i CILJEM kojeg Rad ima

Ličnost koja je trenutno u njoj ne može, niti je stvorena da može, postići bilo šta. To je suština priče iz jučerašnjeg teksta. Možete raditi super-tajne tehnike tantre, joge, mantre, kundalini ili šta već sve to je prosipanje “šupljeg u prazno”. Čak i te prakse traže nešto što je jako rijetko otkriveno bilo kome izvan škole a koliko sam vidio skoro pa nitko oko vas nema blage veze o čemu se radi i svi rade kao slijepci. Ovdje imamo i raznorazne, nazvao bih ih, pseudo-škole koje se predstavljaju kao Ezoterične ili, kako vole tu riječ da prevedu a ona to ne znači, “Skrivene/Tajne Škole” koje imaju niz veoma različitih i kontradiktornih “znanja” pod upitnom predanju ili tradiciji – često ispunjeno lažima o tradiciji (što je slučaj i u dašanjoj istočnjačkoj praksi počev od klasične hatha joge pa do tko zna kojeg “višeg” učenja a da zapadnjačke proizvode “duhovnosti” ni ne spominjem) – ali samo “znanje” nema ni osnovu, ni upotrebnu vrijednost, niti način kako da se spusti u praksu i samim tim u život. No, osjećaj izuzetnosti i posebnosti sljedbenika čini svoje i često potroše cijeli život u tim pseudo-školama bez stvarnog napretka ali uma ispunjenog kojekakvih “tajnim” znanjima i tko zna čemu, što je neprovjerljivo. I to je činjenica o duhovnosti, “tajnim ili skrivenim” školicama, učenjima i slično. Od tajne nema ništa, jer je čisto naklapanje, tlapnja, ali ne i provjerljiva činjenica već manipulativna struktura kojoj se cilj sama organizacija i sljedbenici kao neka “duhovna” politička stranka.

Ne pišem da vam se svidim. Jebe mi se za vašim sviđanjem. Samo radim svoj “posao”. I sve što pišem PRIMJENJIVO JE I NA MENE, jer NITKO ničeg NIJE IZUZET i vi koji imate malo inteligencije TO ZNATE. Ostali, pa ostali samo gube vrijeme na ovom profilu, sajtu, stranicama.

Vratimo se KONTINUITETU.
1) Prakse u Radu često puta, mnogima, nisu jasne. NE OSJEĆAJU IH. Kada kažemo da im nisu jasne govorimo da NE OSJEĆAJU (nemaju Emotivno razumijevanje prakse) prakse, NE OSJEĆAJU cilj prakse, ideja, učenja ali ni samog sebe; 2) Ne razmišljaju, ne koriste svoj um, ne koriste upute Rada o načinu razmišljanja o praksi i idejama Rada; 3) odrađuju ih da ih odrade ne kao da im život o tome ovisi; 4) NE DOŽIVLJAVAJU ih sa svojom najdubljom srži; 5) misle da su pametniji od Rada; 6) rade sa ličnošću umjesto sa svjesnošću i jasnim razlučivanjem da samo ono što je SVJESNO u nama može da radi tu praksu (to je dio kada kažem da “pogrešan dio/mjesto radi rad” ili “palo je na pogrešno mjesto” aludira se na stihove iz Biblije o vrstama tla na kojima se sije sjeme. Rad je sjeme, čovjek i njegova psiha je tlo; 7) pristupaju Radu kao da je to kao bilo koja druga stvar u životu (dovodi život u Rad), što je jako opasno po tom čovjeka jer mu uništava mogućnost samo-razvoja; 8) Izuzimaju dijelove života od Rada, tj. štite svoju mehaničnost, nesvjesnost, navike, osobine, itd.; 9) nisu iskreni i otvoreni prema sebi; 10) NEMAJU cilj; 11) misle da su izuzetak pravila i onog što Rad govori; 12) imaju jaku samovolju i sebeljublje; itd. Da dalje ne nabrajam. Ovo je neka osnova.

Prakse u Radu su ponekad, ako ne i jako često, jako dosadne za ličnost i psihu čovjeka koji je navikao da mu život daje tisuće impulsa i utjecaja koji će mu privući pažnju i zabaviti VITAL. Vital je vaša površinska, kontradiktorna, EMOCIJA. To uvjetno nazivamo “emocijom”, ali jako često “vitalom”, kao nesvjesna, životinjska životna sila koja vlada regijom stomaka i površinskim “emocijama” – time sve vaše “emocije”, čak i one koje glorificirate, mi ne doživljavamo stvarnim niti bitnim (od ljubavi, preko veza, poštenja, dobrote i slično) jer sve to je sr… . Prave Emocije rijetko osjećate ali ste ih osjećali i tako imate njihovo iskustvo i doživljaj i one su uvijek POVEZANE sa suštinom i Biće, ili Psihičkim ili Svjesnim u vama. I uvijek su u regiji srca ili dublje ka kičmi i visini srce (nekad ove potonje nazivamo Psihičkim Emocijama). Neću ulaziti u ovaj dio jer je, također, jako širok.

Cilj je prakse je KONSTANTNOST i RAD sa njom iz ISPRAVNOG DIJELA ili centra. A jedini ispravni CENTAR je SVJESNI CENTAR u vama.

“Svjesni” kako to Rad govori, ne vaš loklani prodavač “duhovnih” muda pod bubrege zvan “instruktor”, “guru”, “učitelj”. Time, samo iz tog dijela možete raditi prakse iz Rada, što je poprilično nemoguće u početku, ali bez obzira na to MORATE ulagati napor jer imate pojašnjenja kako se s tim radi i kako se tome pristupa.
Što je praksa dosadnija, gluplja, jednoličnija (zato radite tisuće, stotine tehnika i mantri jer nakon para dana ili mjesec dana praksa više ne radi – drugim riječima, pogrešni dio se dočepao prakse i izgubio energiju koja je bila u nju ugrađena, a sam nema sposobnost da to shvati i ispravi jer je to POGREAŠN dio vas) to je bolja. Jer upravo, vaša LIČNOST ne želi da je radi. Zato su, ponekad, prakse u radu dosadne, glupe, jednolične iako teorija ne izgleda tako.
JEDNO JA je povezano sa SVJESNOŠĆU i ka sebi može privući dijelove “mnoštva ja” u vama koji su korisni za život i za Rad. Što je i cilj. A onda cilj je DOVESTI TO SVJESNO JA U TIJELO I ŽIVOT i svoje umove te ne dopustiti da oni gospodare vama već vi s njima. I to morate dovesti u svaki djelić svog života, nema dijela gdje to ne treba da bude (razmislite zašto je to tako i zašto je to bitno).

Samo SVJESNO JA ili SVIJEST SMATRAMO VAMA ili sa VAŠIM STVARNIM JA ILI SVIJEŠĆU.

Ostalo, pa ostalo ne doživljavamo i ne šljivimo to jednu paru (peni, dinar, kunu, euro ili koju valutu već želite; mi volimo sve valute).
Sve što je PRIČA u vama, a to je sve što vi sada jeste, NAS NE INTERESIRA a još manje interesira RAD. Interesira nas SVJESNO JA i sve što sam gore napisao a tiče se ciljeva Rada. Ako to nemate i ne težite tome, nismo zainteresirani za vas. Idite negdje drugdje gdje prodaju fine bajke. Bajke volimo ali ne i lične bajke. To je dosadno, naporno, ne možemo da vas slušamo, dosadni ste nam, glupavi, naivni i slično iako se trudimo, al baš se jebeno trudimo, da vas čujemo i saslušamo sve dok nam to više nije interesantno.

Svjesnog čovjeka, s namjerom, Bivanjem (Ljubavlju), s Voljom ČUJEMO i volimo i prihvaćamo i cijenimo i pričamo s njim i družimo se, i želimo. Ostalo, pa moramo raditi s sjemenom i tlom da bismo dobili ovakvog čovjeka, zar ne?

Eto, da ne dužim dalje, jer ima toga još jako puno, ali za danas je ovo sasvim dovoljno kao nastavak na tekst od prije neki dan.

 

Bhaerava

Share this post

Skip to content