Neka današnja razmišljanja

Kategorije
Svi članci

Nešto razmišljam zadnje vrijeme – pošto je vrijeme za bilo kakvu stvarno unutarnju promjenu skoro pa prošlo i ostalo je jako malo vremena da se nešto kvalitetno/stvarno napravi a Rad traži malo duži vremenski period koji je potreban kako bi se napravio stvarni temelj na kojem se dalje radi i na taj temelj se oslanja sve što se dalja radi – da li nastaviti sa tim temeljnim Radom, ili ga ubrzati do određene razine? To me kopka neko vrijeme. Druga bi bila priča da smo u nekom koliko toliko zaštićenom prostoru, zemljama koje nisu toliko napredne i kod njih će pritisak malo kasnije da dođe i time imaju više vremena da odrade temeljne stvari. Ali pošto nismo u tim zemljama ili na tom prostoru – nadam se da je Bosna koliko toliko ta zemlja još uvijek – time pravilan Rad u kojem se priprema radi nekoliko godina skoro da postaje nemoguć, a u narednom periodu će biti još teži za one koji već nisu neko vrijeme u Radu i nisu stvorili temelje.
Postoje nivoi, da tako kažem, ubrzanog Rada čiji cilj nije samo Budnost i utemeljenje u Budnosti s ciljem novog temelja za dublje i snažnije promjene na nivou Bića. Već im je cilj brže osvještavanje Istine ili, čak, i pliće budnosti s ciljem da se što veći broj ljudi izvuče iz pritiska suprotnih centara moći, tj. duhovno-religioznim žargonom, da im se „spasi duša“. Lično, to sam jako dugo izbjegavao, nisam htio da dajem u punoj verziji, da tako kažem, već sam davao kao neke „trikove“ ili načine da se brže doživi određena dublja stvarnost i primijetio sam da iako dožive tu dublju stvarnost kroz te „trikove“, kako to nazivam, ljudi se vrate na početne postavke i to im ostane kao „divno sjećanje“ a koristi od toga nemaju jer u njima nema razumijevanja niti njih u ovom trenutku niti tih viših, da tako kažem, realnosti njih samih.
Recimo, da bi se čovjek Probudio, Spoznao Istinu, potrebno je intenzivnih 2 do 3 godine. Da bi se ustalilo u tom „iskustvu“ potrebno je od 10 do 20 godina, ali on već zna Istinu. Da bi se čovjek doveo u Budno stanje, koliko toliko duboko, potrebno je 5 do 10 godina. I, jasno, da bi se ustalilo u tom stanju, potrebno je također 10 do 20 godina daljnjeg Rada.
Postoji i brži načini ali oni imaju svoje posljedice, pošto znamo kako čovjek „radi“ i jako je mala šansa da ćemo naletjeti na nekog tko je ZREO da odradi te brze metode. To je recimo slučaj sa Modulima koje sam krenuo da pišem i nikako da završim. To su izrazito brze, prodorne i moćne metode, no fali im živi kontakt sa mnom kako bih ih ubrzao do krajnje granice, i naravno, fali ZREO pojedinac. I to mi je trenutno prepreka u njihovom pisanju. Jer ako ih dam, snaga koju imaju i prodornost koju daju, kasnije može postati prepreka za bilo koji daljnji Rad na sebi jer čovjek NIJE Zreo i na prima ih na ispravan način. Jer Moduli su kreirani da PROBUŠE određene realnosti i daju uvide u dublju realnost ali bez živog kontakta ili živog utjecaja oni mogu postati ono što bih nazvao „demonizam“ ili „đavolizam“. Dati strahovitu snažnu sposobnost ali ako nije bilo promjene razine Bića, to postaje „demonizam“.

Recimo jedna praksa iz Modula je Kreiranje i Dis-kreiranje Značaja. Iako objašnjenje prakse, kada se pročita, izgleda pomalo smiješno i naivno, njena snaga se otkriva tek kada se ona počne ozbiljno i odgovorno raditi. To je jako brzi način oslobođenja od značaja, značenja, prilijepljenih vrijednosti, emocija, misli, itd. Ili ako im se da brzi način rada na onom što nazivamo „Odgovornost Odnosa“ to je jako brz način oslobođenja od površinskih i dubljih procesa u njima a ako čovjek ne Razumije, a razumijevanje je direktno povezano sa Razinom njegova Bića, to će postati self-help metoda brzog oslobođenja od „muke“ i „patnje“ ali ne i kvalitetno odrađenog temelja i Rada.
Za onog koji je PRIMIO Rad u sebe, ove metode nemaju neke štete, ali u Radu imam ljude koji su godina u njemu i JOŠ UVIJEK nisu PRIMILI Rad u sebe. Jer i primanje Rada u sebe ovisi o Razini Bića. Onaj koji je Primio Rad u sebe doživljava da između njega, njegova života, njegovih životnih ciljeva i Rada NEMA NIKAKVE razlike, to je on. A onaj koji nije primio Rad u sebe još uvijek Rad doživljava kao „hobi“ ili nešto što on radi, iako se pitam tko je taj koji „kao“ radi na sebi? Jer znam da je taj dio pogrešan i taj dio ne može da napreduje. Znam da me većina vas ne razumije kada ovo kažem, ali to više nije moja stvar.
Kao što sam već nekoliko puta rekao, ostalo je još jako malo vremena u kojem ćete moći nešto napraviti. Datum do kojeg se čovječanstvo trebalo promijeniti davno je prošao. Ali još uvijek ima šanse za pojedince, nekolicinu. Ne zna šta to znači da je „vremena malo“ osim ovih stvari koje sam intuitivno primio i ja i još par ljudi koje čitam i pratim – riječ je o nekoliko Živih Ljudi koje pratim kao recimo Jed Mckenna i on ima iste informacije ali isto kao ni ja ne zna što to sa sobom nosi, nije nam dato da vidimo do kraja. I tu je okosnica mog „problema“. Problema pod navodnicima jer ja lično nemam problem sa tim. Pripremljen sam za to. Problem je samo u mom odnosu sa onima koji žele da se pripreme. No, u meni postoje, da tako kažem, mehanizmi koji se „brinu“ o tome da se njihov neuspjeh ne lijepi na mene. No, bez obzira na to, osjećam da moram da ponudim način kako da što brže prođu IZA i kristaliziraju taj dio koji im je potreban za daljnji rad u budućnosti koja nam dolazi. Ali je pitanje hoće li uspjeti u tome? Ili će ih taj nivo Rada, ako ga dam, dodatno sjebati, uništiti. Postoje razlozi zašto je to tako i trebalo bi mi puno vremena da ih opišem.
Rad ulazi u ovu dimenziju i razinu i time, bez obzira koliko je Sila Rada snažna i koliko je sposobna sebe da zaštiti, ona mora poštovati ovu dimenziju i razinu i time tu se otvaraju prepreke koje mogu da skupo koštaju. I to je moja zabrinutost. Ne za one koji su već stvorili temelj, iako imam i za njih zabrinutosti, već za one koji nemaju te temelje. Ili kako bi se to reklo u Bibliji „teško onima koji još nemaju dušu“. Lako je sa onima koji razumiju, koji su pripremljeni za ono što dolazi, ali teško je onima koji tek treba da razumiju i nisu pripremljeni za ovo što dolazi. Koliko vidim, u autentičnom svijetu duhovnosti, trenutno je „panika“, tj. otkrivaju se načini da se što više ljudi izvuče, ali oni su veoma skupi, ne u novcu (iako su i tu skupi) naravno, i time vidljivo je da oni koji traže i dobivaju te načine NE RAZUMIJU o čemu se radi. Oni VJERUJU da je malo vremena, ali to nije razumijevanje. Morate znati razliku između vjerovanja i razumijevanja. To je ogromna razlika. Razumijevanje ZNA I VIDI, vjerovanje glumi viđenje. Razumijevanje JESTE znanje i viđenje, vjerovanje samo glumi da jeste. Znati što jesi je drugačije od vjerovati da znaš što jesi. Iako to ljudi miješaju.
Trikovi za premještanje percepcije NISU razumijevanje, koliko god mi željeli da oni daju razumijevanje. Razumijevanje je TRANSFORMACIJA BIĆA. Ljudi čak ne znaju što je transformacija, iako o njoj pričaju. Transformacija skoro da nema nikakve veze sa ličnošću ili osobnošću. Ona je transformacija BIĆA. A to ljudi ne razumiju, ne DUŠE već BIĆA. Brze tehnike i načine NE DAJU transformaciju Bića. Ali postoji MOGUĆNOST da se Biće transformira ako su tehnike i načini odgovorno primijenjeni i to je upravo problem. Jer kada um i osoba prime te tehnike oni ih koriste za izvlačenje sebe, tj. uma i osobe, ne za Biće. Kod onog koji je pripremljen one djeluju na razinu bića. I to je moj osnovni „problem“ u odnosu na Module i davanje tih „trikova“. Jer znam kako će to većina iskoristiti. Ne za „spašavanje“ Bića već spašavanje njihove ličnosti koja se NE SMIJE spašavati i NE MOŽE biti spašena.
Ti metodi su granični metodi transformacije i transcendencije. Zato jako brzo i snažno djeluju. Ali čovjek ne razumije niti jednu niti drugu, on misli da ih razumije, a misao o razumijevanju je samo misao o razumijevanju i nema stvarnu vrijednost.
Postoji vrijeme, tj. datum, do kada će ljudi koji Znaju i koji su Živi bili dostupni javnosti. Poslije toga ljudi će ostati prepušteni onima koji nemaju ništa od Stvarnog u sebi. I to se već snažno osjeća u našoj atmosferi. Ti ljudi već prave odstupnicu za sebe i nekolicinu oko njih. Postoje tog „datuma“ oni će postati poprilično nedostupni ali postojat će način da se dođe u kontakt sa njima a to je način koji je sličan načinu koji je bio prije par stotina ili tisuća godina. Biti će ostavljena ta mogućnost, ali moderan čovjek NE MOŽE iskoristiti tu mogućnost jer njegova namjera i motiv, da tako kažem, su pogrešni i time ta mogućnost će za njih biti zatvorena. Kada ovo pišem stvari izgledaju poprilično „crno“ ali ja ih ne doživljavam na taj način, dapače, doživljavam ih poprilično „pozitivno“ ili točnije afirmativno. Ja vidim da je to Dobro, i nema nikakve veze sa „zlom“ ili „lošim“. Jer to Dobro će iznjedriti Dobro iz sebe za one koji znaju o čemu se radi, a ostali svejedno ne znaju o čemu se radi tako da je sve u savršenom redu i pravedno je. Jer SRŽ svih učenja je Dobro iza, Afirmativno KROZ njih.

No, da se vratim na tekst. Naravno, nije do vas ovaj moj „problem“. Samo osjećaj pritisak i moram da ga napišem, s ciljem da bih ga se oslobodio. Znam da će odgovor doći sam od sebe, da tako kažem. I bilo koji odgovor da dođe ON JE DOBAR i savršeno Pravedan, Božanski Pravedan. Padalo mi je napamet da eksperimentalno odradim Module i te „trikove“ sa par ljudi ali čim mi to padne na pamet intuicija mi da odgovor o čemu se radi i kako će eksperiment završiti. Tako da prosto ne vidim mogući izlaz. Izlaz koji vidim traži godine pripreme. I znam da on radi. Ovo bi radilo da su sve potencijalne mogućnosti SAVRŠENE, a to nije slučaj. Čak ne mogu garantirati da će ovi „moji“ s kojima radim uspjeti u tome. Jer to što se od njih traži ravno je samoubojstvu, figurativno govoreći. To je odbaciti sve što znaju i to u godinu do godinu i pol, te prijeći na novu razinu Postojanja, Bivanja. Malte ne potpuna Transformacija.
Rekao bih, kao što to nekad osjetim na trenutak ili dva, da mi je žao i bio bih licemjeran, recimo to tako. Ali nije mi žao. Ne da likujem već znam da su imali šansu, a to što nisu ozbiljno ili odgovorno shvatili više nije moj problem. Moj „problem“ je bio da im omogućim, što sam i napravio, i moj posao se tu završava.  To isto osjećam sa „trikovima“ koje imam. Moj posao ili „problem“ je samo da ih dam određenom broju ljudi, ali moj problem nije kako će to oni odraditi. Mogućnost je dana i to je sve. Ali ljudi ne razumiju što znači dobiti mogućnost. Čak i ako im kažem da moraju imati ono što moderna duhovnost forsira kao „trik“ a to nije trik uopće, a to je Zahvalnost to ne znači da će uspjeti u tome. Jer vitalna zahvalnost NIJE Zahvalnost. Zahvalnost ili ono što se pod tim stvarno misli dolazi iz PSIHIČKOG BIĆA, ili ti Srca koje nema veze sa emocijama. To je STANJE DUŠE. No, ljudima nije pojašnjeno kako se dolazi u to stanje. Time to što imaju „zahvalnost“ mogu slobodno da s njom obrišu svoje, neću reći kakvo, dupe. To ne radi. Istinska Zahvalnost je razine Dobra i ako to ne osjećate NE MOŽETE IMATI Istinsku Zahvalnost. To je priroda Budnog Bića. Ljudi imaju imitaciju koja je vitalna. I ona „radi“ samo kao trik kako da dobiju parking ili dobar život, što je ravno samoubojstvu za njih jer na taj način oni su rekli što im je prioritet, a to je spas tijela i ličnosti i time njima se prekida veza sa Duhom ili Silom (ParaShakti) a to je veza Bića i Istine/Boga. Oni su kupljeni, kako to kažemo, oni su se prodali za jeftine zamjenske darove i time oni su PLAĆENI u skladu sa dogovorom koji su postigli, iako nesvjesno naravno. Kod svakog tko OSJEĆA i ZNA to izaziva i Patnju ali i Razrješenje jer zna da su svi imali mogućnost i dobili su je, ali su se jeftino prodali. Volio bih kada bih ovo čitatelji ozbiljno razumjeli, pa makar i shvatili, ali znam da to neće biti tako. Time, mogu samo reći, Žao mi je.

Ako se „trikovi“ ili strahovito brzi načini Učenja shvate i prime na taj način, to je samo-uništenje na mlazni pogon. Čak i u svom Radu vidim kako se ljudi uništavaju na „mlazni pogon“ i koliko god upozoravam na to vidim da me ne doživljavaju. Tako da ostavljam Sili da mi da odgovor, koji već znam ali mi je teško da ga prihvatim, ali to je moje trenje i moj Rad. I kada pogledam oko sebe, mogao bih to figurativno reći, srce mi se kida jer vidim kamo sve ide ali i ne baš. Jer znam da si imaju šansu ili mogućnost i da je sve Pravedno i Dobro. Svako je plaćen u skladu sa dogovorom koji je napravio ili pravi.
O da, imat ćete sve u novom svijetu, naravno, ali nećete imati sebe. Bit ćemo mrtve ljušture, zombiji i to ne bukvalno kako mislite ili kako nam do filmovi govore, već unutar sebe, a to već i jesmo u velikoj mjeri. Oni koji su Živi u sebi oni čak i da umru u tom procesu koji nam dolazi, nastavljaju dalje dok ostali bivaju vraćeni na početak evolucije. Zato ti ljudi sa vedrim duhom plaćaju cijenu za ono što jesu. Puno je znakova oko nas koji ovo govore, ali se pogrešno tumače i tumače se u odnosu na spašavanje tijela i osobe, a to je pogrešno tumačenje. I to je upravo moj „problem“. Kako ovo dati a da se primi i razumije na ispravan način kada znam da čak i ljudi koji su godinama u Radu nemaju ispravan temelj i znam koliko je teško stvoriti taj temelj????

Eto toliko. Pa tko razumije. To je razlog zašto „kasnim“ sa Modulima i ono što osjećam da ako ih dam dajem za većinu brzi način samo-uništenja ali oni to tako neće osjetiti. No, isto tako znam da će nekolicina izvući korist iz njih na pravi način. I to je ono što me još tjera da pišem i razmišljam o dovršavanju Modula. Čak i da pišem ove tekstove.

Hvala na čitanju.
Bhaerava

Share this post

Skip to content