Radne pouke o ratu

Kategorije
Svi članci

(Izvadak iz knjige “Psychological Commentaries on the Teaching of Gurdjieff and Ouspensky”, Volume II, Maurice Nicoll)

Birdlip, 30. rujna, 1944.

Ovo je važna bilješka. Postavljaju se mnoga pitanja o tome kako Rad gleda na rat, a posebno na ovaj rat. Ljudi kažu: „Što je rat? Zašto treba postojati rat?“ Ili kažu: „Je li rat Božja volja?“ i „Ako jest Božja volja, može li on onda biti Bog?“ Zapravo, mnogi ljudi koji imaju neki Magnetski Centar, neku moć uočavanja razlika u kvaliteti stvari, neku moć duhovnog, a ne tjelesnog razmišljanja, postaju preplavljeni rastućim užasima rata.

Neki ljudi upitali su Ouspenskog na početku ovog rata zašto se on dogodio, koji je bio razlog, i tako dalje. Rekao je: „Svi vi u ovom Radu morate pokušati shvatiti zašto rat postoji“. Stalno je govorio da je razumijevanje najmoćnija sila koju možemo stvoriti u sebi. Rekao je: „Ovaj Rad daje nam znanje o našoj situaciji na ovoj Zemlji; a razumijevanje znači razumjeti situaciju na Zemlji kroz znanje koje nam je dano. Međutim, većina ljudi misli da se razumijevanje može steći jednostavno iz njihovog običnog znanja, ne shvaćajući da je za razumijevanje potrebno novo znanje, i da se to novo znanje mora kombinirati s našim bićem kako bi stvorilo novo razumijevanje.“

Prva stvar koja se kaže u vezi s tim jest da Volja Apsoluta ne dopire izravno do ove Zemlje. Ako želite, možete to nazvati Apsolutnim Bogom u vrhovnom smislu, iako Rad ne rabi ovaj pojam. Zraka Stvaranja objašnjava kako Volja Apsoluta ili Vrhovnog Boga, prolazi prema dolje u uzastopnim fazama stvaranja kroz djelovanje Zakona 3, Zakona Tri Sile, kontinuirano se ponavljajući. Kao što znate, na ovoj Zemlji, u smislu određene Zrake Stvaranja kojoj pripadamo, nalazimo se pod 48 redova zakona. Volja Apsoluta, prema ovom učenju, može doći do nas samo u obliku 48 redova zakona. Na jednom vrlo ranom sastanku rečeno je da, ako bi Volja Apsoluta intervenirala, izravan rezultat bio bi lom i uništenje cijele kreacije. Ouspensky je jednom razgovarajući o tome rekao: „To je poput kartanja. Ako promijenite pravila igre kartama, onda nema igre.“ Ovo je središnja ideja od koje moramo početi u razmišljanju o tome zašto rat i sve njegove strahote postoje na ovom planetu koji se nalazi vrlo nisko u shemi Stvaranja. Ovdje se također morate sjetiti da Rad uči da se moramo pokušati staviti pod zakone koji djeluju s viših razina u Zraci Stvaranja. Ovo je prva točka.

Druga točka jest da Rad uči da su svi ratovi uzrokovani od strane izvanzemaljskih sila koje na najizravniji način dolaze od kretanja planeta. Jednom prilikom Ouspensky je upitao Gurđijeffa što je uzrok rata i G. mu je odgovorio: „To je nešto poput ovoga – dva planeta se približavaju jedan drugome poprilično blizu i proizvode napetost koja se odražava na Zemlju i koja može trajati mnogo godina u odnosu na ljudsko Vrijeme.“ Iz ove Gurdjieffove opaske Ouspensky je shvatio da je Vrijeme različito na različitim ljestvicama, tj. da planetarno vrijeme može biti trenutno za planete, ali dugotrajno za čovječanstvo na Zemlji. Ouspensky je zatim upitao Gurdjieffa na koji bi način Čovjek mogao spriječiti djelovanje tih izvanzemaljskih napetosti na sebe. Gurdjieff je rekao da te napetosti utječu na Čovjeka jer nije ispravno razvijen, nije još potpuno svjestan, a kad bi Čovjek bio svjestan ove bi napetosti proizvodile sasvim drugačije rezultate i umjesto da proizvedu destruktivan, proizvele bi sasvim drugačiji tijek događaja. Što bi bila posljedica povećane napetosti između planeta kad bi se to primilo svjesnije? Ova unutarnja napetost, bilo da je zbog planeta ili zbog stvari koje se događaju na razini Sunca, djelovala bi na Čovjeka mnogo svjesnije, povećavajući njegovu svijest te bi ga učinila budnijim umjesto da ga uspavljuje, čini više nasilnim i destruktivnijim. Kao što znate, cilj ovog Rada je omogućiti našim običnim centrima da na ispravan način prime utjecaje iz viših centara. Kada bismo ovakvi kakvi smo sada primili silu izravno iz viših centara, što bi bilo usporedivo s primanjem milijuna volti iznenada, tada bismo ili poludjeli ili postali vrlo nasilni ili bismo imali epileptične napadaje ili bismo postali tisuću puta negativniji, puniji mržnje i želje za ubijanjem. Budući da Čovjek spava, Rad kaže da ne može primiti silu za svoje buđenje ako ne radi na sebi dugo vremena i tako sprječava bilo kakvo povećanje dolazeće sile koja bi mu mogla proizvesti negativnija stanja i nasilje. Cijelo ezoterično učenje odnosi se na ovu pripremu nižih centara i rad na njima za primanje iz viših centara u Zraci Stvaranja.

Treća točka je da, iako je čovjek dio Organskog Života na površini Zemlje, koji je stvoren kako bi dao odašiljajući šok između nota Fa i Mi u Zraci Stvaranja, tako da prenosi utjecaje s viših dijelova zrake na krajnje izdanke koji su Mjeseci, za njega u ovoj fazi više nije potrebno da služi pod ovim ropstvom. Gurdjieff je rekao da je upravo u ovom razdoblju moguće da čovječanstvo više ne bude roblje ove tvornice boli na Zemlji koja se zove Organski Život i kroz čije se patnje hrane niži dijelovi Zrake Stvaranja, uključujući i naš Mjesec koji se postupno razvija u smislu planetarnog vremena. Rekao je da, kad bi Čovjek samo postao svjesniji, tad bi njegovo ropstvo moglo okončati, ali da će, zahvaljujući navikama koje su se oblikovale stoljećima – emocionalnim navikama, navikama mišljenja, stavova itd., on izgleda nastaviti služiti svrsi koja više nije potrebna. „Problem je,“ rekao je u toliko riječi, „taj što je čovjek dosegao stupanj u kojem može postati svjesniji i, kad bi to učinio, sve bi se promijenilo. Ali zbog tradicija, predrasuda, ukratko, zbog njegove mehaničnosti, on ne može dosegnuti tu točku, pa tako ide nizbrdo upravo u trenutku u kojem bi mogao sebi zadati šok i prijeći u novi poredak svijeta.“ Upitan je li ovaj razvoj totalitarizma bio korak u pravom smjeru, odgovorio je: „Ne, baš naprotiv. Čovjek jednostavno stavlja sebe u sve veće ropstvo ovih kolektivnih pokreta. Razvoj svijesti je individualni razvoj. I, kao što sam često govorio, kad se dogodi Rat, čovjek odbacuje i onu malu količinu svijesti koju inače posjeduje. Zapravo, on postaje sasvim lud i ne vidi svoju ludost. Svijest se može izvagati i izmjeriti i ima je samo u određenoj količini. Ali postoji dovoljno sile te svijesti da promijeni sve stvari na Zemlji samo kad bi je ljudi koristili.“ Upitan što misli o budućnosti, Gurdjieff je odgovorio da ljudi idu u smjeru smanjenja svijesti i da će formirati ili kolonije pčela ili kolonije mrava. Jednom drugom prilikom rekao je: „Pa, možete birati. Biste li radije bili pčele ili mravi?“

Četvrta točka je da se čovjek nalazi na određenom mjestu u Oktavi vlastitog razvoja između nota Mi i Fa. Ouspensky je predložio da bismo mogli razmišljati o tome na sljedeći način. Počevši od Do uzlazne Oktave, rekao je: „Možemo gledati na jednu osobu kao Do, obiteljsku grupu kao Re i naciju kao notu Mi. Kao što znate, između Mi i Fa potrebno je dati šok. Sav naš obični život sastoji se od prekinutih oktava u redoslijedu Do, Re, Mi koji se ponavlja iznova i iznova.“ Ouspensky je nastavio: „Da bismo došli do note Fa kao čovječanstvo, Čovjek mora zadržati svoj individualni osjećaj na noti Do, svoju obitelj i osjećaj odgovornosti na noti Re, svoj nacionalni osjećaj na noti Mi, a istovremeno mora prijeći na novi osjećaj – na notu Fa u kojoj može osjećati postojanje drugih naroda.“ Rekao je: „Ispravno stvaranje internacionalnog osjećaja, tj. note Fa, mora uvijek ovisiti o tri prethodne note – Do, Re, Mi – i, u konačnici, Fa. Umjetni pokušaji postizanja zvuka note Fa, koju bismo mogli nazvati internacionalnom sviješću, čine se nauštrb nota Do, Re, Mi. Drugim riječima, od ljudi se traži da budu potpuno kolektivni i da žrtvuju svoju individualnost za kolektivne organizacije“. Ljudi odbacuju čak i svijest na koju imaju pravo time što se ujedinjuju u ogromne mase kao što se to događa u revolucijama, ratovima itd. Ovo je kolektivizam. Čovjek se mora izolirati iznutra od tih kolektivnih sila prije nego što se uopće može nadati da će osjetiti čarobni dodir individualnosti koji ga čeka na višoj razini. Iako se mora izolirati iznutra, on mora igrati kolektivnu ulogu kao Dobar Domaćin bez identifikacije s tom ulogom. Dopustite mi da vas ponovno podsjetim na definiciju Dobrog Domaćina kao osobe koja, bilo muškarac ili žena, obavlja svoje dužnosti i osjeća odgovornost naspram života, ali ne vjeruje u život. To ne znači da Dobar Domaćin vjeruje u bilo što drugo. Integritet sadašnjeg svijeta i svijeta u budućnosti ovisi o broju Dobrih Domaćina koji postoje u svakoj naciji. Kao što znate, trenutno se pojavljuju određene teorije koje govore da je Čovjek stvoren za Sabbath. Sadašnji rat zapravo je između onih koji misle da je Čovjek stvoren za Sabbath i onih koji misle da je Sabbath stvoren za Čovjeka. Ovo je prava formulacija sadašnjeg sukoba. Mravi i pčele misle da je Čovjek stvoren za Sabbath, tj. za državu, i vidite što im se dogodilo. Sva ova sadašnja situacija formulirana je prije 2000 godina u ezoteričnom obliku prenošenom kroz Evanđelja, u učenju Svjesnog Čovjeka koji je, optužen iscijelivši usahlu ruku čovjeka na Sabbath, rekao: „Sabbath je napravljen za Čovjeka, a ne Čovjek za Sabbath.“ Ruka označava moć djelovanja, a imati usahlu ruku znači biti bez moći individualnog djelovanja. Ne mislite li da ovdje postoji neka vrlo duboka veza? Ne mislite li da će svakom čovjeku usahnuti ruka ako se učvrsti u gledištu da je Čovjek stvoren za Sabbath? Ako će vaša nota Fa zvučati krivo, stvorit ćete situaciju u kojoj pojedinci moraju žrtvovati sve za dobrobit svijeta internacionalizma. Sav razvoj svijesti mora se odvijati kroz točno određene faze od kojih svaka mora zadržati zvuk note individualnog razvoja. Pokušaj povećanja svijesti takvim oblicima internacionalnih grupa samo će načiniti čovjeka sve više kolektivnim, a sve manje individualnim. Sasvim je istinito reći: „Domoljublje nije dovoljno.“ Ali, ako internacionalizam u potpunosti dokine domoljublje, dobit ćete krivu oktavu. Svijest se neće razviti na ispravan način i otići ćemo u smjeru pčela ili mrava koji su se odrekli svakog osjećaja individualnosti i postali jednostavno državni insekti kojima nedostaje svijesti, mrzeći druge gomile mrava ili pčela.

Predstavimo Oktavu koju je Ouspensky predložio sljedećim terminima:

Vidjet ćete da svaka nota mora ovisiti o jačini zvuka donje note, tj. ako Do, koje predstavlja individualnu osobu, ne zvuči dovoljno snažno, čovjek će izgubiti svu individualnost u zvuku note Mi, koja predstavlja državu. Ono za što se borimo, prema mom mišljenju, nije demokracija, već se borimo za zvuk ovih različitih nota – Do, Re, Mi – za njihov ispravan sklad s mogućnošću da, takoreći, zvuče kao nota Fa, tj. internacionalna svijest i osjećaj bez gubitka ostale tri note.

Peta Radna ideja jest da je čovjek stvoren kao samorazvijajući organizam i može doseći višu razinu bića ispravnim znanjem i radom. Ovo je možda najsredišnjija ideja od svih. Takav kakav je, čovjek je inferioran u odnosu na samog sebe, zaspao je u svijetu i služi prirodi, tj. potrebama Velike Zrake Stvaranja koja koristi Čovjeka kao dio Organskog Života za vlastite svrhe. Ovdje ljudi moraju proučiti podrijetlo Organskog Života, kao bočne Oktave razine Sunca. Uspavani Čovjek, Mehanički Čovjek, biva iskorišten. Ipak, on nije stvoren da u toj mjeri bude iskorišten – ako uloži individualni napor da se probudi i odvoji od Ličnosti. Ali u tome mu mora pomoći ezoterično učenje. Sve ovo zahtijeva dugo i duboko promišljanje dugi niz godina.

Dodat ću još jednu stvar. Kad bi se Suština mogla sjetiti, rat bi nestao. Kad se Suština ponovno rodi u Vječnom Ponavljanju, ona odabire istu situaciju, isti dio Vremena i, ako nije sazrjela, sve uvijek ostaje isto. Sav razvoj u Radnom smislu razvoj je Suštine – uvijek se sjetite toga. Naravno da kolektivni rat ne može natjerati ljude da se sjete jer kolektivni rat je manifestacija Ličnosti. Državni rat očito je manifestacija kolektivne Ličnosti. Međutim, neki se ljudi u svojim ratnim iskustvima mogu sjetiti. Svi ljudi koji su poginuli u ovom ratu ponovno se rađaju u prošlosti, a neki će se možda sjetiti sljedeći put. To znači da se u Ponavljanju ljudi mogu sjetiti i tako promijeniti budućnost ako se, recimo, sjete kad ponovno dođu u 1938. godinu. Ali ako su se borili lažno, ako nikada nisu duboko razmišljali o tome što su, razumijevajući i djelujući iz toga, učinit će sve isto iznova. Sav napredak Čovječanstva ovisi o onima koji se sjete, o onima koji se, ponavljajući prošlost iznova, sjete onoga što je bilo prije – „u budućnosti“.

Print Friendly, PDF & Email

Share this post

Skip to content