Danas je često mišljenje da su učenje i sve druge drevne tajne napokon dostupne svima. Par klikova mišem i sve tajne donosi vam google, yahoo ili tko zna koji pretraživač. Uvaženo je mišljenje da je učenje dostupno svima, da se nalazi na internetu, da o njemu pišu svi, da znaju sve što treba da znaju. I to mišljenje je divno, ako želite ući u „pakao“, upasti u „ambis“, umrijeti „u grijehu“, zagubiti se u „šumi“ ili ako želite da vam „vuk pojed(b)e baku“. I to je ono uvaženo mišljenje. Sve nam je dostupno i ne moramo izići iz svoje sobe, već imati sredstvo za komunikaciju, komunikacijsku mrežu (web) i socijalne mreže (blogove, sajtove, stranice ispunjene informacijama). Mreža ti nudi sve. Naravno, nudi i kompjutere i web stranice i sve je nadohvat ruke.
Jedna divna zabluda.

Recimo, da želim da vam uništim učenje, dao bih različite informacije različitim ljudima, možda rječitim i inteligentnim ljudima i rekao im da to podijele na webu sa svima, stvarajući mrežu informacija, ali suprotnih, kontradiktornih informacija jer znam da će svaki od njih naći svoju sljedbu kojoj će se sviđati devijacija koju sam im dao. U te informacije sakrio bih znanje, a oko njega izgradio bajke, priče i puno beskorisnih informacija ciljajući na vaš dio uma koji uživa u njima i koji ne može povezati istinite informacije jer nije razvijen na tom nivou. A onda bih gledao kako se međusobno krvite oko istinitosti učenja koja slijedite. I to je upravo ono što se dešava. Znajući um čovjeka i njegovu osobnost, siguran sam da bi se nekih, recimo 100 ljudi, veoma brzo pretvorilo u tisuće onih koji tvrde da su upravo oni pronalazači tih informacija i takozvanog znanja, tvrdeći da je to znanje ispravno i autentično, pisali blogove (recimo kao ja), pojašnjavali učenje, ideje i koncepte i to iz najgorih dijelova njihove osobnosti – unutarnjeg uvažavanja, značaja, želje da budu netko i nešto, sviđanja ili nesviđanja itd. – i znao bih da vi NIKAD, ali BAŠ NIKAD, ne biste mogli naći autentično učenje. Naravno, vi biste imali dojam da ste uhvatili „vuka za baku“ ili „baku za vuka“ i prenosili dalje devijaciju koju sam vam ubacio. Vjerujem da bi se pojavili i oni koji nešto znaju, ali njih bih veoma brzo ušutkao bučnim glasnogovornicima, web prorocima koji bi urlikali istine koje odgovaraju vama i vašim osobnostima, stavovima i uvjerenjima, vašim željama i nadanjima: „čovjek može sve sam“, „svi ste već slobodni“, „svi ste božanski“, „probudite božansko u sebi jer vi to jeste (imate pravo na to)“, „bog je vi i vi ste bog“ i, naravno, sve to pronađite u web konzumu ili lidlu po akcijskoj cijeni ili kupite „dva dobijte jedan“ web prosvjetljeni proizvod.

Ne liči li vam današnji protok informacija upravo na sve ovo?

Neko vrijeme sam išao od čovjeka do čovjeka, od učitelja do učitelja jer mi je to bio zadatak u Radu te slušao njihova „znanja“, ideje i koncepte, razgovarao i družio se s njima pod krinkom da sam zainteresirani učenik koji, eto, nema učitelja i koji se traži (traga za istinom). U početku to mi je bio veliki napor, jer sam već bio u ezoteričnom učenju i vidio što je to čovjek, što to on zna i koliko to on sve zna. Taj Radni zadatak trebao mi je potvrditi koliki je nedostatak stvarnog znanja, koliko je prevare, koliko je „lažnih proroka“, koliko je „slijepaca koji vode slijepce“, ali mi je također trebao potvrditi gdje se ja nalazim i što sam to pronašao. Majstor mi je dao taj zadatak znajući za moju sposobnost da se sakrijem, tj. da sakrijem svoje spoznaje, sposobnosti i znanje koje sam imao te sposobnost da se prikrijem ulogama i maskama.
To je bio jako težak period za mene. Okusio sam istinu, a onda sam morao ući u laž. Pretvarati se da ne znam. Nije bio problem pretvarati se da ne znam. Bilo je lako navući masku tragatelja za istinom, zbunjenog lika, naivka, radoznalosti, propitkivanja, klimanja glavom i glupog i lažnog duhovnog smješkanja (te lažne „anande“, blaženstva). Teško je bilo šutjeti iza toga i ne kontrirati im, iako vidiš kako navlače naivne budale na teške laži i ludosti, i ne osjećati tu vitalnu i parazitsku energiju koja pokušava da te obuzme i gospodari tobom, a duhovni svijet, taj takozvani svijet istine, prepun je vitalne sile koja opija i kontrolira čovjeka, preuzima ga, dominira i gospodari s njim. To se osjeća kao jak neugodan pritisak, kao mučnina i grč u stomaku, kao da ćete izbaciti sve iz sebe. Naravno, pod uvjetom da znate istinu ili imate uvid u nju. Ali ako ste od „tog svijeta“, to nećete osjećati.

Išao sam od radionice do radionice, učitelja do učitelja, glumio zainteresiranog lika, pravio se da ne vidim, iako mi je vid bio otvoren. Da bih sve to vidio, morao sam se i otvoriti tome u nekom dijelu, a tada je u mene ulazila ta vitalna sila pokušavajući me preuzeti. Tu je bila stvarna borba i težina tog perioda.

Nakon neke dvije godine, koliko je trajao taj zadatak, prekinuo sam sav kontakt sa tzv. duhovnim ljudima. Odbacio sam sve. Nisam htio da sjedim ni u istom kafiću gdje su oni, a kamoli da se družim s njima. Morao sam proći dio koji sam nazvao „ispovraćati svu duhovnost iz svog sistema“. Počeo sam se družiti s ljudima koji nemaju nikakve veze s duhovnim, religioznim ili bilo čim što spada u tu kategoriju. Ukratko, sve mi se to smučilo. Ostao je samo Rad, odbacivanje sve fantazije, svih viših ideja iz učenja, osim onih koje se odnose na promatranje, svjesnost sebe, pažnju, pamćenje sebe, nepoistovjećivanje. Dakle, samo ono osnovno u Radu. To je bila smrt duhovnosti u meni. Sve duhovno je umrlo zajedno s bogom i svim ostalim – anđelima, arhanđelima, guruima, duhovnim dušama i bićima. Bukvalno sve. Nisam mogao čitati razne Ošoe, Tollee, DeMella i slično, već samo knjige koje su pisali ljudi iz Rada ili oni koji su pripadali sličnim linijama, poput Aurobinda, Nisargadatte i slično. Sve ostalo je bio izvor mučnine. Kad god bih se sreo s vitalnom brijačinom, fantazijom i maštom (nekad je zovete i „astralna“), mučnina bi bila tu. Čim bih namirisao samo i dio toga, pojavio bi se nagon za povraćanjem. To mi je postalo alat prepoznavanja. Da bih ga razvio morao sam proći sve ovo što sam opisao. Na kraju, morao sam prestati da se „bojim“ tog osjećaja i te mučnine i da prolazim kroz njega kao skijaš u spustu s ciljem da u tim utvarama pronađem ostatke istine i izvučem ih van. Naravno, morao sam razviti i prepoznavanje istine, što je povezano s pamćenjem sebe bez kojeg je prepoznavanje jako teško. Tek nakon nekih desetak godina dopustio sam sebi da opet, ponekad, uđem u taj spiritualni svijet. Tada sam uvidio da situacija postaje sve gora i gora. Mnogo gora od vremena kada sam i sam bio dio toga, čak i gora od vremena zadatka kojeg sam imao. Tada sam pokušao izvući van ono što se može izvući van, što odgovara istini, što je autentično i skriveno u svim tim informacijama. To sam radio nekoliko godina kako bih naučio to uobličiti, dati mu formu, ali na drugačiji način od uobičajenog. Morao sam imati nešto što je slobodno od forme, oblika, koncepata i ideja te pomoću toga pronaći autentične koncepte, ideje, filozofije, učenja itd.

Da se vratim na početak. Opći dojam koji imamo jeste da je danas sve dostupno. No to je samo dojam. Moj osjećaj je da učenje nikad nije bilo nedostupnije i skrivenije nego danas. Dostupne su informacije, različita tumačenja i to od ljudi koji nemaju probuđen Duh u sebi, koji nisu u duhovnoj liniji u pravom smislu te riječi, koji nisu primili Silu i kojima ta Sila i ne dopušta razumijevanje učenja. Ovaj opis je najpribližniji istini i, iako joj konceptualno odgovara, nije do kraja istinit. Reći ćemo da u vama mora biti probuđen Duh, Sila, Božansko kako biste prepoznali istinu, ali to nije sasvim tako. To je samo način pojašnjenja koji u nekoj većoj mjeri odgovara istini, no samo kao koncept, ali nije istina sama po sebi.

Gledajući i proučavajući učenja koja se i danas prenose, a odgovaraju ideji Rada ili su upravo Rad o kojem pričam, ono što vidim jeste da nemaju više Duh u sebi, nemaju Silu u sebi, nemaju kontakt s Višim. Vidim da je taj kontakt nekad postojao, ali ga više nema. Ta učenja su pretvorena u koncepte i ideje bez Duha, bez Sile koja ih čini ili održava živima. Drugim riječima, ta učenja su umrla. Održava se njihova fizička linija, ali ta linija u sebi nema život. Informacije koje pruža su dobre, istinite, ali bez onog što nazivamo Duhom, Silom ili Božanskim ta linija je bez života. A život koji je svjestan je upravo taj Duh, ta Sila, to Božansko.

Cilj današnjeg prijenosa onog što nazivaju učenjem je upravo uništenje učenja. Čak se i fizički uništava kolijevka učenja na Istoku i Bliskom istoku. Uskoro će biti rečena prava istina o religijama koja je suprotna fantaziji koju religije trenutno održavaju, i ta istina će uništiti religiju. Ustvari, ta istina će uništiti fantaziju, a pošto je čovjek izgrađen od nepročišćene fantazije samim tim će biti uništeno sve što je povezano s religijom. Što je najbolje, to je i najavljeno u svim religijama i svetim spisima, samo što to ne prepoznajete. Ono što će od toga svega ostati jesu samo pravi religiozni ljudi. Naravno, svi misle da su to baš oni. Pravi religiozni ljudi, recimo, kršćani, budisti ili hindusi su oni koji su OSTVARILI U SEBI to što religija govori, a ne oni koji je slijede, slijepo vjeruju ili se identificiraju s nekom od religija.
Taj cilj, koji je uništenje učenja, upravo se ostvaraje onako kako sam opisao na početku teksta. Imamo tumače koji tumače tumačenja tumača koji su tumačili tumačenja tumača. Ali nitko od njih nema ISKUSTVO TOGA što tumače – nemaju u sebi Duh, Silu, Božansko. Ono što u njima tumači je osoba, intelekt, vital, i to kroz manipulaciju. Nema svjesnog bića, svjesne duše, čovjeka koji je ispunjen Silom ili Duhom. To može biti i inteligentan čovjek (u smislu kako se to danas shvaća), i to je najgori tip čovjeka koji može tumačiti učenje. On je suh, bez Duha u sebi.

Čistog učenja više nema. Možda postoje oni rijetki koji imaju neku vrstu čistote u sebi, ali čistog učenja nema jer se izgubilo značenje simbola u pričama koje učenje prenosi. Naravno, pod ovim mislim na javno dostupna učenja. Ovo što se danas prenosi kao učenje je vitalno-fizički prilagođeno učenje u skladu sa mehaničkim i nesvjesnim čovjekom. A to je smrt učenja. Možemo slobodno reći „bog je mrtav“ kako je to Zaratustra (Niče) rekao. A mnogi, umjesto da shvate što je htio reći, odgovorili su mu sa „Niče je mrtav. – Bog“. Žalosno, ali istinito. Da, istina, i on i bog su mrtvi jer ubili su ih oni koji su prenosili učenje, tj. svi mi.

Ono što će se desiti u jednom momentu, kada se ovo globalno čišćenje koje je počelo pojača, jest pokušaj da mnogi koji to budi vidjeli probaju izvući glavu, i to mislim bukvalno. Kada shvate da ono malo pojedinaca koji govore o tome nisu lagali, već govorili istinu. Tada će nastati najezda „pravednika“, a već polako i nastaje, „pokajnika“ koji žele da prežive i masovno odlaze kod učitelja, majstora, iscjelitelja itd. Problem tih „pokajnika“ i „pravednika“ u potrazi za „mesijom“ neće biti stvarna želja za promjenom, već izvlačenje žive glave. I tada će oni umirati, i to u „svom grijehu“. Jer „mesije“ će ih odbaciti, a oni autentični ljudi, pravi proroci, prosto će se sakriti i pustiti ljude njihovoj sudbini. „Pokajnik“ koji želi sačuvati život izgubit će ga. Samo onaj koji smije dobrovoljno izgubiti život, može ga ponovo zadobiti. A takvih je jako malo.

Meni je lično simpatično to sve gledati, proučavati jer „smrt mi je saveznik“. Protumačite to kako god želite. Mogu reći i „Bog mi je saveznik“, sasvim svejedno, jer znam da u dobu kada se sve uništava, učenje postaje stvarno i pojavljuje se u svom sjaju s „trubama na nebu“.
Ezoterično govori o tom dobu i govori o tome kako i kada se učenje pojavljuje i zašto se pojavljuje baš tada. Sve to se nalazi u knjigama o Radu i ezoteričnom. Mislim na stvarno ezoterično učenje, ne na ovo što se pod tim nazivom danas prodaje – astrologija, razne magijske vještine i slično – jer to NIJE ezoterično.

Učenje je skriveno u simbolima, pričama, tradiciji. Nije bitna ni priča ni tradicija ni simbol, jer to je „prst koju ukazuje na mjesec“, ali nije „mjesec“. Simbol mjeseca nije stvarno svjetlo, već svjetlo koje sija u mraku kao zrcaljenje istinskog, tj. Sunca. U tom smislu, mjesec simbolizira ono što je zrcaljenje bića u nama koje je Sunce, a to je svjesnost sebe. Ono što može i jeste svjesno u nama. Ali tradicije u sebi skrivaju istinu koju možete vidjeti samo onda kada odbacite tumačenje koncepta kroz koji tu istinu i tražite. Da biste je našli morate se usmjeriti na razumijevanje simbola i priča koji tu istinu skrivaju. Neke od takvih priča su priče o Djeda Mrazu, Božiću, Uskrsu. To su priče, parabole i simboli koji kriju istinu. Ali na njih je dodano sve i svašta s ciljem uništenja istine koju skrivaju. Kada bi čovjek znao svrhu tih priča, bajki, parabola, simbola, radosno bi ih prepričavao, igrao ritual simbolike (recimo bor s kuglicama, snijegom, putem, zvijezdom, darovima, Djeda Mrazom, ali nemojte zaboraviti i njegovu ženu jer bez nje on nema moć koju ima) i prenosio bi učenje svojim pokoljenjima. Kroz to bi se održao Duh, održao bi se kontakt sa Silom koja je u početku apstraktna skrivajući se iza simbolike i koncepata te traži da se probudi kao Duh u nama, kao Skriveno u nama, kao Nepoznato u nama.

Mogu vam reći kako da tražite istinu ili autentično koje se nalazi u pozadini, ali ne mogu i ne smijem, upravo zbog svih onih koji čitaju moje tekstove i varaju druge ljude, a takvih je podosta. Nerijetko sam nailazio na radionice napravljene na temelju onog što sam pisao ili tekstove u kojima je to bili prepravljeno u nekoj manjoj mjeri te predstavljeno kao njihovo učenje ili tekst s ciljem navlačenja lakoumnih na prevaru. Zbog toga moram paziti što pišem.

Onaj koji razumije učenje može ga povezati kroz niz različitih tradicija pod uvjetom da ne miješa simbole tradicija, već da svaki simbol razumije u skladu s tradicijom kojoj pripada i tek onda da poveže razumijevanje koje ima. Tada otkriva veze, povezanost, smisao iza svake tradicije. Smisao je, to mogu slobodno reći, da je svaki put isti i da svaki vodi istom cilju (generalno) kroz različite staze, puteljke, simbole, priče. Ali svima je cilj zvijezda na vrhu jelke (bora) jer ona predstavlja vaše Biće, ono što ste vi u svojoj Prirodi.

Slobodno mogu reći da nitko od nas ne zna cjelovitost Puta ili cjelinu neke tradicije jer to je već odavno uništeno. Ono što možemo znati jesu fragmenti tih učenja i oni su, ako se razumiju, dovoljni da čovjeka izvuku iz zatvora, da ga oslobode. To je ljepota duhovnog puta, drevnih istinskih učenja. Ona su znala oktave učenja – tok učenja u vremenu, prostoru i individualnom faktoru. I na vrijeme su mislili na to. Zato svaki djelić učenja može biti cjelina ako se razumije. No razumijevanje je upravo ono što fali. Njega nema. Razumijevanje je Duh, Sila, Božansko. Pod „razumijevanjem“ se ne misli na umno i intelektualno shvaćanje informacija, iako je i ono bitno u početku vodeći vas polako prema razumijevanju. Razumijevanje je cjelina vas. Drugim riječima, kada razumijete, recimo, priču o Djeda Mrazu sa svim simbolima, borom, ukrasima i slično, tada imate razumijevanje. Na kraju, to nije stvarna priča sama po sebi, ali ono što u sebi krije je stvarno, istinsko. Svi rituali prikrivaju istu priču. Sve priče i bajke govore o istom i svi simboli u različitim tradicijama znače isto. Način da se učenje sakrije jeste napraviti priču koja će postati religija, učenje, simbolika Duha, Sile, Božanskog. Koja je to priča nije bitno, već je bitno ono što je u njoj skriveno. A to skriveno ne možete tražiti u svakodnevnim tumačenjima „znalaca“, osim kao informaciju. Isto tako, morate biti spremni na ogromnu količinu informacija kako bi ste našli i zrno sjemena ili biser koji ćete veoma skupo platiti. Možda ćete morati prodati sve što imate, kao u paraboli iz Biblije, da biste mogli kupiti taj dragocjeni biser. Možda ćete morati biti spremni izgubiti život kako biste dobili život. Možda ćete morati zasaditi polje kako bi ste očuvali sjeme. Nije bitno što ćete morati. Bitno je da nađete sjeme koje je skriveno. Jer On ga je bacio na „zemlju“, „posijao po zemlji“ i doći će „dan žetve“, dan „razdvajanja kukolja od žita“ (tj. on je već došao), samo to još niste shvatili.

I na kraju, šta mislite, hoće li vam debeli djedica ove godine donijeti Dar Duha? Ako ne, onda više sreće iduće godine. (Ali koje je značenje toga što se svake godine obnavlja cijela ta simbolika? Djedica, Božić, Uskrs… Što to, pobogu, znači?)

Bhaerava