Jedna od jako bitnih stvari u Radu jeste naučiti djelovati, naučiti kako unutarnju Snagu svijesti kao aktivnu Svijest izraziti kao Snagu djelovanja. Kada Rad govori o nemogućnosti djelovanja on govori o svakodnevnom ljudskom umu ili čovjeku koji nema svijest o sebi i poistovjećen je sa onim što misli da jeste i procesima koji se u njemu pojavljuju sami od sebe. Sam prvi čin odvajanja i promatranja je početak Djelovanje unutar Rada. Dovođenje Ideja Rada na prvo mjesto je nastavak djelovanja. Ponašanje, mišljenje, osjećanje iz Ideja Rada, Svijesti o sebi je nastavak učenja djelovanja.
Čim osjeti da on djeluje, kao čovjek, kao osoba, to je zamka. On ne djeluje, već se prilagođava, opire, surađuje sa silama ili energijama prirode koje mu daju lažni osjećaj “ja” povezan sa tijelom i umom te on ima ideju o tome da on djeluje. Ta zabluda je jako duboka i zahtjeva intenzivan Rad na promatranju, razlučivanju te na kraju odbacivanju ove ideje o djelovanju. Djelovanjem smije smatrati, na početku svoje prakse, a nekada i jako dugo poslije početka, samo ono što radi na sebi u težnji razdvajanja, prepoznavanja, promatranja, svjedočenja, bivanja svjesnim, razdvajanja istinskog od lažnog, primjeni ideja Rada, itd., i na to se gleda kao na učenje kako da se djeluje. Kada prestane doživljavati da je on to što se u njemu – tijelu, emocijama i umu – dešava i kada osjeća stabilniju svijest o sebi, svjesnost, tada počinje ono što nazivamo Djelovanje.

Ideja o Djelovanju nije odvojena od Ideje o Istinskom Ja

Ako pažljivo osmotrimo, o djelovanju se dosta govori i u Radu i u drugim autentičnim oblicima duhovnosti, ali ne postoje detaljna pojašnjenja i upute već su informacije jako šture, više su neka vrsta spominjanja nego nešto konkretno o djelovanju i načinu djelovanja. Zato imamo jako puno zablude oko djelovanja čak i unutar Rada. Dovoljno je malo zarezati površinu “radnog čovjeka” i njegovog shvaćanja ideja Rada i uskoro ćete vidjeti da se sve svodi na citiranje citata i prepričavanje pročitanog, ali ne i shvaćanje ili, još rjeđe, razumijevanje ideje o djelovanju. Ideja o Djelovanju nije odvojena od Ideje o Istinskom Ja, tj. očišćenom osjećaju Svjesnosti bez sadržaja ili Svijesti o tome da Jeste. Bez kristalizirane Svijesti o Bivanju, Svjesnosti Sebe, ne može biti ni govora o bilo kakvom djelovanju osim u mehaničkom i svakodnevnom nesvjesnom reagiraju koje nazivamo “djelovanje”. Čak i sam osjećaj da djelujemo dolazi iz nesvjesne i mehaničke prirode reakcije ili procesa koji se prisvajaju kao svoji. Već i shvaćanje ovog govori o tome koji su koraci u težnji da jednog dana imate sposobnost Djelovanja. Ako čovjek misli da će on djelovati u zabludi je. Time pokazuje da nije shvatio osnovnu uputu Rada koja govori o nemoći da čovjek djeluje i iskrivljenju njegove percepcije te laganju samog sebe, sugestibilnosti, samo-hipnozi, fantaziji, negativnim emocijama i poistovjećenju sa njima, itd.
Svaki taj dio je dio koji sprečava mogućnost djelovanja.

Nije mi problem da vam pojasnim šta je to Djelovanje i kako se ono vrši, problem je samo u tome da od toga nemate nikakve koristi. Zato zadržavam određeni, pomalo mistificirani jezik prilikom pojašnjenja Djelovanja. Da biste ga do kraja razumjeli netko vam treba prenijeti “ključ” riječi koje se koriste u ovakvom pojašnjenju. Razlog za to je upravo u gore iznesenim zamkama kojima svaki čovjek robuje. Ukoliko se netko nije odvojio od većine zamki u sebi teško da može razumjeti ideju Djelovanja i svako shvaćanje past će na pogrešne dijelove njega te će uskoro njegova fantazija, laganje i umišljenost da se razbuktaju. A tada je to mnogo teže za nadići nego prije i sav rad sa njim postaje veoma težak.

Djelovanje je Sila, Snaga, Djelatna Moć Svijesti. Ono je Dar pročišćenoj svijesti u čovjeku. Ona je Priroda same Svijesti u manifestaciji.

Da biste otkrili šta je djelovanje i kako se ono dešava potrebno je prije svega osvijestiti se u nekoj aktivnosti i pratiti kako energija unutar vas djeluje i kako ona izlazi van, kako ona utječe ili pokreće određene vanjske stvari, procese, promjene, kako radi unutar fizičkog, kako radi unutar emotivnog i kako radi unutar umnog. Također je potrebno osvijestiti različite energije unutar različitih “djelovanja” ili aktivnosti. Nemojte pomiješati “djelovanje” sa “aktivnošću”. Svaki čovjek ima aktivnost. Ali nema Djelovanje. Čak i “biti aktivan” traži određenu mentalno-emotivnu snagu. Nesvjestan čovjek reaktivnost i asocijacije, kako umne tako i emotivne, proglašava aktivnostima ili djelovanjem. Aktivno sudjelovati u nečemu ili nešto aktivno raditi nema nikakve veze sa istinskom sviješću o sebi jer je ni ne traži. To je određeni vid koncentrirane odluke ili želje ili radoznalosti ili vitalne zainteresiranosti koja se odrađuje, uvjetno rečeno, voljno ili željeno ili sa htjenjem da nešto od toga dobijete, naučite, izgradite, sagledate, itd., i isključuje pasivnu aktivnost koja je reaktivnost, umne i vitalne (emotivne) asocijacije, itd.

Recimo, netko vas uvrijedi. U vama se dešava reakcija, čim ste uvrijeđeni. Ta reakcija zarobljava svijest i čini je nesvjesnom. Ali čak i nesvjesna svijest može biti i jeste aktivna unutar same razine nesvjesnosti, ali to ne smatramo Aktivnošću a ponajmanje Djelovanjem. U vama se dešava pokret da odgovorite toj osobi, da je povrijedite, sadistički, zlonamjerno da vratite uvredu. Sve to je reakcija. Sam čin sadizma, zlonamjernosti, uvrijeđenosti, agresivnosti je nesvjesna aktivnost s ciljem da postignete rezultat ili cilj kojem težite, a to je povreda ili vraćanje uvrede toj osobi. Energija u tome pripada aktivnosti. U ovom slučaju to je nesvjesna aktivnost proistekla iz unutarnje reakcije i nesvjesnosti uvrijeđenog. To nije djelovanje, i to nije čak ni aktivno sudjelovanje u smislu u kojem ovdje pišem, to je reaktivnost (svaka akcija traži istu snagu reakcije). Aktivno sudjelovati ili biti aktivan povezano je sa samom čistom akcijom sa ljudskog stanovišta, tj. ne govorim o svjesnom čovjeku. To je težnja da nešto korisno učinite, napravite, napišete, izgovorite, osjetite, izrazite, manifestirate, fizički odradite, naučite, shvatite, razumijete, itd.
Ali ako u vama postoji Rad kao Ideja ili Praksa tada znate da treba da promatrate svoju reakciju i da ne reagirate onako kako reakcija, nesvjesnost i osobnost žele, i to je prvi čin aktivnosti, aktivnog sudjelovanja. Taj prvi čin već smatramo nekom vrstom djelovanja jer uključuje odmicanje i nevezivanje za procese i reakcije u sebi, a to su prvi početci svjesnog djelovanja. No čak i ako niste u Radu i nemate te težnje, već težite da sebe usavršite, budete bolje ljudsko biće, poboljšate sebe – iako to ne smatramo djelovanjem – vi nešto činite po tom pitanju ali iz ideje o sebi, o sebi kao čovjeku, kao osobi, itd. i to je upravo ovo što govorim o aktivnosti, aktivnom sudjelovanju, aktivnoj želi, htjenju da nešto učinite.
Sama ta ideja dolazi iz nesvjesnosti ili neznanja. Jer ne znate sebe. Ne znate Istinu o sebi. Time to je Neznanje, nesvjesnost, samo-zaborav. I zbog toga to ne može ući u definiciju Ideje o Djelovanju. Ali može ući u nešto niže po karakteru, ne lošije, i to je određeni vid aktivnosti koji dolazi iz želje, htjenja, namjeravanja da od sebe nešto napravite. To je Aktivno raditi sa sobom – osobom, tijelom, umom, emocijama, itd.
Djelovanje je upravo viša stepenica toga. Djelovanje započinje kao aktivna namjera da se odvojite od osobe, tijela, uma, emocija, procesa, reakcija, itd. Ono započinje promatranjem i odvajanjem od onog što ste mislili da vi jeste.

Ako bih uzeo slobodu mogao bih reći da sama Ideja Djelovanja ima dva dijela ili kraja. Prvi se ogleda u odvajanju od starog čovjeka, odbacivanju poistovjećenja, reakcija, procesa kao sebe. Jer vi niste to. Drugi dio je u svjesnom unošenju Snage Svijesti ili Sile Svijesti, reći ćemo za sada osobne sile svijesti, u svaki um – intelekt, vital i tijelo – u svaki fizički čin koji činimo, unošenje volje jer volja je također sila svijesti ili snaga svijesti, te održavanje toga unutar bilo kojeg čina, kakav god on bio – pranje suđa, razgovor sa direktorom ili čistačicom, ili prosto bivanje u svakodnevnom trenutku.
A ovo nije nešto što imate, već nešto što se razotkriva ili stječe sa ispravnom kristalizacijom. To je prirodna Snaga Svijesti koja je Budna u životu.

Sila Djelovanja ili Sila Svijesti koristi različite energije za izražaj svoje Namjere. Drugim riječima, kao i kod nesvjesnog stanja, energija se mijenja u skladu sa činom koji se dešava ili u kojem aktivno sudjelujete. Ako kopate vrt koristite jednu vrstu energije, a ako razgovarate sa nekim koristite drugu vrstu energije, isto tako ako pišete ili proučavate nešto koristite drugačiju vrstu energije, ako stvarate nešto, kreirate, dizajnirate, itd. također koristite drugačiju vrstu energije. Sada nije korisno da vam govorim koliko različitih energija ima i koliko ima njihovih kombinacija.
Bitnije od toga je postati svjestan tih energija u različitim aktivnostima, a to traži da Promatrate sebe, da proučavate sebe, da ste odvojeni od identifikacije sa sobom – tijelom, umom, emocijama, reakcija, procesima, itd. – te da primjećujete te vrste energije ili aktivnosti unutar vas. S tim, da naglasim, da vi niste ta energija i time ne bi trebalo da se s njom poistovjećujete. To je osnova.

Svjesno Djelovanje, a sama riječ kaže šta je to, znači unijeti kvalitetu svjesnosti u aktivnost koju vršite bez da se identificirate sa akcijom ili aktivnošću već iz prikrajka registrirate aktivnost i ostajete svjesni. Biti svjestan nije isto kao i promatrati. Svjesnost je, najjednostavnije rečeno, promatranje u dva pravca istovremeno. Kada ste svjesni vi ste ono što je svjesno a ne ono čega je ono svjesno.

Recimo, promatrate vanjsko dešavanje i istovremeno promatrate procese unutar sebe. To je svjesnost ili promatranje u dva pravca. To je osnovna, prva svjesnost na kojoj se radi. Bez nje zaboravite ideju Djelovanja. Druga ili temeljitija svjesnost je kada uključite i emotivni um. Ona je mnogo teža od prve i traži mnogo više energije od prve. Također, traži Snagu da je održite. A Snage nema ako nema energije i svjesnog dijela u vama. Kada se nauči ova vrsta svjesnosti sebe tada iz nje izvire Snaga Djelovanja ili Djelovanje. Mogao bih reći i neku drugu riječ ali izbjegavam to zbog onih koji čitaju i koji misle da već sve imaju i sve mogu.

Djelovanje nije moguće bez Snažne Svijesti o sebi, njene prisutnosti i tiho-voljne aktivnosti koja tada utječe na energije, procese, um, emocije, tijelo, itd.

Tada imate jedan paradoks. Djelujete ali ne djelujete. Djelujete bez Djelovanja. Drugim riječima vi kao Stanje ste uzrok Djelovanja. I iz te Svijesti odvojene i sjedinjene sa sobom, stvara se Snaga, Sila, Aktivnost koja Djeluje u skladu sa Sviješću i Istinom o njoj.
Djelovanje bez Djelovanja je divna zabluda današnje duhovnosti. Srećom, nije previše rasprostranjena jer većina ne zna šta to znači, a ljudi koji “bazde na Zen” vole time da se hvale ali sumnjam da znaju šta to znači, a ponajmanje da to razumiju i mogu. To je Svijest slobodna od manifestacije, aktivnosti, djelovanja i koja se nalazi u srži Sebe u bilo kakvom činu, bilo kakvoj aktivnosti, i više nema osjećaj da ona učestvuje, da je aktivna, da djeluje a aktivnost i djelovanje dešava se u skladu sa njom. Priroda energije je da se izražava, djeluje u skladu sa samom srži Svijesti. Ona prati Svijest. U nesvjesnom stanju je obrnuti slučaj. Nesvjesna svijest je obuzeta nesvjesnom prirodom i njenim izražajem.

Samo Svjesno Djelovanje postoji, a ono uopće ne liči na ono što mi mislimo da je Djelovanje.
Prvi početci tog Djelovanja su jednostavni za pojasniti ali teški za odraditi jer morate raditi protiv cijele nesvjesne prirode kao i sebe samog. Sam Rad sa svim svojim osnovama i zahtjevima početak je Djelovanja. Prvi korak. Ako radite to što Rad govori tada se učite Djelovanju. Kad kažem Rad mislim na specifično učenje, ne duhovnost i religiju. Doći do nivoa Djelovanja je doći do Budnosti. Otuda Budnost i Djelovanje nisu odvojeni. Budnost je tek početak pravog, istinskog Djelovanja u kojoj imate mogućnost naučiti Djelovati, naučiti Aktivno usmjeriti Snagu ili Silu Svijesti te održavati je tako da energije a time i razine i ravni izvrše određeno Djelo (Rad).
Tek Budan čovjek stvarno zna da nikad nije djelovao. Da nikad nije ni znao da djeluje. Da on kao čovjek, kao osoba, nije ni mogao djelovati jer Osoba nije od Djelovanja već od Reakcije (programa).

O Djelovanju bi se mogla napisati knjiga. Ali je jako malo onih koji bi je mogli napisati, a pretežno su zauzeti nečim drugim. Uostalom, puno je to knjiga za napisati. Postavlja se pitanje kome ih napisati? Zato ih i nema. Na kraju znamo da oni koji odrade Rad kako je dat dolaze do Znanja o Djelovanju i razumiju ga. Time cilj je postignut ali i dat prvi uvjet. Možda ga daju previše mistično ili to samo mistično zvuči onima koji ne znaju jezik Rada ili nemaju kvalitete postignute Radom te zato ne razumiju. Oni koji imaju to jednostavno Znaju.

Upoznao sam puno ljudi u Radu koji bulazne (haluciniraju) o Djelovanju. I sve što sam vidio jeste nesvjestan čovjek nadojen radnim terminima. Kao i u Zen-u, mogao bih reći da “bazde na Zen” ali pošto nisu u Zen-u, “bazde na Rad”. Takvog čovjeka jako brzo prekinem i, često, nekulturno i brutalno, odjebem. Ako već pričate o Djelovanju budite barem svjesni u tom trenutku. Bez osnovne svjesnosti, onog koji sa mnom govori a kaže da je u Radu, ne želim ni da učestvujem u razgovoru sa “radnim ljudima”. To što misle da su “u Radu” ne znači mi ništa jer niti jednu kvalitetu Radnog Čovjeka ne pokazuju. Time, to je samo divan san koji sanjaju. A nema gore sna od sna u kojem čovjek “u radu” može da završi. A takvih je mnogo. “Mnogo” za ono što ja mislim da je “mnogo”. Od stotinu ljudi možda je par njih Svjesno u Radu. Znaju da su u Radu i znaju da Rade. Ostali, mislim da statiraju u kukuruzu. Ali i to je ok sa šire slike Rada.

Sa čovjekom koji mi kaže da Radi na sebi ne mogu a ne biti direktan, precizan, pomalo oštar. Ako reagira, ako zaboravi sebe, zaboravi zašto je tu, zašto je ispred mene, ne smatram ga čovjekom u Radu, već “radnim čovjekom” koji je stekao novu “radnu osobnost” i ništa više od toga. Ili prosto rečeno, sljedbenikom ili vjernikom koji slijedi ili ima vjerovanje o Radu ali ne i Rad. Što je duže u istom to je gora situacija. Možda žele da steknu “diplomu iz Rada” i budu “diplomirani ‘budni’ čovjek” a takve žalim, promašili su suštinu (grijeh). Istina, spoznaja, cilj Rada nije to. Već probuđena i budna svijest (čovjek). Ostalo je u službi toga, i Rad je samo način da se do toga dođe, ne i cilj sam po sebi. Nema gore stvari od toga da se identificirate sa učenjem. Promašili ste suštinu i zaspali gorim snom od prethodnog sna. Što je Rad na višem stupnju, to je Rad brutalniji, oštriji i direktniji. Odakle nekom ideja da ćete biti “milostivi” i nesvjesni s njim što je on duže u Radu?
Smiješno. Ali to često vidim. Što ste duže u Radu to govori da ništa niste ni naučili. Jer da ste naučili više ne biste bili u Radu. Bili biste ono što stvara Rad, a ne “u radu”.

Toliko za danas.
Bhaerava