Prije čitanja ovog teksta molim da pročitate prethodni tekst:
Što znači „identificirati se“?

Sljedeće pitanje, koje je jako često jest, „kada prekinemo identifikaciju s nečim, kako se izraziti izvan identifikacije“? Ili neko slično tome. Ima nekoliko različitih pitanja koja se pitaju svi koji krenu aktivnije raditi s prekidom identifikacije. Sva ta pitanja, kratko i jasno, uzaludna su, ali ona postoje.
To je tema „činjenja“ u Radu. I tu mnogi baguju.

Kada netko ozbiljno pristupi Radu, prvo s čim se suoči, osim ideje Identifikacije, jest i Ideja da „čovjek ne može da čini“. Ovo je jako čudna ideja bilo kome jer svi „znamo“ da možemo da činimo, djelujemo, imamo neovisnu akciju – što znači da ona nema uzrok u nečemu bilo izvan ili unutar nas – sposobni smo „biti autentični“ jer i to je činjenje, i tako dalje.
„Znamo“ jer to svakodnevno činimo, živimo!
To je isto kao što „znamo“ da smo svjesni, da smo jedno (ujedinjeni sa svakim dijelom sebe), ne lažemo, nemamo fantaziju, i tako dalje i bliže.

Prvi efekti Rada pokažu nam da NE ZNAMO i da samo UMIŠLJAMO da znamo, a to je laganje i fantazija.

Jasno, to jako brzo i zaboravimo. Mislim da se sve u nama udruži u tom „autentičnom“ činu samo-zaborava i to što prije i što brže.

Kako da svijest i svjesnost dobiju prijeko potrebnu snagu za prekid identifikacije i izraze se izvan identifikacije?

Osnovno je shvatiti da izraziti se „izvan identifikacije“ ne postoji. Postoji Svjesno Izražavanje, Svjesno Činjenje, ali i ono zahtjeva osnovne oblike identifikacije i s tijelom i s umovima i s čulima. No postoji ogromna razlika između „nesvjesnog izražavanja/akcije“ i „svjesnog izražavanja/akcije“. U nesvjesnom izražavanju ili unutar identifikacije, kao što smo rekli u prethodnom tekstu, mi smo uživljeni, poistovjećeni s tim izražajem i mehanizmima izražaja bez da smo ih svjesni i da nad njima imamo kontrolu.
Imamo osnovno pitanje – već mi je dosadilo govoriti „u Radu“, tako da bez toga od sada – koje si moramo postaviti: „Jesmo li mi taj koji kontrolira nešto ili nešto kontrolira nas?“

Tko je Gospodar?
Vi ili mehanizam, vi ili navika, vi ili emocija, vi ili misao, vi ili proces itd.?

Biti svjestan nekog mehanizma, recimo, ili neke navike ili emocije je samo jedan dio posla. Drugi dio je VOLJNI PREKID mehaničke radnje. Time, Svjesnost bez Volje je „vidjeti, ali biti slab; slabić“. Volja bez svjesnosti je „snagator bez očiju; medvjed u staklarskoj radnji“. A sve to bez dubokog i istinskog Bivanja, koje je naša Istinska Emocija, vodi nekoj vrsti psihopatije. Nekad se taj dio nas naziva i Kreativna Snaga, Kreativni Aspekt Svijesti. Time, ne samo da se svijest dijeli na dva dijela; spoznajni i osjećajni dio kao osnova ili aspekti jedne svijesti, već i njen Kreativni dio kao izražaj cjeline svijesti. Ta tri dijela u cjelini daju cjelinu Čovjeka, kojeg dijelimo na 7 različitih kategorija. Svakoj toj kategoriji čovjeka dominantan je jedan od aspekata moguće ljudske prirode ili potencijala.  Svi pripadamo u prve tri kategorije u odnosu na glavni i dominantni um u nama, a ostale kategorije nisu nam „prirodne“, tj. ne razvijaju se same od sebe, već je potreban namjerni, svjesni i dobro razumljivi proces evolucije ili Rada na sebi. Ne smijem reći da ova evolucija nije moguća bez ovoga jer znam da jeste, ali je jako rijetka, skoro pa nemoguća.

Vidjeti nešto u sebi je, kao što sam rekao, samo dio cijelog procesa. Drugi dio je Voljni prekid mehaničnosti, misli, emocije, procesa itd. Ovo je fino teoretski napisati, a praktično znam da je za bilo što od ovoga potrebno godinama, i to aktivno, Raditi na sebi.
Većina duhovnih učenja su, kako ih nazivamo, pasivni proces unutar kojeg otkrivamo svoju prirodu, povlačimo se od niže prirode i dopuštamo višem da djeluje unutar nas prepuštajući se, otvarajući se.
Rad je AKTIVNI princip i traži napor. On u sebi sadrži otvaranje višoj prirodi, ali također traži i aktivno ulaganje napora u prekid mahaničkog života, gospodarenje sa sviješću koja se spušta u nas ili koja se razotkriva, njenu aktivnu primjenu unutar svakodnevnog života, napor održavanja svjesnosti ili Pamćenja Sebe plus aktivno činjenje na izražavanju te iste svijesti unutar sebe, ali i izvan sebe. Nije dovoljno samo prepustiti se da nas nešto Više ispuni i skrivati se i od vanjskih utjecaja i od unutarnjih utjecaja, već je potrebno ČINITI, tj. preuzeti AKCIJU i dovesti istu tu svijest u život, ostatke sebe, interakciju s drugima, svijetom i životom oko nas itd.
Da bi se to uspjelo potrebna su sva tri kvaliteta Svijesti: spoznajni dio, osjećajni dio i kreativni dio koji objedinjuje ova dva prva dijela.

Svaki prekid mehaničkog djelovanja zahtjeva volju. Dakle, čovjek mora razviti u sebi svjesnost, volju i objedinjujući ili pomirujući faktor, cjelinu kreativnosti. Bez toga nema svjesnog djelovanja ili činjenja.

Iako se svima kažu osnovne upute o „činjenju“, mnogi mehanički ili pod utjecajem emotivnog nezadovoljstva sobom pitaju „kako da čine?“
Pod tim mislim i na pitanje „kako da prekinu određenu stvar i da se svjesno izraze?“.
Osnovno je naučiti „kako DA NE ČINITE“. Jer „ne činiti“ je također „činjenje“. I prvo što u sebi moramo naučiti jest kako prekinuti poistovjećivati se, a to je „činjenje“. Drugo što moramo naučiti jest kako biti svjestan i odvojen, što je ponovo „činjenje“. Kako da ne izrazimo negativne emocije, raspoloženja, negativan i pod nabojem stav, mišljenje, izražavanje, što je također „činjenje“, ali „ne-činjenjem“. Drugim riječima, NE IZRAŽAVATI emotivne reakcije znači „činiti ne-činjenjem“. To je svjesni čin ne-izražavanja negativnih emocija ka drugima.
Tu mi odmah postave pitanje o potiskivanju. Mudrice pametne. To me nisu pitali prije ovog, ali odjednom to postane problem. Ljubi ih majka pametne. Svima je odjednom stalo do toga da ne potiskuju emocije. Zanimljivo, zar ne?

Ako emocija postoji u vama, dopuštate joj postojanje i ne pokušavate je potisnuti, skloniti, imenovati drugim imenom, nazvati je drugačijom od one koja jest, ne ucjenjujete je, već je SAMO ne izražavate IZVAN sebe, ona nije potisnuta. Biti svjestan ljutnje, ali ne izraziti ka drugom ljutnju ne znači da ste potisnuli ljutnju. Ona postoji u vama, svjesni ste je, nije vas identificirala preko određenog nivoa jer tada ne biste bili svjesni ljutnje, niste je potisnuli, ne opravdavate je, ne dopuštate joj da vas preuzme itd. Sve što ste zabranili pod idejom „činjenja“ ili „ne-činjenja“ jest da se ona izrazi izvan vas.
Drugo je „progutati“ emociju, pobjeći od nje, potisnuti je i praviti se da ona ne postoji u vama, sakriti je, nazivati je svim i svačim osim onim što ona jeste, ljutnja. To se čak može i vidjeti na vama, ako pažljivo gledamo, ali to ne znači da ste je izrazili ka drugom. Niste ljutito siktali, niste režali kao uvrijeđena ovca koja je umislila da je lav, niste otišli u šumu među vukove i postali vođa čopora itd. Svjesni ste svog emotivnog stanja i dopuštate emociji da postoji, no uvjet je da ste je svjesni. Tada ta emocija polako gubi snagu nad vama. Vi je promatrate, ali ne analizirate. Jer promatrati nešto nije analizirati nešto. Nemate dovoljno materijala za analizu. Time, svaka analiza je vrćenje u krug, a krug mora biti razbijen i to činite promatranjem, ne-poistovjećenjem (odvajanjem) i dopuštanjem da vam se emocija sama od sebe razotkrije.
Da, znam. Sizifov posao. Imate neki drugi važniji?
Da biste održali svijest o sebi i procesu u vama potrebna je Snaga, a tu snagu u početku nemamo, no imamo odlučnost koja polako vodi ka Volji. Kroz svakodnevni Rad s ličnom mehaničnošću te prekidom iste (što je odlučnost), stječemo Snagu Svijesti (kristalizacija) i njenu sposobnost da prekine mehaničnost (Volju). Ista ta Volja na kraju osnažuje Svijest i pojačava Snagu koju ona ima.

Recimo ljut sam na nekog od vas. Svjestan sam da sam ljut i da je LJUTNJA UNUTAR MENE te da moja ljutnja NE OVISI ni o kome izvan mene. Vi ste možda nešto učinili ili rekli i ja sam se naljutio na vas. Vi mi niste rekli da budem ljut. Niste me natjerali na ljutnju. Ljutnja je MOJA reakcija i samo sam JA ODGOVORAN za nju. Ne kriv. Nisam pogrešan jer imam ljutnju. Ovo je jako bitno razumjeti. Mi nismo religiozna škola u kojoj ste vi grešni, a mi pošteno sveti, zajedno s Bogom, naravno. No težimo Odgovornosti. Zato sam jedan Modul (Modul XV) posvetio temi Odgovornosti i razjašnjavanju što je to.
Mogu si jednostavno reći „to je ljuto“ misleći na moju ličnost. Ili „on je ljut“ kako bi se lakše odvojio i mogao promatrati tu ljutnju. Ili reći „Dalibor je ljut“, ne ja (ja sam ono što je svjesno ljutnje). Mogu reći tome što je svjesno, tj. nazvati ga i „Bhaerava“ jer to je dio koji je moje istinsko, moja istinska svijest i postojanje – ovo bi bio primjer korištenja duhovnog imena, jer zbog čega ga imate ako ne znate kako se ono koristi i zašto ga imate?
Čim mogu biti svjestan i odvojen, mogu reći da, imam tu slobodu, sam u nekoj mjeri izvan poistovjećenja ili identifikacije pod uvjetom da ZNAM ŠTO JE TO SLOBODNO OD identifikacije.
Moram da se izrazim pred vama. Pokušavam da se izrazim umom, kroz intelektualni um jer pričamo o nečemu i nije potrebna emocija. (Ovo je ujedno i znanje o umovima i njihovom radu, kao i rad na balansiranju umova). Sada, pokušavam (jer u početku je to pokušaj) da se izrazim izvan emocije, tako da ne izražavam ljutnju ka vama, već je držim odvojenom od sebe (svijesti koja promatra ili svjedoči), pazeći na način na koji ću da se izrazim. Recimo, na boju glasa, na „ja“ koja će učestvovati u tom izražaju, i trudeći se da nastavim razgovor sasvim normalno i to umom koji i treba da učestvuje u tom razgovoru, a ne emotivnim ili vitalnim umom. Ovdje je bitno shvatiti razliku između vitala i emocije u pravom smislu te riječi. Jer svi robuju toj zabludi.
Jedan dio svijesti svjestan je ljutnje i procesa u meni i ne bježi od njega, već ga lagano promatra, drugi dio svijesti učestvuje u razgovoru bez da na vas prebacujem svoju ljutnju ili reakciju.

Sada, mnogi misle da čim postanu svjesni u tom momentu, ili par dana kasnije, moraju biti sposobni prekinuti reakciju, recimo ljutnju. To nije moguće. To govori o tome da niste do kraja shvatili ideje Rada i evolucije.

Svaki naš um je zaseban i odvojen od drugih umova.

Mi nismo JEDAN Um, već najmanje tri. Ta tri uma (u stvari ih je pet, ali se tri najčešće spominju) surađuju zajedno pod cjelinom naše svijesti, bez obzira što ona nije svjesna sebe. Zato je moguće i promatranje. Da je to jedan jedini um ne bismo mogli promatrati sebe i svoje funkcije. Svijest ULAZI u umove, ALI NIJE OD NJIH. No bez njih ona se ne može izraziti. Zato nije moguć potpuni prekid identifikacije. No kada je čovjek budan i koristi umove, tada to ne nazivamo identifikacijom. On nije UŽIVLJEN u njih na mehaničan i nesvjestan način, već ih KORISTI zarad sebe (svijesti) i može, ako to želi, pojačati njihovo djelovanje, upravljati njime, ugasiti neku reakciju, pojačati reakciju, upotrijebiti um koji je potreban u trenutku kada je potrebno itd.
Čovjek 4. u Radu naziva se Balansirani, Svjesni Čovjek. To znači da je on unio ideje Rada u sebe, svijest u svoje umove u nekoj mjeri, ponovno uči umove da se izraze na drugačiji način, Pamti sebe, zna da je on Odgovoran za sebe i nitko drugi, pokušava da svjesno živi i da se izražava izvan svakodnevne mehaničnosti i nesvjesnosti itd. Kažemo da on IMITIRA Budno stanje. Ovo nije „imitacija“ koju često koristimo u životu. Ova „imitacija“ traži da radimo to što radi Budan čovjek. Trudimo se živjeti kao Budan čovjek. Jer ovo su ujedno i karakteristike Budnog čovjeka ili Čovjeka 5.

Ne imati reakciju ljutnje značilo bi da JA POSTOJIM prije LJUTNJE u VITALNOM ili emotivnom umu. A pod tim mislim na Svijest o sebi. I to je veoma, slobodno ću reći, NAPREDAN stadij Rada. Samo kada je svjesnost prisutna PRIJE reakcije moguće je prekinuti reakciju jer to do nje ne može doći zato što ste VI NA TOM MJESTU. U Radu to nazivamo „prosvjetljenjem uma“, tj. unošenjem svijesti o sebi u svaki od umova. To je ujedno i transformacija umova.
No to ne znači da ćete biti 24 sata svjesni u umovima i životu. Nećete jer to nije moguće. Kada se promijeni unutarnje stanje iliti lični osjećaj „ja“ u bezlični osjećaj „ja“ ili Istinsko Ja ili Svijest, to je promjena razine postojanja. To također ne znači da će mehaničnost sama od sebe nestati. Dapače, potreban je upravo AKTIVNI NAPOR na tome ili Aktivni Rad. Umovi mogu raditi i kada svijest nije prisutna na način na koji smo navikli. Većina ne shvaća da se osnovna ili temeljna svijest nalazi na nesvjesnom dijelu naše, recimo tako, svijesti. Mi s onih 5% svjesne svijesti nemamo pristup tom dijelu sebe. Poprilično jadno. Ali takvo je kakvo je. I s tim moramo naučiti igrati ovaj život.

Pamćenje sebe dolazi na prijelaz svjesno-podsvjesno. Budno stanje je podsvjesni nivo svijesti. Probuđeno stanje je nesvjesni dio svijesti. Što opet ne znači da vi imate kontrolu na tim nivoima svijesti. Imate je u nekoj mjeri, ali ne u potpunosti.
Naše ego-ja je, recimo tako, ovih 5% svijesti s kojom operiramo svaki dan. Nekad to zovem čulno-funkcionalna svijest. Iako ego, kao i svaka razina postojanja, ulazi u sve nivoe svijesti. Ali ovo je teško pojasniti ako nemate svoje lično iskustvo.

Pamćenje Sebe obuhvaća i ovih 5% svakodnevne svijesti i dio podsvjesne svijesti. Postajete svjesni kretnji ispod svakodnevnog nivoa funkcionalne svijesti u nekoj mjeri.
Budno stanje ili Istinska Svijest ili Ne-ja postojanje je Podsvijest.
Probuđeno je u Nesvjesnom nivou svijesti.

Sada, kao što rekoh, svaki od ovih nivoa zauzima cijeli aspekt svijesti u svakom trenutku, ali pod svojom osnovnom karakteristikom.
Četiri stanja svijesti su ISTOVREMENA. I promjena između njih ne znači prestanak nižih stanja svijesti. Ovo je jako kompleksno, i ući u to, pa recimo da bi to bila jako dobra knjiga od 300 ili 400 strana „udaranja u bit“.

Da bi se prekinuo bilo koji film u nama, bilo koja reakcija, potrebno je prekinuti je u njenom izvoru, a prije toga je potrebno da je Razumijemo. A to traži vrijeme, trud i Rad kao cjelinu Učenja.
Ne-činiti je jedan od najdužih koraka u Radu.
Zato u religijama i nekim učenjima imate niz „zapovijedi“ što ne treba da činite. Jer to je osnovni korak. Negativna Svijest ili njen aspekt ne može činiti. Za to je potrebna Afirmacijska Svijest ili Istinsko Ja.
Negativna Svijest je krilatica koju koristimo u smislu ograničenog „ja“ ili ego-ja postojanja. Ego ne postoji izvan otpora. Ako ne postoji otpor tada smo u Istinskom Ja. (Sad kad krenu fantazije na duhovnoj sceni).
A pod tim mislim da ste promijenili temeljno Postojanje. Da se desio ne-ja događaj. Ili kako bi to popularno nazvali, „vaše staro ja ili ego je umrlo“; „vi ste umrli za života“.

Zbog toga je potrebno da jako često promatrate svoje funkcije, svoje umove, svoj izražaj. Da se trudite ne biti nesvjesni. Prekinuti identifikaciju i probati se izraziti izvan te mehaničke identifikacije koja se sama od sebe odvija u vama. Dovesti svjesnost i Pamćenje Sebe u svaki um i održavati ih tu. Učiti umove na novo izražavanje, no ovaj put sa sviješću unutar njih. Prekinuti njihove mehaničke izražaje, prekinuti njihovo miješanje u druge umove, znati koji um gdje koristiti.
Recimo, ako se igrate s djetetom ne možete biti akademik u tom trenutku, morate isključiti vaš akademski, filozofski um i upaliti emotivni um ili središnji vitalni um ili viši vitalni um. Morate OSJETITI dijete. Dati mu se KROZ OSJEĆAJ, tako da on osjeća da ste, popularno nazvano, prisutni s njim. Da ga vaše prisustvo u emociji POTVRĐUJE kao ljudsko biće. Ne možete s njim raspravljati iz akademskog, intelektualnog uma, kao što ne možete s Ajnštajnom biti djetinjasti i razmišljati djetinjasto dok raspravljate o istinitosti teorije relativnosti. Tu emotivni um mora biti isključen i morate imati intelektualni um i to njegove više dijelove koji mogu imati ovo znanje i upotrijebiti ga.
Kada kopate vrt vaš emotivni i intelektualni um NISU POTREBNI. Potreban je fizički um. Svjesnost je ta koja može upravljati umovima. I kroz sve ovo stječete Snagu ili Kristalizaciju svijesti. Ali i Volju.
Kada ovo naučite možete upotrijebiti emotivni um da da snagu i energiju, intelektualni da zna kako da okopavate vrt i zajedno s fizičkim umom i sviješću o sebi (Pamćenjem Sebe) radite u vrtu. To je učenje novog načina življenja.
Kako ovo radite, da bude još zanimljivije, istovremeno proučavate i promatrate svoje reakcije koje se bude od vrućine, sagnutog tijela, bolnih leđa, bolnih prstiju, znojenja, mučenja itd. I istovremeno se trudite NE-IDENTIFICIRATI se s njima, ali i izraziti se na ovaj, gore opisan način.

Zanimljivo zar ne?
Zato u Radu nema puno ljudi.
Mudroseri brzo otpadnu.

Isto ovo možete i trebate raditi u svim drugim situacijama u zavisnosti od situacije te razumijevanja koji um treba biti glavni, koji treba da učestvuje, koji da podržava, koji da balansira, a iza svega toga treba biti Prisutnost, Pamćenje Sebe, Svjesnost.
Mašina koja sada nesvjesno radi postaje svjesna mašina.
Ili svjesni alat Svijesti.

Tu sada ulaze Svjesna Ljubav, Svjesna Vjera, Svjesna Nada. I sve ostalo SVJESNO koje stoji ispred svega što je prije bilo NESVJESNO.
Ako me volite nesvjesno ja bježim od te „ljubavi“. Ne treba mi vaša nesvjesna ljubav. To nije ljubav. Samo se lažete. Ako me Svjesno Volite, imamo mogućnost rasta i razvoja kroz Odnos. A Svjesno Voljeti… nego, jel’ se još traže krotitelji lavova? To je lakše.
Ali da pojasnim barem u nekoj mjeri.
Ljubav koja je automatska, mehanička reakcija ne smatra se ljubavlju. Volite me kada vas povrijedim! Imajte Svjesnu Nadu kada je sve u vama protiv vas, kada ste u paklu procesa. Imajte Svjesnu Vjeru kada sve ukazuje i radi protiv bilo kakve vjere, ponajviše one mehaničke, pod pritiskom vjere.
Za to je potreban dio koji NIJE OD mehaničke prirode čovjeka.
Kada ste povrijeđeni i još „okrenete drugi obraz“, tj. pogledate u sebi sve reakcije koje imate kao dodatne reakcije na povrijeđenost i ostanete svjesni, prisutni, nedodirnuti time što se dešava ispod kože, onda možda možemo pričati o Ljubavi, Nadi i Vjeri. Naravno, Svjesnoj. Do tada, sorry raja. Ne padam na dječje bolesti.

Mnogo projekcija ulazi u početak Rada na sebi. I sve te projekcije, nade, očekivanja, fantazije moraju biti uništene tokom transformacije. Kao što rekoh, zato su učenja kao ovo „prepuna ljudi“. Prosto ne znamo gdje da vas smjestimo kada dođete. I naravno da nas obožavate kad vam sve vratimo nazad. U Radu inače pucamo od ljubavi, povjerenja, mira, smirenosti, radosti bez razloga.
Mislim, budni imaju to, ostali… pa nesvjesno se nadaju prije no što Nada ode za prvim dobro oblikovanim tijelom koje će joj dati pažnju koju vi više ne dajete.

Prije no što steknete Nadu, nada mora da umre.
Prije no što steknete Ljubav, ljubav mora da umre.
Prije no što steknete Vjeru, vjera mora da umre.
A prije toga svega, VI MORATE DA UMRETE – tj. transformirate se. (Svakakve psihičke bolesti čitaju ovo što pišem, tako da moram biti oprezan pa naznačiti što šta znači).

Da ponovimo za kraj.

Prvo i osnovno, morate naučiti da se ne poistovjećujete s procesima – mislima, emocijama, tijelom, instinktom, seksualnošću, ličnošću itd. – unutar sebe.
Naučiti biti svjestan tih procesa, ali ne biti povučen od njih. Zatim, održavati svijest u sebi, Pamćenje Sebe, ali i promatrati procese kako biste stekli što više znanja o njima.
Drugo, naučiti kako da se izrazite, ali svjesnije izvan procesa koji se u vama dešavaju.
Treće, promatrati pogrešan rad umova i probati ispravnim umom pristupiti određenoj situaciji.
Četvrto, znati da vi niste nijedan od procesa ili funkcija u vama, kao ni ta ličnost koja je samo maska preko vaše prirode, što sama riječ i znači. Ta ličnost je „to“, „on/ona“, „vaše ime“, ali NE I VI.
Peto, naučiti „poistovjećivati“ se samo sa svjesnim u sebi i znati da je to vaša istinska priroda.
A onda sve ostalo, tj. sve o čemu Rad govori, sve njegove ideje.

Onda također morate znati da u početku, ako imate dobrog Majstora, možete imati niz uvida u višu prirodu, može sve super funkcionirati, primjena ideja Rada može biti laka, može teći, možete dobiti jako dobra iskustva. I to nazivamo, kako jedna moja učenica to kaže, „Medeni Mjesec Rada“.
A onda kreće pakao.
Morate se izboriti za svaki djelić Rada i Sebe. Jer je Rad AKTIVNI PRINCIP i upravo kroz tu borbu ZA sebe postajete to SEBE za koje se borite i stječete sve što ono nosi sa sobom. A prije svega, učite KAKO BITI Gospodar sebe.

Ali prije no što dobijete mogućnost da budete Gospodar sebe, morate da se RODITE. A prije no što se rodite, morate da umrete. A prije no što umrete, morate da se PROBUDITE!
To je formula.

Toliko za sada.
Bh