Četiri Čovjekova Tijela – Iz knjige: Unutarnji Rad, Rebecca Nottingham

Kategorije
Svi članci

Navedenim putevima odgovaraju Četiri čovjekova tijela, tema koja predstavlja vrlo važan dio Rada. Rad kaže da živeći u tijelu koje je dobio, čovjek može stvoriti i tri dodatna tijela sačinjena od suptilnije energije.

Svemir je dao Čovjeku organizirano i funkcionalno fizičko tijelo, ali ne i psihološko.— Maurice Nicoll

Dijete se rađa s organiziranim i zadivljujuće funkcionalnim tijelom: njegovo srce kuca, krv cirkulira, probavni sustav spreman je za posao, uz mnoga druga čudesna svojstva. Zatim dijete odrasta i okružuje se ličnošću, tj. stječe psihološko tijelo. No za razliku od organiziranog fizičkog tijela, njegova psihologija nije organizirana, već kaotična. Zahvaljujući tome može misliti jedno, osjećati drugo, a raditi nešto treće i ni ne uviđati ove kontradiktornosti. Ovakvi kakvi jesmo nemamo jedinstveno psihološko tijelo. Život ne stvara ovakvo jedinstvo u nama jer mu nije potrebno. Takvo jedinstvo predstavlja luksuz. Jedino pomoću ezoteričnog učenja i „rada“ na sebi možemo stvoriti organizirano psihološko tijelo.
Različita učenja rabe različitu terminologiju za opis četiri čovjekova tijela, misleći na istu strukturu. U kršćanskom učenju prvo je tijelo fizičko tijelo i naziva se „tjelesno“ tijelo. Drugo tijelo u kršćanskom učenju zove se „naravno“ tijelo i predstavljalo bi emotivne i intelektualne funkcije. Treće se zove „duhovno“ tijelo. U nekim istočnim učenjima četiri tijela podijeljena su ugrubo u „fizičko“, „emotivno“ (osjećaji i želje), „um“ i tijelo „volje“. U Četvrtom putu prvo tijelo naziva se pokretno-instinktivno. Ova dva tijela čine fizičko tijelo. Drugo tijelo je emotivno tijelo. Treće tijelo je intelektualno tijelo. Četvrto se zove tijelo volje i u njemu leži potencijal za duhovni razvoj. Razvoj ovog tijela dovodi do jedinstvene duhovne volje i omogućava evoluciju.
Običan čovjek ne posjeduje sva ova tijela ni njihove funkcije, već njime upravlja njegovo fizičko tijelo. Fizičko tijelo upravlja funkcijama ostalih tijela, dok njime upravljaju vanjski utjecaji; utjecaji iz prošlosti koji su stvorili naše „navike“ i utjecaji iz sadašnjosti na koje reagiramo na naviknut način. Dakle, ovakve kakvi jesmo kontrolira nas naše fizičko tijelo kojim upravljaju vanjski utjecaji, a ostale tri funkcije ovise o fizičkom tijelu i vanjskim utjecajima koje ono prima. Osjećaji i želje, funkcije drugog tijela, ovise o slučajnim šokovima i utjecajima koje prima prvo, tj. fizičko tijelo.
Razmišljanje, funkcija trećeg tijela, potpuno je automatski proces. Iako se funkcije emocija i razmišljanja nalaze unutar fizičkog tijela, one predstavljaju rezultat prošlih i sadašnjih utjecaja primljenih iskustvima fizičkog tijela. Običan čovjek nema pravo tijelo volje, već jedino kratkotrajne ili dugotrajnije želje. S obzirom na to da su vanjski utjecaji slučajni i da ništa ne nastaje iznutra, u nama ne postoji ništa što bi moglo kontrolirati ijednu funkciju. Takvom čovjeku ništa zaista ne pripada, već je tek automatska reakcija na slučajne vanjske utjecaje.
S druge strane, kod čovjeka koji posjeduje sva četiri tijela, i njima pripadajuće funkcije, djelovanje fizičkog tijela ovisi o utjecajima koji dolaze od ostala tri tijela. Ovi utjecaji izviru iz tijela „volje“ koje ima svijest, individualnost i jedno trajno Istinsko „ja“ kojima upravlja jedinstvena duhovna volja. U takvom čovjeku „Gospodar“ je Istinsko „ja“ pa umjesto nasumično potaknutih automatskih misli njegovim razmišljanjem upravljaju Istinsko „ja“ i svijest koja izvire iz jedinstvenog duhovnog tijela volje. Umjesto kontradiktornog djelovanja nasumičnih želja, njegovim emocijama upravlja misaona funkcija koja izvire iz Istinskog „ja“. Djelovanjem njegovog fizičkog tijela upravljaju ostala tri tijela s obzirom na to da Istinsko „ja“ može nadvladati nevoljkost i opiranje fizičkog tijela. Jedino ovakvu volju možemo zaista nazvati „slobodnom“ budući da je neovisna o vanjskim utjecajima. Pitanje je što kontrolira stvari u čovjeku, hirovitost vanjskog života ili svijest i individualnost?

Potpuno razvijenog čovjeka — onog koji posjeduje individualnost, svijest i volju — ne pokreću život i promjenjive vanjske okolnosti. Takav čovjek ima u sebi nešto organizirano što se može oduprijeti životu, nešto pomoću čega može djelovati. Razlog tome je što pored tijela koje je dobio rođenjem posjeduje i dodatna tijela. — Maurice Nicoll

Ovaj koncept možemo predstaviti sljedećim dijagramom. Smjer strelica pokazuje upravlja li osobom vanjsko ili unutarnje. Jedino čovjek s organiziranom psihologijom može biti upravljan iznutra.

Ako se ono što je vanjsko počne pokoravati onom što je unutarnje, znači da je unutarnji Čovjek razvio nešto organizirano što može kontrolirati vanjskog Čovjeka. Počinje se preokretati poredak stvari. Čovjekom više ne upravlja toliko život, vanjski utjecaji, promjenjive okolnosti, automatske reakcije njegove osobnosti na život i navike njegovog tijela. Nije više upravljan jedino izvana, nije više rob svog tijela već počinje biti upravljan iznutra.
To „nešto organizirano“ naziva se drugo tijelo. Sjetimo se Evanđelja gdje Krist kaže da čovjek ne može ući u Kraljevstvo Nebesko ako se ponovno ne rodi. Rođenje znači tijelo, a ponovno rođenje znači drugo tijelo. Govoreći o uskrsnuću mrtvih, sv. Pavao kaže: Sije se tijelo naravno; uskrsava tijelo duhovno. Postoji tijelo naravno i postoji tijelo duhovno. (1. Korinćanima 15:44)
Učenje Četvrtog puta govori o razvoju duhovnog tijela pomoću organiziranja psihološkog tijela. Tad možete biti ponovno rođeni u duhovnom tijelu koje ima Istinsko „ja“, Objektivnu svijest, Individualnost, Jedinstvenu Volju i Istinsku Savjest. Pogledajmo dijagram „Četiri čovjekova tijela“ kad su nerazvijena i kad su potpuno razvijena da bismo bolje razumjeli ovu ideju:

 

Razvijenost ovih tijela znači da u vama postoji ispravan unutrašnji poredak.

Nismo rođeni sa suptilnijim tijelima razvijenog Čovjeka, ali ih u određenim uvjetima možemo razviti. Kao što vidite, u slučaju razvijenog Čovjeka njegovo unutarnje četvrto tijelo, s Istinskim „ja“, upravlja funkcijama svih ostalih tijela. Istinsko „ja“ posjeduje sve navedene odlike i pod utjecajem je Višeg Uma ili Kraljevstva Nebeskog. Misaonom funkcijom upravlja Istinsko „ja“, emocije proizlaze iz misaone funkcije, dok se fizičko tijelo pokorava ostalim trima tijelima koja proizlaze iz jedinstvene duhovne volje.
No ovo novonastalo „drugo tijelo“ nije neophodno jer fizičko tijelo posjeduje sve funkcije potrebne za život. Fizičko tijelo radi pomoću istih supstanci koje sačinjavaju viša, tj. suptilnija tijela, s tim da u nerazvijenom čovjeku one nisu ujedinjene i zato mu ne pripadaju. Pripadaju utjecajima koji ga kontroliraju. Običan čovjek ima sve analogne funkcije viših tijela, no mnogo drugačije kvalitete budući da su nasumične, automatske i nestabilne. Ovakvi kakvi jesmo naš se psihički život svakog trena mijenja u skladu s promjenjivim uvjetima vanjskog života, što znači da nama upravlja nestabilnost vanjskih okolnosti. Ovo se odnosi i na naše misaone i emotivne funkcije jer djeluju mehanički, dakle ispod razine hotimičnih funkcija razvijenog čovjeka. No ove funkcije mogu se ujediniti ili stopiti u jedinstvo. Naglašavam riječ „stopiti“ s obzirom na to da je za ovo potrebna određena metaforička toplina koja nastaje psihičkim trenjem kad se čovjek iznutra bori sam sa sobom. Borba s mislima i željama koje nam se automatski pojavljuju stvara određenu vrstu topline koja postupno transformira naš unutarnji svijet u ujedinjeno i organizirano jedinstvo.
Dakle, pomoću posebne vrste unutarnjeg rada čovjek može organizirati i učvrstiti svoj psihološki život u kojem njime upravlja jedinstvena duhovna volja ili Istinsko „ja“, postoje Objektivna Svijest i Individualnost, razotkriva se Istinska savjest, a Istinska volja ima sposobnost činjenja. Ovo znači da je čovjek stekao drugo tijelo, Božansko duhovno tijelo, pomoću kojeg je povezan s onim što je iznad njega.

Share this post

Skip to content