Mnogi ne mogu da shvate snagu uvjerenja i vjerovanja. Cijeli naš sistem napravljen je na uvjerenjima i vjerovanjima, a onda iz tih uvjerenja i vjerovanja izvlačimo stavove, mišljenja, koncepte o svijetu, sebi i drugima. Uvjerenje i Vjerovanje je kao vrsta samo-programiranja, drugim riječima, samo-sugestija i samo-hipnoza. Kada ta uvjerenja i vjerovanja dolaze izvana, iz svijeta oko nas, zovemo ih upravo istim imenom – programiranje, sugestija, hipnoza. Čovjek spava i u snu prihvaća uvjerenja i vjerovanja bez da ih ispita, bez da ih čuje kako treba da ih čuje, bez da ih vidi kao vrstu manipulacije sa njegovom osobnom stvarnošću. Zato kažemo da je čovjek u snu.
Biti budan u snu, ili životu, znači probuditi se u sebi, vidjeti kako smo stvorili sebe, kako održavamo lažno sebe, kako održavamo lažni svijet, kako ga čuvamo, itd.
Sugestija i hipnoza izvana nije neki velik problem kada čovjek otkrije i počne da se budi iz samo-hipnoze i samo-sugestije. Cijeli naš sistem, ono što nazivamo „sobom“, program je hipnoze i sugestije, negativnih emocija, negativnog programiranja i samo-programiranja, manipulacije, fantazije koja se koristi na pogrešan način i zato je nazivamo „fantazija“ umjesto „Kreativna Mašta (Vizualizacija; Sila, Namjera, itd.) i sve dok u nama postoji dio koji je vezan tim silama, dok ne shvatimo da naše „ja“ u koje toliko vjerujemo i koje toliko branimo, nije ništa drugo doli produkt hipnoze i sugestije, a održava se i brani samo-sugestijom i samo-hipnozom, teško da išta možemo napraviti a da se izvučemo.
Čim krenete ozbiljnije obraćati pažnju na uvjerenja, vjerovanja, mišljenja i stavove koje imate, emocije koje stoje iza toga, primijetit ćete jednu čudnu stvar. Kao da ste u magli, kao da vam svakodnevna svijest postaje zamagljena. Imat ćete osjećaj da ste kao u snu, kao da se san od prethodne večeri nastavlja i vrti, ali mnogo nejasnije nego san tokom noći. San je san, bez obzira bio on noćni ili dnevni san. Dnevno sanjarenje, izraz koji govori o nastavku sna, dio je sna i vrti se tokom dana iako smo aktivni i čula nam rade, usmjereni smo ka nečemu i slično. Kada krenete ispitivati uvjerenja i vjerovanja vaša svijest se djelomično povlači od čulne i tjelesne aktivnosti i ulazi u to sneno područje, sjenovito područje, gdje se sve vrti samo od sebe. Vidjet ćete uvjerenja i vjerovanja koja se vrte i utječu na našu tzv. svakodnevnu svijest koja u stvari i nije nikakva svijest, već san na javi. Ulazak u to „polje sna na javi“ izgleda maglovito i imate osjećaj kao da se morate boriti za svoju racionalnu svijest, kritičku svijest, jasnu svijest. To je istina. Morate se izboriti za sebe. Ono što se miješa jeste osjećaj da smo ugroženi time što vidimo, da nas to može uništiti ako se krenemo boriti sa tim. Može, to nije bezopasan posao. Svaki rad sa tim nosi svoje opasnosti. Lakše je izvoditi rituale, vjerovati bogovima, meditirati i mantrati i slično, no direktno raditi sa uzrokom sna koji drži našu svijest zarobljenu u prividnoj stvarnosti.
Probuditi se iz sna najvažnija je bitka koju čovjek ima. Ipak nisu svi spremni da se probude iz sna.
Svaka riječ je ključna, svaka riječ nosi svoje točno značenje, i nikad ne prihvaćajte prosta objašnjenja ili definicije riječi ili značenja. Jer „pogrešnim jezikom“ oblikuju se naša uvjerenja i vjerovanja. Projekcijama se oblikuje samo-hipnoza i samo-sugestija. Čim imamo uvjerenje i vjerovanje znak je da ne znamo to o čemu imamo uvjerenje i vjerovanje, te je taj način pokušaj da omogućimo, osiguramo si funkcioniranje unutar stvarnosti kako smo si je predstavili ili kako nam je predstavljena. Same riječi govore o tome o čemu se radi. Uvjerenje je biti uvjeren u određenu „istinu“ koju si predstavimo o nečemu, nekome, svijetu, drugima ili sebi. Ta „istina“ nije provjerena. Misliti ili pretpostaviti da je nešto istina o nečemu. Vjerovanje, je sa druge strane, jako duboko uvjerenje u kojem više ni ne ispitujemo „istinu“ o nečemu već duboko vjerujemo da je to istina. Vjerovanje je kao „znanje“ o nekoj stvari bez da imamo bilo kakvu činjenicu o toj stvari, već duboka i „provjerena“ uvjerenja koja su prešla u vjerovanje. Ako imate uvjerenje još uvijek postoji zdrava sumnja ili točnije podozrenje prema tome u što ste kao uvjereni. Uvjerenje je „tvoja vjera nije duboka“. Još traži potvrđivanje. Vjerovanje je „tvoja je vjera duboka“ i više ne traži potvrđivanje. Uvjerenje je sugestija. Vjerovanje je duboka hipnoza. Uvjerenje još može biti srušeno jer imamo pomisli i na suprotna uvjerenja. Vjerovanje teško može da se sruši i to traži jako ozbiljan rad na tome, ispitivanje, provjeru, te postepeno odbacivanje. Vjerovati je vjerovati u nešto što nije vidljivo. Dovesti to nevidljivo u vidljivo i po tome oblikovati svijet i sebe. Uvjerenje je pokušaj da povjerujemo u nevidljivo, pokušaj da nevidljivim prosudimo, procijenimo si, pojasnimo si, itd. Ne miješajte ovo sa dubljim učenjima. Govorimo o svakodnevnom životu i čovjeku.
Imati uvjerenje je „znati“ o nečemu, ali to „znanje“ nije potvrđeno i time još uvijek nije ušlo u duboko vjerovanje. Duboko vjerovanje je „ZNATI“ da je to nešto istina i više ne preispitivati tu „istinu“.
Prvi korak je jasno znati, jasno se odvojiti i reći sebi da to u što sam uvjeren nije istina i nije stvarno.
A onda, ako je moguće, potvrditi to što ste rekli. Naći primjere, izuzetke uvjerenja. „Život je patnja“ uvjerenje ima i suprotnu stranu „život je dar i divan je“. I imamo primjere za to. „Život je patnja“ vjerovanje znači da je to vjerovanje dublje od suprotnog i možemo vidjeti da se ono gradi drugim vjerovanjima i uvjerenjima: „Život je patnja sa povremenim užitkom“: „iza svakog užitka i sreće dolazi patnja kao cijena“; „Sreća je prolazna, bol je stalna“, itd.
Ispitati uvjerenje ili vjerovanje znači prosto, ako je moguće i poželjno je, zapisati uvjerenje o nečemu, dati si par dana i ispitati ga na bilo koji način. „Život je patnja“ uvjerenje znači zapisati ga i probati naći druga uvjerenja u vezi života i zapisati ih. Dobar način je dvije kolone. Prva „život je patnja“ i sve vezano za to. Druga kolona je suprotno gdje život nije bilo patnja već i nešto drugo, ljepše, protočno, radosno i slično. Na taj način, ispred sebe na papiru, imate dokaz. To je vaš dokaz i on nema veze sa bilo kim drugim. Drugi nisu vaša briga. Kada ga ispitujete trebate si stvarno dati oduška, tj. probati pobiti i jednu i drugu stranu. Biti kao naučnik koji ispituje određenu stvar bez da staje na jednu ili drugu stranu. Ako prva kolona bude jača, znak je o vjerovanju. To više nije uvjerenje. Vjerujete da je život patnja i sve služi da osnaži to vjerovanje, naročito odbojnici koji će reći „ali“, „ako“, „ipak“, „no“, „pa“, „ma“, i slično. „Život nije patnja ALI ljudi pate“ – odbojnik. Koji ljudi? Ovdje se radi o vama, ne o drugima. „Život je patnja AKO ne živimo ono što želimo“ – odbojnik. Tko vam je rekao da ne živite onako kako želite? Potražite nova uvjerenja, vjerovanja, projekcije, sugestije, hipnoze, itd. Jer ta konstrukcija uvjerenja ili vjerovanja krije uvjerenja i vjerovanja koja moraju da podrže ovo uvjerenje. „Život je patnja, a IPAK ima i trenutaka radosti“ – odbojnik. Znači nalazite se u vjerovanju ali ne možete negirati trenutak radosti pa ste dodali „ipak“ kao neutralizator, odbojnik, kako bi savjest bila na miru. „Život je patnja NO ljudi nisu napravljeni da se raduju, budu sretni, uspješni OSIM AKO nisu bogati, izabrani, itd.“ – dva odbojnika i pojašnjenja, objašnjenja kako biste podržali prvo vjerovanje ili uvjerenje. Nađite primjere gdje to nije istina. Ali ovdje trebate naći primjere skoro za svaku riječ/definiciju koju ste rekli. „Život možda nije samo patnja PA ipak meni on ne da.., ne omogućuje da uživam i radujem se“ – odbojnik sa dubokim vjerovanjem (sindrom strogog oca, boga prebačen na život). Život vam nešto ne dozvoljava? Ili je riječ o vjerovanju i uvjerenju, mišljenju, pokupljenom vjerovanju, drami, dubokom samo-zaboravu, itd.? „Život je patnja i ja o tome sve znam.. MA šljivi mi se za tim; (ma) neću da razmišljam; (ma) previše me to boli; (ma) ja sam žena, majka, kraljica; (ma) moram da se bavim stvarnim životom a ne filozofijom“; itd. – odbojnik, strah, nemoć da se suočimo, sindrom majke, kraljice, žene koje su jadne i napaćene duše u borbi za… (napisati za čim; s čim; i slično). Stvarno??? Maskiranje straha, nemoći da se pusti u dublje osjećanje i preispita se istinitost, potreba drame kako bismo se osjećali živim, sposobnim, borbeni, itd. Muškarci isto to imaju samo na znam kako bih to nazvao, možda „muškarčina, otac, kralj“. Kod muškarca je češće „pa“, a kod žene „ma“ koji se ubacuju po potrebi kako bi napravili nagli prijelaz s jedne stvari na drugu.
Ovo su samo mali primjeri kako to sve radi u nama.
Zapisati uvjerenje ili vjerovanje – nebitno o čemu i nebitno o kome – znači na neki način dovesti ga u vidljivo. Čim je vidljiv s njim se može raditi i on je ugrožen. Pazite, podsvijest će da čuva svoja uvjerenja i vjerovanja. Podsvijest je takva da ona ne poznaje suprotno od onog što ima u sebi i ona je kreativna. Ali ima veoma jake mehanizme obrane. Ona će vam radije izazvati umor nego dopustiti da dirate njena omiljena i duboka vjerovanja. Napravit će vam „zamagljenost“, „umor od života“, usmjerit će vas naglo na drugu stranu, odigrati igru krivice, pogrešnosti, „tko sam ja da to ispitujem kada svi žive na taj način“ i slično. Ona je veoma moćan protivnik. Ali u stvari, nikad od nje ne stvarajte protivnika. NIKAD. Probajte je shvatiti kao partnera ali koji trenutno vodi svoju priču ali je u stvari vaš dobar prijatelj. Ako imate neprijateljski stav prema njoj ona će razviti veoma jak otpor i ona je u stvari jača od vašeg tzv. „svjesnog“ uma. Budite mudri, ne ratnički raspoloženi sa njom. Većina ljudi koja se fura na „ratništvo“ u stvari se jako boje svoje podsvijesti i putem suprotnog stava pokušavaju da nadmaše podsvjesne utjecaje, ono što duboko osjećaju da je istina i ne smiju da se suoče sa tim. Upoznao sam jako puno „ratnika“ svih vrsta. I kod svih je temeljna osobina strah od samog sebe; nemoć da se suoče sa sobom; patnja, bol i napaćenost od koje bježe u „vučja“, „ratnička“, „lavovska“ uvjerenja i priče kako bi se zaštitili od bola, patnje, nemoći, straha, itd. Oni se boje da budu ranjivi jer misle i imaju uvjerenja i vjerovanja koja im govore da će tu biti poraženi.
Nikad od Podsvijesti ne stvarajte neprijatelja.
„Ja sam duhovna osoba i moram da; ja sam božansko i …; vjerujem u boga jednog na nebu i ja sam njegov sluga …“ veoma moćna uvjerenja, ali nasuprot njih su vjerovanja koja su mnogo jača i dublja i tiču se čovjekova stvarna stanja. Nemoći, bezvrijednosti, osjećaja manje vrijednosti, straha od odbačenosti i odvojenosti od zamišljenog boga – često puta osjećaj odbačenosti i odvojenosti od najbližih u ranom djetinjstvu (što može biti objektivna, ali i subjektivna procjena), itd. – lične i unutarnje „močvare“, zaglibljenosti u negativnim obrascima emocija i misli, itd. Pokušaj da se „sačuva vlastiti život“ i bježanje u suprotne stavove, uvjerenja, i pokušaj da se izgrade duboka vjerovanja bivaju blokirani od strane podsvijesti čestim i jakim negativnim obrascima koja se prikrivaju, glumi se duhovnost i radost, ljubav i ljepota. Vjeruje se u božji plan za sebe i druge, karmu, potrebu za čišćenjima koje kakve vrste – čakri, nadija, emocija, misli, prana, tijela, itd.
Kada krenete iskreno proučavati uvjerenja i vjerovanja mogu samo reći „dobro došli u svoju najgoru noćnu moru“. Ali, odmah da kažem, TO JE UVJERENJE. ONO NIJE STVARNO, ono NIJE istina. Niti ste u noćnoj mori, niti ste u životno/duhovnoj bajci.
OPET, NE SAVJETUJEM bilo kome da ovo započinje sam. Ako ste malo probali da radite sa ovim uz ove tekstove koje pišem ovih dana, do sada ste trebali vidjeti neke od simptoma koje sam na početku napisao. Ne savjetujem da idete dalje sami. Potreban vam je netko. Psiholog, čovjek koji je ovo prošao, prijatelj koji zna šta radite i ima sposobnost da vas u trenutku izvuče iz negativnih obrazaca, netko kome vjerujete i smijete pustiti da vam pomogne. Možete se igrati sa tim na površini, lagano, opušteno, kao neka vrsta hobija, biti oprezni. Vidjeti neka obična, svakodnevna, mala uvjerenja i vjerovanja i poigrati se sa njima. Ali čim vidite jedna uvjerenja i vjerovanja, potrudite se pronaći i suprotna, tzv. pozitivna, afirmativna uvjerenja i vjerovanja. Imati povjerenja prema sebi, svom biću, čak i imaginarnom bogu ili stvarnom bogu (kako želite to nazvati), prema božanskom planu za vas i slično. Sve ovo je u redu ako želite osvijestiti površinska i životno otežavajuća uvjerenja i vjerovanja. Ali ako se želite probuditi, postati budno biće u životu, tada ovo nije to što treba da radite. Već treba da se stvarno zaputite u „pustinju realnosti“ ili da to kažem „pustinju LAŽNE realnosti“ koju kreiraju uvjerenja i vjerovanja i podržavajući emotivni obrasci.
Dalje, za danas i par dana, ne smijem pisati o ovome. Jer čak i ovo vas uvlači u igru sa uvjerenjima i vjerovanjima. Naročito ako rado čitate moje tekstove. Koliko god sumnjičavi bili osjećate da se u njima govori o onom što svi žele izbjeći i to već otvara vašu podsvijest i proces sam od sebe kreće. Zato na kraju ovih stranica na sajtu stoji upozorenje. Time i to isto upozorenje stavljam u malo opasnije tekstove.
Budite duhovni, religiozni, budete „divna dušica“, „božansko biće“, no ako niste spremni da se stvarno probudite pod svaku cijenu tada ovo ne dirajte. Ovo možete iskoristiti za površinsku igru, kao što sam rekao, i to je ok. Par minuta ispitivanja nekog površinskog uvjerenja ili vjerovanja, a onda par sati odmora. Tada, pronađite suprotno uvjerenje i vjerovanje i trudite se povjerovati u njega.
DOKAŽITE ga. I svaki trenutak ga DOKAZUJTE.
To će pojačati to uvjerenje ili vjerovanje jer će u tom procesu biti radost, osjećaj protočnosti, sreća, sviđanje, itd. I to će podsvijest shvatiti kao istinu. Budite duhovni i religiozni i uživajte u tom snu.
A ostali, koji žele da se probude ili budu budni, pažljivo sa ovim. Sve što radite vaša je odgovornost. Ne savjetujem da se igrate sa ovim sami i budete sam svoj majstor. Ako mislite da možete, prihvatite odgovornost za ono što može da se desi. Ako ne mislite, ne dirajte ovu igru.
Hvala na čitanju i čuvajte se (niste sami).
Bhaerava
