Mnogi se pouzdaju u tehnike, načine, ili kako to volim nazvati “trikove” unutar učenja, te očekuju da će to dati neki konkretan rezultat u nekom jako kratkom vremenskom roku. Isto to je bilo i sa tzv. “intenzivima prosvjetljenja” od Bernera pa do Žike (Slavinskog) u kojem su doživljavali određene UVIDE u prirodu sopstva ali ne i famozna “prosvjetljenja”, jer imati uvid i biti budan ili probuđen nije tako jeftino, kako su mnogi mislili.
Ovaj problem je generalni problem svih učenja, bila to autentična učenja ili kojekakva brzopotezna rješenja, raznorazne kombinacije, tumačenja koja bih svrstao u “wishful thinking” ili “daydreaming” ili ti, rečeno na “naški”, “što je babi milo, to joj se i snilo”. Na kraju dolazimo do činjenica, koja je brutalna. Um nam je napunjen svim mogućim “trikovima”, jezičnim forama i nazivima, veoma “pametnim” rješenjima ali samo u mašti i priči, ne u stvarnosti, realnosti.
S ovim problemom, nazovimo ga tako, susreće se i sam Rad i on je jako čest i u Radu. On je činjenica u svim sistemima, koliko god oni bili moćni, snažni, djelotvorni. No, u mnogim sistemima se ne zna zašto je to tak, zašto u jednom momentu nešto djeluje a u nekom sljedećem ne djeluje, radi pa ne radi, ili ne radi pa radi, ii slično.
Autentično Učenje, Rad, to veoma jasno razumije i zna zašto to tako i što je potrebno da se to ne desi ili ako se desi kako da se taj problem razriješi. Ono što Rad ili Autentična Učenja ne mogu da riješe jeste sam čovjek, u punom smislu te riječi, jer uvijek je to ljudska greška, nesavršenost mašine, nemoć mašine, nejasno razumijevanje koje je mašini/čovjeku dato, ne prihvaćanje tog rješenja, pogrešan dio u njemu na koji je to što je rečeno palo, itd. Nije mi cilj davati vam još materijala za vašu slijedeću pričicu, da se razumijemo.

Uzrok problema ste vi

Cilj mi je malo pojasniti ono osnovno što uzrokuje taj problem, teškoću, zaglavljivanje i na kraju stajanje na jednom te istom mjestu sa malo drugačijim, neću reći bogatijim, jezikom i kojim “trikom” ili mudrovanjem i “znanjem” čak i onog što ni Buddha, ni Krist, ni sam Bog ne zna. Uzrok problema nije uopće to.
Uzrok problema ste vi, ili drugačije rečeno, sam čovjek. A pod tim mislim na mehaničkog, nesvjesnog, lijenog, samovoljnog, usnulog, linijom manjeg otpora, uplašenog, nemoćnog (i da dalje ne nabrajam) čovjeka ili vas.
Kao što većina ljudi ne želi, neće, ne namjerava i ne može, na kraju krajeva, da se u životu pomjeri sa mjesta na kojem se nalazi i shodno tome pronalazi razna opravdanja uvijek optužujući druge, život i Boga za svoje stanje, ista stvar je i u duhovnosti. Čak bih mogao reći da je tu stvar još kroničnija. Možda i akutna i kronična, istovremeno. Duhovnost to samo izbaci van i postaje svima vidljivo osim, jel’te našem, i naravno poštenom i pravednom, duhovnjaku.

Još jedna stvar je jako zanimljiva, naročito u Radu i pored toga što se i ona jako često spominje i pojašnjava mnogo bolje nego u većini duhovnih učenja. A to je “da zabiberite malo sami sebi kako bi nešto odradili”. E ovo je jako često (über)bajka koju mnogi vole da prosipaju, ili možda je bolje reći (über)pričica. Ta pričica nastaje kada se dotični “radni” čovjek boji suočiti sa problemima, zastojima, procesima, emocijama, mehanizmima KOJI SU VEĆ POSTOJEĆI unutar njega i koji mu izazivaju strah, nemoć, osjećaj da je to jače od njega, dosadno mu je, ne da mu se da radi s tim, itd. Tu “bolest” (jer nije bolest sve što boli) SVI IMAMO i moramo se suočiti sa njom na vrijeme, da se ona ne bi sa nama suočavala malo kasnije a to je mnogo teže i opasnije od toga da se mi s tim suočimo.
Tako će, već spomenuti (über)radnik na sebi (baš mi se sviđa ova riječ danas – “über”) uvijek si naći novog posla, novog “zla” samo da se ne mora suočiti sa onim što MU JE STVARNI problem jer tu je nemoćan, u problemu, u strahu, itd., i jasno, jako često će se smatrati mnogo boljim od svih ostalih, naročito ako mu je intelekt razvijen i u svojoj memoriji ima memorirane knjižnice kojekakvih stručnih, manje stručnih, veoma bitnih znanja i informacija, osim inteligencije, naravno. Ili kako bi opravdao ono što želi da učini i zna da će nadrljati u tome ali prosto ne može da odoli. Tako da tu imamo i übermensch-ena generalno plus posebnog u smislu Rada i učenja. (Više neću koristiti tu riječ, obećavam, manje više neću).
Ova, gore spomenuta “bolest” posebno je specifična i otežava postojeći problem mnogo težim nego što on jeste. Gotovo nemogućim za razrješenje. Obično se razrješenje desi tako da dotični ili dotična završi u svojoj übermočvari života izvan Rada i mogućnosti da bilo šta napravi.

Problem koji spominjem velik je i za onog koji je objema nogama na zemlji a kamoli za nekoga tko visoko želi da leti, ali nikako da se odlijepi od zemlje. Volio bi da je kao braća Wright ali je u biti Alija Sirotanović (guglajte malo), duboko zakopan po hrpom zemlje, da mi dotični Gospodin oprosti što ga koristim za primjer.
Nikakva silna znanja, informacije, memorija lokalne knjižnice a ni silni trikovi ne mogu vam pomoći kada je riječ o TEMELJNIM OSOBINAMA čovjeka. Čak i ako to veoma vješto potiskujete, skrivate ili se pravite da to nemate.

Jedino, ISKRENO, OTVORENO, s jakom TEŽNJOM, a ponajprije SVJESNO i s NAMJEROM suočavanje sa tim donosi razrješenje problema.

Meni je bilo veliko otrežnjenje kada sam shvatio – a to znači baš uložio napor da shvatim – poslije puno čitanja, razgovora i razmišljanja, da tehnike i načine služe samo onom koji JOŠ NIJE SPREMAN ili ZREO da se suoči sa postojećim čisto i direktno, BEZ POSREDNIKA (tehnike, učenja, načina, trika) sa problemom koji ga muči niz godina, ako ne i niz života. A to znači uz pomoć krampa, motike i, posebno prisutnog, znoja iz svih pora tijela ali i uma. Kad sam to shvatio, kada je to došlo do primozga, kod mene neravno, nakon dugo godina mudrovanja, moj suputnik postalo je pinkala, bilježnica, kava, nekad i malo alkohola da poboljša rad emocije, i sati i sati sjedenja sa problemom, preprekom, blokadom, konfliktom, procesom, mehanizmom, osobinom, negativnom emocijom, identitetom, itd. i to SVJESNO i s NAMJEROM da ga razumijem i riješim. Ali iza toga je bila jedna jako bitna osobina. Ili ću ja to preživjeti ili će to mene preživjeti. S tim, da dodam, da bez mene to ne može preživjeti. Ja sam bit, moja svijest u kojoj se to nalazi je bit. Time, od početka se znalo tko će da preživi ili obojica “umiremo”. Kao u onoj našoj narodnoj koja kaže, “pametniji popušta” jako je bitno da VI budete GLUPLJI a problem “pametniji”.

Drugim riječima da ni pod jednim uvjetom NE ODUSTAJETE!!! I to NIKADA (ponovo uskličnik i to tri, podebljano i podcrtano) !!!

E i upravo smo definirali malo bolje problem.

Odustajanje a njega prate ili su mu prethodnici, možda je bolje tako reći, mudrovanje, izbjegavanje, opravdavanje, podivljali intelekt (onaj pametni, prepametni i premudri s kojim, životno, možete samo obrisati dupe i ništa više). Jer svi prepreke su EMOTIVNE. Intelekt samo služi tome da opravda, izmudruje, stvori stav ili mentalno izdiktira uvjerenje i povuče se u svoju krletku iz koje proviruje samo onda kada su mu muda sigurna od mogućeg gnječenja.

Intelekt je saveznik u suočavanju sa emocijama pod uvjetom da je zdrav a to je rijetko i pod još jednim jako bitnim uvjetom a to je da funkcionira u višim aspektima koji su kod većine uspavani jer ljudi ni ne znaju kako da te više aspekte intelektualnog uma, koji su jako moćni i snažni, aktiviraju. Intelekt može pomoći, stvoriti ISPRAVAN stav, stvoriti ISPRAVNO uvjerenje i uz pomoć tijela i svijesti djelovati na emotivni um ili centar, naročito taj njegov negativni dio, koji NIJE PRIRODAN za emotivni um već je UMJETNO STVOREN i održavan.

Taj dio nas, duboko podržan devijacijom intelektualnog uma, taj dio naše osobnosti, mogu i tako reći, koji prima i pokušava da se izvuče ili pobjegne ili opravda problem ili činjenicu pred kojom se nalazi, je u stvari i pokretač bilo kakve težnje i duhovnosti ili Radu. To tzv. LAŽNO “JA” koje sam naziv definira, ali koji je toliko srastao sa, recimo to tako, nama – toliko smo navikli na njega – on je stvarni problem.
Jedan njegov dio, onaj pozitivni dio – pozitivni dio ego strukture – pokrenuo je proces i osjeća da je to jedini način da nešto napravi, ali onaj negativni dio koji se miješa u sve, koji ne postoji bez problema, bez mudrovanja naročito kada je u srži svoje samovolje, opsjednutosti sobom, unutarnjeg uvažavanja, itd., e taj “gospodin” koji vlada čovjekom, on je istinski problem. I to vam SVA UČENJA GOVORE.

E taj “pravi vladar” čovjekov, taj gospodin Vrag koji nazivate SOBOM, on voli trikove, načine, tehnike, i sve ostale stvari koje je procijenio kao nešto uz čiju će pomoć da izbjegne suočavanje sa samim sobom i svim svojim stvarnim problemima.

Može on tim problemima reći da je to san, iluzija, pojavno, nestvarno, oprečne sile ili šta već ali oni će uvijek da budu tu, preuzmu vas, iskoriste vas, sve dok VI, taj mali dio SVIJESTI, dobrog RAZUMA ne uvidi što je problem i da UVIJEK VI plaćate krajnju cijenu za mudrovanje tog gospodina Egića – ne mogu ga čak ni nazvati Egom, to je pogrešno. Jer koji god problem taj mali “gospodinčić” napravi VI KAO CJELINA plaćate cijenu za to.
Ono što čekamo, mi koji s vama radimo, jeste kada ćete to skužiti i kada će vam “preći voda preko grla” jer tada postoji nada, tada postoji taj jedan trenutak kada možete ili točnije DOBIJETE PRILIKU da to riješite.
Jasno, tehnike, načini, trikovi daju neki površni rezultat kada se nalazite u malo jačim pozitivnim emocijama i energijama i to vas ponese ali i da vam lažnu nadu. Problem je u tome što kada dođe trenutak, bioritam, da ste više u negativnom dijelu vas tada to ne radi, jer snaga negativnog jača je od snage pozitivnog u vama, jer ste ga potvrdili milione puta više nego pozitivno. Isto tako, nekad tehnike i načini i trikovi daju vitalno ushićenje, kao na nekom dobrom seminaru poslovnog uspjeha, izgradnje ili bildanja motivacije i ciljeva života i posla. Ako je predavač dobar, kao recimo Toni Robins, nabildat će vam taj dio ega u kojeg ulazi putem fizičkog nabildavanja, glazbe, skakanja i skakutanja na rejv partiju i slično i pristupit će tom fizičko-vitalnom dijelu – ili za neznalice koje me prate godinama ali i dalje ne kuže što ovo znači, fizičko-površno emotivnom dijelu kojeg i jedna rakijica podigne; ne, ne trebate zbog toga ići kod Tonija, samo dvije ili tri čašice dobre šljivovice i sve riješeno  (Toni ne zna taj trik) – i podići će energiju i par sati ili dana će vam sve ići od ruke ili noge i to je otprilike to. Poslije toga ide naplata u bilu balansiranja. A to je depresija, tuga, samo-sažaljenje, samo-destrukcija (naročito kako energija pada i padate polako u negativne dijelove svijesti i podsvijesti), agresivnost prema sebi, nemoć, strah, itd. A to je taj Vražić kojeg nazivate “sobom” i koji gospodari cijelim vašim životom, odnosima, poslovima, itd.

Znam, susreo sam ga stotinama puta i dan danas ga u prolazu susretnem. Pozdravimo se i svako svojim putem. On sada zna da ne smije izazivati, iako se ponekad malo i usudi da me izazove ali rješenje je uvijek isto.

Sjedni, otvori se, pusti da se U TEBI izrazi do kraja, budi SVJESTAN i s NAMJEROM da ga riješiš na jedan jedini mogući način – ili ti ili on. Jer dvojica ne mogu zauzimati jedno tijelo. Iskrenost u pristupu je najbitnija.

Znam, “mnogo je zvanih, a malo izabranih” kako reče lik prije 2000 godina. Svi smo zvani i jaki kada nema problema. Zato problemi i služe. Da nam pokažu jesmo li ili nismo. I hoćemo li ili nećemo, to je još bitnije. Hoćemo li zagristi i krenuti ili ćemo uživati u močvari samo-omalovažavanja.

Kada sam, kao što spomenuh, u jednom starom Tantričkom spisu pročitao što je Shaeva ili Bhaerava, riječ je o Vigyana Bhaerava Tantri, pročitao i ČUO prvih 20 stihova o tome što je rečeno za kundalini, shakti, mantre, tehnike, čakre i sve ostale opasne hindi riječi, gdje fino čovjek (Shaeva; Bhaerava) reče:

“Takva učenja su namijenjena onima koje zanimaju obredi i vanjski radovi, onima koji su zaglavljeni u dvojstvu.
Sa apsolutne tačke gledišta, Bhaerava nije povezan ni sa slovima, ni sa fonemima, ni sa tri Shakti, niti sa prodiranjem kroz chakre, ni sa bilo kojim drugim vjerovanjem, i Shakti ne sačinjava njegovu suštinu. Svi ovi koncepti koji se uče iz spisa namijenjeni su onima čiji je um još uvijek previše nezreo, i ne mogu da shvate vrhovnu stvarnost. Oni su samo predjela čija je svrha da podstaknu aspiranta ka etičkom ponašanju i duhovnom radu, tako da aspiranti mogu jednog dana da shvate da temeljna suština Bhaerave nije odvojena od njihovog najdubljeg (istinskog) Ja.” – izvađeno iz stihova 10-20; Vigyana Bhaerava Tantra

To je za mene bilo otrežnjenje. Šok i otrežnjenje.
Onda sam malo razmislio. I sve ovo sam shvatio, jer sam pratio što je to u meni što radi mantre, tehnike, čakre, što zamišlja, zašto to zamišlja, itd. i sve po kratkom postupku ODJEBAO. I tek tada sam našao u “neobranom” grožđu. Sam i nezaštićen. Nisam se više skrivao iza tehnika i načina, trikova i kojekakvih velikih i božanskih ideja, duhovnosti i “suknji” gurua. Imao sam Rad, naravno ali ga tada još nisam ovako duboko razumio. Trebale su mi godine da ga razumijem i približno ovom kako ga sada razumijem.

Svi trikovi NE POMAŽU kada nastupi kriza, strah, nemoć, preuzmu vas negativne emocije. Mantre, zamišljanja, pranayame, čakre koje možete vrtjeti do besvijesti jer ne razumijete princip čakri a ni hatha yoge ni sličnih disciplina, a naročito Tantričke principe, da ih tako nazovem, NE RADE. I to je to.
Rade samo onda kada se osjećate dobro, kada ste puniji energije, dobrog raspoloženje, ali ni tada ne rade na onom na čemu treba da rade, već samo na površini, ali ne i dubinski. Jer svi vaši problemi, prepreke, negativne emocije, itd., da na nabrajam jer će me prsti zaboljeti, povezani su SA VAMA ili vašim osjećam LAŽNOG “JA”. I tu je rješenje svega. To je stub koji nisi nepostojeću građevinu. Ili greda, jedna od dvije, druga je Biće, koja mora biti srušena kako bi tzv. “ego” ili lažna ličnost ili lažno “ja” palo i više ne bi održavalo kuću postojanom. (Ovo je Buddha rekao, ali ticalo se samo drugog dijela duhovne evolucije a to je rušenje temelja Bića – ili ti Ne-Biće).
A pošto ovdje nije riječ o tome, već o prvom temelju, to je ego ili “ja” ili Ne-ego ili Ne-ja (nekad to nazivamo i “sebe” time to tada dobiva ovaj oblik: Ne-sebe). No, greda neće pasti sama od sebe, niti će je sam taj “ego” srušiti, jer sve što radite na sebi radite iz tog “gospodina”. I time, on sam sebe osnažuje samom praksom, energijom koju praksa proizvodi a pošto ne znate za ništa drugo osim toga, sve to ide opet u temelj tog “gospodina”.
To je ono što u Radu nazivamo “pogrešno mjesto Rada”. I dugo godina Rada imat ćete ovaj problem, jer on mora da se temeljno sruši ali svaki sistem ili autentična škola ima rješenje toga, način kako da se to u nekoj mjeri zaobiđe. Nije jednostavno ali je moguće.

Mogu reći to ovako:

Prvi tri osnovne zapovijedi Rada su: odvoji se, promatraj to, ne identificiraj se sa tim!

I dodatna pod-zapovijed:

sve što vidiš, znaš, percipiraš ukratko, NIJE TVOJE NITI SI TO TI.

A ova pod-zapovijed je JAKO BITNA. Čak i ako to samo intelektom shvaćate. Jasno, da bi ovo djelovalo mora biti doživljeno (ne samo shvaćeno) sa sva tri centra ili uma: intelektom, emocijom i tijelom. Osjećaj da TO što percipirate u sebi NISTE VI i NIJE VAŠE mora da dođe do srži tijela, da to tijelom znate. A prije toga morate znati umom ili intelektom i emocijom.

ZNATI, OSJEĆATI i OSJETITI.

To troje je TEMELJ svakog autentičnog učenja. Ako nema to troje ONDA TO NIJE AUTENTIČNO UČENJE.
A tada, ako ovo na ovaj način znate, NI NEBO NIJE GRANICA.

Mogu ići u niz načina pojašnjenja ovog. Jer ovo RAZUMIJEM. Ali znam još nešto, još nešto jako dobro razumijem jer ovo jako često govorim svima s kojima radim. A to je DA ME NEĆETE POSLUŠATI, ne možete me čuti. Tako da je uzalud “vikati sa krovova” dok to vi ne shvatite ili drugim riječima “dok voda ne dođe do grla”. Sve prije toga je uzaludno.

Treba vam NETKO tko može da vam izbije zrak iz pluća, vodu/gastritis iz želudca, suštinu iz kostiju jer sami to nećete moći. Netko tko se neće sažalijevati nad vama. Netko tko zna proces i tko ga iz zezancije može izazvati u vama. Jer nitko od vas/nas (osim ako nije naučen da to uradi i zna zašto to radi) nije lud da sam sebi izazove bol i patnju, koliko god uživali u mazohizmu. Jer uvijek idete samo do određene granice u tom mazohizmu, ne dalje od toga, time i to je u granicama zone komfora.

Priznajte si problem (naviku, osobinu, mehanizam), upoznajte ga i to kao nikog do sada, sjednite s njim i DOŽIVITE ga SVJESNO i s NAMJEROM i ostanite PRISUTNI unutar sebe shvaćajući da je ON U VAMA a ne vi u njemu. Bez svjesnosti to nećete moći. I pustite toj MUDROSTI SVIJESTI – Svjesnosti – da to riješi. Jasno, za ovo morate imati i VOLJU ili ODLUČNOST i ne pristajanje na kompromise ili toleranciju toga.

I ne žurite.
Svakom danu njegova zla dovoljno. Ne tražite novog “zla”. Suočite se sa onim od čega cijelo vrijeme bježite i zbog čega ste čak i duhovni. Jer jako je često da ste u duhovnosti upravo zbog toga. Duhovnost je jedno veliko zgarište, močvara i migracija ili ti bježanje od sebe kakvi jeste i života.

Bhaerava