Cijeli naš život odvija se u skladu sa značenjima koja smo dali istom tom životu. Nebitno je jesmo li značenja stekli nesvjesno ili svjesno, jer život ne pravi razliku između svjesnih i nesvjesnih značenja. On kao Kreativna Sila izražava sve što u sebi imamo. Nesvjesna značenja upravljaju nesvjesnim životom, ali koliko god taj život bio nesvjestan, značenje koje u nama postoji definira kakav će biti naš nesvjesni život. Kada krenemo na potragu za promjenom, za stvarnim u sebi, susrećemo se, nakon nekog vremena, sa značenjima. Značenje je duboko povezano sa značajem koji nečemu dajemo, a značaj je određeni stupanj vrijednosti koju dajemo svemu oko sebe, ali i sebi.

Značaj je emotivno nabijena struktura koja stoji iza vrijednosti određene stvari, navike, ponašajnog obrasca, ali i samog života. Pridavati značaj nečemu znači emotivno utisnuti određeno značenje ili smisao koju ta stvar ima za nas. 

Ako bolje osmotrimo, sve do čega nam je stalo ima specifično emotivno značenje ili smisao, a time i specifičnu vrijednost. Ujedno, svaka stvar ima svoja dva kraja, jer ovo je polarni, dualni univerzum. Bez značenja ili smisla, značaj koji dajemo stvarima, pojavama, događajima, drugima i slično, ne bi imao snagu, a ni postojanost niti bi utjecao na naš život, naše ponašanje, nas iznutra. Ako stvarima ne damo značaj one ne bi imale snagu, postojanost, smisao i time mi ne bismo bili pod njihovim utjecajima. Dati nečemu značaj znači odrediti smisao (značenje), vrijednost i vezati se za značaj koji smo dali. Ujedno značaj ima svoja dva kraja: vezanost i slobodu. Imamo slobodu dati značaj nekoj situaciji ili osobi, ali također imamo i slobodu vezati se sa značajem koji smo dali za tu situaciju ili osobu. Značaj koji smo dali vezivni je faktor i u skladu sa njim doživljavamo ili slobodu ili zarobljenost. Iza svakog značaja – značenja, vrijednosti, smisla – stoji emocija koju smo projicirali u situaciju ili osobu i to je naša emocija. Ta osoba ili situacija nemaju nikakve veze sa našim pridavanjem značaja, smislom koji smo dali, vrijednošću ili značenjem. To je očigledno u vezama, odnosima, ali to se provlači kroz sve ostalo. 

Određeni događaj koji smo doživjeli u mladosti duboko utječe na nas u poznim godinama jer je napunjen značajem, a to znači i značenjem, tj. smislom, vrijednošću i emotivnim nabojem u njemu. Možemo se osloboditi osoba za koje smo bili vezani, ali se teško oslobađamo značaja koji smo im davali jer taj značaj nema veze sa njima. To je upravo odgovor zašto uvijek nalazite iste muškarce ili žene, čisto da to napomenem. 

Prije dvije godine, ili možda malo više, odlučio sam da određeno vrijeme radim sa poznatim Jed Mckenna-om. Razlog za to je bio moj interes ka određenim suptilnijim stanjima, ako to tako mogu nazvati, ali bio je tu još jedan prikriveni motiv koji nema veze sa vama i potrebom da vam ga pojasnim. Ticao se mene samog, tj. određenog segmenta u mom Radu. Taj segment nije toliko jak, ali je suptilan, i vidio sam da djeluje na moj izražaj, moja stanja uma. Postoji još nešto što me je interesiralo. A to je manipulacija sa pojavnom stvarnošću. Tu manipulaciju (ili djelovanje) pratim jako dugo, skoro već dvadesetak godina, i sebi sam je predstavio kao poznavanje osnovnog “koda” pojavne stvarnosti, tj. znam da iza svega što se pojavljuje stoji određeni “kod”, ili drugim riječima “informacijsko polje Svijesti” i to je moj pritajeni interes ili “hobi” koji me jako dugo prati. Jed je davao određene vrste modula za upravljanje pojavnom stvarnošću i mislio sam da je to ono što sam tražio. No, na nesreću, otkrio sam da mi nije dao ništa više od onog što sam i sam znao, čak i bolje i dublje od njega. No, u isto vrijeme, dogovorio sam sa njim i drugu vrstu rada koji se ticao određene vrste navigacije unutar pojavne stvarnosti. Znam da vam ove riječi i nazivi ne znače ništa, ali nema potrebu da vam ih dublje pojašnjavam osim da ih samo ovlaš dodirnem. Ta navigacija davana je kroz module “Nav-serije” plus određene snimljene kontemplacije s kojima se radilo. Sama ta “Nav-serija” radila je na zaostatcima unutar uma koji vezuju svijest te njihovim osvještavanjem i odbacivanjem. Ne moram reći da sam većinu tih stvari koje je on nudio u svojim modulima već radio, ali ne toliko duboko, tj. nisam im dao poseban značaj. Upravo, najviše vremena u radu sa njim proveo sam u otkrivanju značaja, značenja, smisla, emotivnih naboja koji stoje iza svakog značaja kojeg dajemo bilo čemu, a time i sebi. 

Pošto on pripada vedantističkoj tradiciji, a ja trantričkoj tradiciji, iako se ni on ni ja ne stavljamo u te kategorije, postoje neke suštinske razlike u pristupu ka razvoju ili ka Realizaciji Istine. Ono što on radi kod mene, a i u tantričkoj tradiciji kojoj pripadam, je samo dio rada, dio prakse, i to samo umni dio. No, iznenadilo me je kada sam vidio koliko pažnje pridaje radu na značaju. Ne na način na koji sam ja radio sa njim, već na drugačiji način. Sam njegov pristup je ka ukidanju svih značaja, njihovom osvještavanju i odbacivanju s ciljem Realizacije Istine. Osim toga, ništa drugo ga ne interesira. Opet, s druge strane, shvatio je da čovjek ne želi Istinu, u čemu se slažemo, već da želi neko stanje u kojem neće znati Istinu, ali će biti neka vrsta kontrolira ili gospodara u svom životu. To stanje nazivamo Budnost. Njegov opis Budnosti poprilično je štur, i ne daje mu previše značaja, jer mu je cilj krajnja Istina, alli svi njegovi moduli pretežno su orijentirani ka tom stanju. Za mene osobno, to je jako štura budnost u kojoj fali cjelovitosti, sposobnosti koje Budno stanje, ako se pažljivo do njega došlo, nudi. Pored toga njegova “tradicija”, ako to tako mogu reći, negira pojavnu stvarnost i naziva je snom. I to je jedan od temelja budnog stanja, po njemu. Znati da je sve oko nas, ali i mi sami sa svime unutar nas, samo san i ništa više. 

Jasno, svatko od nas odražava osnovni temeljni cilj iz kojeg je došao. Ovo pomalo čudno zvuči jer nisam previše pisao o tome, ali sam spominjao. On to tako ne promatra, niti ga to interesira, baš kao što mene ne interesira njegov krajnji cilj, tj. ugasnuće, potpuno vraćanje u Izvor na način na koji to vedanta radi. Za mene je to negacija drugog kraja Istine, a to je njena pojavna stvarnost. Osim u ovoj pojavnoj stvarnosti univerzuma ne postoji niti jedna druga stvarnost kroz koju bi se Istina mogla izraziti. Time, ova pojavna stvarnost je upravo sama Istina očišćena od suvišnog. Obojica se slažemo sa tim da ne postoji druga pojavna stvarnost osim ove, ali pripadamo različitim linijama manifestacije ili kako to nekad zovem linijama Sile. Za mene je dio koji on govori i uči samo dio Istne, ne cjelina. 

Njegov rad, između ostalog, jeste osvijestiti značenja i značaj koji smo dali i sebi i pojavnom do te mjere da ostane samo Istina. Ta Istina se definira kao Praznina, Ništa, Nirvana, Nirguna, Nepoznato, itd. Za mene je to samo dio sve igre. U tom smislu da uklanjanje značaja služi tome da svijest prepozna svoj izvor, sebe samu, kao Kreatora, kao Istinu, ali i da se zatim izrazi u potencijalu koji postoji unutar nje kao svjesna Sila unutar iste te pojavne stvarnosti. Tj. na drugačiji kvalitet od postojećeg, nesvjesnog kvaliteta. 

Većina ne želi da se probudi. Oni žele san koji mogu da kontroliraju, život koji je pod njihovom kontrolom. Žele dobar život, ugodne emocije, finu sliku o sebi i dobru projiciranu sliku koju će drugi o njima imati. To je cilj uobičajene duhovnosti. Istina sve to negira.

Obojica smo shvatili da većina ne želi Istinu jer se boje same Istine. Da većina želi nešto što nazivamo Budnost, iako različito gledamo na to, jer će im to dati kontrolu nad životom što je pritajeni strah od života. No to je samo jedan od aspekata Budnosti jer ona je mnogo šira od toga. I obojica znamo da ljudi žele najviše budnost, bez obzira što ne znaju šta to znači, već po opisima procjenjuju je li to poželjno ili ne. To ne mijenja Istinu. Spoznati Istinu znači vidjeti i znati o čemu se radi, tko je taj koji živi, šta je to, šta znači reinkarnacija, ima li je ili nema, šta je karma, dharma i slično. Značaj koji su ljudi dali tim nazivima, bez obzira što ne znaju šta to znači, obojici je veoma zabavan. Budnost ka kojoj većina teži nije onakva kakvom je zamišljaju jer ona ukida osobno, no većina i dalje misli da će osobno da bude temelj budnosti, ali neko osobno koje je superiorno, ima moć kontrole, ima sposobnosti i slično. Da, to je jeste tako, ali nitko im nije rekao da to neće moći postići dok imaju taj pritajeni motiv. Budnost je visoki kvalitet Svijesti unutar pojavne Stvarnosti, ali budnost nije kraj, već samo stepenica u nizu stepenica unutar hijerarhije Kozmičke Stvarnosti, a time ni Spoznaja ili Realizacija Istine nije kraj, kako Jed misli (iako je rekao da je počeo sumnjati u to), već početak nove linije unutar pojavne manifestacije. 

No, da ne dužim, značaj je taj koji oblikuje stvarnost koju doživljavamo kao i njene efekte na nas. Značaj je uzrok pojavne stvarnosti, zajedno sa svojim “demonima” značenjem, vrijednošću, emotivnim nabojem. Bez osvještavanja toga ne možete doći u budno stanje. Postoji jedan značaj koji smo dali i koji je uzrok svih značaja, a to je značaj nas samih, našeg sebičnog osjećaja da postojimo. Taj osjećaj ide u dva kraja. Postojanje koje osjećamo kao posljedicu tjelesne i umne vezanosti i Postojanje koje je univerzalno. Budno stanje je, da tako kažem, Univerzalni osjećaj Bivanja i on isključuje vas kao osobu, ne vas kao Univerzalno Bivanje. Ali kao što rekoh, to dvoje se miješa i najjači osjećaj koji čovjek osjeća je osjećaj da postoji kroz tijelo i um. Ta vezanost i značaj stvara sve druge značaje, značenja, emotivne vezanosti, i slično. Sve duhovne potrage i, najčešće, nemoć pronalaska toga za čim se traga – ispunjenje ljudskog života, kontrola nad sudbinom, srodne duše, dobra karma, poželjne i nepoželjne inkarnacije i slično – upravo su obojane time. Za budnog čovjeka sva duhovnost je san, iluzija, izmišljotina, značaj koji čovjek koji spava daje onom što naziva duhovnim ili religioznim. Taj značaj u sebi krije značenja, vrijednosti, smisao, emotivni naboj, koncepte i ideje koje čovjek ne razumije, ali mu se, u skladu sa emotivnim nabojem i značajem, sviđaju. Sve to kreira naš identitet.

Spoznati Istinu znači vidjeti da je identitet samo jedan veliki kozmički san.

Tantrička tradicija to naziva Avidyom, Neznanjem jer tantrička tradicija je odbacila vedantističku ideju “sna”. Postoje razlozi za to, dotaknut ću ih jednom u nekom tekstu. To učenje kaže da je ovaj pojavni svijet Stvaran i da je on sam Brahman, sam izražaj Istine. Obje tradicije, po meni, imaju grešku, ali i svoj veliki plus. S tim da tantrička tradicija ide mnogo dublje od vedantističke. Ona traži cjelovitost izražaja Istine. Njene obje Stvarnosti. Time, tantrička tradicija ne govori da je univerzum san, ali govori da je čovjek u Neznanju, tj. u snu po vedanti. 

Identitet je zamjena za Budno stanje ili Budno Ja. On nije loš, dapače, jer da njega nema nerazvijena suština bi bila na udaru utjecaja okoline i time, vjerojatno, bila uništena. Identitet je svojevrsna zaštita oko nerazvijene biti. Budno stanje dolazi kao prosjaj kroz identitet koji je oslabljen te čovjek otkriva nešto što nema osobni karakter, ali i otkriva da značenja i značaj koji je dao i sebi i svijetu, a time i odnosima, nema vrijednost kakvu je mislio da ima, no da može s tim da radi, manipulira, mijenja. Međutim glavni značaj leži u našem identitetu, u nama kao osobama. Svaki identitet u sebi krije globalne i individualne pod-identitete. I oni kreiraju naš značaj i naša značenja koja dajemo sebi i svijetu. A time kreiraju i manifestaciju svijeta koja je uvijek globalna i individualna. I mnogo je podjela kroz koje bih mogao prići u pojašnjenjima, ali jedan tekst to ne može objediniti. Ionako se svi žale da su moji tekstovi suviše komplicirani, traže temeljno predznanje i slično. A učenici s kojima radim traže da sve pojednostavim, što mi je poprilično teško. Ako pojednostavim izlaganje, vidim koliko “rupa” ostaje i koliko će te “rupe” vaš um ispuniti nečim što može da vas odvuče u drugu stranu. 

Spomenuo sam globalne pod-identitete u nama. Jedan od njih, čisto da spomenem, jeste krivica/pogrešnost. To je globalni pod-identitet jer ga svi međusobno dijelimo. Ali on ima i svoju krajnost, a to je nevin/bezgrešan. Postoji niz globalnih pod-identiteta, kao što postoji veoma velik niz specifičnih ili individualnih pod-identiteta koji se vide kroz različite uloge. Recimo: “ja sam otac/majka”; “ja sam dobar/loš radnik”; “ja sam uspješan/neuspješan poduzetnik”; itd. Svi oni se oslanjaju na globalne pod-identitete. Ali ono što sadrži i globalne i specifične identitete jeste naš identitet osobe. On se gradi od tih globalnih i specifičnih identiteta. I svatko od nas ima sve, s tim da specifični pod-identiteti mogu da budu jači, slabiji, specifičniji u svakom od nas, ali svi oni su tu. Što govori dalje da ne postoji posebna ili autentična osoba. Niste posebni, niste autentični, niste jedinstvena osoba. Vi ste samo izražaj, hajmo to tako reći, kolektivnog nesvjesnog unutar tijela, zajedno sa umom i svim njegovim značajem, značenjem, emocijama, reakcijama, potrebama, navikama, konceptima, idejama, uvjerenjima, i tako dalje. To je osnova Budnosti, ili Stanja Budnosti.

Specifičnost Budnog stanja je upravo u tome da je ono stanje u kojem sva specifičnost vas kao čovjeka nestaje i vi otkrivate šta je zapravo to što nazivamo čovjekom.

Mi smo, kao osoba, nestvarni, nepostojeći; iluzija smo, san smo u kojem sanjamo o sebi kao osobi sa svim njenim komponentama koje nisu naše niti su individualne. U tom stanju se otkriva da individualnost, kako je mi zamišljamo, ne postoji. Ona je samo san, pojava unutar polja Budnosti, ili polja univerzalnog Bivanja. 

Sada, ono što je također bitno, jeste da tzv. individualnost ili osobnost ne nestaje kako se to nadaju duhovni ljudi, religiozni ljudi i slično. Ego, za kojeg mislite da će nestati, neće nestati, jer to je nemoguće. Možete imati zdrav i budan ego, to je nešto sasvim drugo, ali ego neće nestati jer ne može. Ego ne postoji. To što nazivate “egom” je kolektivno nesvjesno spakirano u vas kao tijelo i um i osjećaj identiteta. Kako osvještavate značaj, značenja, emotivni naboj, identitet, tako i “ego” koji je “vrag” za duhovnost, postaje drugačiji. U biti, mi nemamo “ego” jer nemamo jedinstvenu svijest. Imamo egoizam, ali ne i “ego”. Ego nije “vrag” već je vaš jedinstveni osjećaj univerzalnog Bivanja unutar tijela i uma. I on je Jedna Svijest Bivanja u vama, jedno Ja, Svjesno Ja. Međutim u slučaju Budnog čovjeka to je pročišćena svijest. Prva granica tzv. Ega nalazi se u odvojenosti Sopstva od Jedinstvene Svijesti, od Jednog. I tu je izvor podijele. Tu podjelu nije moguće poništiti sve dok ne Realizirate Istinu. Ali sama Realizacija Istine ne poništava tu podjelu jer time bi bila poništena pojavna stvarnost koja je izražaj same Istine. 

Zato nam je smiješno kada govorite o “egu”, budući da sada drugi idealizirani “ego” govori o svom kraju koji mu se ne sviđa ili ga lažna duhovnost i religija proglašavaju lošim i to nazivate “egom”. Čak ste postali više podijeljeni nego prije no što ste saznali za “ego”. Sada imate dva “ega”. Jedan s kojim ste se identificirani i poželjan je, veoma duhovan i prosvjetljen te drugi kojeg se želite riješiti – to je problem sjenke i persone u transpersonalnoj psihologiji, projekcije i onog koji projicira. To čak nije ni granica ega. 

Tzv. “egom” biste mogli nazvati i tzv. individuu, tj. osjećaj da smo mi individua. Specifični, posebni, individualni identitet sa svim svojim pod-identitetima. To nije nimalo specifično ni posebno, to je kolektivni san, a on se upravo oslanja na sve ovo o čemu ovdje pišem, kao i još mnogo toga. Da biste bili Budni morate imati nešto što nije od osobe, od identiteta, osjećaj Bivanja ili Postojanja koji se ne oslanja na tijelo i um. Time, ako to nemate, ako niste Budni, svaka priča o “egu” je jedan veoma fini duhovni san sa svojim noćnim morama, a vi ste mu dali značaj, značenje, emotivni naboj, koncept, itd. Nitko tko ne pripada manipulativnoj duhovnosti i religiji tome ne daje značaj osim lažne religije i duhovnosti jer to je temelj njihove manipulacije sa vama. Vi morate biti krivi. To je globalni pod-identitet. U religiji, vi ste grešni. U duhovnosti, vi ste krivi jer imate “ego”. U oba slučaja tu je manipulacija putem globalnog pod-identiteta kriv/bezgrešan. Jer svaki globalni pod-identitet ima svoja dva kraja. Takva je igra u pojavnom univerzumu. 

Jedna od dobrobiti rada sa Jed-om je upravo u tome. Jer je jako dobro prozreo igru. Naravno zbog toga nije popularan. Duhovna scena, taj duhovni biznis, ga ne voli jer je negira. Jasno je da ja ne mogu privući čovjeka koji bi bio drugačiji od mene, a svi razni “šri”, “swami” i slični tipovi nisu ono što mogu privući s obzirom na to da sam davno prozreo njihovu manipulaciju i lažnost. Upravo, provaliti igru je jedan od ciljeva budnog stanja. Ali igra potiče od nas samih, što znači da provaljivanjem igre provaljujemo upravo kreatore igre, nas same. Bez toga nema Budnog Stanja. Mi znamo koliko je vama drago budno stanje, tj. ono što o njemu zamišljate, i upravo to i nudimo. Ali to je zamka. Vi, jasno, niste svjesni te zamke jer vaš identitet želi vrijednost, značaj, značenje i upravo na to ga mi “pecamo”. Mi vam sve to nudimo ali šapćemo na uho šta to znači. Dobro, napisao sam tekst o tome, nije da je šaptanje na uho. 

Biti Budan znači upravo ovo što sam opisao. Prozreti identitete koje imamo, pod-identitete, značaj koji smo im dali, kao i značaj koji dajemo svijetu, značenja, vrijednost, smisao, koncepte, uvjerenja, itd. Bez toga nema Budnosti. To je znati da nismo posebni, već da smo Univerzalno Bivanje ali unutar ovog tijela. To ne znači da će naš sićušni i bitni identitet samo tako nestati i da ćemo se pronaći u raju. Ne, ali identitet više neće biti gospodar. No prije toga nas čega veoma mučan Rad na sebi, sve dok on ne postane Igra na sebi, a to je jedino moguće Budnošću. 

Postoji još jedno značenje i smisao koji nastaje poslije Realizacije Istine, a on se tiče upravo upravljanja sa značenjem, značajem, emocijama, konceptima, uvjerenjima, itd., koji tada rade na malo drugačiji način. To je ono što mnogi žele da imaju i zbog toga teže budnom stanju. Biti budan u životu ili snu ne znači znati Istinu. Ali biti Budan izvan života ili Sna jeste znati Istinu, a onda se vraćate u Budan u snu ili životu. Tada postoji drugačija svrha, ako je ta Sila izabrala tu svrhu, odredila da će ona biti svrha. To je upravo do te Sile, ne do nas. Jer na kraju krajeva Istina je ta koja stvara, razara i održava, a time i ta koja živi ovaj život u ovom tijelu i određuje šta će biti ili šta neće biti. Nema nas u tome, čak i ako duboko spavamo. To je ljepota spoznaje, ili Realizacije Istine. Razotkrivanje, gubljenje identiteta, globalnih i specifičnih pod-identiteta, značaja, značenja, emotivnog naboja. Nije da nemate na čemu da radite i poslije Realizacije. Ali je tada Rad Igra, ne rad. Niste više uzbuđeni. A opet, Budnost sa sobom nosi jedan specifičan osjećaj, emotivni osjećaj, ali to je osjećaj više Emocije, kao i osjećaj Psihičkog Bića ili onog što nazivamo dušom, a ne lažne vitalne duše. Jer identitet ima, kao što je i sam lažan, lažnu dušu, a ona je vitalna.

Probuđeno biće ima stvarnu dušu, a to je Psihičko Biće ili Stvarna Duša. Sada znate šta je Gurđijev mislio kada je rekao da čovjek nema dušu te da je mora steći. 

Dat ću te načine Rada sa značenjima, njihovim kreiranjima i dis-kreiranjima u posebnim Modulima koje pišem. Ali i rad na globalnim i specifičnim pod-identitetima, uvjerenjima, emotivnim nabojem, i slično. To je neka vrsta individualnog rada, ali na samostalan način uz moje mentorstvo. Nema potrebe da se viđamo, da se družimo, osim usmjerenja kako da samostalno radite na tome, a vi ste taj koji određuje svoje ciljeve, količinu napora, vrijednost tog rada i slično. U direktnom radu sa mnom, tj. kroz Radne Grupe ili Individualno jedan na jedan, ja podstičem napore, i slično. Na neki način ovisni ste o tome. Dok u radu kroz module vi ste taj koji to određuje, a ja sam mentor. Dajem vježbe, usmjeravam u kojem pravcu treba da pogledate, no vi određujete sve ostalo, ne ja i rad sa mnom. 

Eto, toliko za danas. Radujem se tom radu jer mi je zanimljiv, jer znam tko je taj što radi i zašto radi, a vi to tek treba da otkrijete. 

Uživajte u avanturi

Bhaerava