Pozicija u kojoj se čovjek nalazi, gledajući kroz upute i znanja koja nam dolaze kroz ezoterična učenja, poprilično je otežavajuća, ograničavajuća, puna zakona i sila koje djeluju u odnosu na njega i održavaju ga u postojećem stanju s ciljem koji je, manje-više, poznat samo njima a svemu tome sam čovjek, kakav jeste, potpomaže im, omogućuje im svojom nesvjesnošću i svojom psihologijom, koja u stvari i nije njegova – što je veoma lako dokazati i potvrditi ali nije lako izmijeniti – ali poistovjećenje, vjerovanje koje su njegove osnovne karakteristike dodatno ga pritiskuju i sprečavaju bilo kakvu promjenu kako njega samog tako i mjesta na kojem se nalazi te utjecaj tih zakona i sila koje na njega aktivno djeluju čineći da on bude otpor, nemoć, inertnost. Znati sve ovo nije neka pretjerana pomoć, ali od nečeg morate krenuti.

Kod većine ljudi informacije koje imaju nemaju nikakve svrhe osim da ojačaju njihovo negativno i inertno stanje.

Koliko god informacija dali čovjek umjesto da ih iskoristi za kretanje i mijenjanje svoje pozicije, kako unutra tako i izvana, on će ih iskoristiti negativno u skladu sa dominantom karakteristikom svoje psihologije – ličnosti i karakteristika iste ali i osjećaja „ja“ – te će još, sa onom malo slobode izbora, izabrati baš tu negativnu karakteristiku misleći da će mu snaga koju dobiva iz negativnim emocija i raspoloženja te satisfakcija koju njegovo „ja“ osjeća, nekim čudom ili nekom nepostojećom milošću, omogućiti da se nešto pozitivno desi i on bude spašen, izvučen, magično izdignut iznad sebe, svijeta, drugih ili tragične sudbine koju nesvjesno osjeća da ga okružuje.
Smiješno je, samo zato da ne bude žalosno, gledati to. Nekako u svojoj lažnoj psihologiji mislimo da je netko tko je uspio da se izvuče dobio neku magičnu, metafizičku pomoć ili mu je neka „sretna zvijezda“ bila naklonjena a za svoje stajanje i stagnaciju krivit će sve i svakog samo ne onog kojeg svako jutro gleda u ogledalo i, što je najgore od svega, bezuvjetno mu vjeruje.

Dugo godina sam u svemu ovom, kako se to kaže. Dugo godina radim sa ljudima i svaki dan gledam jedno te isto. Puno pišem, a još više razgovaram sa ljudima koji traže pomoć, nazovimo to tako. I ono što primjećujem kod sebe liči na jedan popularni film „Dan Mrmota“ sa Bill Murray-om u glavnoj ulozi. Svako tko imalo poznaje Rad i njegovo Učenje vidi utjecaj koji je stajao iza tog filma i jasno prepoznaje Radnu Ideju o Vječnom Vraćanju. I nije to samo radna Ideja već je to i Ideja iz Buddhinog Budizma, samo malo drugačije shvaćena nego kako je to prosječan Budista shvaća.
Rad ima tu ideju i koristi je malo praktičnije od Budizma. Ideja je malo proširena, malo preciznije dana i, naravno, kao većina ideja teško provjerljiva u svakodnevici života osim ako imate „specijalne oči“ i možete s njima da vidite tu prostu činjenicu da se svaki dan, svaki trenutak…

… vrtite u jednom te istom i izlaza iz toga, kako se čini, nema.

A nije li to dovoljno?

Radna Ideja nije svrsishodna filozofija koja cilja na umno samopotvrđivanje pozicije i njene opravdanje te ne činjenje ničeg povodom tog pitanja, kako to negativna psihologija čovjeka voli da čini. Ideja je mnogo moćnija od toga. Sama Ideja, kako nas stara učenja uče, najmoćnije je oruđe u univerzumu. I umjesto toga da svemu poričemo stvarnost, kako to rade intelektualna učenja dokazujući nemoć svoje filozofije u praktičnom životu, Rad ideju koristi s drugim ciljem. Da motivira čovjeka, da mu izazove toliku mučninu u njemu samom – koristi to jer jako dobro poznaje psihologiju čovjeka i njegovu utemeljenost u negativnom – da nešto učini po tom pitanju.
Film pokazuje ovu ideju – preporučujem da ga pogledate čak i ako ste ga gledali nekoliko desetina puta kao ja – na jednom jedinom danu. Pokazuje svu bijedu čovjeka koji je postao svjestan da se vrti unutar jednog jedinog dana, beskrajnog dana, sve njegove ideje o čemu se radi i kako da se izvuče a koje su, naravno, propale te dostizanje jednog jedinog stanja ili položaja koji je moguć bez cilja da se izvuče iz tog samo-ponavljajućeg dana a to je unaprijediti sebe, poboljšati sebe, promijeniti mjesto točke u kojoj sebe osjeća iz lažne ličnosti – riječ je o televizijskom voditelju vremenske prognoze punom arogancije, superiornosti, umišljenosti, itd. – u stvarno u njemu kao jedinoj stvarnosti koja mu je ostala.

Isto to je ostalo onom čovjeku u Radu koji je uzeo da radi sa ovom idejom. Samo malo napora kojeg moramo napraviti kako bismo potvrdili ovu običnu i, od većine, ne primijećenu činjenicu kako bismo vidjeli da se cijeli dan, svaki dan, svaku sekundu, svaku godinu vrtimo u jednom te istom i da se nismo mrdnuli s mjesta od dana kada smo, recimo tako, postali tjelesno zreli pa do danas te da sve naše ideje koje imamo, sva naša tumačenja koja imamo i koja si rado dajemo kao opravdanje svoje pozicije su u stvari, najjednostavnije rečeno, SRANJE.

Iste misli, iste emocije, iste reakcije, isto okruženje, isti put od posla do kuće, iste riječi, iste floskule, isti citati, isti ljudi i sve se to vrti i vrti da je smrt u stvari milost koja nas izvlači iz toga da bi nas, teorijom omiljene reinkarnacije kako je ljudi shvaćaju, ponovo vratila nazad u isto-novo sranje vječnog vrćenja u to točno u datum ovoživotnog rođenja, sa istim roditeljima, istim partnerima, istim ljudima, istim poslovima, istim mislima i emocijama, i tako u nedogled.
To je, kratko i simpatično izrečena, ideja Vječnog Vraćanja u Radu. I ako vam je dosta onog ponosnog učmalog osjećaja koji će se javiti kao bunt ili prkos tome te samozadovoljnog osjećaja koji gorko ostaje iza tog osjećaja možda, kažem MOŽDA, nešto možete napraviti. Nećete, ali zašto ne ponoviti to što svim uporno govorim ponovo i ponovo i ponovo..

Kažem „nećete“ jer to je činjenica kojoj svjedočim svaki dan. I izgleda negativno, poražavajuće ali iza imam nadu da će netko čuti. I da će to „nećeš i ne možeš“ aktivirati neki tajni živac, kako ga volim nazvati „neki hamprc“ u čovjeku, i on će nešto učiniti po tom pitanju. Znam da nećete i ne možete i ne želite i volite svoje sranje, ali.. (da znam da je „ali“ opravdanje).

Probao sam razne trikove. Puno trikova sa ljudima i kada bih odlučio napisati knjigu o tome bila bi to baš baš knjiga. Ono knjižurina. I je li upalilo?
Pa kod jako malog broja ljudi. Jedan ili dva od njih stotinu. I mogu reći da nisam jedini u tradiciji koji je ovo doživio i koji će, u našem nasljedstvu, ovo doživjeti. Man’te me onih „pozitivnih baba boginja“ i njihove manipulacije koje se vrte u razini svog klitorisa i dalje od njega ne mogu napumpavajući samovažnost i umišljenost, fantaziju i lažne pozitivne emocije te prodavajući to svojim kupcima kao izlaz. Iz čega, pitam se?

Pogledajte samo stanje u kojem se nalazite i u kojem se beskrajno vrtite. Budite mudonja. Stegnite šupčić i pogledajte. I za promjenu, probajte biti malo iskreniji prema sebi, ne meni ili nekom drugom. Svoje misli, emocije, projekcije, fantazije, reakcije, negativne emocije, svoja zamjeranja kada vam neko prstom pokaže gdje se nalazite, svoju uvrijeđenost, itd. (ima puno za nabrajati) i, NAPOKON, sjednite konstruktivno sami za sobom. Napišite to, ispišite na zidu svih soba koje imate i u kojima se beskrajno vrtitete svaki dan.

Nemate šanse.

Stvarno mislite da ćete baš vi biti taj koji će, eto zabavljanjem nekog zaboravljenog boga i njegova čuda, biti izvučeni iz besmisla u kojem se nalazite? Kršteni ste, naravno da jeste. I time ćete biti izvučeni? „Jašta“, kako bi to Bosanci rekli. Inicirani kod popularnog mističnog majstora i time zaslužili poziciju u raju, ništavilu prosvjetljenja. „Yap“, jedva vas čekaju.
O da, svi smo mi božanska bića, božanski suvereniteti koji su malčice zaspali i zaigrali se i sa’će Tatica da nas izvuče iz ove bijede i dovoljno je samo ponavljati njegovo božansko ime (Hare Kriška, Hare Ramić) i VOILA, Potterov štapić učini svoje. Možda Voldemortov ali ne i Potterov.

To je naše stanje. Lupali vi loncima svaku noć 15 minuta u mislili da ćete promijeniti stanje u državi ili lizali dupence vlasti, isto je. Izmjereni ste, odvagani ste, utvrđena vam je vrijednost i Stvarnost ne zna što bi drugo s vama doli da vas pošalje na reciklažu u obližnje reciklažno dvorište, jer, kako volite reći, energija (duša) ne može da nestane. Naravno da ne može ali može biti upotrijebljena, zakonom transformacije, za novu gumu tatinog sina i ta će guma biti vaša sljedeća inkarnacija.

Često sam puta pomislio da je dovoljno dati neki način, uputu, tehniku koja radi svoj posao čovjeku i on će promijeniti svoju točku života, svoje mjesto na kojem se nalazi. Čak sam mislio i da ako napišem dovoljno tekstova, dovoljno tumačenja, ukazivanja da će to pomoći. Da ako ponovim toliko puta to što stalno ponavljam možda i to pomogne.
Znam, neće. Jer oklop sna je ogroman i teško se probija. Zato samo nekolicina uspijeva. I najvjerojatnije to niste vi iako sve ovo čitate.

Rekoše mi da moram malo pozitivnije pisati, malo više potvrđivati čovjeka ali pitam se što to moram potvrđivati? Što to čovjek ima da bih mu ja potvrdio? Nema ništa. Ništa se ne može potvrditi. Jedino što može pomoći jeste da imate milost Boga, Majstora, Život da vas gurne u takvo sranje u kojem će jako maloi broj ljudi, vas, da se MOŽDA i BAREM pokrene a o izvlačenju ćemo tek poslije toga.

Rad je Rad samo zbog toga što čovjeku pokazuje njegovu stvarnu vrijednost. Zato ga nitko ne voli. Čak i oni koji ga rade, ne vole ga. Ali nisu našli ništa bolje od njega, zato rade. Jer sva ova sladunjava duhovnost oko nas je još veće sranje od Rada. Negdje podsvjesno osjećaju da im ništa drugo nije ostalo osim ovog, možda i zadnjeg, pokušaja. Takva je ISTINSKA DUHOVNOST.

ONA ODUZIMA, ne dodaje, jer nema se šta dodati.

Svaka „rupa“ koja postoji u tkanju sna toliko je skrivena iako je tkanje prepuna rupa ali izgleda onih nevidljivih baš kao crne rupe univerzuma. Ne vidite ih dok ne počnu konzumirati materiju oko sebe. A i tada to ne znači ništa.
A te „rupe“ u tkanju našeg sna toliko su strašne da nitko ne želi ka njima. Jer će konzumirati tu našu lažnu patnju, lažno sebeljublje, veličinu da će svijetliti eonima. Ništa od nas neće ostati. Barem „ništa“ a ono Stvarno Ništa, ako netko i uspije natjerati se da se zaputi u njihovom smjeru, postat će Neštoništa ali tek kada se suoči sa svojim stvarnim ništavilom. I to je jedan dio Rada koji svi u Radu izbjegavaju. Vidjeti svoje ništavilo. Ne ono mistično, Buddhino Ništavilo, već ovo ništavilo koje stvarno jesmo jer smo „nitko i ništa“ i to činjenično. A onda, kada se i ako se netko s tim suoči, slijedi čudo.

Jer čuda nisu jeftina. Skupa su. I većina nije spremna na čudo.

Ako vam svijet do sada nije pokazao što je on i tko ste vi, niste se mrdnuli s mjesta. Ova, kako volimo reći kao i svi tisućama godina prije nas, „posljednja vremena“ su čudo. Stvarno čudo koje nam pokazuje o čemu se radi i što ljudi vide? Oni vide neko nepostojeće „zlatno doba“ koje dolazi zanemarujući činjenicu da, najvjerojatnije, oni nisu ti koji će ga dočekati i da će oni u stvari biti energija na kojoj će to „zlatno doba“ dojahati.
Sa kozmičke razine nema gubitka. Naravno, samo dobitak. Jer čak i naš gubitak je u stvari dobitak sa kozmičke razine. Jer, kako ono volite reći, energija ne može nestati, zar ne? Ne može, valja, tako kažu. Kao i vi ni ja to ne mogu činjenično dokazati osim činjenice da energija veoma lako promijeni svoje energetsko stanje u nešto drugo što i ne mora ličiti na tu jadnu malu dušicu koja ponavlja ovu floskulu.

Smiješno mi je jer znam što radim s ovim tekstom, iako može izgledati suprotno. Smijem se, pišem i čekam učenike da dođu. Pa da iz početka počnem „prodavati“ floskule i citate za njih a za mene činjenice.
Svaki dan mi pogled postaje sve „čudniji“. Svakog dana sve više i više vidim ništavilo koje stoji iza svakog tog tijela, svake te male voljice iza njihovih očiju (i vaših naravno) i sve više se pitam jedno pitanje koje sam čuo nekoliko puta od ljudi s kojima sam radio kao učenik dok sam sjedio preko puta njih i dok su oni imali taj „čudni pogled“.

Možda je sve ovo, u ovom čudu univerzuma kako ga doživljavamo, samo igra za nas (mene i tih koje spominjem). A vi ste samo lutke koje ovu svijest, iza ovih očiju koje gledaju ovaj tekst i ovih prstiju koje kucaju na kompjuteru, moraju do kraja da osvijesti, probude i ona odbaci ovaj ludi san. Svakim danom sam sve više i više sigurniji u ovo. Da ste vi samo film koji ima samo jednu svrhu probuditi ovu slobodnu svijest koja igra ovu ulogu na pozornici okružen glumcima koji je on sam i cilj sve igre je ovom Brahmanu pokazati da nema ničeg u ovom pustom univerzumu DOLI NJEGA SAMOG i da je sve organizirano samo s tim ciljem, da se ovaj Brahaman, ovaj Slobodna Svijest, ovo Veličanstveno Biće probudi do kraja. “Čudna misao”, kažem sam sebi, “jako čudna misao a svaka čudna misao jako često je jedina istinita misao!!!“

Sve mi sve više sliči tome. Jer drugog odgovora nemam. Nemam odgovor zašto čovjek koji i na trenutak vidi svoje stanje, kojem je sve što je trebalo da se kaže rečeno NE ČINI NIŠTA da se izvuče iz sranja u kojem se nalazi. Dapače, lupat će u lonce, zviždukat će, vaditi bejzbol palice, lupati glave, imati pravo na negativno sranje koje proglašava smislom života, a onda jesti govna čak i kada promjeni, naizgled, političku situaciju bilo koje zemlje i dovede drugog seronju da s njime gospodari a on će i dalje biti rob jer ništa drugo ne može biti. ROB, jer to je on sve sa pozitivnim duhovnim citatima i floskulama.

A htio sam napisati jedan jako dobar tekst o Unutarnjem Govoru i načinu kako da se to preokrene u vašu korist. Ali to bi značilo da ima nešto što može da koristi psihologiju koju svaki čovjek ima. A nema. To bi značilo da je nešto u vama budno, a nije. To bi značilo da vam je dosta vašeg smeća, a nije. To bi značilo da vidite svoju situaciju, a ne vidite. I tako, ništa od teksta.

Imate ga u Modulima i jako je dobar i jako su skupi. Tako da većina ljudi ne mogu da ih kupe jer su im vrjednije druge stvari doli izvlačenje njihova dupeta iz sranja u kojem se nalaze. I sve sam mislio da malo skinem cijenu, ponudim još neke opcije ali čemu, kome?

Sve dok se, kako stvari stoje, čovjek ne suoči sa potpunim nestankom on neće ništa učiniti po svom pitanju. Slobodno mi možete dokazati suprotno u svakom trenutku iako znam da nećete i ne možete jer za to trebaju bikovska muda koja vi nemate, samo iz umišljate.

Sve dok čovjek ne vidi smetlište u sebi, kanalizaciju koju naziva sobom, a to Rad i cilja, on neće učiniti AMA BAŠ NIŠTA.

Sjećam se da kada sam nakon tri ili četiri mjeseca nakon što sam upoznao prvog Majstora i on mi pokazao Rad, uputio me u njega, da sam ga pitao „koji je smisao Rada?“ jer ono što sam vidio bilo je upravo to što Rad i cilja, pokazati čovjeku njegovo stvarno stanje kao način buđenja iz sna, da mi je on odgovorio jednostavno nešto u ovom stilu: „da tvoje stanje sna učini akutnim“.
A onda mi je ukratko, kroz par rečenica, dokazao na što je mislio.
Samo ako naše unutarnje stanje postane AKUTNO to će dovesti prvo poricanju, onda priznavanju, onda kukanju, onda bijesu, a onda, možda se onda čudo negdje u vašoj blizini zabavlja i učini onaj prijeko potrebni korak. OSVIJESTI VAS. I tim osvještavanjem možda, kao posljedica milosti čuda, dođe snaga da dreknete, eksplodirate kao atomska bomba. I taj „zvučni top“ koji će se desiti možda toliko povrijedi vaše bubnjiće da više ništa ne čuju osim ODLUKE i to takve da se bogovi prepadnu iste – a bogovi se lako prepadnu – da se probudite iz sna u kojem se nalazite, skinete mrenu sa očiju koju imate, strgate tu tvrdokornu kožu sa svog tijela i izađete van u slobodu, smisao, ljepotu, snagu, Istinu.
Jer, koliko vidim i koliko mi je do sada potvrđeno, ništa vam drugo više nije ostalo. A koliko znam i mogu da primijetim SVIJET ide u tom pravcu. A tada šansa da se izvučete bit će još manja i ticat će se samo onih koji su prije tog sranja došli do spoznaja.

Ostali, pa ostali će imati svoj smisao života jer energija ne može da nestane, zar ne?

Kada biste znali što trabunjate nikad više ovu rečenicu ne biste rekli. Samo kada biste znali. A ne znate, što je odlično. Igra nesmetano može nastaviti da se igra jer izgleda, kako stvari stoje, ona je stvorena samo za par ljudi na ovoj planeti a ti ljudi niste vi.

Uživajte u današnjoj sutrašnjici dok ne krene “posljednje vrijeme” a tu je iza ugla i vi ste glavni glumci u njemu…

Bhaerava

P. S.
Ovo je STVARNO afirmativan, ne pozitivan, tekst. Ali to traži i takvog čovjeka, a to niste vi.
Žao mi je.
A takav, ako kojim slučajem postoji i čita ovo, MOŽE I HOĆE promijeniti sve. I vi ćete biti njegova energija jer energija ne može da nestane, baš kao ni duša, zar ne?