U nama se cijelo vrijeme vrte tri vrste asocijacija koje ni ne primjećujemo a koje definiraju i nas i naš svijet u kojem se nalazimo – zato to nazivamo snom. Misaone, emotivne i fizičke asocijacije. Dio u kojem se one neprekidno vrte nalazi se iza praga tzv. svjesnog dijela uma, ili točnije, analitičko-čulnog dijela svijesti koja čini svega 5 do 10 posto naše sveukupne svijesti. Uvjereni smo da mi stvaramo, održavamo, razaramo, dajemo vrijednosti, dajemo značaje, itd., svijetu oko sebe ili svijetu unutar nas dok u stvari to nije istina, već to čini upravo tih 90 posto naše podsvjesne svijesti putem automatskog rada umova ili dijelova uma (zavisi kako gledate na ovo) i njihovih asocijacija kojih smo jako rijetko svjesni ili koje jako rijetko primjećujemo. Sve informacije, utisci/dojmovi, emotivno nabijeni impulsi, koncepti, namjerno kreirani inputi, itd., ulaze u podsvijest potpuno neselektivno i bez naše kontrole te se u njoj zadržavaju ako postoji istovjetni ili sličan program, informacija, koncept, uvjerenje, itd., i ako te informacije (zajednički naziv za sve što sam naveo) bivaju podržane određenom vitalnom (emotivnom) energijom ili snagom. Emotivna snaga povezana sa životnom energijom osnažuje te informacije koje u podsvijest ulaze i podsvijest ih prepoznaje kao “istine” upravo zbog te emotivne snage kojom se informacije napumpavaju ali i iste te emotivne snage koja već postoji u podsvijesti i neselektivno prihvaća bilo kakvu informaciju.
Zbog povezanosti ili identifikacije sa tijelom, osobom ili sobom te nemogućnosti da funkcionalno operiramo unutar podsvijesti informacije koje su već utisnute i one koje trenutno ulaze povezuju se i djeluju, stvaraju, kreiraju život koji vodimo ili, točnije rečeno, nam se dešava.
Kao što sam rekao, podsvijest nema selekciju informacija. Ona prosto prima informacije koje do nje dolaze, povezuje ih, dodjeljuje im vrijednost ili im oduzima vrijednost putem emocija i značaja koji su već prije utvrđeni i jako često se temelje na osnovnim tjelesno-instinktivnim emocijama, životinjskim emocijama (zbog toga taj dio nazivamo vital, a ne emocija u punom smislu te riječi jer emocija je nešto drugo od onog što smo navikli nazivati tim imenom) i u povratku definira ili redefinira naš život, nas same, svijet u kojem se nalazimo, druge u tom svijetu, itd. Upravo to odgovara činjenici iz Rada koja kaže da naš nivo Bića definira ili određuje način na koji živimo život. No, ovo je jako široka definicija i treba dosta vremena da se ona potvrdi. Kada se potvrdi znamo o čemu se radi i učimo kako da mijenjamo nivo svog Bića. Cijeli Rad je orijentiran na to.
Da bi se bilo što promijenilo u našem životu moramo naučiti kako raditi s podsviješću, kako joj pristupiti, kako djelovati na nju, naučiti kako biti pažljivi u odnosu na to što primamo iz vanjskog svijeta, tj. selektivni i to mora biti u skladu sa ciljem kojem težimo u životu, kako materijalnim ciljem tako i tzv. duhovnim ciljem – iako to nije odvojeno kako većina misli i vjeruje.
Svatko tko ima proširenu i mnogo suptilniju svijest/svjesnost može da vidi, primijeti kako podsvijest unutar njega, ali i drugih, funkcionira. Ući u to polje, nazovimo ga tako, s jedne strane je zanimljivo a s druge strane nimalo naivno i jednostavno. Taj netko tko to može ima priliku vidjeti zapanjujuće stvari i način na koji ti materijali/informacije unutar podsvijesti rade/djeluju ali i osjetiti strahovitu nemoć, strahopoštovanje, čak i bojazan pri susretu sa tim poljem, njegovim načinom rada, načinom kako to kreira naš život i živote drugih ljudi.
Tu se potvrdi činjenica iz Rada koja govori da MI NIKADA NIŠTA NE ČINIMO. Da nam se sve dešava.
Svjesni, analitičko-čulni um, ne radi na taj način i on ima dojam da on kreira, bilježi, čini selekciju, odabire što želi a što ne želi, odgovara ili ne odgovara na inpute, informacije, djelovanja vanjskoj života i drugih ljudi unutar njega, naročito kroz svoj zamišljeni ja-centar (ego-centar) i njegovu sliku o sebi, njegove izbore i slično. Svatko tko je dovoljno svjestan i zna kako da uđe u podsvijest uviđa da se sve to u stvari dešava ISPOD praga tzv. svjesnog dijela – uvjetno nazvanog “svjesnog” – te da on kao zamišljena osoba ili ja-centar ne djeluje ni na što već mu se sve samo od sebe dešava i u to upravo unutar tog “polja” svijesti kojeg većina nisu ni svjesni, čak ni ne registriraju da ga imaju osim što su načitani i čuli za njega, drugim riječima, informirani su o njegovom postojanju kojekakvim duhovnim, religioznim ili psihološkim informacijama.
Ulazak u to “polje” znači vidjeli kao u nekoj izmaglici strahovitu zbrku, kaos, tisuće informacija koje se međusobno razmjenjuju, kombiniraju, udružuju, kreiraju, dis-kreiraju te oblikuju naš život bez našeg učešća, kontrole, moći da bilo šta učinimo po tom pitanju. Jasno, prvi impuls je želja da to promijenimo jer se naš ja-centar osjeća ugroženim, uplašenim i nemoćnim zbog uvida da on nema kontrolu nad sobom i svojim životom.
To “polje” je uzročno polje posljedičnog nas (sebe) i života kojeg živimo. To bi u nekoj mjeri odgovaralo pojmu “karma”.
Steći sposobnost da možemo djelovati na to “polje” znači steći nešto svjesno, odvojeno, dovoljno snažno i suptilno koje je sposobno da mijenja, utječe, selektira, afirmira ono što želi i namjerava u odnosu na cilj kojem teži.
Svjesnost koja dominira spoznajućim karakterom svijesti NEMA MOĆ da mijenja ili da se miješa u rad podsvijesti osim da VIDI i ZNA što tamo ima. I to je sve. Samo OSJEĆAJNI dio SVIJESTI ima tu sposobnost.
Ovo što sam rekao većini duhovnih i religioznih učenja NIJE POZNATO, iako sam otkrio da to imaju i da to koriste u nekom ograničenom ili manje ograničenom segmentu i načinu korištenja no najčešće toga nisu svjesni. Sada ne želim da to pojašnjavam i dajem primjere toga.
Bilo kakvo direktno i namjerno mijenjanje podsvijesti, mogu tako reći, NE DOLAZI u obzir. To je upravo ono što bi većina napravila kada bi dobila pristup tom “polju”. Zato je to “polje” zatvoreno određenim silama i zakonima koji se brinu o tome. Jasno, tom “polju” pristup imaju više sile i zakoni kao i sile i zakoni tog polja koje djeluje i uređuju to polje.
To bi bila inteligencija podsvjesne Prirode koja stvara, održava i razara taj nivo ljudske svijesti ali i cjeline života na ovoj planeti. On je naš zatvor. To je naš gospodar, inteligencija koja održava ovu planetu i sve na njoj, ravan koja izražava sebe koristeći sve unutar nje.
Svako učenje ima ovaj dio. Manje ili više skriven. S razlogom ili bez razloga, sasvim nebitno. Problem je u tome što morate uzeti sve što je tim učenjem ili religijom stvoreno kako biste mijenjali ili djelovali na podsvijest a, recimo, ne znate što je tu ubačeno smisleno i s ciljem a što je proizvod devijacije, različitih uvjerenja i vjerovanja, praznovjerja i slično. Morate, drugim riječima, uzeti cijeli paket vjerovanja.
Ono što se manje više ne zna jeste da je svako učenje “paket vjerovanja ili uvjerenja” što ne mora imati nikakve veze sa Istinom o kojoj govore, teže ili smatraju za istinito. Taj dio unutar učenja i religija strogo je zatvoren, skriven te čak i ljudi koji su duboko u tom učenju ili religiji ne prepoznaju o čemu se radi. Zato kažemo da je religija ili isuviše ritualna ili isuviše temeljena na vjerovanju BEZ ZNANJA o čemu se radi. S druge strane, imamo učenja i religije koje imaju znanje ali ne i emotivno razumijevanje ili mogućnost fizičkog djelovanja. Onda imamo učenja, poput tantričkih učenja – pod “tantričkim učenjima” mislim na stvarno učenje a ne seksualno-hedonističku “praksu” koja nema veze sa tim učenjem – koja imaju mnogo širi aspekt djelovanja ali nedostaje jasno razumijevanje alata koji koriste. Sve u svemu, situacija na duhovno-religioznoj sceni poprilično je zanimljiva, sarkastično govoreći.
Određena situacija u kojoj se nalazimo aktivirat će podsvijest mnogo ranije nego analitičko-čulnu svijest, a analitička svijest će biti uvjerena da je ona donijela odluku, smjer, selektirala, odredila, izabrala, itd.
Čak i današnja nauka (Slavni eksperiment Benjamina Libeta tradicionalno se tumači kao dokaz da nemamo slobodnu volju. Zaključak se temelji na mjerenju električnog signala u mozgu koji pokazuje da je odluka donesena prije nego što je osoba svjesna svoje odluke. Međutim, kao što ćemo vidjeti, biocentrizam eksperiment tumači suprotno od tradicionalnog tumačenja, koje je opće prihvaćeno. – Iz knjige “VELIKI BIOCENTRIČNI DIZAJN”, Robert Lanza – izdanje Budilnik Izdavaštva) priznaje i zna za to da prije tzv. svjesne reakcije postoji podsvjesna reakcija na određenu situaciju i to skoro pa sedam sekundi prije no što analitička svijest zna za tu reakciju, tj. postane “svjesna” te reakcije. Drugim riječima, vaša tzv. “svijest” koja naizgled odlučuje – ego-ja voli tako da misli – uvjetovana je sedam sekundi ranije na reakciju za koju će, nakon tih sedam sekundi, reći da je njegova/njena. Čak i dok ovo čitate vaša podsvijest je već pročitala sljedeći pasus prije vaše analitičko-čulne svijesti i zauzela stav u odnosu na pročitano. Vi (ja-centar ili ego-centar), koji kao “svjesno” zauzimate stav prema tekstu, ste samo zabluda koji umišlja da ona nešto može i zna.
Rad kao sistem ne temelji se na vjerovanjima te vrste, iako sada mogu reći da on ima svoja vjerovanja koja su nužna zarad mogućnosti bilo kakvog mijenjanja ili promijene razine Bića. Tu su neka temeljna vjerovanja ali cilj im je da probude određeni osjećaj, jer cijeli Rad se temelji na emotivnom dijelu ne na vitalno-emotivnom dijelu ali dio vitala, viši vital, je uključen u emotivni dio, kako bi mogao reaktivirati ili aktivirati taj dio koji može utjecati i djelovati na cjelinu čovjeka a time i njegovu podsvijest, iako reći “njegovu” kada se s ovim upoznate, poprilično je neistinito.
Dio koji može utjecati na podsvijest a povezan je sa učenjima i religioznim i duhovnim a time i ezoteričnim (ezoterično nije magijsko kako se tumači) jeste OSJEĆAJNI dio svijesti. Spoznajni dio može vidjeti ali ne može djelovati unutar podsvijesti. Osjećajni dio može djelovati jer ima volju ali ne može vidjeti bez spoznajućeg dijela svijesti. Zato se govori da cjelovit Rad na sebi mora imati tri aspekta – znanje, osjećaj i življenje; intelekt, emociju i tijelo; spoznajući, osjećajni i djelujući karakter; svjesni, uzročni i posljedični dio; svijest, svjesnost, izražaj; svijest, bivanje, djelovanje/življenje; itd. Tek tada imamo cjelinu koja MOŽE, ZNA, HOĆE i ŽELI. U većini slučajeva – religija, duhovnost, magija, okultno i slično – imaju ovu forumu ali nemaju način kako da rade s njom niti znaju kako da rade osim intelektualnog mudrovanja.
Kada analiziramo autentične religiozne pravce, jer oni su temelj čak i duhovnosti, pronalazimo ove aspekte ili alate ali poprilično zbrkano, skriveno, zamagljeno i nisu selektivno dati, tj. nisu povezani već su razbacani u nizu mitova, priča, parabola i slično. To je upravo takvo s ciljem očuvanja učenja te omogućavanja da oni koji su Zreli i Budni ovo uvide i koriste što zbog zaštite od devijacije što od zloupotrebe.
Spoznaja sebe povezana je sa podsviješću. Istinsko Ja i Svijest o kojoj se toliko priča upravo temelji se unutar podsvjesnog polja. Probuđenje je povezano sa onim što psihologija naziva Nesvjesni nivo svijesti.
To je ŠTO sam ja, ŠTO smo mi? Ne tko, kako se to često tumači. Jasno, “tko” ima svoje polje djelovanja, “što” ima svoje. Ali sada neću ulaziti u to tumačenje.
Tko je Spoznajući dio Svijesti, ŠTO je osjećani dio Svijesti. Zajedno čine cjelinu manifestacije koja se živi u ovoj realnosti, ravni (ne nije u pitanju “ravna zemlja” ali može biti primijenjeno kao “ravan” ili Planetarna, Zemaljska razina, nivo, dimenzija).
Zbog toga se govori da čovjek mora postići potpuni potencijal koji ima u amanetu, što je odmah da kažem, jako rijetko. Znati, Osjećati i Živjeti Istinu. To je potpuna transformacija i transcendencija, što je jako rijetko na ovoj planeti. Drugim riječima, tzv. Budnost ili Prosvjetljenje/Probuđenje mora biti potpuno na svim razinama Bića – Spoznajući, Osjećajni i Djelatni aspekt ili umovi ili funkcionalnost.
Morate ZNATI Istinu, OSJEĆATI Istinu i ŽIVJETI Istinu.
A to je skroz drugačiji način od načina na koji sada živimo. To nije ista razina manifestacije. Kada bih imao više vremena i prostora (koji svjesno i namjerno nemam u ovom tekstu) mogao bih opisati točno što je to. Ovako ostaje čekanje neke neznane Milosti da pokrene to da točno to opišem u nekom tekstu. Kako bi se reklo, ako bude Allahova Volja, Božja Volja, Volja Sile ili čega već ne moja.
Postoji način na koji svakodnevan čovjek koji teži poboljšanju, učenju, mijenjanju sebe može indirektno djelovati na podsvijest. I to sam dao u Modulima. Malo više o “Podsvijesti” pročitajte u Modulu III.
Indirektno djelovanje na Podsvijest poprilično je sigurno i nema mogućnost neke štete koju može napraviti direktni način. Postoje još jači načini djelovanja na svjesno, podsvjesno i nesvjesno. Rad je jedan način. Viši način od Rada je Rad sa Univerzalnom Silom, Snagom, Moći i on je svojevrsni nastavak Rada. No, taj način ima jako malo ljudi na ovoj planeti. Jako je rijedak i traži jako dobar temelj. Nekad kažemo da traži već stabilno Budno Stanje ili iskustvo Probuđenja. Tek tada nam se odobrava to Znanje i Sposobnost. Ali i u tome neki drugih put ako bude Allahova, Božja, Silina Volja. A ako ne, onda ništa.
Toliko za sada.
Uživajte (to je jedan od indirektnih načina djelovanja na podsvijest!)
Bhaerava