Birdlip, 26. listopada 1942.

Svi možemo shvatiti što znači imati cilj u životu. Cilj nam daje smjer. Bez cilja smo izgubljeni – ne idemo nikud. Čak i ako nemamo jasan životni cilj, možda jednostavno želimo živjeti što je moguće duže ili sačuvati svoj novac, udobnosti i slično. To jest nekakav cilj, ali vrlo siromašan. Nemamo smjer, već se jednostavno držimo onoga što imamo. No možemo željeti određeni posao ili položiti neki ispit, pa tako imamo određeni cilj i smjer u životu. Tada otkrivamo da se moramo žrtvovati kako bismo to i postigli – odbaciti ono što je beskorisno i koncentrirati se na ono što je korisno da bismo ostvarili taj životni cilj.
Cilj u Radu ima nekih sličnosti s ciljem u životu, ali se razlikuje na mnoge načine. Usporedba se može napraviti samo do određene točke. Ipak, cilj u Radu nije zapravo isti, jer to je cilj koji vodi u suprotnom smjeru od života i na neki način je protiv života.

Večeras ćemo govoriti o Ličnom Cilju u smislu Rada koji se odnosi na Biće.

Najopćija definicija cilja i njegovog značenja u smislu Rada je čuti učenje Rada i činiti ono što kaže.

Cilj u Radu uvijek je povezan s činom pamćenja sebe. To je zato što čovjek u stanju pamćenja sebe može primiti pomoć koja ga ne može dosegnuti u njegovim uobičajenim stanjima svijesti. Određeni utjecaji Univerzuma mogu prodrijeti samo do trećeg stanja svijesti u kojem čovjek ima svijest o sebi ili samosvijest. Ako se pamteći sebe istovremeno sjeća svog cilja, postoji mogućnost da dobije pomoć. Na primjer, može bolje razumjeti svoj cilj.

Cilj može biti preopćenit, može sadržavati kontradikcije ili biti pretežak; ili može biti previše kompliciran, te se mora rastaviti na jednostavnije dijelove; ili možda u njemu nema nikakvog smisla. U određivanju svog cilja, ljudi obično pokušavaju trčati prije nego što mogu hodati.

Što se tiče Rada na Biću, prvi cilj u ovom Radu je znanje o sebi – Znanje o vlastitom Biću. Ovo se odnosi na svakog. Poznavanje Rada je jedna stvar: poznavanje sebe je druga stvar. Bez znanja o sebi ne možete odrediti nikakav lični cilj koji ima veze s vama. Stvarno poznavanje sebe, za razliku od imaginarnih ideja i iluzija o sebi, može doći samo iz direktnog i dugotrajnog osobnog promatranja svojih različitih strana. Zato Rad započinje samopromatranjem. Morate vidjeti kako se ponašate, kako govorite, što se nalazi u vama, u toj stvari koju zovete „sobom“ i koju uzimate zdravo za gotovo. Rad vam daje pažljive upute o tome što trebate promatrati; ove upute treba slijediti ne zbog njih samih, nego zbog onoga čemu vode. One su sredstva, a ne cilj: one vam govore koje vas stvari drže u snu. Mnoge upute koje vam ukazuju što ne činiti, te nekolicina uputa o tome što trebate činiti, povezane su s idejom u Radu da se Čovjek može probuditi iz sna i doći pod bolje utjecaje. Ovo je veliki cilj Rada. Ne smijete to nikad zaboraviti jer se lični cilj mora slagati s cjelokupnim ciljem Rada, a to je buđenje. On mora biti usmjeren u istom pravcu, a ne u nekom drugom ili suprotnom, inače dolazi do kontradikcija. Ako proučavate sistem o buđenju iz sna, ne možete postaviti lični cilj koji će uzrokovati da spavate dublje no ikada.
Lični cilj može se postaviti tek nakon što se stekne stvarno poznavanje sebe kroz direktno promatranje u svjetlu Radnih uputa. Da biste radili na svom Biću, morate u svom Biću uočiti ono na čemu ćete raditi. Ne možete raditi ni na čemu. U početku je sve u tami i ne možete vidjeti ništa unutar sebe. Svjesno objektivno samopromatranje propušta zrak svjetla te se neke stvari počinju nejasno nazirati. Ovo svjetlo, stvoreno trenjem samopromatranja, trebalo bi postupno jačati vježbom sve dok ne uočite u sebi nešto jasno i izvan svake sumnje. Vjerojatno ćete biti iznenađeni. Ako se to dogodi, onda ste u položaju u kojem možete odrediti lični cilj – odnosno, raditi protiv toga što ste vidjeli u sebi. Pretpostavimo da je to neka loša negativna emocija, neka uistinu zlobna pakost. Do tog trenutka ste se identificirali s tim i bili ste to kao što je to bilo vi. Godinama ste bili pod utjecajem toga. Sada će vaš zadatak biti odvojiti se od toga unutar sebe; i, takoreći, ne doticati to u sebi više nego što je to potrebno. To će biti lični cilj na strani rada na vašem Biću. Ali većina ljudi je zadovoljna sobom, iako ne i svojim okolnostima. Stoga, kada im se kaže da moraju raditi na svom Biću, oni ili ne razumiju što to znači ili ne vide zašto je to potrebno. Dakle, ako je čovjek u Radu sposoban iskreno promatrati sebe, on ne može dugo ostati zadovoljan sobom pod svjetlom Rada. Sa životne točke gledišta, čovjek možda ne vidi razlog da radi na sebi. Ali Radno gledište razlikuje se od životnog. Rad se odnosi na buđenje: dok život uspavljuje čovjeka i pokušava ga spriječiti da se probudi, tjerajući ga da čini stvari koje ga drže u snu.
Stoga morate napraviti razliku između života i Rada. Možda ne postoji razlog zašto ne biste trebali učiniti nešto u životu, ali postoji svaki razlog zašto to ne biste trebali učiniti u Radu. Ako ne napravite ovu razliku, bit ćete u zabuni oko značenja cilja u Radu. Na primjer, u životu možete, ako želite, imati nesviđanja prema drugima, mrziti ljude, širiti tračeve i uživati u svojim negativnim emocijama. Ali u Radu ovo ne smijete činiti jer se uništavate iznutra – jednostavno se trujete. Ako ste u Radu, onda se nalazite pod većim brojem zakona od obične osobe. To znači da morate činiti dodatne stvari. Morate raditi. No zakoni pod koje se stavljate vode do vaše unutarnje evolucije i konačne slobode od zakona zemlje.

Rad predstavlja novi način razmišljanja

Mnogi ljudi u Radu imaju poteškoća s razumijevanjem što znači lični cilj u pogledu rada na strani njihovog Bića – tj. rada na onome što jesu u svojoj mehaničnosti. Ovo je konkretna etapa u Radu. Oni ne mogu razumjeti na čemu da rade u sebi. Jedan od razloga je taj što ne primjenjuju ideje Rada unutar sebe i ne pokušavaju činiti ono što im Rad nalaže da čine. Ne promatraju sebe iz tog ugla. Budući da su zadovoljni sa sobom u životu, ne vide mjesto, da tako kažem, gdje počinje njihov Rad na sebi. Oni ne procjenjuju sebe prema onome što Rad govori, već prema standardima života. Ali standardi Rada se prilično razlikuju od standarda života. Možete biti ispravni u životu, ali pogrešni u Radu. Zbog toga je neophodno shvatiti da Rad predstavlja novi način razmišljanja. To je novi standard, jedna potpuno nova stvar iz koje možete početi sagledavati sebe u sasvim drugom svjetlu – ne u svjetlu vanjskog života, već u svjetlu Rada. Rad vas treba potaknuti da razmišljate drugačije – da promijenite svoj um i svoj način razmišljanja, tako da počnete gledati na sebe na novi način. (To je metanoja). Zamislite skup majmuna. Oni su možda savršeno dobri majmuni i zadovoljni sami sobom. Ali ako bi trebali postati odgovorna ljudska bića, morali bi slijediti nov način razmišljanja, novi koncept o onome što trebaju biti. Međutim, sa stajališta svjesnog čovječanstva – tj. potpuno razvijenih ljudi koji su dostigli razinu božanske Inteligencije Sunca i njegove zakone – mi nismo ništa doli majmuni ni od kakvog stvarnog značaja. Nismo ništa doli eksperiment mogućeg samorazvoja.

Rad vas treba potaknuti da razmišljate drugačije – da promijenite svoj um i svoj način razmišljanja, tako da počnete gledati na sebe na novi način. (To je metanoja).

Svaki lični cilj male razmjere predstavlja sredstvo, a ne cilj. On služi tome da vas pokrene na razmišljanje i buđenje, da vas drži budnima. Ciljevi su u različitim razmjerima. Probuditi se iz sna, postići unutarnje oslobođenje je cilj velikih razmjera. Ali reći da je to nečiji cilj nije dovoljno. Možda kao svoj cilj vidite nešto što je veoma daleko od vas, ali da biste došli do njega, otkrivate da je neophodno mnogo manjih ciljeva. Možete reći da želite ići u Kinu. No da biste stigli tamo, morate učiniti mnogo stvari prije toga i morate imati dovoljno novca da biste kupili kartu. Ouspensky je opisao cilj na sljedeći način: „U daljini ste ugledali svjetlo do kojeg želite stići. No, prilazeći mu sve bliže, otkrivate mnoga manja svjetla, poput rasvjetnih stupova duž ceste koje morate proći, jedan po jedan, prije nego što stignete do konačnog cilja.“ Pretpostavimo da čovjek ima cilj da postane svjestan čovjek i izbavi se iz mehaničkog kruga čovječanstva. On, naravno, ne razumije što to znači – odnosno, ne razumije svoj cilj. Da bi postao Čovjek br. 5, 6 ili 7, on prvo mora postati Čovjek br. 4 – tj. Balansirani Čovjek, čovjek u kojem svi njegovi centri rade ispravno – Intelektualni, Emotivni, Instinktivno-Pokretni. Da bi postao balansiran, čovjek mora početi uočavati koji je centar dominantan u njemu i ometa razvoj njegovih drugih centara. Na primjer, Instinktivan čovjek, koji prvo traži vlastitu udobnost i koji prije svega voli ugodne tjelesne osjete, ne može postati Balansirani Čovjek, jer se sva njegova psihička energija troši na njegove ugodne tjelesne osjete. Njegov cilj tada mora biti rad protiv prevlasti ovog jednog centra u njemu koji ga čini jednostranim i sprečava razvoj drugih centara. Ali, ako ste razumjeli ono što je dosad rečeno, vidjet ćete da čovjek u tom slučaju može postati nezadovoljan sobom jedino viđenjem i sagledavanjem sebe u svjetlu Rada. Gledajući na sebe iz ugla života, on nema razloga zbog kojeg bi pokušao biti drugačiji nego što jest. Ili, uzmimo čovjeka čiji je centar gravitacije u Intelektualnom Centru. Zanimaju ga samo teorije i apstrakcije. Što se tiče života, nema razloga zašto bi bio nezadovoljan sobom. Ali, promatrajući sebe u svjetlu učenja Rada, počet će biti nezadovoljan stanjem svog bića.

Čovjek može odrediti svoj Radni cilj jedino kroz razumijevanje ideja Rada.

Samo ako počne razmišljati na novi način i gledati sebe u tom svjetlu, može donijeti Radni cilj. Ne možete postaviti Radni cilj ako razmišljate isto kao do sada. Gledajući sebe u svjetlu Rada, onako kako ga Rad vidi, čovjek može uvidjeti što nije u redu s njim u Radnom smislu. U životnom smislu, on neće vidjeti ništa loše u sebi. Život mu neće suditi, već će mu suditi Rad; i to točno u smislu njegovog vrednovanja i razumijevanja Rada – odnosno, on će početi suditi sam sebi. Jer Rad ne sudi nikome. Čovjek će početi procjenjivati samog sebe, a jednom kada to započne, steći će u sebi polazište za Rad.
Sada prelazimo na često postavljano pitanje: „Možete li mi navesti primjere što znači lični cilj?“. Sa strane znanja, lični cilj znači upoznati se s idejama Rada; sa strane Bića, lični cilj znači promatrati sebe u svjetlu znanja Rada i primijeniti to na sebe. Lični rad na vlastitom Biću započinje kada uočite nešto u sebi na što vam Rad ukazuje.

Jeste li primijetili kada ste negativni unutar sebe? Jeste li primijetili s čim se previše identificirate u sebi? Jeste li primijetili sanjarenje? Jeste li primijetili pogrešan govor? Jeste li primijetili što predstavlja lažnu ličnost u vama? Jeste li primijetili gdje se opravdavate? Jeste li primijetili laganje unutar sebe? Jeste li primijetili što znači san? Jeste li primijetili što znači vođenje računa? – i tako dalje.

Započnite s jednom jedinom stvari koju ste primijetili, počnite je promatrati i pokušajte raditi protiv nje. Ali započnite s nečim u što nimalo ne sumnjate. Započnite s nečim jasnim i određenim te neko vrijeme pokušajte to promatrati i ne pristajati na to unutar sebe. Jednom kad počnete, put se otvara. Ali morate stvarno početi od nečeg konkretnog i učiniti to u svjetlu značenja Rada i njegovog velikog cilja. Ako ustanovite da se ne možete držati svog cilja kao što ste namjeravali u početku, zato što je previše težak, modificirajte ga, a onda možda otkrijete da vam se ukazao bolji cilj, naročito ako se sjetite svog cilja kad god pokušavate pamtiti sebe.
Sve čemu podučava praktična strana Rada pokazuje vam više od jednog cilja. Morate početi s jednom stvari. No nakon nekog vremena morat ćete uključiti sve ostalo. Primjerice, ne možete ograničiti svoj rad samo na, recimo, jedan oblik iritacije ili jedan oblik negativne emocije i ne raditi ništa drugo. Ako doista započnete raditi na svom Biću, počevši od jedne stvari u Radu, otkrit ćete da je neophodno činiti sve druge stvari kako biste održali svoj cilj. Morate shvatiti da je beskorisno ako se predugo držite isključivo jednog malog cilja i zanemarite sve ostalo u Radu. Vaš cilj, bez obzira na to s čim započinje, mora na kraju uključiti sve druge stvari kojima ste podučeni u Radu. U suprotnom, činite svoj cilj neučinkovitim, ako ne i štetnim, jer nema temelj. Ali morate započeti s jednom određenom stvari koju ste promatrali u sebi i tada ćete otkriti da je također neophodno sve ostalo što ste naučili, ako želite održati cilj s kojim ste počeli. Svaka strana praktičnog učenja Rada mora postati vaš cilj. A onda, ako ne možete raditi na jedan način, shvaćate da možete raditi na drugi način. Neophodna je cjelina učenja da bi uzrokovala bilo kakvu promjenu u Biću.

Slijedi nekoliko prijedloga za cilj:
Sve što je protiv mehanike predstavlja privremeni cilj i pomaže nam da se probudimo. Svaki napor uložen protiv mehaničnosti je cilj. Napori koje ulažete kad ste umorni su korisni, ako proističu iz vas samih – u suprotnom ne.

Svatko mora odrediti cilj u odnosu na pogrešan govor, negativni govor, klevetanje i ogovaranje koji razaraju snagu Rada u vama. Ovo su forme laganja – a laganje može uništiti samu suštinu. Pokušajte primijetiti ono što govorite. Ako ne možete u samom trenutku, prođite kroz to kasnije. Pokušajte vidjeti kakvi ste u svom govoru i razmislite o tome.

Saznajte što vam pomaže, što vas ometa i što vas sprečava da radite na sebi.

Držeći se Radnog cilja stvaramo volju. Trebali biste izvagati svoj cilj i vidjeti čega ste se spremni odreći zarad njega. Cilj zahtijeva napor. Primijetite što smatrate smetnjom i učinite se pasivnima na neko vrijeme.

Primijetite svoje unutarnje sumnje i pokušajte s vremena na vrijeme jasno odgovoriti na njih iz Radnih ideja. Ovo je vrlo dobar povremeni cilj i tjera vas na razmišljanje.

Promatrajte svoju dosadu i svoju sklonost da govorite o svom životu na sumoran način. Ovo je veoma važno jer sprečava mnogo samotrovanja.

Čim ste nekoga kritizirali, pažljivo preispitajte što ste rekli i primijenite to na sebe. Ovo neutralizira otrov u vama.

Kada ste sami, ne dopustite sebi misliti da ste potpuno sami, i izvan Rada. Ljudi sebi dopuštaju da se previše promjene u tom smislu – takoreći, odbacuju sve.

Kod postavljanja cilja u vezi negativnih emocija, zapamtite da su emocije mnogo brže od vremena. Možda u početku nećete biti u stanju da ih kontrolirate, ali možete ih se sjetiti naknadno te shvatiti što se dogodilo. Ovo će vam omogućiti da ih predvidite.

Cilj se mora donijeti iz Radnih, a ne iz mehaničkih „ja“. Ne možete donijeti cilj iznenada. Ljudi se u životu kunu da više nikad neće učiniti ovo ili ono. U Radu se ne smijete „zaklinjati“ na ovaj način. To ne vodi nikud. Cilj se mora donijeti svjesno, pronicljivo, nakon dugotrajnog promatranja i razumijevanja što vas uspavljuje, a što vam pomaže da ostanete budni.

Konačno, svi morate zapamtiti da je cilj ovog Rada razvoj svih dijelova centara. To znači da morate nadvladati neznanje i upoznati što je moguće više različitih grana znanja i obrazovanja koje postoje u životu, budući da svaka od njih razvija neki određeni dio centra. Ako činite to u svjetlu značenja Rada, razumijevajući zašto je to neophodno, to će vam pomoći da se probudite. Ali ako činite to sa stajališta života kako biste bili superiorniji od drugih ljudi i nadmašili ih, činit ćete to na beskoristan način.

I nemojte misliti da nije vrijedno truda samo zato što drugi znaju više od vas o nekom specifičnom predmetu ili vještini koje možete i sami naučiti. Svrha ovog Rada je samorazvoj, razvoj vas samih na svakoj strani, a hoće li drugi ljudi učiniti išta bolje od vas ne pravi nikakvu razliku. Zapamtite da poduzimanje bilo čega novog zahtijeva napor. Bez obzira gdje se nalazili u životu, ako ste u ovom Radu, trebali biste moći „činiti dobro“ – pristupiti tome kao Radu. Ovaj aspekt Rada može vam dati mnogo različitih vrsta ciljeva.

Sve ovo može se generalizirati pod Radnom frazom: „Borba protiv neznanja.“