Jako često čujem u raznim razgovorima ili temama na raznim socijalnim mrežama kako su knjige iz Č. Puta odlične, ali jako teške za primjenu jer su teoretske bez puno praktičnih primjera. To me često nasmije jer mi govori iz kojeg dijela sebe ljudi prilaze čitanju, ali i proučavanju ovih knjiga.
Rad je jako specifična disciplina. Traži jako puno, konkretan je, ne zasniva se na fantaziji i sanjarenju, laganju sebe, imitaciji na način na koji to ljudi svakodnevno rade. Iako ćete u Radu čuti riječ “imitacija” ona za nas ima sasvim drugačije značenje od značenja koje ima za većinu ljudi oko nas.

Obično sam praktičan Rad prati i proučavanje literature koju su pisali ljudi iz Rada, naročito osnovnih knjiga koje je objavio Uspenski, a mi koji radimo sa drugima znamo na koji način ljudi, čak i u Radu, proučavaju tu literaturu, kao i da tome daju, ulažu, MINIMUM svojih napora.
Time, jasno nam je, i više nego što mislite, kako tome mogu prići ljudi koji nikada nisu bili u nekoj od Radnih Grupa, nisu imali Majstora i slično jer se taj način proučavanja mora naučiti od nekoga tko je prošao Rad sa Majstorom i Rad u Grupi. To ne možete naučiti sami. Kao što skoro ništa u životu ne možete naučiti sami, osim ako ste pripremljeni i naučeni KAKO DA UČITE sami ili u grupama.

Pošto sam zaglavio u Novom Sadu zbog ovog snijega i “nevremena” dan duže nego što sam planirao, a Božić nam je blizu – i Katolički i Pravoslavni – odlučih da podijelim sa vama (kao dar za Božić) ono što sam pisao za grupu a tiče se ta prva dva poglavlja iz knjige Četvrt Put od Uspenskog.

Ovo je bio primjer za grupu, ali izvor praktičnog Rada oko godinu i pol. Ovo napominjem čisto da vidite koliko vam vremena treba da samo proučite jedno ili dva poglavlja, a time i da ih praktično primijenite. Nakon toga grupa je morala MENI DA NAPIŠE (kao i sebi). Imamo nekoliko manjih grupa unutar grupe, po četvero ili petero u grupicama koji se redovno sastaju i imaju radne zadatke ili proučavaju radnu literaturu ili ono što sam im ja napisao i dao da proučavaju.
Sada te grupe moraju na sličan način proučiti sljedeća poglavlja, pretočiti ih u praksu, i naravno, svakodnevno prakticirati.
I Rad i ja znamo da čovjek sve treba da uči, naročito ono čemu ga je trebao život podučiti a nije, jer život ne podučava ništa više od onog što se tiče njega samog. Jasno je i da UČE kako da prouče, postave pitanja na koja odgovor ne može biti “da”, “ne”, “jesam”, “nisam” i slično, već odgovor traži mnogo duže praktično proučavanje ljudske mašine i time svakog pojedinca unutar Rada.

Iako su pripremljeniji od većine ljudi koja se nalazi u duhovnosti i raznim oblicima Rada, njihova pitanja (od grupe) su mi smiješna, način na koji prilaze tome mi je na nivou tinejdžera koji ne može imati pažnju duže od tri minute. Ali to je proces učenja, proces učenja Rada. Treba puno vremena dok čovjek ne nauči kako da proučava, čita, ispituje sebe i svijet i ponuđene koncepte koje svijet tako lako nudi a koji su jako skupi kada ih nesvjesno živite.
Na kraju, cilj Rada nije samo ono što se prepričava po kojekakvim duhovnim učenjima, satsanzima, radionicama i slično, i to ćete vidjeti kroz ova pitanja. Jasno mi je da će i neki od njih jedva dočekati ovakvo što da to iskoriste u svoju ličnu korist jer sami ne znaju doći do ovoga.

Jedno vrijeme smo se šalili u grupi da treba da napišem ovakvo što, samo mnogo šire i još preciznije, i objavim to kao knjigu. Čisto da se malo zabavimo sa duhovnošću, religijom, ali i drugim radnim grupama i oblicima Rada koji su prepuni sebe i svog “razumijevanja”, kao i pripadnosti “posebnima iz Rada”. Ali to je ostalo, i ostat će, samo na šali. Jer tim činom pridonio bih UNIŠTENJU UČENJA, a ne njegovom širenju ili svrsi koju ono ima.

Cilj učenja nije samo “prosvijetliti se” kako nam do “dobrodušno” duhovnost prenosi, ili spasiti se i pobjeći kako nam to “dobrodušno” prenosi religija. Cilj je mnogo veći, dublji i širi i nadilazi razumijevanje običnog čovjeka, čak i čovjeka u duhovnosti i religiji. Nekad bih rekao i onih koji se nalaze u Radu.

Cilj je, između ostalog, razviti i Inteligenciju, Svijest, sposobnost življenja, balansirati umove koliko je to moguće za čovjeka, podići svijest na drugu razinu, omogućiti si rast i razvoj Bića, pridonijeti drugima i okolini, podići svoju razinu življenja na novu razinu ali i podići razinu i način življenja drugih na sljedeću razinu itd.

Rad je ogroman. I ima svoj nastavak kada dođete do Čovjeka broj 5. Ne u ovom obliku, ali jako slično.
Tako da je ta šala o tome da izdam knjigu o knjizi prosto šala i neće se desiti. Osim ako nekom od vas ovo ne padne na pamet i pokuša to učiniti zarad tko zna kojih sebičnih motiva bez da razumije štetnost tog čina. Da je to bilo korisno, mislite da već netko ne bi objavio spis ili knjigu o tome?

Ovdje imate dva fajla.
Prvi se tiče proučavanja Poglavlja I i II iz knjige Četvrti Put od Uspenskog – to što sam dao grupama da rade plus njihovo proširenje koje su sami za sebe morali odraditi.

Pošto Rad zna da ljudi vole da sanjare, projiciraju, izmišljaju, lažu, prepisuju i slično, tj. rade sa najnižim dijelovima svoje svijesti te Rad nije naivan i ne može se lako prevariti, tu je i drugi fajl.

Drugi fajl je dat samo supervizorima koji su na zajedničkim sastancima postavljali pitanja i vodili razgovor o proučavanju prva dva poglavlja iz spomenute knjige. Čisto da vidite kako to izgleda. Naravno, pitanja iz drugog fajla su vodilja i često svako to pitanje im niz potpitanja u skladu sa pojedincem i njegovim životom.

Evo i fajlova:
I i II poglavlje – početna praksa II

Pitanja za provjeru – I i II dio

Uživajte,
Bhaerava

P. S.
Moram priznati da smo se šalili i na knjigu koju su izdali učenici Č. Puta iz Srbije, a to je knjiga iz slike ovog teksta, sa praksama iz Č. Puta kojoj su oni dali posebnu vrijednost i značaj (taština, umišljenost, posebnost, superiornost, umišljena veličina i slično kako to samo četvroputaši umiju).
U toj šaljivoj atmosferi čak su htjeli da to što napišem i objavim pošaljem i četveroputašima da imaju na čemu da rade, a ne ovo što su izdali i što smatraju vrhuncem knjiga o praksama iz Rada. Ali, eto, sigurni su.