Ono što vi nazivate svojom ličnošću, individualno biće zarobljeno granicama vaše sadašnje svijesti, stalno je zasićeno takvim vibracijama koje dolaze izvana i često imaju formu sugestija na taj način, osim nekih izuzetaka, što se aktivnosti prvo odigrava na mentalnom polju, zatim na vitalnom i onda na fizičkom.
Najveći dio vremena sugestije ulaze u vas, a da niste toga ni najmanje svjesni; oni ulaze, izazivaju u vama neku vrstu odgovora, zatim uskoče u vašu svijest kao vaša vlastita misao, vlastita volja, vlastiti impuls; ali, to se događa samo zato što ste nesvjesni procesa njihove infiltracije.
Te sugestije su veoma brojne, mnogostruke, različite, svaka vrlo, vrlo različitog karaktera, ali se mogu svrstati u tri glavne vrste: Prva vrsta (a one se teško uočavaju običnom sviješću; vidljive su samo onima koji su već mnogo razmišljali, promatrali i proučavali vlastito biće) jesu one koje se mogu nazvati kolektivnim sugestijama.
Sve one utječu na vaše formiranje, to je sporo formiranje kroz sate i sate, dane i dane, iskustva i iskustva, koja vam postepeno izgrađuju svijest. Zarobljeni ste u njima kao ispod staklenog zvona. Ta vrsta konstrukcija koja vas prekriva na određeni način vas i štiti, ali vas na drugi način prilično ograničava. Sve to vi upijate a da niste ni svjesni toga i to čini podsvjesnu osnovu vaše vlastite konstrukcije. Ta podsvjesna konstrukcija će utjecati na vas tokom cijelog života, ako se ne pobrinete da se oslobodite toga. A da bi se oslobodili, prvo je morate biti svjesni; to je prvi korak i najteži, jer je ta formacija toliko suptilna, napravljena je kada još niste bili svjesno biće (dijete), kada ste pali ošamućeni sa drugog svijeta u ovaj i sve se dogodilo bez vašeg i najmanje utjecaja. Rezultat toga je da vam nije ni palo na pamet da bi tu trebalo nešto spoznati, a još manje da postoji nešto čega moramo da se oslobodimo. Kad iz ovog ili onog razloga čovjek postane svjestan utjecaja te kolektivne sugestije, odmah shvati da je neophodan marljiv i dug rad da bi se iz toga izašlo. No, najčešće, tu se problem i završava.

Živite okruženi ljudima. Sami ti ljudi imaju želje, lutajuće čežnje, impulse koji se u njima prenose i izazivaju sve moguće vrste posljedica, a u njihovoj svijesti uzimaju individualni oblik. Npr. da svedemo stvari na konkretan slučaj; imate oca, majku, braću, sestre, prijatelje, itd.; svako od njih ima svoj način osjećanja, želja, i svi oni sa kojima ste u nekom odnosu očekuju nešto od vas, isto kao što vi očekujete od nešto od njih. To nešto vam oni ne iskazuju uvijek, ali su manje ili više svjesni toga i to stvara formacije. Te formacije su, već prema misaonom konceptu i snazi vitala, manje ili više moćne i imaju vlastitu malu snagu, koja je obično ista kao i vaša; i tako ono što ti ljudi oko vas hoće, žele, nadaju se ili očekuju od vas, ulazi u obliku sugestije, koje se vrlo rijetko izražavaju, ali koje vi upijate bez otpora i koje iznenada probude u vama sličnu želju, slično htijenje, sličan impuls.. To se događa od jutra do večeri i opet od večeri do jutra, jer ništa ne prestaje za vrijeme spavanja, nego dapače, vrlo često se pojačava jer svijet više nije budna, pa vas u nekoj mjeri i ne nadzire i ne štiti.
I to je sasvim prosto; toliko prosto da je prirodno i toliko prirodno da su vam potrebne posebne okolnosti i potpuno neuobičajene prilike da postane svjesni toga. Naravno, ne treba ni reći da vaše vlastite želje imaju sličan utjecaj na druge i da sve to postaje izuzetna mješavina, u kojima vlada pamet jačeg.

Kad bi problem tu završavao čovjek bi još mogao da se izvuče iz zbrke; ali postoji još jedna komplikacija. Ovaj zemaljski svijest, ovaj ljudski svijet, stalno je napadnut silama susjednog svijeta, tj. vitalnog svijeta, suptilne oblasti iza četverostruke zemaljske atmosfere (koja se sastoji od četiri principa: fizičkog, vitalnog, mentalnog i psihičkog/duhovnog); i taj vitalni svijet koji nije pod utjecajem psihičkih sila ili psihičke svijesti uglavnom je svijet zlobe, zbrke, neravnoteže, zaista svijet najbezbožanskijih stvari koje se mogu zamisliti. Taj vitalni svijet stalno ulazi u fizički svijet i pošto je mnogo suptilniji od fizičkog često je sasvim neprimjetan, osim rijetkim pojedincima. To entiteti, bića, htjenja, neke vrste zasebnih bića u tom svijetu, imaju sve vrste sklonosti da iskoriste svaku mogućnost da se ili zabave, ako su mala, ili da naprave štetu i nered, ako su biće većeg kapaciteta. A ova druga imaju vrlo važnu moć prožimanja i sugestije i kada god postoji i najmanji otvor ona prodiru, jer ih ta igra oduševljava.

Osim toga, vrlo su žedni ili gladni određenih ljudskih vitalnih vibracija, koje su za njih rijetka poslastica kojom vole da se hrane; tako da se njihova igra sastoji u štetnim kretanjima uzbuđenja u čovjeku, tako da čovjek može da se izrazi kroz te sile ili omogući im da se nahrane kako žele. Sva kretanja bijesa, nasilja, strasti, želja, sve to što izazva da određene energije naglo provale u vas, upravo su ono što ta bića vitalnog svijeta vole više od svega jer uživaju u njima kao u raskošnom jelu. Taktika im je jednostavna; pošalju vam samo malu sugestiju, mali impuls, malu vibraciju koja ulazi duboko u vas i kroz prijemčivost ili simpatiju bude u vama vibraciju koja je potrebna da izbacite silu koju ona žele da upiju.

Nešto je lakše prepoznati taj utjecaj, jer ako ste samo malo pažljivi postat ćete svjesni nečega što se iznenada probudilo u vama. Npr. oni koji lako gube živce, ako samo malo pokušaju da kontroliraju svoj bijes, otkrit će da im nešto dolazi izvana ili da se penje iz dubine, što stvarno zarobljava svijest i izaziva u njima bijes. Ne kažem da je svatko sposoban da to uoči, govorim o onima koji su pokušali da razumiju svoje biće i da ga kontroliraju. Lakše je uočiti različite sugestije nego, npr., odgovor na htjenje ili želju bića koje je isti kao i vi, drugog ljudskog bića koje djeluje na vas, a da nemate jasan uvid da vam nešto izvana dolazi; vibracije su previše nalik jedna na drugu, previše slične prirode, i morate da budete mnogo pažljiviji i da imate mnogo oštrije rasuđivanje da uočite da ta mala kretanja koja izgledaju kao vaša nisu stvarno vaša nego da dolaze izvana. Ali kod drugačijih sila, ako je čovjek iole iskren i pažljivo promatra sebe, postane svjestan da nešto u biću odgovara na utjecaj, impuls, sugestiju, povremeno čak i osjeća da nešto sasvim konkretno ulazi u biće i izaziva slične vibracije.
Tu je problem.
Lijek?

Uvijek isti: dobra volja, iskrenost, jasno viđenje, strpljenje – neumorno strpljenje i istrajnost koja vas uvjerava da ćete u onome u čemu danas niste uspjeli drugi put uspjeti i koje vas podstiče da se i dalje trudite dok ne uspijete.

„Ono što sada ne mogu znak je onog što ću učiniti. Osjećaj nemogućnosti je začetak svih mogućnosti. Jer ovaj Univerzum bio je paradoks i nemogućnost dok ga Vječni nije stvorio iz vlastita bića.“ – Aurobindo.

Ako vam ta kontrola danas izgleda potpuno nemoguća, onda to znači ne samo da će biti moguća, nego da će se kasnije i ostvariti.
S razlogom je Buda rekao da sve dok u vama postoji i jedna vibracija želje, ta vibracija će se širiti u svijet i primit će je svi oni koji su spremni da je primi. Na isti način, ako u sebi imate i najmanje prijemčivosti za vibracije želja, bit ćete otvoreni svim vibracijama želja koje stalno cirkuliraju u svijetu. I zato je on zaključio: „Odstupite od te iluzije, potpuno se povucite i bit ćete slobodni“.
Nalazim da je to relativno sebično, ali, na kraju krajeva, to je bio jedini put koji je on vidio. Postoji i drugi put; identificirati toliko sebe s Božanskom Snagom da budemo sposobni da se stalno i svjesno nosimo sa svim vibracijama koje cirkuliraju svijetom. Tada neželjene vibracije nemaju više utjecaj na vas, ali vi imate utjecaj na njih, odnosno umjesto da neželjene ulaze u vas bez vašeg opažanja i tu djeluju, one se odmah primjećuju i vi ih odmah transformirate i vraćate u svijet transformirane, da korisno djeluju i pripreme druge za istu tu realizaciju.
Umjesto bježanja, dovesti u sebe snagu koja može da pobijedi.
Obratite pažnju da su stvari tako udešene da ako je ostao i najmanji atom ambicije i ako čovjek želi tu Moć za lično zadovoljstvo, nikada je neće imati. Moć nikada neće doći. Njene iskrivljene ograničenosti, one vrste koje možemo vidjeti u vitalnom i fizičkom svijetu, mogu se postići, i ima mnogo ljudi koji je posjeduju, ali istinsku Snagu, Snagu koju Aurobindo naziva Supramentalnom, sve dok čovjek nije potpuno slobodan od svih egoizama u svim oblicima, neće nikada biti sposoban da manifestira. Stoga ne postoje opasnosti da će biti zloupotrijebljena. Ona će se manifestirati samo kroz biće koje je postiglo savršenstvo potpune unutarnje objektivnosti.

Postoji vitalna i mentalna povezanost koje se ne mogu spriječiti kao recimo fizička povezanost fizičkim odvajanjem. Postoji, usprkos svemu, duh vrste. Postoji kolektivna sugestija koja ne mora se izražava riječima. Postoji atmosfere iz kojih ne možete da pobjegnete. I sigurno je da postoji stupanj individualnog savršenstva i transformacije koji se ne može realizirati sve dok cjelokupno čovječanstvo nije napravilo određeni napredak. To ide postepeno. Neke stvari se ne mogu transformirati u materiji sve dok sva materija ne prođe određenu mjeru transformacije. Nikada ne možete sebe potpuno da izolirate. To je nemoguće. Možete da se latite posla, da napravite izbor; postoje ljudi koji su odlučili da se osame i da realiziraju ideal koji su vidjeli u sebi – oni uglavnom stižu do određene točke i tada se tu zaustavljaju, ne mogu dalje da napreduju.
Čak i ako se fizički izolirate, nemoguće je da se izolirate vitalno i mentalno. Postoji ogromna zemaljska atmosfera u kojoj ste rođeni i postoji, kao pokretač, dobri duh ljudske vrste. Taj duh mora da dostigne određeni stupanj savršenstva prije nego što čovjek može da ide dalje. Ne znači da čovjek mora da čeka da svi postignu određeni nivo sa koga mogu da skoče i nastave dalje.. Sigurno će pojedinac biti uvijek biti u prednosti pred masom, nema sumnje u to, ali će uvijek postojati i jedna proporcija i jedna relacija između njih.

Nivo kolektivne svijesti uvijek je niži od individualnog nivoa.

Vrlo je uočljivo da kada se ljudi okupe u grupi ili susretnu u velikom broju, njihova inteligencija kao da se proporcionalno smanjuje. Tako je svijest gomile mnogo niša od individualne svijesti i kolektivna svijest društva je sigurno niža od svijesti pojedinca koji ga čine.

U običnom životu pojedinac, bilo da to zna ili ne zna, uvijek ima religiju, ali je predmet njegove religije ponekad sasvim beznačajne vrste; bog kojeg obožava može da bude bog uspjeha ili bog novca, bog moći ili prosto porodični bog, bog djece, familije, predaka. Uvijek postoji religija. Kvaliteta religije se razlikuje već prema pojedincu, ali je ljudskom biću teško da živi i nastavi da živi i održava svoj život bez nečeg što je kao temelj, ideala kojem služi kao središtu svoje organizacije. Najveći dio vremena on to ne zna i ako ga pitate što je njegov ideal on ne bi bio u stanju da to formulira, ali ima nešto maglovito što mu je najvažnije u životu. Za većinu ljudi to je npr., sigurnost, živjeti u sigurnosti, biti u uvjetima u kojima je čovjek siguran da će biti sposoban da nastavi svoj život. To je jedan od velikih ciljeva – ako se to uopće može nazvati ciljem – jedan od velikih motiva ljudskog nastojanja. Nekima je važna udobnost, drugima zadovoljstvo, zabava.
Sve te stvari su nisko i teško bi im se mogao dati naziv ideala, ali to je stvarno jedan oblik religije, nešto što je izgleda potrebno da čovjek na to skoncentrira svoj život. Mnogi utjecaji se koriste kao osnova za vladanje ljudima. Osjećanje nesigurnosti i neizvjesnosti je vrsta oružja, sredstvo koje koriste političke i religiozne grupe da bi utjecaje na pojedinca. Manipulira se tim idejama.
Svaki politički ili socijalni ideal je vrsta blaženog izražavanja ideje koja je u osnovi religiozna. Čim postoji sposobnost mišljenja, to je neophodna težnja za nečim višim od najgrublje svakodnevne egzistencije koja se odigrava svakog minuta i to daje energiju i mogućnost života.

Može se reći za pojedince isto što i za grupe, da je njihova vrijednost u proporciji sa vrijednošću njihova ideala, njihove religije, odnosno onoga što stavljaju u pročelje svog postojanja.

Svatko ima, znao ili ne, svoju vlastitu religiju, čak i ako pripada bilo kojoj velikoj i priznatoj religiji koja ima svoje ima i povijest.

Može se reći da bi ljudska egzistencija, kada ta težnja za nepoznatim i višim ne bi nalazila izražaja, bila vrlo teška. Da u svakom jezgru svakog bića ne postoji nada u nešto bolje, u neki zakon, kakav god on bio, bilo bi teško naći neophodnu energiju za produžetak života.

Ali, malo je ljudi koji su sposobni da slobodno misle, mnogo je lakše pristupiti uz religiozno zajedništvo, nego stvoriti svoj vlastiti put. Stoga ste, na pravi pogled, ovo ili ono, ali u stvarnosti, to je samo jedna vanjska pojava.

– Integralna Joga; Šri Aurobindo –