Šok, Utisak, Svjesnost

Prvi šok je svijest o sebi. Šok je povezan sa utiskom kojeg si svjestan. Promatraš moje gole tijelo i u tebi se budi seksualnost. Pošto si svjestan postaješ svjestan i mog golog tijela i svoje reakcije na to, i to postaje utisak. Primaš utisak u sebe i to postaje energija. To više ne ide u osobnost već ide u svjedoka. Time energija koja nastaje ne služi tome da nahrani osobu koja jesi već svijest koja svjedoči. Kako ta energija ne ide u osobnost sama osobnost neće jačati već će slabiti. Jasno to će pokrenuti sve moguće reakcije u tebi ali to i treba zarad hranjenja ili kristalizacije svijesti. Na dijelu gdje primaš utiske nalazi se osobnost. Ako ona primi utisak to će postati laganje, fantazija, samo-zavaravanje, slika o sebi a time i sve ostale reakcije. Ali ako na tom mjestu stoji promatrač, svjedok koji je svjestan i prima utisak oktava utiska će se razviti dalje. Utisak koji bi otišao u osobnosti neće se zaustaviti tu već će zbog svjedoka i čina svjedočenja preći dalje u mnogo bolju, bržu, emotivniju energiju koja će sa druge strane dati novu energiju svjedočenju. Bez svjedočenja nema Rada. A bez prvog šoka nema nastavka Rada. To nazivamo hrana utiska. Kako umovi dobivaju bolju energiju oni bolje i brže rade. Nema razvoja utisaka ako na mjesto ulaska utiska nije došla svjesnost i to je osnovna ideja prvog šoka. Svaka transformacija treba agens transformacije. Nema transformacije bez agensa transformacije. To je svjesnost. Ujedno, svjesnost je transcendencija ali to vi još ne znate jer mislite da vi donosite svjesnost sobom. Ne, svjesnost je iznad vas kao osobe. Jasno, kada bi ste to znali bili bi budno biće. Drugi svjesni šok je teže pojasniti. Sva njegova pojašnjenja nisu dovoljno dobra jer se na nivou osobe to ne može pojasniti. Kažemo da je drugi šok cjelina učenja ali i rad na negativnim emocijama. Da i ne. Drugi šok je razumljiv samo onda kada si budno biće. Ne prije toga. Svako pojašnjenje prije toga je samo pokušaj da osobi u snu pojasnimo o čemu se radi kako bi ona nastavila da radi dalje. Prvi šok je svjesnost sebe. Između prvog i drugog šoka se razbudiš, postaneš budan. Još uvijek se nisi probudio ali si budan i tada, kada ti postane jasno, da nisi ti taj koji je budan već je budnost sama po sebi budna kreće priprema za drugi šok. Jasno, do tada već moraš biti oslobođen osobe, ili budan u snu, budan u osobi i time se oslobađaš i negativne emocije. Oslobođenje od negativne emocije jeste oslobođenje od vladavine negativne sile, tamaha. Oslobođenje od inercije, od tuposti, od zatvora sebe. I to je sve priprema za drugi šok. Drugi šok nastupa onog trenutku kada promatraš bez ideje o sebi, kada svjedočiš prosto zarad svjedočenja, kada si svjestan prosto zarad svjesnosti i nema nikakvog osobnog cilja unutar toga. U tebe ulazi cjelina i ta cjelina postaje prosjaj probuđenog stanja. No, to još ne znaš jer drugi šok nije nastupio u cijelosti, samo si zakoračio u njega. Na neki način drugi šok je afirmacija. Afirmacija samog budnog stanja preko praga u probuđeno stanje. Kada ta afirmacija kao svijest sama sebe pojede, sama sebe sagori, javlja se stanje ravnoteže, tzv. sattve. To stanje ravnoteže vidi sve kao jedno te isto, i dobro i zlo, i san i budnost, i crno i bijelo kao jedno te isto.

Print Friendly, PDF & Email

Share this post

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Skip to content