Mnogi u Radu imaju problem jer ne razumiju zašto je potrebno ući u svaki dio svog bića, tj. u početku u svaki dio svojih funkcija, umova i dovesti svjesnost u njih. Stvar je jednostavna, ali mnogima predstavlja problem. Jer današnja duhovnost cilja na afirmativni karakter bez da je očistila, dovela u ravnotežu niže aspekte ljudske prirode koji tada, kada se aktivno počne raditi na afirmativnom aspektu, prosto podivljaju od devijacije koja u njima postoji jer afirmativni aspekt pojačava sve na svom putu izražaja. To se dešava jer je izvorno učenje razlomljeno, isjeckano na dijelove koji nisu povezani, a većina sljedbenika – sljedbenik nije učenik, iako može imitirati napor učeništva – nema razvijene dijelove koji se razvijaju samo ako postoji cjelina učenja koja usmjerava ka njima i pojašnjava što je cilj. Rad upravo to ima u sebi, ali uvijek postoji manjak razumijevanja ili pojašnjavanja zašto je to potrebno i o čemu se zapravo radi.
„Ne uzimaj Božje ime uzalud“
U početku, jasno, čovjek promatra izražavanje svojih funkcija, povlači se od aktivnog učešća u njima i dopušta im slobodnu kretnju s ciljem upoznavanja s njima – upoznaj sebe, izreka iz Delfija. Tu treba spriječiti automatski impuls miješanja u promatranje i u ono što se promatra. Mora se, također, vidjeti taj automatski impuls i oduzeti mu nesvjesno učešće povlačenjem volje iz njega – dijela u kojem mi odlučujemo da promatramo, ali ne učestvujemo, što je negativni ili negacijski aspekt učenja. To je u mističnom Kršćanstvu rečeno, parafraziram: „Ne uzimati Božje ime uzalud“. Praktično, to znači u početku, povući osjećaj „ja“ iz automatskog mehanizma djelovanja nesvjesne prirode u nama. Što je upravo promatranje bez prosudbe, analize i tumačenja. Svjesna promatračka snaga ili sila koja Vidi i Zna, ali ne učestvuje.
I ovo je osnova s kojom se kreće u Rad. Bez nje nema Rada, nema učenja i nema rasta i razvoja.
Razdvojiti se na dva, promatrati, ne tumačiti, znati da ono što promatraš nisi ti.
Osnovna praksa svih starih sistema, danas zaboravljena jer u većini učenja nema pojašnjenja ili preciznog jezika koji bi ovo protumačio. S tim u vezi, većina misli da već promatra ili je svjesna, što nije ni približno ono na što se misli u Radu.
Sljedeći problem u ovome, a tiče se i povezano je s gornjim pasusima, jeste ta „aktivna želja za učestvovanjem“ ili „impuls da djelujemo, činimo“, što nije istinit impuls, ali ga mi doživljavamo na taj način. Taj isti impuls je u srži sva tri ega u nama, ali i u zajedničkom, središnjem ego osjećaju koji je djelovanje triju guna ili sila u svom mehaničkom aspektu. Što znači da on traži povlačenje svijesti od njega i aktivno promatranje po osnovnim uputama u Učenju.
Jer prvi čin djelovanja ili činjenja u Radu je POVLAČENJE svijesti iz funkcije i njeno promatranje bez analize, te oduzimanje mehaničkog osjećaja činjenja sa znanjem i uvidom da je naše „činjenje“ ustvari reakcija, a ne čin ili akcija te da je ono pod djelovanjem već stečene mehaničke i automatske prirode, nesvjesne prirode ugrađene u nas, s jedne strane, a s druge strane, ono što nam sveukupna inteligencija prirode oko nas daje kao nas same.
Neću vas dalje zavlačiti u igru tumačenja, pa ću nastaviti tamo gdje sam stao.
Promatranje funkcija, kao prvi čin, radi jako puno stvari u Radu. To nije samo „promatram da bih vidio“. To je pogrešan stav u Radu. Jer promatranje doživljavate kao nešto što već imate i možete koristiti po želji ili nahođenju i kao svoju silu ili snagu, ne razumijevajući da ono ulazi u vas, ali nije od vas, tj. od mehaničke prirode iliti umova u vama.
Promatranje je sila svijesti koja je univerzalna po prirodi, ali u skladu s različitim ravnima postojanja ima različite karaktere.
Recimo, kao dijete ste se promatrali kako biste se uskladili s poželjnim ponašanjem u društvu u kojem ste se kretali. Bili ste oprezni i pazili na svoju mehaničku prirodu, ponašajne automatske izražaje koji nisu u skladu s okolinom ili društvom u kojem se nalazite i korigirali ste svoj ponašajni obrazac u prihvatljiv ponašajni obrazac prijatelja, društva, škole, okoline, porodičnog kruga itd.
No kada uđete u Rad, tada to ne koristite zarad toga. Mijenja se motiv i mijenja se cilj. No, opet, taj motiv i cilj koristi nešto od zaostatka stare, dječje prirode. Jer taj dio uma i dalje je živ u nama, možda u pozadini, ali preuzima jer je razvijen prije ovog kojeg smo kasnije stekli kroz školu, učenje, odrastanje. Otuda i dolazi ta potreba da čim nešto promatramo, odmah i bez dubljeg promišljanja želimo to da mijenjamo.
Uputa u Radu kaže „ne mijenjaj ništa od onog što promatraš“ jer ne znaš u što bi trebao da promijeniš niti znaš s čim je to sve povezano.
To je upravo problem u nju ejdž duhovnosti koji jako često nanese nepopravljivu štetu. Svaki dio naše psihologije – a time i umova i njihovih funkcija – veoma je povezan. I mijenjanje jednog dijela mijenja i druge dijelove i njihov način djelovanja, izražavanja, poimanja, percepcije, ali i energije. Ako se ne zna što treba mijenjati i zašto, kao i što je s čim povezano te s čim se zamjenjuje, to dovodi do teških devijacija naročito u emotivnom umu koji onda, pošto je posebno povezan s fizičkim umom, dovodi to teških disbalansa i teškoća u popravljaju tog disbalansa. To je naročito izraženo u energetskim praksama joge, posebno u kriyama koje su potpuno pogrešno dane. Autentično znanje o njima više ne postoji ili je dobro skriveno iza niza pogrešno danih uputa te traži poznavanje kompletne strukture učenja, a nekad i kozmologije kako bi se znalo unijeti ono što nazivamo „ključevi“ prakse.
O tome namjerno ne pišem jer ne želim da to ode u javnost. Ključevi prakse su jednostavni. Toliko da vrijeđaju inteligenciju, ako ona postoji. Problem je što nje nema i, s tim u vezi, nema što da vrijeđa. Možete biti desetljećima u nekom učenju a da ne razvijete praktičnu inteligenciju. To je jako često i vidim to stalno u susretima s ljudima zainteresiranim za Rad, ali čak i s onima u Radu.
Promatranjem funkcija, kratko rečeno, započinjete reorganizaciju unutar umova.
Ali prije svega postepeno kristalizirate svijest o sebi i skupljate supstancu svijesti. Ujedno, kako promatranjem izvlačite svoj osjećaj „ja“ ili „silu akcije“, „aktivni aspekt svijesti“, taj dio se polako pridružuje onom već postojećem dijelu promatrača kojeg svatko od nas u sebi ima kao potencijal. To dovodi do osnaživanja samog promatranja i odvajanja, ali i stjecanja osobina koje su prijeko potrebne u Radu, kao recimo strpljivosti, kritičke svijesti, odluke ili volje, smirenosti, uravnoteženosti itd. Ali kroz vrijeme – zato je strpljenje jako bitno – pošto je promatranje aktivna sila, to isto promatranje kao aspekt svijesti postepeno dovodi do promjene, a kasnije i do transformacije osobina ličnosti ili psihologije, što je preduvjet za, nazovimo ga tako, viši aspekt Rada.
Kako promatranjem povlačite svoje nesvjesno učešće, ili da kažem, automatsko nesvjesno učešće – svijesti i energije – tako osobine koje imate počinju manje utjecati na vas i započinje proces njihova mijenjanja i transformacije. Za to je potrebno i strpljenje i povjerenje u proces Rada te jako često povlačenje i promatranje/svjesnost.
Vremenom, kako svjesnost u vama raste, tako dobivate mogućnost da se „pojavite“ – kao svjesni dio – PRIJE pojave mehanizma ili aktivnosti funkcije.
Nekad to izgleda jako smiješno. Kao da vas funkcija ili mehanizam pita „dal’ da ulijećemo ili ne?“. Traži vaše dopuštenje. A s druge strane, pojavljuje se ono što sliči kontroli, ali nije od ego-kontrolora, već od svjesnog dijela u vama. Sada, Rad ima različite nazive za te pojedinačne aspekte Gospodara, prije no što on postaje stvarni Gospodar.
Gospodar je Istinsko ja, Psihičko Biće u vama.
No on ima svoje aspekte razvoja: Zamjenik Nadzornika, Nadzornik i Gospodar. Recimo, Mojsije kao primjer je Nadzornik. No on nije Gospodar jer po tom Učenju Gospodar je Krist. Čisto da vidite primjer.
Svjesnost nije vlasništvo psihologije u vama ili ličnosti, već ona ulazi u psihologiju, funkcije, ličnost, tijelo, umove itd. i stoga je ona ujedno i transformator. Neću ulaziti u kvalitete energije i supstance jer će vas to dodatno zbuniti. Bez transformatora – u ovom slučaju svjesnosti – nije moguća promjena, ali ni transformacija. I ovdje postoji razlika. Promjena nije transformacija. No ovo se različito tumači u različitim učenjima.
Transformacija je moguća samo kada je Duhovna Svijest prisutna.
A Duhovna Svijest je aktivno bivanje u Ujedinjenom Postojanju. No Rad naglašava da je već i ta promjena, promjena koju spominjem, transformacija. Neću sada ulaziti dublje u to.
Između viših funkcija i nižih funkcija (a više su već prisutne u svom uspavanom karakteru kao potencijal – znači imate ih u potencijalu, ali nemate u praksi) mora biti prisutan transformator. A to je svijest o sebi, promatranje, svjesnost kroz koji se određeni niži proces postepeno transformira u drugi proces, viši po karakteru.
Sada, što je to „viši po karakteru“?
Ne mogu ići u detalje jer bi to značilo da moram pojasniti kozmologiju – tj. odozgo ka dole, ka manifestaciji – ali i proces evolucije – odozdo ka Apsolutu i to istovremeno razlučujući svaki dio i povezujući ih. No mogu reći ovo s manje detalja.
Svaki niži aspekt u sebi krije izvorni aspekt koji je slobodan od djelovanja ravni i razina na kojima se manifestira. S tim u vezi, naš intelekt, recimo, oslanja se na niz „nižih“ aspekata koji dolaze iz evolucije i zato kažemo da je on „u neznanju“ jer ne poznaje više aspekte, tj. one koji su mu temeljni po stvaranju, a ne po evoluciji svijesti u manifestaciji – naročito materiji. Kada bi intelekt dostigao svoj izvorniji aspekt, on bi razumio kontradiktornosti i to DIREKTNO bez razmišljanja. Ali bez razmišljanja na način na koji smo navikli, iako to uopće nije razmišljanje, ali povremeno, naročito kada radite s kompliciranim teorijama i idejama, pojavljuje se to osnovno, niže – iako više u odnosu na većinu – razmišljanje. Taj dio, viši aspekt intelekta, povezan s idejom Buddhi-ja na Istoku i tim učenjima – i Buddhi ima tri aspekta koji su veoma slični ili gotovo isti s učenjem Gurđijeva o tri aspekta Intelekta (imaju jako puno dodirnih točaka, iako je osnova drugačija i povezana je s ovim što sam gore napisao o potrebi da se razumije kozmologija i evolucija kako zasebno tako i istovremeno, jer to nije razdvojeno; i upravo tu taj viši aspekt intelekta dolazi do izražaja). Naš um uspoređuje na osnovu onog što on smatra znanjem, iskustvom, učenjem, ali se ne oslanja na svoju izvornu podlogu koja je Inteligencija – Viši Buddhi, treći aspekt Buddhija, iako je ovo već prisutno u drugom aspektu, ali samo u naznaci – te kroz tu Inteligenciju i Volju biva povezan s Intuitivnom ravni do koje dolazi Božansko Znanje ili Znanje o Jednom, i potom se s te Intuitivne Ravni manifestira kroz Buddhi, a onda kroz intelekt u nama. Kada smo, recimo to tako, otvoreni ka Intuitivnom – intuitivno nije ono o čemu bulazne duhovnjaci – preko trećeg dijela ili aspekta Buddhija ili Inteligencije, tada nas zraka (dio utjecaja) koja dolazi iz Božanskog u Intuitivno DIREKTNO VODI dalje u evoluciji. Stoga je bit u višim dijelovima Rada naučiti povući se u Buddhi, a onda se iz njega otvoriti Intuiciji kako bismo primili ovaj utjecaj, zadržali ga i na kraju integrirali u svoje biće.
Svi viši aspekti umova VEĆ RADE i potpuno su funkcionalni.
To je dio u Radu koji kaže da Viši Emotivni i Intelektualni Um već rade punom parom i nema se šta na njima raditi, već se moraju uravnotežiti niži umovi – što ide upravo kroz promatranje, odvajanje i znanje da to što promatramo nismo mi i nastavlja se dalje drugim idejama učenja/Rada – te ono što Rad nužno ne spominje u tekstovima, a to je otvoriti se iz Istinskog Ja utjecaju odozgo, Božanskom Utjecaju upravo kroz Buddhi – što bi bio intelektualni dio intelektualnog centra ili uma – koji se otvara Intuitivnom.
Znam da je komplicirano. Ali da idem u detalje morao bih ispisati mnoštvo tomova knjiga i sažeti iskustvo u nekoliko desetina stranica.
To je razlog zašto učenje nikada nije dano cjelovito, već u fragmentima kako bismo sami naučili aktivirati više dijelove intelekta – koji inače nemaju potrebu da rade kod uobičajenog čovjeka, svakodnevnog čovjeka – i naučili povezivati nekad i jako kontradiktorne ideje i teorije. Jer to je funkcija Formulacije u Radu kao načina razmišljanja, ali i sposobnost intelektualnog dijela Intelektualnog Uma da pronađe, usporedi, nađe zajedničku nit, razumije, izgradi ideje do kraja, poveže itd.
Ako umovi nisu razdvojeni (kao početna praksa, kasnije se ujedinjuju pod djelovanjem Psihičkog i Višeg Uma) i dovedeni koliko-toliko u red, onda ovo nije moguće ili će se dešavati samo bljeskovi koje ćete onda predstavljati kao finalno razumijevanje i, što je najgore, prosvjetljenje. Imate bljesak i onda proglasite to ostvarenim. U tom momentu ta razina s koje je došao bljesak blokira se u odnosu na vas. I više ne možete imati iskustvo. To je također prepreka kod onih u duhovnosti koji ganjaju iskustva i temelje svoj identitet na njima. Iskustva su kao orgazam. Doživiš, ustaneš i ideš dalje, zaboravljajući na njega. Problem sa ovim jest što je orgazam instinktivno-tjelesna funkcija (seksualni um, instinktivni i tjelesni zajedno) i osvježi čovjeka, a kada naša poremećena ličnost dobije iskustvo (koje ganjamo kao orgazam u seksu) onda na tome izgradi lažnu veličinu, ostvarenje itd. i u tom momentu blokiran joj je pristup daljnjem rastu i razvoju.
Koristio sam ovaj primjer jer ćete ga najbrže shvatiti.
Otuda, kako i sam Rad govori, ravnoteža umova (ovo dodatno proučite u knjigama o Radu jer nisam išao u detalje) je cilj. A do toga dolazite na dva načina: ili promatranjem i odvajanjem ili povlačenjem Božanske Volje i Snage iz Psihičkog Bića ili Višeg Uma i dopuštenjem da to Božansko uravnoteži.
Ustvari, ako ću biti britak i neću imati tolerancije, potrebno vam je oboje. Jer čak i kada imate kontakt s Božanskim – ne s Bogom, da ne bude zabune – vi i dalje morate kao magare ili, možda da se bolje osjećate, kao konj da Radite na sebi. Samo svjesni dio – sjetite se transformatora i njegove energije – može dovesti umove u ravnotežu. To ne možete teorijom, umovanjem, potiskivanjem, i slično. Svijest slobodna od identifikacije koja stoji postojano IZA ili ispred neke navike, osobine, funkcije, mehanizma itd., i to bez miješanja, ali s namjerom ili voljom, unosi cilj transformacije – što je već veoma snažno Pamćenje sebe – te strpljivo to radi duži vremenski period, ono je što vodi i ravnoteži umova i ujednačenosti kao kvaliteti bića, donosi stvarni Mir iza, otvorena je Višem itd.
Jasno, za ovo je potrebno ono što u Radu nazivamo „staviti Rad na prvo mjesto“. I ovo također nije tako banalno kako izgleda kada se kratko napiše. I ovo ima niz tumačenja koja su jako bitna kako bi se to bolje razumjelo jer razumijevanje je ona sila u Radu koja vodi disciplini i življenju u skladu s razumijevanjem.
Je li sad vrijeme da spomenem ravnozemljaše, i one koji su proveli desetljeća u „ezoteričnim grupama“ i vidjeli da je to sve sranje i sve sada „razumiju“ i traže „autentično“, a u biti bubaju kao „maksim po diviziji“, ili kasnije?
Čisto da ih izazovem na reakciju…
Ma jok, više ih volim uživo. Bude zanimljivije. (Sad ide smajli – LOL) – ups, spomenuo sam ih.
Kada ste – čisto da još malo zaintrigiram vaš intelekt, onaj viši aspekt koji jako rijetko radi – dovoljno osnaženi ispravnim promatranjem, odvajanjem, razlučivanjem i počne se pojavljivati praktična inteligencija – ona od Buddhi-ja – te svojim jasnim ciljem, ali i motivom – ovo je jako bitno i u Radu se ne govori previše o ovome a o tome ovisi ispravna kristalizacija, inače će biti „sad vas ni Bog više ne može izvući“; jer pogrešna kristalizacija kada se razbija izaziva veoma snažnu patnju – a onda i težnjom da živite ono što učite, što ste iskusili, kao i da konkretizirate uvide – kao niži aspekt Učenja – i kada to sve dovede do snažne kristalizacije svijesti, volje i djelovanja, tada započinje stvarana transformacija. Problem s ovom transformacijom jest što ona ne može ići dublje u podsvijest i nesvjesno te je za to potrebno ono što nazivamo Božanskom Pomoći, ili Milošću. (Jasno, ovo ne možete koristiti kao izgovor da ne radite ništa). No, ako mislite da će Božansko bez ovog djelovati, pa… ludnica je puna takvih veličina, a vidim da mnogi još tamo nisu završili, iako već odavno odgovaraju toj ustanovi.
Sorry na činjenici. Ne morate se uvrijediti ako čitate. Imate slobodnu volju i ličnu volju, zar ne?
Božansko neće ući u te aspekte ako vi to niste pozvali, otvorili se, ako nemate želju za cjelovitom transformacijom, a ne samo za bježanjem kako to stari sistemi nude. Jasno, sve ovo nije potrebno ako je vaš cilj „što kraćim putem do poništenja/Nirvane“. Transformacija u tom slučaju nije nužna i sve ovo što čitate nema veze s tim.
Ovo je za one koji hoće i transformaciju i transcendenciju kao integralnu praksu. A to je rijetko, jako rijetko.
U slučaju ovog, da nastavim, teorija je jako bitna, kao i promatranje i uravnoteženje umova. Također, bitno je otvaranje Psihičkog Bića koje se dešava kroz ovu praksu, a u Radu to nazivamo Istinskim Ja – i to je najdalje gdje vas ovaj poznati oblik Rada dovodi, dalje ne može. Psihičko Biće i Viši Um iznad moraju biti dostupni, morate biti otvoreni njihovom djelovanju i utjecaju, morate imati težnju, cilj, ispravan motiv, temeljnu centralnu iskrenost (ne mogu ići u detalje, iako je bitno da se razluči što je ovo), sposobnost da primite, zadržite, integrirate, tj. da pojasnim, morate imati četiri aspekta evolucije i otvorenosti ka Božanskom zarad sljedećeg:
Otvoriti se, primiti, zadržati i integrirati.
Otvarate se u Svjesnom dijelu, Istinskom Ja ili Psihičkom ka Božanskom; primate njegov utjecaj; morate naučiti zadržati to u sebi jer, u protivnom, već nakon par minuta to nestaje ako ne znate zadržati, i onda, vremenom, praksom, željom da živite na taj način dolazi do integracije.
Drugi razlog uravnoteženja, promatranja, odvajanja i svega što sam spomenuo jest sposobnost da se kroz vas izrazi Božanska Volja, Djelovanje, Utjecaj s ciljem kako vaše transformacije tako i transformacije ravni i razina koje su u vama i oko vas. Sada, trebalo bi ući i u ovo, ali gospodo, i ovo što sam do sada napisao izazvat će kuhanje vašeg mozga. Meni je ovo lako, zabavno, igram se s ovim. Jer ne razmišljam o tome što ću napisati – već dugo vremena ne pišem na taj način – već se držim u ovom iskustvu i puštam umove da formuliraju ono što doživljavam/vidim/jesam. Samo pratim da sve ide svojim tokom. I ne, ovo nije, kako se ono zove… aha, građevinski radovi na kanalizaciji iliti kanaliziranje. To je sranje, da prostite. Razlika je drastična, ali nekom drugom prilikom potkačim malo i to.
Promatranjem, odvajanjem, podjelom na dva, znanjem da to niste vi započinjete proces promjene.
I jako je bitno da pratite upute Rada. Svaka promjena koja je proizvoljna dovodi do devijacije prakse što na kraju ne rezultira željenim rezultatom. Ako budete imali priliku, a jako često nemate, morat ćete to kasnije vraćati u ravnotežu. Mnogima je takvo promatranje dosadno. Što jeste, jeste. Dosadno je. Ali to samo znači da vam motiv i cilj nisu jasni. Motiv u smislu da je bitan razlog zašto nešto radite, odakle dolazi ta želja i što joj je cilj. Ali i cilj u smislu da to mora biti vaš cilj, a ne posuđeni cilj.
Što se toga tiče, jako rijetko čujem autentičan cilj. Skoro svi su posuđeni iz duhovnih knjiga i spisa. To nije problem ako razumijete, što se jako brzo vidi u praksi. No, ako to nije razumljivo, ako je to imitacija ili kopiranje, taj cilj prosto ne radi, nema supstancu u sebi i ne može dovesti do transformacije. Pazite, meni „shvaćanje“ i „razumijevanje“ nisu isto, kao ni Učenju. Većina ljudi ih koristi pod jednim te istim značenjem, a to nije točno značenje.
Isto je s jako često prekopiranom idejom „služiti Božanskom“ ili „biti posuda za izražaj Božanskog“ ili „željeti spustiti Božansku Volju“. Sve su to nebuloze. Kada dođete do te mogućnosti, ako se desi, to će značiti da ste prošli strahovitu transformaciju. To je cilj onih koji su već, hajd da tako kažem, prosvjetljeni i koji žele dalje da evoluiraju. Jasno, ako mislite da je tzv. prosvjetljenje kraj, uh.. ne moram reći, zar ne?
Idiotizam pokupljen iz modernih neo-advaita i neo-gyana knjiga, najčešće američkih autora koji nisu ni vidjeli neki napor, a kamoli Rad ili Sadhanu.
Kada bih išao u svaki detalj, pa prosto rečeno, mrzili bi me još više od ovog koliko me sada mrze.
Ovdje ću stati.
Previše je za većinu.
Probajte izvući iz teksta, sažeto, ono što je naglašeno, što je praksa i probajte o tome dobro razmisliti. Jasno, ovaj tekst i ovakvi tekstovi ne zamjenjuju Živog Čovjeka. Oni vam samo malo razjašnjavaju svu ovu zbrku i nepotpune informacije na duhovnoj i religioznijoj sceni. I, ako ste pametni, pomažu vam da ne nasjednete na njihove pričice i bajke.
I krenite od malih, jako malih stvari. Osnovnih, jednostavnih. I radite ih svojski. A onda kada dođe vrijeme i neka teža stvar, iznenadit ćete se. Jer ćete vidjeti korist, kako kažemo, male prakse. Odjednom to riješi jako krupne stvari. Jasno, ako se bili iskreni i uložili iskren napor. No, ako niste i samo ste imitirali duhovnost, onda, žao mi je. Ništa od toga.
Lično, u praksi Promatranja bez filozofiranja viših aspekata Rada ili viših iskustava proveo sam nešto malo više od 10 godina. Samo sam promatrao, odvajao se, znao da to što promatram nisam ja i održavao to gdje sam stigao i gdje nisam. Ništa više od toga me nije interesiralo. Kasnije, sve ostalo je prosto samo od sebe došlo.
Razjasnite svoje motive, jako bitan detalj.
Nađite SVOJ CILJ, ne tuđi. Oni ne rade.
Iskreno radite to što radite i stavite to na jako visoko mjesto u prioritetima.
Ne žurite i budite strpljivi. Radite tako kao da se nikada ništa neće promijeniti – to što promatrate i čega ste svjesni – ali vi ćete i dalje svaki dan ulagati napor, čak ga i pojačavati.
Ne idite za iskustvima. Nema koristi od njih. Oni nisu cilj. Oni su „znoj“ na putu do transformacije, a transformacija je u vašem osjećaju postojanja, osjećaju „ja“ i trenutačnom nivou bivanja.
Ne uspoređujte se. Nema koristi. Vaš Rad je vaš Rad. I vaše dupe je u pitanju.
Proučavajte teoriju. Jako je bitna. Ne slušajte one koji vam kažu da je „bitnije 1% prakse od 99% teorije“. Jeste, ali ne tako kako vam to govore. To znači da sve, ako treba, 100 puta provjerite praktično u odnosu na jednom pročitano. Ali teorija je jako bitna. Govori vam jako puno toga. Vremenom ćete naučiti kako da svaku teoriju momentalno prevedete, protumačite u praksu. To je jako zanimljivo.
Cilj je novi nivo postojanja. Ne biti najdasa u kraju ili u paklu duhovnjaka.
Elem, dovoljno.
Budite pozdravljeni,
Bhaerava
P. S.
Nisam ni dotakao dublje razloge zašto je bitno ući u svaki um, funkciju, dio vas. Prvo, zarad transformacije. Drugo, zarad preuzimanja kontrole nad tim umovima. Treće, zarad spuštanja Svijesti i Snage u te umove, njihovo poboljšavanje ili usavršavanje i dodatno pročišćenje. Četvrto, zarad mogućnosti daljnje evolucije, novog postojanja i funkcioniranja iz tog postojanja, ali i dovođenja Božanske Svijesti i Sile u njih, te finalne transformacije u Božansko Biće, Novog Čovjeka, i same evolucije svih razina, a naročito ove materijalne razine.
Ima toga još, ali i ovo je dovoljno.
