Davno, kada sam krenuo pisati, bio sam potaknut nizom pogrešnim i izvrnutih duhovnih ideja koje su – tada prije nekih 22 godina iako sam ih postao svjestan jako rano , ali tada sam počeo pisati – bile već dugo prisutne kod nas i miješale se sa okultnim i magijskim idejama koje su predstavljane kao „duhovne“. Bio sam uvjerenja da ispravne – ili ispravnije, ako sada pogledam u tom smjeru –  ideje i prakse moraju biti dane javno kako bi uopće imale šansu da bilo što preokrenu. Tada još nisam ni znao što je to što me iza tjera da pišem i tumačim to i mislio sam da je to moje. Neka vrsta moje lične razočaranosti, očaja, tuge ali i empatije – rekao bih empatije koja još uvijek nije bila u ravnoteži, a to je jako čest slučaj kod većine koja imaju stvarnu empatiju (većina koja govori da imaju u stvari nemaju jer to što nazivaju „empatijom“ u stvari je vitalni pokret samo-sažaljenja koja se projicira putem naše lične povrede na drugog i mi u stvari drugog SAŽALJEVAMO, ne empatijski osjećamo) – koja je jasno bila pomiješana sa svim i svačim iz vitala, kao u ovom primjeru u zagradi, i traži godine rada na pročišćenju. I to, pored neke vrste pravednosti i bijesa na prevaru, natjeralo me na pisanje i učenje kako da pišem, kako da se izrazim iako je to u mom biću bila tendencija koja je već imala tu kvalitetu u pripremi, tj. u potencijalu, ali trebalo je raditi na njoj. Ovo kažem prosto jer kao klinac u školi nisam bio netko tko je jasno znao izraziti što je namjeravao izraziti u pisanim testovima na satu hrvatsko-srpskog jezika. Ako se sjećate onih testova koje su imali naziv na koricama „Zadaćnica“. Mislim da je bilježnica bila u tamnijoj nijansi plave boje, koliko me sjećanje služi.

Bio sam mišljenja da ono što je pripadalo istinskoj, ili autentičnijoj duhovnosti, MORA biti dano svekolikom narodu koji ima interese u već spomenutoj kategoriji.

Jasno, duhovnost koja je bila oko mene nije odgovarala tome što sam ja lično radio i bila je već tada kaotična, bez jasnih smjernica, prepuna obmana i slično. I tada sam počeo pričati i pisati – otvorili smo čak i prvi privatni forum na prostoru bivše Juge: „Tantra Underground“, simboličnog naziva jer je to što smo pisali bukvalno nešto što ne pripada okultno-magijskim manipulacijama duhovnosti i zbog toga i taj naziv – ali orijentirajući se na Tantričko učenje, koje je bilo autentičniji od većine onog što se i tada a i danas nazivalo istim imenom ali i onog što danas znate a to zovem „Rad“.
No, tokom Rada sa Živim Majstorom – napominjem, jer Rad bez Živog Čovjeka ili Majstora NE POSTOJI (ali postoji nastavak takvog Rada ali samo pod uvjetom da ste prije toga imali Majstora) – bio sam upozoren na jednu osobinu koja ima štetne učinke ako je ne naučim kontrolirati. Ta osobina je bila svojevrsna projekcija da ako ja nešto mogu to mogu svi ljudi. Drugim riječima, ako ja imam interes ka nečemu, koji je iskren i spreman sam da prođem kroz ekstremnu patnju da to spoznam, saznam, uvidim to isto sam projicirao na ostale ljude u duhovnosti. Druga osobina koja se oslanjala na prvu jeste da sam idealizirao duhovnost i Rad. Ubacivao u njega potrebu za perfekcionizmom. Ne savršenstvom, što je nešto sasvim drugo.

Rad bez Živog Čovjeka ili Majstora NE POSTOJI

To sa idealizacijom Rada u nekoj mjeri sam dosta brzo odradio ali samo djelomično u smislu da je samo pročišćenje bilo djelomično i ne potpuno. No, onu prvu, e sa tom sam se jako dugo mučio jer je nisam vidio kao grešku, kao prepreku. No, tu je bilo još nekih osobina koje su podupirale tu osovinu (os) idealizacije Rada i Duhovnosti. I na neki način još uvijek je imam i nije samo vezana sa moju ličnost već mnogo dublje. Znam joj uzrok i on nije u ličnosti i karakteristikama i mehanizmima ali, naravno, mehanizmi i karakteristike to preuzimaju. Svaki rad na mehaničnosti, karakteristikama, osobnosti a onda i dublje kada prvo oslabi jer prije toga ne možete ići duboko – možete imati bljeskove ali ne i stabilnost – uključuje jako puno. Koliko radite na pročišćenju osobina koje vas koče i prave prepeku a dolaze iz Neznanja – stanje u kojem se čovječanstvo nalazi – toliko morate raditi na uspostavljanju istinskog temelja u sebi koji se oslanja na ono što bi u Radu nazvali Istinsko Ja ili Psihičko Biće. Ne mogu reći „pozitivno“ jer to nije pozitivno u aspektima pozitivnosti čovječanstva već je AFIRMATIVNO a to ne znači pozitivno.
Zbog toga se u Radu jako često napominje da se NIŠTA NE DIRA, da se ništa ne mijenja. Jer, prvo, ne znate u što biste to promijenili. A ono što projicirate da treba biti nije ono što mora nužno biti takvo kakvim zamišljate. I, jasno, svi to zaboravljamo. Promjena u nešto drugo NIJE transformacija koja je moguća samo onda kada se u čovjeku razvije istinski duhovni aspekt bilo preko Psihičkog Bića (viši Emotivni Centar) – zračenja Duše – ili bilo preko Višeg Uma ili ti višeg Intelektualnog Centra. Transformacija, da to tako kažem, ne može ići prije Spoznaje. Promjena može, ali promjena je samo drugi kraj istog štapa. Transformacija nije.

Moje, gore spomenute osobine, projicirale su da svi ljudi koji su u duhovnosti – manje-više svi – žele istinsko, stvarno, autentično i tu sam „zaboravljao“ činjenicu da to nije istina već „poželjna istina“, tj. moja projekcija. Imao sam puno dokaza da nisam u pravu ali zanemarivao sam to i nastavljao istim tempom dalje. No, kako se istina uspostavlja u vama tako dolazi i do onog što bih mogao nazvati „pročišćenje iskrenosti“ prema sebi. Ali ovo je jako gadan termin. Jer ne znate što znači „biti Iskren“. I morao bih pisati tko zna koliki tekst da pojasnim sam ovaj termin i ono kako ga čovjek razumije, a to ne namjeravam.

Rad se upravo zasniva na prestanku laganja sebe

No ukratko, iskrenost NIJE biti ljudski istinit u riječima, mišljenju kojeg iznosite drugome o nečemu, odgovaranju iskreno što mislite i osjećate ili koje stavove imate o nečemu. To je površinski dio unutar psihologije i ne uključuje uopće značenje tog termina u Duhovnosti. Iskrenost u duhovnost je nešto sasvim drugo. A da sam je tada imao ne bih imao ovu osobinu. Mogao sam biti veoma brutalan u iskrenosti – ne brutalan u smislu povređivanja što nema nikakve veze sa iskrenošću, čak ni onom ljudskom već sa bezobraznošću, taštinom, arogantnošću, gordošću, itd. – kako prema sebi tako i prema drugima i nemalo puta sam platio cijenu za to i to svjesno i s namjerom. No, to nije iskrenost koja se traži u Duhovnosti. Možda je bolji naziv za to „ne lagati“ ali ni to nije jasno definirano ako ne uđemo u svaki djelić onog što to znači a ogromno je. Jer se Rad upravo zasniva na prestanku laganja sebe – ne drugih, kako bi mogli da pomislite. Uopće nije riječ hoćete li lagati druge ili ne. A u Duhovnom značenju riječi „iskrenost“ nema nikakvih drugih. Sam taj zahtjev Rada, kao što rekoh, ogroman je. Jer uključuje mnoštvo drugih osobina nesvjesnog čovjeka.

Recimo to duhovitije: „nećete biti omiljeni na zabavama ali ni na susretima s, do jučer, dobrim prijateljima“.

No, vremenom naučite igrati ovu igru. Iako vi za sebe niste iskreni i to jako dobro znate, drugi će misliti da ste vi iskreni. Također, vremenom naučite i kako da odigrate „iskrenost“ jer ako je Duhovnost autentična ona uči i jednu i drugu stranu.
Svi, manje-više, krećemo od prestanka laganja sa svim popratnim demonima koji prate laganje – fantazija, negativne emocije, samo-važnost, pridavanje značaja, unutarnje uvažavanje, itd. – pa do prestanka biti ne-istinit, što je već sasvim druga pozicija i nije moguća ako niste prošli stepenicu prestanka laganja – znači, nema veze sa „biti iskren“. Biti istinit već je sfera Psihičkog Bića i Istinskog Ja. I upravo, to je bilo ono što je „naskakalo na naše koke a nije pijetao“ u mom slučaju. Ali, kao što rekoh, u psihi i ličnosti to se maskira i poprimi niz drugih kvaliteta koje potpomažu da ne vidite o čemu se radi. To je impuls koji dolazi iz Duše ali ličnost ga iskrivljuje i nadodaje niz drugih mehanizama samozaštite. Ne želim ići još dublje u ove jer ta sfera više nema veze sa lično čovjekom već i silama koje ga drže u uspavanom stanju ili stanju Neznanja.

No, ono što je bit jeste da morate naučiti kako se nositi i sa spuštanjem Kvaliteta kroz Duhovnost. A za to je potreban, u početku veoma snažan ego, a kasnije Istinsko Ja ili Psihičko Biće i određena doza mudrosti, iako bih prije rekao, Inteligencije. No, to također dolazi pomiješano sa psihologijom i kreiranom ličnošću u skladu sa okolinom, utjecajima, itd. Spomenuh ego, i rekoh nešto što ova svekolika Internet raja demonizira. Nije ništa drugo ni za očekivati. I ne rekoh ništa o tome što to znači, niti namjeravam. No, ponovo ću reći da je izgrađen ego jako bitna stavka sve dok na njegovo mjesto ne dođe Psihičko Biće ili Istinsko Ja – Budno Ja. Tada više nema potrebe za egom jer tu funkciju će odrađivati Istinsko Ja a ono je mnogo moćniji aspekt od ega, kada je u pitanju funkcija u životu jer sa sobom donosi mnogo moćnije duhovne snage od onih koje sam ego može da ima.

Snažan Ego je potreban prije no što dođete do Istinskog Ja

Ego u stvari znači vaš osjećaj „ja“ koji je izgrađen kroz život, iskustva, znanje, poznavanje mjesta i vremena na kojem se nalazite, koji može biti istinski egoističan (opet nešto suprotno svekolikoj duhovnoj pijaci) – jer ne možete dati ili pomoći bilo kome ako vi sami niste stekli i uspjeli u nečemu ili, kako to duhovnjaci (pogrdan naziv) kažu: niste sposobni pomoći sami sebi – kako bi mogao biti i altruističan. Što samim tim govori da ima više ego-a?
Pa ne baš. Ima nešto što se tiče umova ali da biste to prepoznati trebate prepoznati umove u sebi. Stoga, ako to ne znate, džaba o tome govoriti.
Trebate imati snažan ego jer ako ga nemate svaka šuša će pokušati da vam nametne ono što on smatra vrijednim i bitnim – što ne mora biti uopće takvo ili čak duhovno poželjno i potrebno – i ako to ne prihvaćate i imate izgrađen ego jasno, bit ćete optuženi za isti. U stvari, zahvalite im na komplimentu i odjebite idiota.

Odoh u širinu.
„Će se vrnem“ na temu, kako bi to rekli u Pirotu (valjda tako kažu, što ja znam; nikad tamo nisam bio).
Nema ničeg lošeg u, nazovimo to tako, davanju znanja raji, tj. masi. Jer masa ga ionako neće primiti. Ne može sve i da hoće, a neće. Mogao bih reći da je svrha toga vaš lični samo-razvoj. Vi morate proći kroz to.
Kada se duhovne kvalitete počnu izražavati one se rijetko izražavaju čisto jer padaju na veoma „loše tlo“ ili „nepripremljenu zemlju“. Drugim riječima, padaju na nesvjesno i s Neznanjem ispunjeno tlo. Vi ćete biti ono što se napominje u Bibliji kao onaj koji Znanje baca kao bisere pred svinje i to je sve. Nisam rekao da su ljudi svinje. Da ne bude zabune. A Rad kaže da je Znanje Supstanca.
Što li sad to, pobogu, znači?

Duhovne kvalitete padaju na ličnost i psihologiju koju imate i morate pročistiti to u sebi a kada pročistite ili kada dođe do određene mjere u pročišćenju tada počinjete uviđati o čemu se radi i što to sve znači. Kroz pročišćenje toga dolazi i do pročišćenja i ostalog. I još jedna stvar koja se tako često spominje na duhovnoj pijaci i nitko ne zna što to znači.

Imaju mišljenje, naravno a mišljenja su kao guzice, svatko se sa svojom diči.

Pročišćenje NIJE MOGUĆE ako nemate duhovno svijest, koju naravno, svi imaju – nadam se da prepoznate cinizam. Nitko oko vas, osim malo onih rijetki koje nećete ni prepoznati NEMA duhovnu svijest. Jer to bi značilo da im je Psihičko Biće probuđeno ili da su Spoznali Istinu. Ono što može da se desi jeste da je netko blizak duhovnoj svijesti. Da je u njenoj blizini ili u domenu njezina zračenja. Kad kažem „nitko“ mislim na sve te koje smatrate „duhovnima“ a koji nisu ni Psihički a kamoli Duhovni. Možda su imali bljesak nečeg, tko zna čega, i to proglasili ostvarenim a onda to prodali uz dobru maržu, no većina objektivno nema to. Mogu pričati o Bogu koliko god žele, padati ničice pre sličicama svetaca i tko zna čega a da nisu ni blizu Duhovne Svijesti. Znam da većina pada na ovu sliku koja se prodaje pod „duhovnom“.
Šta ćeš!

Jeftino traži jeftino, zar ne?

Meni se jako zabavno zezati s tim, koliko možete vidjeti. Proizvodi mi poseban užitak. Sarkastičan užitak ali užitak. Ne, nije ogorčen i nije ciničan. Pa vi sad nađite razliku.
No, vremenom sam shvatio da je onaj lik s kojim sam neko vrijeme Radio bio u pravu. I čak i to što sam bio protiv tog načina znači samo da je on bio u pravu a ne ja. I, nažalost, a možda i na veliku sreću, razumijem to, nakon toliko godina tvrdoglavog odbijanja da razumijem.
E sada ostaje konkretizacija, zar ne?
(Što li sad to znači?)

Vremenom naučimo da znanje i sposobnosti koje smo stekli ostavimo tako gdje i trebaju biti a naročito supstancu koju možemo proizvesti s tim. A to mjesto gdje treba da to ostavimo jeste U SEBI.
Dati?
Naravno, ali skupo.
Svo znanje – skoro svo – danas je dostupno i sve ga manje razumiju nego prije kada nije bilo dostupno kao danas. I to je jako zanimljivo.

Vrijeme koje nam dolazi bit će još gore, jer prije svitanja dolazi najveći mrak. A tek smo zakoračili u noć.

Sa svim ovim što vidim oko sebe ne mogu reći ni da ljudi u Radu ili nekim sličnim disciplinama žele istinsko znanje a kamoli za svekoliku „duhovnu raju“ oko nas. Ne mogu reći koliko dnevno sati „gubim“ na učenje, na Rad ali je jako puno. I ne shvaćam ni „pišljive bobe“, što bi se reklo. I znam koliko je potrebno i rada i napora i vrednovanja da se dođe i do malo onog istinskog kako bismo mogli početi raditi Rad ili Duhovnost u pravom smislu te riječi a ne „koliko sati možemo jabati i koliko žena imamo u svom tantričkom haremu“.
Sa sažaljenjem mogu reći – ne empatijom jer to treba zaslužiti – da većina nije spremna ni za manje od spomenutog a kamoli za ono istinsko. I shvaćam neke svoje poznanike – iako bi se i o tome moglo raspravljati – zašto su prestali da rade s ljudima.

Ako pišete ili želite pisati pišite zbog sebe.

Nije zabranjeno. Ali ne zbog raje koja „uvijek nešto traži a to što traže ni ne sliči istini“. Pustite ih neka traže. To im je i svrha. Mnogi ostanu u traženju cijeli život jer bolesni nedostatak zdravog ega upravo kroz traganje gradi sam sebe.
Mnogi su svaštari, ili kako bismo ih mi nazvali „avanturisti“. Imamo i „luđake“ ili „skitnice“ ali zato je nedostatak „dobrog domaćina“. Nije da ih nema, ali taj „domaćin“ prepun je neočišćenog skitnice/luđaka i avanturiste. I dok se oni ne riješe „domaćin“ nije pročišćen.
Većina ljudi u tzv. „duhovnosti“ su skitnice/luđaci i avanturisti. Slobodno potražite što to znači u Radu. Imate Internet, zar ne?
I oni uvijek nešto traže zarad lične koristi koja nadilazi ličnu korist duhovnog rasta. Nadilazi, ne u vidu transformacije što ona i znači u prijevodu, već nadilazi jer nema ni veze sa tim i to u suprotnom pravcu.

Psihičko ako je razvijeno uvijek će dati.

Neće oduzeti znanje ako osjeti da je bitno da ga da. Ali nije ni glupo ni naivno, kako to mnogi misle a i ja sam tako mislio godinama. Ali dokle, to ostaje na njemu i onom u kojem se izražava.
Bio sam jako „alergičan“ na Majstora ili Majstore kada sam vidio da daju laži onima koji iste i traže a to je većina. Baš sam imao jake reakcije na to. A sada, e pa sada im skidam kapu.

Naravno, ja i dalje namjeravam pisati kako sam pisao jer većina vas i nema neke koristi od toga. Osim onih koji imaju nešto u sebi što može da iskoristi što pišem, a tih je jako malo. Sada znam još jednu istinu a to je da Istina sama sebe jako dobro štiti. I tek sada mogu dati znanja i uputstva kojih skoro nigdje nema ili su jako rijetka jer znam da ih jako malo ljudi može čuti i vidjeti. Jer „čuti i vidjeti“ dolaze iz Psihičkog Bića i njegove svijesti.
Problem je sam u tome što će od toga „napravi zamku za budale“ ali čujte, ne mogu oni upasti u „zamku za budale“ ako nisu budale, zar ne?
A takvih budala sijaset sam sreo u svom životu.

Slava im.

Bez njih ne bi bilo umijeća rasta i razvoja. Morate se s nečim usporediti na početku, zar ne?
Rado bih stavio smajli iza većine cinično-sarkastičnih konstatacija ali nije prigodno za sajt. Ali vam ne zabranjujem da ih vi mentalno stavite. (Smajli).

Pošto je ovo kategorija na sajtu „nešto sasvim osobno“ zato se ne trudim pisati „radno“, već više „zabavno“.

Sjećam se nekih riječi koje sam davno pročitao. Nešto u stilu, parafraziram: „da daš onima koji vječno traže i odeš svojim putem“ i nekako osjećam da su mudre.
Asocijacija mi je također na jednom Budnom čovjeku – vi biste ga nazvali Probuđenom ali ja ne – kojeg sam sreo u Beogradu na nekoj vrtnoj zabavi. Nazvao sam ga „roštilj majstor“ jer je pekao roštilj kada sam skužio da je Budan. Jasno, ne odmah. Trebalo mi je nekih pola sata da skužim. I priđem mu i popričamo malo. A u tom momentu, nedaleko od nas, neka grupica je pričala o nekim „jako duhovnim temama“ i pitam ga zar nema potrebu da se umiješa jer vidim da zna i može. A on me pogleda i kaže da nema. Saznao sam da je u modnoj industriji u Europi i da nimalo ne osjeća potrebu da bilo koga uči. Što je meni tada to bilo jako čudno jer sam mislio da svi budni moraju da uče druge. Smiješno, znam. I meni je sada.
Pričali smo dugo o jako puno tema. I tek sada mogu reći da ga shvaćam.

Bio je tu još jedan budni kojeg sam upoznao sa Majstorom a njega sam nazvao Inženjer. Jer se tim poslom i bavio. Bio je, po vašim kriterijima, prosvjetljen ili probuđen, a po mojim Budan. E, njegova žena i kćerka bile su učenice mog bivšeg Majstora. I bili smo kod njih kada je on došao sa posla i moj Majstor ga prepoznao na iznenađenje nas ostalih a naročito kćerke i žene. Nije im nikada ni zucnuo da nešto o tome zna i znao je da su one pronašle nekog učitelja iako njemu to nisu govorile jer je vidio literaturu a one su mislile da je on „ne duhovan“ i ne interesira ga takvo što.
O kakvo je to bilo iznenađenje kada su saznale da žive sa probuđenim čovjekom. A meni je bilo također jer sam imao uvjerenje koje sam imao i koje sam gore napisao.

No, najčudnije od svega bio je jedan poljoprivrednik kojeg sam sreo sa Majstorom negdje u srednjoj Srbiji a koji nije ni znao da je prosvjetljen jer je takav i rođen. Ali je Majstora prepoznao kao jedinog kojeg je sreo a da je isti kao on. Mi smo imali zabranu da pisnemo o duhovnosti pred njim.
E to mi je bilo iznenađenje nakon kojeg je većina uvjerenja iz duhovnosti prosto sama od sebe otpala.
Kako, pobogu, možeš ne znati da si probuđen? (više smajlija).

Evo, svečano obećajem da neću ni zucnuti o duhovnosti ako mi daš, Bože, par takvih ljudi da s njima provedem ostatak života.

Kad biste znali koje je to blagoslov platili biste ga veoma skupo. Jer ispred njih možete biti to što jeste takvi kakvi jeste. Oni uopće nisu zainteresirani za vas. I baš zato možete i biti što želite, a naročito ako želite da probijete granice koje vas drže. Jasno, Priroda (Inteligencija ili Božansko u Prirodi) to ne smatra korisnim – da se takvi ljudi druže – i rijetko to omogućuje.
Možda ako shvatite da duhovna evolucija nema nikakve veze sa tehnikama, znanjima, učenjem. Možda vam tada da.

Elem, da skratim.
Čuj da skratim a mogao bih ovako još dvadeset stranica koliko stvari vidim u ovom trenutku.

Dati, da. Ali obazrivo i skupo.

Baljezgati na facebooku, ma slobodno.
Uživo, samo ako vidite da su spremni.
Jasno, znam da ćete većinu vremena šutjeti, takva je situacija. Ljudi traže društvo, osjećaj posebnosti, a većina i buduću ženu ili muža u tzv. duhovnim pa čak i u Radnim grupama. Čak i kada im date istinu koja je iznad i koju mogu da osjete, ne to ne traže. Mrzit će vas zbog toga jer im narušavate san. Znači, dajte samo zrne istine i to će im biti dovoljno.

Istinu, ako je znate, sačuvajte za sebe.

No, shvatit ćete da vas Istina oslobađa. I oslobađa vas čak i da morate dati znanje koje vodi ka njoj. Jer nikada nije ni bilo skriveno. Odavno je otkriveno. Ali nije poželjno.

Da, na ovo sam bio također upozoren na vrijeme i, naravno, nisam odmah shvatio. Isti taj bivši Majstor mi je rekao da njega mrze – duhovne zajednice – i da će mene mrziti duplo više od njega jer „nemam dlake na jeziku“, i naravno, potrefio je. Nije tražio da se prilagodim, dapače. On se prilagođavao, i to mi se nije sviđalo kod njega, tada. A sada, e pa sada mi je odlično.

Eto toliko. Sada moram ići raditi na obradi Intervju sa Kalii i nemam više vremena – lažem, imam ali dovoljno sam vam ga dao – da neobavezno kuckam duhovno-životno mudrosti. (smajli)

Nadam se da ste shvatili a ako niste, nikom ništa.

Uživajte
Bhaerava

P. S.
„Uživajte“ znači „nastavite da spavate“.
Čisto da vam prevedem što godinama govorim, pišem ali ne kužite.