U stvari, čega se mi bojimo? Šta je to što izaziva strah, otpor, bol, nemoć, želju da se borimo sa bilo čim oko sebe, a tako i sa sistemom i njegovim mjerama koje su trenutno aktuelne?
Jednostavan je odgovor, ali težak za prihvaćanje. Naš sistem vjerovanja, uvjerenja, emotivnog uvjetovanja sa njihovim sistemom s kojim se ne slažemo. Naše vjerovanje da smo živi i da nam je život ugrožen sa onim što isti takav sistem, kao i naš, samo malo drugačiji, želi da nam nametne. Problem je u tome što ne vidimo da je i sistem vjerovanja koji imamo, te vjerovanja da živimo, upravo nametnut, ali nametnut je na vrijeme kada nismo imali ličnost, nismo imali vjerovanja, uvjerenja, koncepte o sebi i životu i prihvatili smo ga kao sebe i naše vjerovanje i uvjerenja. Kroz to prihvaćanje mi smo stvoreni kao takvi kakvi smo. Jasno, sada ta krutost koja se zove “našim imenom” ima problem ka mijenjanju sistema vjerovanja.
Prva stvar s kojom se moramo suočiti jeste “mi nikad nismo živjeli, već imamo samo uvjerenje i vjerovanje da smo živjeli”. Naše uvjerenje ili koncept o nama, koji nije istinit, je taj koji je u sukobu sa konceptima koje nam servira današnja vlast i elita. Da smo rođeni ovog trenutka, i da je sve već servirano, za dvadeset godina mi bismo bili upravo taj koncept koji nam netko danas servira i borili bismo se protiv tadašnjeg koncepta koji nam neka druga vlada ili elita servira. Znati ovo, Gospodo, jeste Probuditi se, biti Budan u Snu.
Ako ste budni u snu više nemate problem sa snom koji se dešava. Sa životom koji se nameće, jer ste prokleto budni. Vidite da je to samo još jedan koncept, uvjerenje, san, vjerovanje i ništa više. Možete imati trenje da li da ga prihvatite ili ne, ili da odigrate igru kao glumac. Ali vi više niste ugroženi, jer vi znate da je to iluzija, san, život sam po sebi sa različitim konceptima. Čak i ako ne vidite ili ne želite vidjeti to kao “san”, već kao “život”, u redu, nije problem. Život nije krut, nije stvaran, već je niz uvjerenja, koncepata, ideja, projekcija, emotivnih uvjetovanja i farbanja. I život je upravo ogledalo toga u nama. Jasno, to ogledalo ne reflektira samo nas, već sve oko nas, jer mi smo i dalje dio kompletne cjeline, koliko god da mislili da smo pojedinac i odvojeni od drugih.

Naše uvjerenje ili koncept o nama, koji nije istinit, je taj koji je u sukobu sa konceptima koje nam servira današnja vlast i elita.

Na kraju, možete izabrati i borbu protiv sistema, ne vidim problem u tome. Vidim samo problem, jer možemo misliti da je to stvarno, što ojačava našu osobnu iluziju o tome da smo stvarni kao osoba. Nismo, imamo samo iluziju ili bolje reći, lakše ćete razumjeti, ulogu koju igramo, a ta uloga je naša osobnost sa našim imenom i prezimenom sve sa tijelom u kojem smo.
Ne može se skratiti ono što čovjek uči nekoliko godina, ako ne i par desetina godina.
Ali možemo početi uviđati te iluzije o sebi, upoznati to famozno sebe za kojeg mislimo da smo mi. To ne znači nestati, iako to tako pojašnjavamo. Dapače, kad se skine sloj iluzije, ili osvijesti glumac koji glumi nas, tada počinje život. Prije toga ga nema. Postoji samo gluma života, iluzija života. Ali tu više nema straha od nekih mjera, neke elite, neke političke partije ili vlade. Uvijek imate izbor. U V I J E K ! ! ! Pod uvjetom da ste budni.
A to znači biti budan i u odnosu na ideje, koncepte, uvjerenja, emocije, stavove, vjerovanja koja imate u sebi i mislite da ste vi. Bez toga, ako toga nema, niste budni. Možete dodati epitet “budan” jer ne vjerujete sistemu, ali to ne znači da ste budni, jer da jeste ne biste ni vjerovali sistemu, koji je druga krajnost, koji je opis vas. To je samo koncept, uvjerenje, vjerovanja, stavovi, ideje, itd., s kojima ste poistovjećeni, tj. identificirani i za koje vjerujete da ste vi, a to nije istina, bez obzira koliko mislili da je taj koncept stvaran i da ste vi on.
Možete misliti da treba da nosite suknju, da ne nosite gaćice, da se oblačite kao transvestit, ali to ne znači da ste to vi kao taj muškarac. Čak i to muškarac je samo vjerovanje jer imate visuljak među nogama i volite rupice koje šetaju oskudno odjevene gradom. Možete biti moderni i reći da ste vi rodno neutralni, novo sranje, novi shit. Ništa bitno, osim vama i vašem konceptu. A možete sve to negirati, odjebati i reći im da su pederčine, kao svaki balkanac, i ništa se neće promijeniti, jer niste bitni. E to je srž svega. NISTE BITNI, a to boli. Ja nisam bitan i to me može boljeti, ali baš i ne. Vidite srž.

Viđenjem srži budite se iz sna u kojem spavate.

Svi spavamo, to je ljepota ove ludosti. Čak i kada se borimo za pravdu, čast, dostojanstvo, wtf????? To su samo riječi kojima smo dali emotivno značenje. Ništa više, ali iza toga je naša vrijednost, naša bitnost, mi. To će da umre, ne brinite i ništa od toga “mi” ili “ja” neće ostati. NIŠTA. Kao što ništa od toga ne ostaje u dubokom snu. U njemu ne znate ništa, čak ni to ništa ne znate.
Jasno, bolno je vidjeti da smo ništa. I zato postoje sva ova silna duhovna i religiozna učenja koja nas uvjeravaju da nismo ništa. Super, potpuno ih podržavam jer znam da su laž, iluzija, san. Ono iza toga svega, što možda znate ili ne znate, to je stvarno. A to nije ta osoba, to nije taj vjernik ili duhovnjak.

To je uloga, igra te Stvarnosti.

Sada, trebamo li se boriti protiv sistema, vlade, elite? Trebamo li se oduprijeti svemu ovom? Ovoj laži koja se prosipa i načinu manipulacije, da ne idem u detalje pojašnjavanja kako manipuliraju. To mi je odavno znano.
Sve zavisi koliko duboko spavate. Čak i ako ste zavjerenički “budni” (kao svaki pošteni teoretičar zavjere bez obzira koliko on bio u pravu ili ne), možete se boriti, to je ok, sasvim u redu. Ali i dalje spavate. Samo sanjate “budan san”. Ništa bitno. Problem je u tome što 80% onih oko vas spava. Ne kako ja vidim da spavaju jer ste među njima i vi, već kako vi to vidite. A oni glasaju, oni prvi stoje u redu za glasanje. Oni vjeruju u stvarnost vlade, politike, države, nacije, naroda, bloka, itd. I nemoćni ste koliko god se derali, organizirali skupove, nalazili istomišljenike. Oni su “agenti sistema” i ne možete ništa. Jedini način je pričekati da oni odu “u vječna lovišta”, no problem je što ćete i vi otići sa njima, možda malo kasnije, ali ćete otići. Nova generacija, pa Gospodo, ne rade oni sa ovom novom generacijom, oni rade sa nekoliko novih generacija koje još nisu ni rođene. Oni igraju igru decenijama ili vijekovima ispred nas. Ali možete da se probudite. I vidite svo to ludilo. I da ništa ne možete napraviti osim probuditi se, a onda odglumiti što želite da odglumite ili odigrate. Možda je to revolucionar, sasvim u redu. Možda je netko tko je mudriji i tko će i taj novi sistem da iskoristi za sebe, i to je u redu. I sve to je nebitno. Jer to je prokleta igra. Znam da mnogi od vas to govore i znam da ne vjeruju u to jer ste poprilično emotivno nabijeni, što znači upleteni u san. No, neću sebe izostaviti od toga svega jer radim ovo što radim.

Možete imati i znanje koje “oni” imaju. Osobno ga imam. I znam kako se igra njihova igra. I ništa s tim nećete moći napraviti OSIM probuditi se. Više nećete biti emotivno upleteni. Više nećete vjerovati u priče, bajke, osobnosti, osobe, uloge, maske koje koristite. I nimalo nećete biti zarobljeni čak ni sa novim ulogama i maskama, čak i ako od vakcine obolite, teško obolite, umrete ili uskrsnete. Tko zna, možda ćete i uskrsnuti od te vakcine, da ne idem u neke druge mogućnosti.
Jedina stvar koju ćete imati jeste bit ćete STVARNO BUDNI, ne ovako kako mislite. Tu postoji još jedno znanje koje se tada otvara, ali o njemu nekom drugom prilikom. Nekad je najbolje neke stvari ne govoriti javno.
Sloboda za koju mislimo da imamo i za koju se sada kao “borimo” nije sloboda, već je samo zatvor koji smo nazvali “sloboda”. I to mnogi koriste u svojoj imaginarnoj borbi protiv sistema. Čak ni tada niste slobodni, ako se borite za neku novu imaginarnu slobodu. Slobodna volja, sloboda izbora, itd., su samo još neke slatke iluzije i veoma lako vam mogu dokazati da su iluzije. Sve što morate jeste sjesti ispred mene. Sve vaše najluđe teorije zavjere mogu da srušim u par minuta ako ste ispred mene jer vidim onog koji ih sanja. Isto je i sa onima koji vjeruju da žive stvaran život, da su živi, da su stvarni. Slobodno dođite da provjerite svoju stvarnost. Popit ćemo kavu i vidjet ćete stvarnost sebe. Možda vam se neće svidjeti to što vidite, možda ćete se opirati, vratiti svom vjerovanju. Sve to je moguće. Možda ćete samo odglumiti da shvaćate to što vam pokazujem, na što vam ukazujem, ali nebitno. Znat ćete. Crv će biti posađen i više nećete moći ne vidjeti. Uvijek će vas kopkati. Zato smo opasni za vas. Zato nas ne volite. Znam, sve to sam već doživio kada sam prvi put, prije 24 godine, sjeo ispred lika koji je Budan i popričao sa njim.

Slobodna volja, sloboda izbora, itd., su samo još neke slatke iluzije.

Kao što rekoh. Možete da se borite sa njima. Ali možete znati i da je to samo još jedan san koji sanjate. Bit ćete barem budni, i nećete biti u zabludi. Vidjet ćete da vam ostaje samo jedna stvar koje se oni najviše plaše, a to je Stvarno Budan Čovjek. Jer on ima svo znanje koje oni imaju, čak i mnogo više, tj. ima i Znanje koje oni nemaju i može ga iskoristiti ako želi. Iako ćete se pitati “zašto biste ga iskoristili?” jer ćete znati što je to čovjek, što su to ljudi oko vas. Zbog njih da ga iskoristite? Pa ne baš. Pustit ćete ih da spavaju, i još ćete pridonijeti njihovom snu, jer ćete znati što je to što spava, znat ćete da nema čovjeka, već tijelo sa programima koje šeta okolo i vjeruje ili ne vjeruje u ovaj sistem.

Sve o čemu se radi, zapravo, jeste ovo: jeste li se vi probudili u svom snu? I to je sve. Ako jeste, odlično. Tada znate. Dobro došli.

Ako niste i samo dodajete epitet “budan” ispred svog imena, pa dobar san vam želim, jer će uskoro postati noćna mora i nećete se moći izvući iz nje.

Sva stvar u svom radu na sebi, bilo kojem obliku duhovnosti i religije jeste PROBUDITI SE.

SEBE, ne druge. Ili barem par drugih oko sebe, ali ne novim filmom već stvarnim. Stvoriti ono što treba da stvorite i više se ne vraćati u ovo ludilo na ovoj planeti, jer ovo je čistilište ako ne i sami “pakao”. Vi treba da se probudite iz sna koji imate. I ovo doba koje nam dolazi, zadnja je prilika. Možda ćete uspjeti, a možda i nećete, jer nema garancije.

Jasno mi je da ljudi ne žele stvarno buđenje jer ga se boje. Jer se boje da će izgubiti sebe. Da, hoće, ali to “sebe” koje nikada niste ni bili, osim što vjerujete da ste. To je buđenje. To je stvarni cilj. A ne borba protiv sistema. U biti, ni nemate ideju boljeg sistema, osim vjerovanja da on postoji, ali ga ne znate. To je jako zanimljivo. Sve pazim da ne budem previše brutalan.
Čim prije vidite da je i najluđa “teorija zavjere”, iako to više nisu teorije sa razine tijela, nije stvarna, to ćete prije probuditi se u sebi. Imate samo sebe i ništa više. Sa svim programima i vjerovanjima. I morate se probuditi u odnosu na to. Jedino to je Buđenje, sve ostalo je laž i imaginacija. Vi se u odnosu na to trebate probuditi. Ostali, kao i cijela ova situacija, vam može pomoći u tome. Tada ste opasni. Tada ste “neprijatelj” kojeg nitko ne želi. Do tada, pa dobro, možete umišljati da ste moćni, snažni, budni, veoma opasni. I to je sve. Ugodan san želim. Ništa više.
Znam da je istina bolna. Znam jer sam morao da je prihvatim kada sam je vidio, a ona je protiv svega što sam mislio da je stvarno u meni ili o meni. Sve što je o meni stvarno jeste samo “moja” Budnost. I ništa više. A to nema nikakav epitet, naziv, ime, ili šta već. Nema nikakav stav, nikako mišljenje, nikakav emotivni naboj, osim zaostatke stare osobe, a budnost mi jasno pokazuje da je to laž. Sve što na kraju imate od toga jeste sama Budnost. A ona je brutalna.
Ne, ona nisu one silne babe po fecebooku koje svaki čas govore “ja jesam”, ili svi oni silni “budni” teoretičari, ili tko zna kakvi nedojebani likovi koji bude boginju, špricanje ili šta već. To je ludilo i san. Ni silni kozmički učitelji, puni ljubavi i kozmičkog Brahmana, Parabrahmana ili sadhui i šta sve ne. To su samo likovi koji vam daju san koji tražite.
Budnost je prosto biti jebeno budan u svom ovom ludilu i snu. I to je sve. Ništa više, a ni manje. Mogu još mnogo toga reći o tome, ali je poražavajuće za čovjeka i veoma lako vaš lični san to može pretvoriti u svoj novi san ako vam kažem. To se dešava na religioznoj i duhovnoj sceni. Na ovom svijetu nema više od par desetina budnih. Ali ima tisuće umišljeno “budnih”.

Ovo je trebala biti crtica na faceu..
I postade tekst. Nebitno.
Meni osobno nije cilj masa niti društvo niti elita niti vlade i politika, sve to je glupost. Moj osobni cilj je POJEDINAC koji je na pragu da se probudi iz sna. To me interesira. Možda ste vi taj. Možda i niste. Nebitno.

Kako god bilo da bilo želim vam ili ugodan san ili dobru avanturu ako se budite jer na kraju to i jeste avantura, mogućnost, izazov.
Bhaerava