Što god da se doživljava kao posljedica određenih praksi, to se doživljava i samo po sebi NIJE CILJ. Ako zbog određene prakse doživljavate proširenje svijesti, osjećaja sopstva, osjećaja dublje ispunjenosti, to može postati prepreka za dalje, može vas zarobiti za dalje. To je posljedica prakse, NIJE CILJ.
Cilj je ono na što određena praksa ukazuje kao cilj, a ne posljedica kretnje prema cilju.
Znojenje nije cilj, on je posljedica kretanja ka cilju. Ne težite da se oznojite već da postignete cilj – recimo, pretrčati 5 km. To je cilj. Znojenje je posljedica.
Isto je i sa bilo kojom unutarnjom praksom. Ako je posljedica rada na određenom načinu ili praksi proširenje sopstva, osjećaj neograničenosti, osjećaj da postojite koji obuhvaća sve oko i unutar vas, uvida da svijet ne postoji izvan vas i da ste vi gospodar svog svijeta, i slično, to je posljedica. To nije cilj. No, ono što se dešava jeste da se mnogi zaustave kada dožive takvo što jer osjećaj je fenomenalan, oslobađajući i pomisle da su dostigli svoj cilj. Prije svega, to nije bio cilj. Drugo, to je prolazno stanje i ono se ne pokušava zadržati. Možete u njemu uživati, malo se opustiti pod uvjetom da znate da je to posljedica, i da morate ići dalje. Fino je osjećati slobodu, dubinu, proširenje, sve se nalazi u vama, itd. Osjećati da ste vi u svom svijetu i da on nije odvojen od vas. Osjećati da ste vi stvorili taj svijet – jasno morate znati tehniku u kojoj govorim a ne znate je, tako da možete ovo preskočiti – i osjećati se kao svoj na svome. Ovo mi nije teško urušiti kod vas za par sekundi. To je samo način, tehnika i posljedica a ispod toga nalazi se sav strah, nemoć, projekcije i time to se jako lako urušava.
Cilj je ono što vam daje taj osjećaj, percepciju, proširenje svijesti i sopstva, itd. Ne posljedica toga.
Mnogi su zaglavili u tome i kada je to nestalo sav njihov napor je bio ka vraćanju toga. To nije moguće. Jer, ponovo naglašavam, to je posljedica ne i cilj, ne i svrha. Osjećaj sopstva ili proširenje svijesti je mnogo veće i dublje od toga što trenutno doživljavate. I ono je kao stalni osjećaj prostornosti koji nema granice, ali postoji nešto što to zna i to što zna je cilj. Jer sve je posljedica toga, Znalca. Neznanje (nepoznavanje) znalca je san, iluzija. I što je najljepše čak i sva ta iskustva koja trenutno imate nalaze se upravo unutar „prostornosti“ tog Znalca, Vidioca, Svjedoka, „oka“ koje vidi i zna. Sloboda „od“ ujedno je i sloboda „za“ pod uvjetom da ste taj koji Zna, Vidi. Ako niste tada taj trenutačni osjećaj će postati vaš zatvor. On je za sada sloboda jer je širi, dublji, veći, snažniji, energetski „svježiji“ i vitalniji, radosniji, opušteniji, otvoreniji, prjemčiviji, osjećate da ste napokon vi „vi“, kod kuće ste, sve je tu i sve je sada, itd. Ali to je POSLJEDICA to nije cilj. I ako se vežete za to uskoro će to postati zatvor.
Cilj je to što je slobodno čak i od tih iskustava, to što nema niti jedno jedino iskustvo.
To što je Istinski Gospodar, Budno stanje koje nije samo u jednoj krajnosti već sadrži sve moguće krajnosti a i dalje je Budno – i to je najmanji cilj kojem težimo.
Jasno, uživajte u tim iskustvima kao posljedici vježbi koje sam vam dao. Ali znajte da se i to dešava unutar vaše svijesti i prirode, baš kao što se i suprotno od toga nalazi u istoj toj svijesti i prirodi. Na kraju, znati to je jedan od ciljeva koji omogućuje budno stanje, rad sa onim što je prije bilo teško ili nemoguće, viđenje, slobodu da se uđe i u pakao i tamo donese raj, itd. Ta Budnost je cilj, ne njena posljedica. Ali, kao što rekoh, uživajte dok traje, ali znajte o čemu se radi kako ne biste postali robovi toga.
