Detonator 2

Najveće duhovne zablude ne nalaze se u duhovnim spisima, znanjima i informacijama već u pogrešnom razumijevanju spisa i učenja. Čak i kada jasno protumačimo određenu ideju, i kažemo da je to način da se svijest probudi, san će tu ideju protumačiti na svoj osobni način, subjektivno. Uklopit će je u svoj san.
Prije skoro trideset godina ovo mi je pojašnjavano i, naravno, moj san, ako smijem tako reći jer san nije ličan, protumačio je to na subjektivan ili, kako volimo reći, osoban način.
Kada kažemo tragaocu, a on je samo san o tragaocu, da je sve u njegovoj svijesti, da svijet izvan te svijesti ne postoji, i da se sve odigrava unutar njegove svijesti, „on“ će to protumačiti na svoj „osobni“ ili subjektivni način u skladu sa snom koji se dešava, ne koji sanja, jer to bi značilo da postoji on koji sanja, a to nije istina.

Nema onog koji razumije, postoji samo Razumijevanje koje se dešava

U momentu kada to razumije, svjedoči tome, to razumije cijelim bićem sve do najmanje ćelije, „on“ više ne može reći da „on“ razumije, već se Razumijevanje dešava. Tada zna da je to bila bukvalna uputa, ideja, informacija koju je pogrešno shvatio. Tada razumije ono što se naziva „ličnost“ ili „osobnost“ i zna da je to bio proizvod sna te da takvo što, ili „on“ ne postoji. Postoji svijest koja je u snu, koja sanja san, i projicira sanjara. San, projekcija i sanjar su jedno te isto. Nisu razdvojeni. Isto kao što kažemo da je percepcija, percipirano i onaj koji percipira jedno te isto. Ili to mogu reći više mistično; svijest, svjesnost i objekt svjesnosti su jedno te isto. Time, to ne znači da su ni svijest ni svjesnost ni objekt svjesnosti stvarni. Oni se doživljavaju kao stvarnost ali i dalje su san sna o čovjeku.

Ne možeš probuditi san

Upute koje dajemo, ili mogu slobodno reći, dajem, jasne su i direktne. I ono što je najjasnije jeste da će ona biti shvaćena u skladu sa snom kojem to dajem. San mi daje određenu karakteristiku, ulogu, i kroz tu ulogu i karakteristiku projicira na mene svoja očekivanja, želje, nadanja, čak i težnju da taj san probudim. Ne možeš probuditi san. To je zabluda. Nitko nikad nije uspio da probudi san. Jer svrha ili smisao sna nije „biti probuđen“ ili „biti budan“. Identitet ne postoji, on je san koji sanja sam sebe. Time, ni entitet kojeg zamišljamo u snu ne možemo probuditi jer nepostojeće ne može postati postojeće niti Stvarno. Ono što se dešava jeste ZNANJE da se odvija san i to što ima to Znanje nije nikakav entitet. Sasvim je jasno da to zamišljeni entitet ne može shvatiti ili zamisliti. Tek kada taj identitet počne otpadati počinje se uviđati istinitost ovog, a kada otpadne tada se zna da identitet nije stvaran. Čak i reći ovo „identitet nije stvaran“ je smiješno. To je kao kada se ujutro probudite i nekom prijatelju kraj sebe kažete „san nije stvaran“. Pa jasno je da nije stvaran i bilo šta reći o njemu je suvišno i smiješno. Ali možete pričati o „svom“ snu. I samo zbog dublje sna ćete reći „moj san“ koji sam sanjao. Ali to je i dalje san koji se sanja u tzv. „budnom stanju“ ili stanju aktivnih čula i tijela.

Svijest je, jedino i samo to, znanje o tome da postojite

Nitko pametan neće reći da svijet nije stvaran, jer način da se provjeri je li svijet stvaran ne postoji. Ako kažete da je percepcija svijeta stvarna ali ne i svijet i da je to dokaz nepostojanja svijeta upravo ste rekli i suprotno. Kao što ne možete percepcijom provjeriti svijet i dokazati je li on stvaran tako ne možete dokazati ni da on nije stvaran. Ali ono što se jasno jeste da se svijet dešava unutar svijesti. Time svijet, percepcija i svijest su jedno te isto. Ono što to zna NIJE od svijesti, niti od percepcije, niti od svijeta. Jasno, ne možemo tome dati ime otuda govorimo da je to „svijest“. No svijest je, jedino i samo to, znanje o tome da postojite. Ništa drugo. Sve ostalo, stanja, razine, ravni, procesi, itd., dešavaju se unutar svijesti ili drugim riječima unutar znanja o svijesti – znanja da ja jesam taj koji jesam (i jasno, ovo nema nikakve veze sa bilo kakvim entitetom ili identitetom). I to je svo znanje koje postoji, i koje možemo smatrati stvarnim.
Zašto?
Isto kao i znanje o tome da se svijet dešava unutar svijesti. Da se vi dešavate unutar svijesti. Da se vaša evolucije dešava unutar svijesti. Da su drugi unutar svijesti. Da je misao, emocija, proces, koncept, ideja, uvjerenje, itd., dešava unutar svijesti. I sve je to osobni san zarobljene svijesti, ili svijesti u snu ili točnije sna u svijesti.
Primijetit ćete da sam izbjegao riječ „vaš“ ili „vaša“ svijest.

To nije vaša svijest. Vi ste u njoj, ne ona u vama.

Iako tako govorimo to ne znači da je to istina.
SVE SE DEŠAVA UNUTAR SVIJESTI – vi, drugi, učenje, učitelji, evolucija, ideje, koncepti, uvjerenja, svijet, planine, mora, itd.

SVE SE DEŠAVA UNUTAR SVIJESTI.

Uvidjeti to znači na trenutke otvoriti „oči“. To nije budnost, to nije probuditi se, to je imati uvid. Na uvidu morate raditi. Morate se boriti za njega. Reći ćemo, VI morate da se borite za njega. Znamo da lažemo, ili prilagođavamo istinu, ali nemamo drugog načina. Probudit se znači probuditi se IZVAN sna. Što ne znači da san nestaje.
Panika, strah, nemoć, bol, ljutnja, itd., sve će se u tom trenutku „probuditi“. Ali i to se dešava unutar svijesti. Ništa nije izvan nje. Time svijest je prostor u kojem se dešava san. Čak i san o reakcijama. Ostati postojan i znati da se to dešava unutar svijesti i vidjeti čak i „onog“ koji je uplašen, reaktivan, bijesan je dio procesa razbuđivanja.
Jasno je da skoro NITKO ne želi da se probudi. To je bajka za usnule. Sviđa nam se san. To je jedino mjesto u kojem postojimo. Izvan njega nema nas, nema partnera, nema svijeta, nema majstora, nema učenika. A „mi“ sve ovo volimo i čak smo postali duhovni kako bismo zaštitili „svoj“ san. „Svoj“ jer to nije naš san. Svijest je njime zarobljena i sanja o „nama“, „meni“, „moje“, „ja“.

Jasno, znam da me skoro nitko neće razumjeti. I meni je trebalo mnogo godina da skužim bukvalnost ovog. I opet, ovo nema nikakve veze sa svijetom, planetom, univerzumom i time jesu li oni stvarni ili ne. I to je jedna velika zabluda. NITKO NE GOVORI, ako zna o čemu se radi, da SVIJET NIJE STVARAN. I ovaj način, ili uputa, NE GOVORIO UOPĆE O TOME. I tu je temelj zablude.

San ovo ne može razumjeti jer će odmah to prenijeti u san i sanjati o tome.

Uputa je jasna. I koprcanje koje se dešava tu je zbog pojave straha u snu. Naravno, ovo je samo dio upute, postoje i drugi dijelovi upute jer nije cilj da svijest ostane pasivna. Cilj je da se ona, slobodna od sna, izrazi unutar sebe same. Da preuzme svoju snagu, sposobnost, moć, ulogu koju treba da odigra.
Opet, ovo nema nikakve veze sa svijetom materije, planetom, drugim ljudima, ili tko zna o čemu, kako se to inače prenosi u pogrešnom prijenosu ove upute. Ovo se tiče samo individualnog sna svakog bića, da tako kažem. Ili drugim riječima, ovo je lično i nema nikakve veze sa bilo čim izvan toga, da zanemarim sve što sam rekao kako biste bolje shvatili.
Uputa je veoma jasna. I sve što vam se desi kao reakcija na nju, sve misli, ideje, koncepti, uvjerenja, vjerovanja je samo san u snu. I povezano je sa „vašim“ sanjanjem, snovima, imaginarnim sanjarom. I ako je shvaćate morate i ovo shvatiti. To ne znači, naravno, da će „vaš“ san nestati. Neće. Ali će sanjar nestati. San će i dalje nastaviti da se odvija. Jer ovo nema veze sa njim. Čak i vaš osjećaj da postojite unutar sna je san ali on je jedina stvar koja povezuje slobodnu svijest sa snom. To je stvarni dio unutar sna koji mora da se probudi. Znati i Biti a onda to živjeti.
Jasno je da sve ovo izgleda kontradiktorno. Ali samo onom u snu. Samo imaginarnom sanjaru i snu koji sanja sanjara. Onima koji su shvatili ovo postaje sve jasnije i jasnije i to je početak razbuđivanja.

Naravno, i dalje ćete uživati u odlasku u planinu, more, vožnji praznom cestom i bit će veoma zabavno, ali više nećete biti u zabludi. Znat ćete šta je to i kako se sve to dešava.

To ne znači da je Rad završen, da je sve odrađeno. To samo znači da vas više nitko neće moći preveslati bilo kakvim idejama o duhovnosti, bogu, religiji i slično. A ni vi sami sebe nećete moći prevariti. Kada se vidi zabluda, kada se ona zna, budni ste. A budnost, to više nije zabluda. Jer znate šta ona jeste i šta ona znači. I što je najbolje, znate da niste vi budni, već Budnost Jeste, sama od sebe i nema potrebe da zamišlja identitet.
I ovo je, mogao bih reći, PRVI KORAK u daljnjem Radu i životu. A ima dalje. Ima još jako puno. Tek ste se razbudili, ako ovo razumijete i ostvarite. Još ništa niste vidjeli. Ovo je, po meni, najbitniji korak. Svi ostali su prirodni, spontani, sami od sebe jer to što Budnost Jeste izraz je samo veće Stvarnosti, veće Istine.

Uživajte, bez obzira na to što ovo uopće ne izgleda kao ugodno i kao uživajuće.
Bhaerava

Print Friendly, PDF & Email

Share this post

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on pinterest
Skip to content