Prečice u Radu – mantra

Kategorije
Svi članci

Ljudi često pitaju postoje li prečice do određenog stanja, ili postignuća?

Da, postoje. One traže strahovito razumijevanje. Jer samo Razumijevanje je prečica. Ako čovjek ne razumije čak i kada mu se kaže prečica on je ne može upotrijebiti, ona je neupotrebljiva za njega jer ON JE NE RAZUMIJE.

Recimo mantra. Mantra je prečica. Problem je u tome što većina ne zna kako da radi sa mantrom. Puko ponavljanje mantre je samo puko ponavljanje mantre kao da ste je napisali na majicu i šetate sa tom majicom misleći da će vas natpis mantre na njoj odvesti u pravom smjeru.

Mantra je svjetlo. Usmjerenje. Ali bez znanja i upotrebne vrijednosti mantra je samo jedno veliko samo-zavaravanje i zavaravanje drugih.
Recimo Mantra “tat twam asi”. Sama po sebi ne znači ništa, osim da se kurčite na facebooku jer vam je u biti cijeli život samo kurčenje bez stvarnog.
Ako tu mantru koristi osoba (lažni entitet, ego, osobnost), ta mantra ne radi. Ako je koristi da se uvjerite u to da ste “vi to”; “ti si to” – ono u što se uvjeravate jeste da ste vi nesvjestan čovjek koji se hipnotizira nekom nerazumljivom mantrom, fantazira o tome da je “to” iako nema pojma što “to” znači ni što to znači da je “on to”.

Onaj koji je Budan momentalno zna istinitost te mantre. Ona je veoma jasna i direktna. I prosto on je više ne može koristiti jer mu je jako smiješna. Očigledna, jasna kao dan i jako smiješna.
To je kao da ujutro ustanete i tražite sebe (tijelo i percepciju) i idete po sobi sa mantrom “tat twam asi” i nikako da se nađete. I nekim čudom nabasate na ogledalo. U tom trenutku pogledate lika u ogledali i kažete “tat twam asi”; “ti si to”, slobodno dodajte, “idiote”. Ona vam je jednostavno pokazala da ste vi to, to tijelo i percepcija koja se traži. I šta tada s njom?
Ništa, odbacite je. Jasno je da ste vi to, jasno je da znate da ste vi to, i jasno je da je smiješno ponavljati “ti si to”.
Znate da “ste to” i tijelom i umom i percepcijom i emocijom i savješću o sebi. Ponavljati poslije toga “ti si to” pomalo je suludo.

Ako zbunjen (fantazija, idealizacija, osoba) um ponavlja “ti si to” on je još više zbunjen (još više pod fantazijom, idealizacijom, osobnošću) jer ne zna što je to u njemu “to”!
On je zbunjen samim sobom i ponavljanje mantre ga može smiriti ako je sugestivno i hipnotički ponavlja, ali ga ona ne vodi van iz zablude. Ali ako mu se kažu “trikovi”, tj. ono što zovemo prečicom, tada on zna NA KOJI NAČIN DA ODRADI PONAVLJANJE MANTRE. I ona uskoro “otvara” već otvorene “oči”.

U radu sa mantrom na duhovnoj sceni fali upravo ta uputa. Ona je jednostavna kao uputa ali kao praksa nije nimalo naivna ni jednostavna. Traži jak napor. Jer nije samo napor nabasati na to “ti si to”, već i ostati u tome “ti si to”. To je istinski napor. Bljesak “toga” je samo bljesak i ne daje nikakve rezultate osim što malo rasani na neko vrijeme. Ali trud, napor, snaga koja je potrebna kako bi se ostalo u tome, nakon niza bljeskova, jeste ono što transformira čovjeka i što vodi transcendenciji, jer ovo je mantra transcendencije.

Kada netko tko razumije ponovi ovu mantru, ona ga momentalno razbuđuje. Ne, on neće biti “nasmijani glupi svetac” kakve vam emotivne škole pokazuju, niti će biti “jogi koji gazi preko mrtvih” kakve vam škole joge pokazuju. On će biti u srži “toga” ili “svijesti o sebi” koja obuhvaća i tijelo i um i emociju a ponajprije i najvažnije od svega svijest o sebi, srž onog koji zna da je “on to”. Sada, nije samo stvar u tome da dođemo do te srži na 30 sekundi, već je stvar da se u toj srži održimo što je više moguće, da živimo iz nje, da osjećamo, djelujemo, razmišljamo, doživljavamo iz te srži a to je istinski napor, stvarni napor i u stvari to je napredak, rast i razvoj bića.

Kada ovu mantru ponavlja netko tko nema pravilne upute, koji ne zna način na koji se s njom radi, ona će izazvati sve filozofije koje je čitao o apsolutu, o prirodi, o smislu, o jednom i tko zna čemu sve ne i ono što će se u njemu odigravati jeste fantazija, umišljanje, vitalna ekstatičnost i to samo neko vrijeme dok se ta energija ne izgubi, što je otprilike dva do tri dana. Nakon toga će kao kostur da ide okolo i drugima ponavlja kako je “on to” i kako su “oni to” ali osim fantazije, umišljanja, laganja u njemu ništa drugo neće biti. On će biti suh, kao koža koja visi sa skeleta, bez energije, bez stvarnog Znanja, bez Budnosti, ljutit jer ga drugi ne razumiju, pun filozofije kojom će opravdavati ovu mantru i sve što iza nje postoji ALI BEZ SVOG ISKUSTVA, ili točnije, bez njega i postignuća. I to imate prilike vidjeti oko sebe u svakom trenutku na svakom duhovnom okupljanju.

To je prečica.
Ako razumijete kako i na koji način se radi, ako znate kako da uključite svaki djelić sebe, ako znate kako da budete svjesni, ako razumijete što to znači da si “ti to” i na što se točno odnosi te to možete doživjeti, osjetiti, svjedočiti tome, tada to je prečica.

Ali svaka prečica ima svoju drugu stranu. Ako ovo ne znate, ako nemate temelj, ako se niste pripremili za ovu prečicu, ona će vas baciti dublje u san, ludilo, fantaziju, umišljanje, dublje u vaš vlastiti zatvor.

Print Friendly, PDF & Email

Share this post

Skip to content